Petak navečer. Gledam stanje na tekućem računu putem e-zabe i manje-više je sve OK, jedino mi je nepoznata jedna stavka koja se zove otprilike ovako: "TN - ovlašteno povlačenje - HT mobilne komunikacije d.o.o. br. 004 - 123456789" u iznosu od oko 170 kn. Ali, ja NEMAM ugovoren trajni nalog za plaćanje računa za mobitel ...
U subotu ujutro odem u shopping i navratim do banke. Poslovnica u subotu ne radi.
U ponedjeljak nazovem, tražim šalter i zamolim da pogledaju o čemu se radi. Ne može, kaže teta. Moram doći osobno. Ali, zašto? Samo pogledajte o čemu se radi, evo vam broj tekućeg računa pa se čujemo kasnije. Ne, ne može jer ne znaju da sam to stvarno ja. Pih. Novac su znali uzeti bez mog dolaska u banku, a provjeriti zašto je do toga došlo ne mogu.
Nakon posla odem u banku i stanem u red za šalter na kojem radi striček (neću ići k teti; imam prijašnjih loših iskustava s njom, a o tome malo kasnije). Dođem na red, dam karticu i ispričam o čemu je riječ. Aha, veli on. Imate trajni nalog za kredit, pa još jedan kredit, i još jedan za koji po šifri ne znam što je. Po iznosu koji je rekao znam da je to TN za fiksnu telefoniju. I, veli, imate još jedan za koji isto ne znam što je, 170 kn. E, taj nije moj.
- Kako nije?
- Nije ... nemam pojma čiji je to trajni nalog, samo vidim da je novac skinut s mog računa.
- Da vidimo ... aha, u 12. mjesecu imate storno trajnog naloga. Možete mi dati ugovor o TN koji ste raskinuli?
- Huh? Storno? Ne znam što je to ... u banci nisam bio par mjeseci.
- Da, ali bez ugovora ja ne znam o čemu se radi ...
- Ali, ja STVARNO nemam ugovor jer ga nisam ni sklopio.
- Aha. Samo trenutak.
Isprinta promet zadnja dva mjeseca i ode na konzultacije. Vrati se pa kaže:
- E, ako se sjećate na kojem ste šalteru raskinuli taj TN, bilo bi mi lakše pronaći papire jer, znate, svaki šalter odlaže dokumentaciju u svoj ormar.
- NISAM bio na šalteru, NISAM ugovorio ni raskinuo nikakav trajni nalog!
- Onda vam ja ne mogu pomoći. Osim toga, ima još ljudi iza vas u redu koje moram obraditi.
- Jel? I što sad?
- Vaš osobni bankar se vraća sutra na posao, pa se njemu javite.
- Možete li zapisati o čemu se radi pa da ona to sama pogleda?
- Paaaa ... dobro, mogu.
Razišli smo se svi sretni. Moš mislit. Sutradan se osobna bankarica javila, rekla da su provjerili o čemu se radi, vratili mi novac s istim datumom kad su ga skinuli, ispričala se zbog pogreške koja mi je prouzročila neugodnost i ponudila - vidjevši da nemam - paket "1 za sve". Hvala, neću.
A ona teta na šalteru ... htio sam zamijeniti Maestro karticu jer je stara (ona sivkasta) vrijedila još 10-ak mjeseci, bila je "valid only in Croatia" a trebala mi je za plaćanje u inozemstvu. Preko telefona se zahtjev nije mogao riješiti - dakle, šalater. Na šalteru je rekla da nema šanse mijenjati karticu sve dok joj ne istekne rok trajanja.
- A da sam je izgubio, primjerice? Morao bih čekati 10 mjeseci da dobijem novu?
- Ne, ali to je drugi slučaj.
- Dakle, savjetujete mi da "izgubim" karticu?
- Neeeee! Ali vam mogu ponuditi paket "1 za sve" koji ima uključen MasterCard, Visa Electron karticu kojima možete plaćati na preko milijun trilijunovih bilijuna mjesta po čitavom svijetu, pa i šire.
- Neću paket, hvala. Hoću samo zamijeniti Maestro karticu.
- Ali ako uzmete paket "1 za sve", imate niz drugih pogodnosti, kao što su blablabla.
- Ne trebaju mi pogodnosti. Hoću novu Maestro karticu.
- Na žalost, ne mogu vam pomoći.
- I što sad?
- Javite se gospođi toj-i-toj u sobi 123.
Dođem u sobu 123, gospođa - čuvši da bih htio zamijeniti Maestro karticu - iz ladice izvuče Zahtjev koji je sama popunila, ja samo potpisao i, da ne povjeruješ, za dan-dva stigla je nova kartica.
Eto. Dobrodošli su svi veseli susreti sa šalterskim službenicima
...
Linearni mod
