Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 03.01.2008., 21:47   #1
kaj da radim?

Ne znam jednostavno od kud da krenem pisati...imam osjecaj da bi vam cijeli zivot trebala opisati,trebaju mi vasi savjeti i iskustva i ideje.Osjecam se grozno a najvise uplaseno i sama.
Dakle...nije mi jos sve sjelo na svoje mjesto,nije jos bio onaj konacni klik ali neminovan je ,znam da ne mogu drugacije.
Uglavnom pukao je moj brak,pukao je zbog alkohola...pored sebe imam naoko svog muza ali vise ga nema...to je neka obuzeta,bolesna osoba od koje ne mogu doprijeti do one druge za koju sam se udala ako je jos opce ima
Tesko mi je inace najvise jer je okolina "kao iznenadena",jer smo izvana "kao skladna obitelj" jer on svima ostavlja dojam super osobe,
svi ga vole,vide ko mirnog,veselog covjeka,veliku dobricinu...Svi se sada cude,svima je iznenada,ne shvacaju,svi me cudno gledaju i prave se da se nis ne desava,izbjegavaju temu,a meni tako treba malo podrske
Dosta sam i sama kriva jer sam problem godinama drzala u kuci vjerujuci da cemo ga rijesiti,jer sam dozvolila da se udaljim od svih prijatelja...godinama sam vec u kuci,samo skrbim za tu djecu.Tako da su sada svi "nasi prijatelji" zapravo njegovi i mada mnogi i suosjecaju samnom trenutno nitko me nece podrzati i mjesati se.

A prica izgleda ovako...kad sam se zaljubila u njega stvarno je i bio takva osoba kakvu sam gore opisala...Bilo je i onda alkohola ali ja sam to sve smatrala normalnim,stvarno ga nisam dozivljavala ko problem,mozda sam glupa i naivna ali stvarno nisam mogla predvidjeti da ce se sve ovo desiti.Stvar se je vec pocela komplicirati odma nakon D rodenja jer je on zapravo nastavio zivot kao da je isti a moj se okrenuo skroz naglavce,od obaveza se uredno ogradivao time sto puno radi i sto on hrani obitelj...Zapravo on jos i dan danas misli da je to jedina njegova duznost i da je to dovoljno .Ja sam ko i svaka novopecena mama,24 h u djetetu to zapravo i pustila,zapravo sam mislila da mu samo treba malo vise vremena da se prilagodi...da se poveze s djetetom...a i bila sam i prezauzeta i preumorna da bi se jos dodatno i s njim borila i tako je vrijeme islo ali on se "nije prilagodio,povezao i promjenio".Sama sam prosla s D probleme s motorikom,operaciju glave,neprestalne preglede i doktore...sama sam prosla strahove...vjezbanje....on je radio i dalje,skoro nikad nisam znala kada ce doci kuci,kakav ce doci i cesto da li ce opce doci,apsolutno u nicemu oko djeteta nisam mogla racunati na njega.Ali i dalje sam vjerovala da se jako volimo i da je ljubav dovoljna da sve prebrodimo,jako sam,jako,vjerovala u njega.U meduvremenu nam se pridruzio i M ali stvari se nisu mjenjale mada sam ih ja sve vise vidjela drugim ocima i problem je sve vise isplivavao i kristalizirao se a moje dusevne ozlijede koje je nanosio su se gomilale i sve vise me gusile.Kod njega su se i skupljali problemi s poslovima koje je isto okoncavao radi alkohola,ja sam gutala sranja od okoline kad mi je netko trebao pomoci oko klinaca radi njegovog alkohola i neodgovornosti...sve se skupljalo...Onda je malo prije nego sto se M rodio zavrsio u bolnici zbog gusterace i slijedio je kratak predivan period trijeznosti...stvarno je bio druga osoba...nakratko sam izasla iz grca ali onda je u "nekoj prilici" pala prva "za njega bezopasna pivica" pa onda koja tu i tamo pa su "specijalne prilike" bile sve iskoristive prilike i "pivica se polako vratila u nas zivot".Ja i djeca smo mu uvijek bili zadnji na listi prioriteta,uvijek su drustvo i prijatelji bili prvi Moja prigovaranja,moljenja,upozoravanja,dugi,jako mucni razgovori su bili sve cesci i samo su se ponavljali bez nekog rezultata.On je i dalje u uvjerenju da je dobar otac i muz,ja sam rospija koja ga hoce kontrolirati i samo prigovara Ponekad bi obecavao da ce smanjiti ili prestati piti,ponekad bi me napadao da necu ja njemu uvjetovati da nemoze "popiti pivicu s prijateljima" i uvijek se iznova vracao na to da on tesko radi,da nas on hrani...uvijek uvijeren da je to jedino sto je on duzan.Uglavnom sad smo na tome da je skoro svako vece pijan ili pripit,da jedva mozemo razgovarati,ja sam puna nezadovoljstva,ne mogu dalje,on je potonuo preduboko,nema tu vise zivota.Nedavno su se desile i dvije preruzne veceri o kojima mi je opce mucno pricati...Prvi put je poceo divljati po stanu i bacati stvari i urlati na mene,plakala sam i gledala u neku strasnu osobu koju ne poznam,ne znam da li sam vise bila tuzna ili sam se vise bojala.Uzrok je bio nered u kuci i njegovo nezadovoljstvo istim a ja stvarno jesam neuredna osoba i imam problem s tim cemu jos i puno pridonosi moja depresija zbog cijele situacije...ali uglavnom to je njemu najveci problem (mada je svada krenula kad sam ja prigovorila kakav je dosao).Nakon toga meni je jednostavno bilo jasno da je to kraj,da je to drugi covjek,da se moram maknuti i da ne mogu sa strepnjom navece cekati kakav ce navece doci.Drugi dan sam s njim krenula pricati o razvodu,pitala ga sto i kako cemo napraviti.On je bio trijezan,pokunjen,tvrdio da se nis ne sjeca jedva da je progovorio dvije rijeci...uglavnom rekao je da se on slaze s sporazumnim razvodom,da JA to napravim AKO JA MISLIM DA JE TAKO NAJBOLJE...Uglavnom svu temu i dalje okrece na moj nered I on se zbog toga razvodi "ne moze tako vise zivjeti"Sve pokusaje razgovora o alkoholu odma prekida i tvrdi da ja s tim nemam problem i da ako i postoji problem,to je njegov problem,on uglavnom ne pristaje prestati piti zato sto mu necu to ja uvjetovati i naredivati,trebamo rijesiti moj problem (nered) na sto sam je rekla da priznajem problem i da cu sve napraviti da se to rjesi.Pitala sam ga da li je svjestan da ce izgubiti mene i djecu ali on svejedno bira alkohol.Pitala sam ga da li ce se scenarij od juce ponoviti i dali trebam ici kod mojih...on samo odgovara,napravi sto hoces ali smo se dogovorili da cemo radi djece sve to probati sto mirnije rijesti a on mi je cvrsto obecao da se epizoda vise nikada nece ponoviti i da se ne trebam bojati.Epizoda se ponovila odma dvije veceri poslije .opet vikanje,plakanje,preplasena uplakana djecica,ja slomljena U glavi sam samo mislila "obecao si".
Uz sve je jos uletila i svekrva koja me je isto napala zbog nereda,rekla mi da on pije zbog mene i da sam kurva koja se nalazi s tipovima s interneta na sto je on samo rekao "mama nemoj tako"...on je vikao jos sat vremena,ona je ostala u boravku a ja sam u kupaoni plakala.To je bilo moje dno (nadam se) i ne znam dal sam se mogla gore i bespomocnije osjecati.Toliko je tuge i straha u meni a sad moram biti jaka.Imam osjecaj da se svaki put kad udahnem zrak lomim,rastrojena sam potpuno,drze me samo decki i to da se moram za njih izboriti,moram ih maknuti odavde,moram se sabrati i biti njihova lavica.Oni su ti koji nisu mogli birati,ti za koje sam se njihovim rodenjem obvezala da cu cuvati i podici,za koje sam odgovorna.Oni su ti koji su vazni.
Znam da moram van iz stana jer je njegov i trecinom svekrvin i da nema sanse da ce se on maknuti niti ce svekrva dopustiti isto a opet ne mogu ni ostati tu s njim nakon svega.Kod svojih ne mogu jer nema prostora a i ne bi mogla podnjeti starce koji jos vjeruju da mozda ima rjesenja a i tata mi pije i mama je ostala s njim cijeli zivot i ona drukcije gleda na stvari a ja se ne mogu jos boriti s tim.Uglavnom nemam kamo nego u podstanarstvo s dvoje djece a nemam ni posao ni perspektive za neki koji bi bio dovoljno placen da mogu prezivjeti,da li opce ima ikakvog izlaza?
Mihaela77 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 00:01   #2
Teško ti je.
Sjedi malo, kakvo srljanje na ulicu s 2 djece?

Moraš naći neko rješenje hladne glave, pokušati pronaći posao i neki smještaj, kao i čuvanje (valjda ti majka može barem tu pomoći).

Ne shvaćaj osobno nijednu ružnu riječ.A gospođa svekrva se došla naslađivati.

( Ja bi joj sutradan nasamo otišla i isprašila prasicu staru, neka ga ona čisti.A glede interneta, reci da joj očito treba pronać nešto. )

Ukoliko te ijedno od njih napadne, telefon u ruke i prijavi OBOJE.
Majda is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 00:13   #3
uf, ženo, to je stvarno problem...ali, nije mi jasno da ti je toliko trebalo da uvidiš...nažalost.
ljudi se u alkoholizmu povlače u sebe, i sebi su jedino podnošljivo društvo, vjerojatno i tvoj muž tako razmišlja, odnosno-alkohol u njemu.
budući da se priča ponavlja već duže vremena, izlazak iz te kuće je itekako poželjan radi djece...razgovaraj sa svojima, ubjedi ih, nađi bilokakav posao...samo se makni.
sve opcije dobro razmotri, ništa nije neizvedivo...bit će teško, ali moraš se pokrenut...kvragu, ni sama ne znam šta bi na tvom mjestu, ali nemoj da te strah paralizira, jer bi mogla završit s batinama uskoro...čitaš o tome svaki dan...
sve šta napišemo da te ohrabrimo je malo...ali, drži se!
__________________
lajf šouz no mrsi
back to black is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 00:16   #4
evo, odmah dva oprečna posta, da te dodatno zbune...
postavi se što odlučnije, iskoristi sva raspoloživa sredstva, ne štedi nikoga, djeca su ti u pitanju, a bome i goli život, nastavi li se po starom...
__________________
lajf šouz no mrsi
back to black is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 00:23   #5
ja mogu samo reci...pa sad vi zene nemojte raditi nego budite divne majke djeci od kuce...
little_devil is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 02:41   #6
Draga damo,

nitko Vam ne može reći što da radite. TO MORATE ODLUČITI VI.

Možemo Vam samo predlagati šta bi mi mogli, htjeli,željeli a sjetite se da je nalakše biti genral poslije bitke ( ili kilometrima od bojišta).

Sjednite sami sa sobom i dobro promislite. Nekoliko sati za sebbe, morate naći.
Preispitajte svoju dubinu, razmislite da li volite tog čovjeka i da smatrate da se vrijedi boriti protiv te bolesti.
Ukoliko je agresivan ne čekajte ni časa. Nitko Vas nema pravo maltretirati. U RH su dobro organizirane sigurne kuće i pomoć ćete zasigurno dobiti.
Ukoliko osjećate ljubav prema njemu i želite zajednički život, borite se s tim zlom. Posednite ga, ozbiljno porazgovarajte i recite mu da nećete tolerirati njegov alkoholizam te da zahtjevate da se okani i izliječi od te bolesti.
Ukoliko on nema snage okaniti se toga, zbog Vas i djece, okrenite se i idite dalje. Mladi ste, i zasigurno ćete naći neku osobu s kojom ćete djeliti život.
Ako i ne budete, možda ćete luditi zbog novaca, stanarine, krivih ljudi, pravih ljudi, ali će Vaš život pripadati Vama i samo Vama.
To što ste se udali i dobili djecu ne znači da ste nekom dali dozvolu da od Vas radi roblje.
Isto je i sa svekrvom. Priča Vas i Vašeg supruga je Vaša a vi možete podjeliti svoje aktivnosti ili ne sa njom. Ono što joj ne kažete to je Vaše, Vaša intima.

Ne zaboravite šta Vam rekoh na početku posta. Lako je biti general kilometrima od bojišnice.

Želim Vam svu sreću.

Lijep pozdrav
zodax is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 02:51   #7
DRAGA MIHAELA 77, NIKADA NISAM PISALA, OVO MI JE PRVI POST(VALJDA SE TO TAKO KAŽE) IAKO ČESTO I RADO PRATIM FORUM, ALI NISAM MOGLA IZDRŽATI DA SE NE JAVIM I DA TI KAŽEM ŠTO BI PO MOM MIŠLJENJU TREBALA NAPRAVITI.ZNAM MNOGE PRIČE O ALKOHOLIZMU U OBITELJI, ČAK I U OBITELJI MOGA MUŽA I SVE SU PRESTRAŠNE I ŠTETA JE DA SE IZ NJIH NE IZVUČE BAR NEKA KORIST- A TO JE POUKA.NAJVEĆE ŽRTVE U TOME SU DJECA, SAD SU TVOJA UPLAŠENA,POSLIJE ĆE BITI ISTRAUMATIZIRANA, NESIGURNA A AKO ODRASTU U TAKVOJ SREDINI, OSUĐIVAT ĆE TE ŠTO NISI OTIŠLA I SPASILA NJIH I SEBE.TVOJ MUŽ ĆE SVE DUBLJE TONUTI U ALKOHOLU I TO SE VIŠE NEĆE MOĆI KRITI UNUTAR VAŠA 4 ZIDA, SRAMOTIT ĆE SVOJIM PONAŠANJEM DJECU I ONI ĆE GA SE STIDJETI.TVOJA DJECA SE OSLANJAJU NA TEBE I OD TEBE OČEKUJU RJEŠENJE I SPAS I TI SI TA KOJA MORA NAĆI RJEŠENJE.NE OČEKUJ PODRŠKU OD "VAŠIH" PRIJATELJA,NITKO TI SE,DRAGA MOJA, NE ŽELI MIJEŠATI U TAKVE SITUACIJE JER,ISTINA JE,SITUACIJA JE VRLO DELIKATNA.OD SVEKRVE POGOTOVO NE OČEKUJ POMOĆ,ONA ĆE UVIJEK BITI UZ SVOG SINA PA MAKAR ZNALA DA NIJE U PRAVU. NE NADAJ SE DA ĆE BITI BOLJE,NEĆE,BIT ĆE SVE GORE I GORE.VJERUJ MI,GOVORIM TI IZ ISKUSTVA,MOLIM TE,NE VJERUJ MUŽEVIM RJEČIMA JER ON NE VLADA SOBOM. ON JE B O L E S T A N-ALKOHOLIZAM JE BOLEST I TREBA JE L I J E Č I T I.NAPISAT ĆU TI ŠTO JE UČINILA MOJA PRIJATELJICA KOJA JE BILA U ISTOJ SITUACIJI KAO TI,SAMO ŠTO JE ONA,NA SREĆU IMALA POSAO.RAZRADILA JE PLAN,OTIŠLA U CENTAR ZA SOCIJALNI RAD(TADA SU SE TAMO PODNOSILI ZAHTJEVI ZA RAZVOD BRAKA,NE ZNAM KAKO JE TO SADA),POSAVJETOVALA SE S STRUČNIM LJUDIMA KOJIMA JE TO SVAKODNEVNICA(MISLIM ALKOHOL I PROBLEMI U TAKVIM OBITELJIMA)I ONI SU JOJ SAVJETOVALI "UCJENU".PODNIJELA JE ZAHTJEV ZA RAZVOD BRAKA,SKUPILA DJECI I OTIŠLA KOD MAJKE(NARAVNO PRIJE SE S MAJKOM DOGOVORILA I MOLILA JE DA JOJ POMOGNE I DA JOJ BUDE PODRŠKA U SVAKOM SMISLU)KAD JE MUŽ DOBIO U RUKE ZAHTJEV ZA RAZVOD KOJI MU JE DONIO POŠTAR-TO MU JE BIO PRVI "ŠAMAR".MOŽDA I PRVO "TRIJEŽNJENJE" ALI NI TAD NIJE HTIO PRIZNATI DA JE ALKOHOLIČAR JER SVI KOJI PIJU TO NE PRIZNAJU NI SEBI A KAMOLI OBITELJI ZATO JER SU ONI BOLESNI I NJIMA TREBA POMOĆ.NA PRVOM MIRENJU PRIJATELJICA GA JE "UCJENILA"-AKO NE PODJE NA LIJEČENJE U CENTAR ZA OVISNOSTI,BRAK SE RASKIDA,OSTAJE SAM U SVOM BLATU,BEZ NJE I DJECE(A KAD MU PONESTANE NOVACA OSTAO BI I BEZ "PRIJATELJA").DALA MU JE ODREĐENO VRIJEME DA RAZMISLI I HVALA BOGU,PRISTAO JE NA LIJEČENJE.CIJELO VRIJEME PRIJATELJICA JE BILA S NJIM I UZ NJEGA,ZAJEDNO SU PROLAZILI PSIHOTERAPIJE JER JE U ALHOHOLIZMU VAŽNA PODRŠKA OBITELJI.MJESECIMA JE POHAĐAO KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA,PIO NEKE TABLETE UZ KOJE NIJE SMIO NI POGLEDATI ALKOHOL JER BI MOGAO KOBNO ZAVRŠITI,I POLAKO SE "VRAĆAO" ONAJ ČOVJEK ZA KOJEG SE MOJA PRIJATELJICA UDALA.VEĆ 10 I VIŠE GODINA ON NIJE UŠAO U RECIDIV(NIJE PONOVO POČEO PITI),PORODICA JE ZALIJEČILA RANE I IDU DALJE.JA ZNAM DA JOJ JE MUŽ BESKRAJNO ZAHVALAN JER MU JE SPASILA ŽIVOT,SPASILA JE OBITELJ,BORILA SE ZA NJEGA KAO LAVICA,BILA MU JE OSLONAC U KRIZAMA,VIDJELA JE DA ONA MORA ODIGRATI GLAVNU ULOGU JER JE MUŽ BOLESNIK-ALKOHOLIČAR.DAKLE,DOVELA GA JE PRED ZID-ILI-ILI!NE KAŽEM DA JE BILO LAKO I DA JE MOGUĆE U SVAKOM SLUČAJU.ALI VRIJEDI POKUŠATI I BITI N E U M O LJ I VA,NE NASJEDATI NA LAŽNA OBEĆANJA NEGO POSTAVITI ULTIMATUM-BRAK ILI PIĆE!NE OBAZIRI SE,MOLIM TE,NI NA KOGA,NI NA KAKVE PRIČE I "SAVJETE",BIT ĆE TI GROZNO ALI TO JE JEDINA ŠANSA DA SPASIŠ SEBE I DJECU,DA IM "VRATIŠ" OCA U NORMALU I DA SVI ZAJEDNO BUDETE SRETNI.MEDJUTIM,AKO VIDIŠ DA TI TO NE IDE I PORED ČELIČNE VOLJE, BJEŽI GLAVOM BEZ OBZIRA,ZAMOLI MAJKU DA TI POMOGNE,NAĆI ĆEŠ NEKI POSAO A I OTAC ĆE MORATI PLAĆATI ALIMENTACIJU,DOBIT ĆEŠ I DJEČJI DOPLATAK,PREŽIVJET ĆEŠ NEKAKO,U PROTIVNOM ŽIVJET ČEŠ U PAKLU A NEĆE TI SE NI ŽIVJETI JER TO NIJE ŽIVOT DOSTOJAN ŽENE I DJECE ZA KOJU SI ODGOVORNA.OPROTI AKO SAM TE NEČIM POVRIJEDILA,JAKO ME SE DOJMILA TVOJA PRIČA,I HTJELA SAM TI UKAZATI DA,IAKO MISLIŠ SADA DA JE TVOJA SITUACIJA BEZIZLAZNA,UVIJEK SE MOŽE NAĆI IZLAZ,MOŽDA NE ODMAH PRAVI ALI NAJGORE JE AKO SE NE PODUZME NIŠTA JER SE SAMO OD SEBE NE MOŽE NIŠTA RIJEŠITI.CIJELO VRIJEME MORAŠ BITI SVJENA DA JE TVOJ MUŽ BOLESTAN I DA MU TREBA LIJEČENJE.ŽELIM TI PUNO STRPLJENJA I SREĆE.JAVI KAKO IDE.
lastica is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 08:03   #8
Bježi što brže i što dalje...

Uvijek postoji mjesto i način kamo i kako pobjeći, možda će biti ružno, možda će biti teško i nesigurno, ali će biti bolje nego ovako.

Iz vlatitog iskustva znam da uz alkohol nema normalnog života, uz čovjeka (u mom slučaju oca) kojem su najvažniji frendovi i lokanje s njima... Znam kako sam ja pitala moju mamu zašto mi je priuštila to da živim s tim, gledam to i proživljavam takav život, kako sam ju pitala zašto ga nije napustila.

Moj suprug je prošao još gore, njegov otac je sve njih usput i mlatio. Ja sam bar od moje mame naučila šta je ljubav, osjećala se voljena i cijenjena, on od svoje mame nije dobio ni to, ona se povukla u svoje društvo i svoj posao i prepustila neka sve ide kako ide...

Nemoj da tvoja djeca žive taj život, izbavi ih iz toga, bolje im je samo s jednim roditeljem koji ih želi i voli. Činiš mi se pametna, dobra i jaka osoba, idi i živi normalni život kakav zaslužuješ, on neka i dalje loče i uništava sebe i svoj život, a njegova mama, umjesto da si pomogne sinu, samo neka mu još pomaže da se uništi do kraja, to je prava Majka...
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 10:32   #9
Quote:
little_devil kaže: Pogledaj post
ja mogu samo reci...pa sad vi zene nemojte raditi nego budite divne majke djeci od kuce...
Baš... A nije da je to neki grom iz vedra neba.

Quote:
Mihaela77 kaže: Pogledaj post
A prica izgleda ovako...kad sam se zaljubila u njega stvarno je i bio takva osoba kakvu sam gore opisala... Bilo je i onda alkohola ali ja sam to sve smatrala normalnim, stvarno ga nisam dozivljavala ko problem
__________________

Japan mi je tek na trećem mjestu . . .
štemajzl is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 12:55   #10
Hvala vam na odgovorima,puno mi znace i nisu okrutni.Trebaju mi vase rijeci i vasa podrska,jer mada ce vam sigurno zvucati pateticno toliko mi treba razgovor s nekim i hvala sto ste me saslusali.Sve sto ste napisali stoji i "nazalost" vecinu sam svjesna i vec znam ali toliko sam rastrojena da imam osjecaj da se raspadam,toliko tuge imam u sebi da me pritisak gusi.
Na zalost ovo cu morati izvesti polako i vjerojatno ce trajati a ja bi tako voljela da moze brzo...sto brze...jer osjecam kako sve kipi,sve ide na gore.
On momentalno izvlaci najgore iz mene a opet ta moja nemoc i ogorcenost tjera ga u kut i cini jos gorim a meni je tako tesko sutjeti,toliko puta jos pomislim da me on moze cuti,da je jos tu negdije a nije,mislim da je to najteze.Mozda bi se s tim mogle objasniti sve mi ocajne zene,naoko glupe,koje toliko ostajemo i pokusavamo...Kad vam umre draga osoba tuzni ste,pretuzni...ali vrijeme prode i mada tuga ostaje vi ste prisiljeni svatiti da je nema i nastaviti...uspomena ostaje.Ovo je puno teze vjerujte mi,zivjeti s nekim svaki dan,naoko je tu ali ga nema,ne mozete prodrijeti do te osbe koju volite a tu je,pokaze vam se na trenutke i onda se vi grcite i bjesomucno trudite ne biste li ju izvukli,ponovo dozvali.Stalno mislite da kad bi samo malo uspjeli razgovarati s tom osobom,kad bi vas samo saslusala,cula koliko ju volite i koliko vam nedostaje,treba vama i djeci...kad bi samo mogla cuti...I dugo treba nekom da svati da te ne moze cuti...da ga mozda vise ni nema...varka je toliko velika...tesko je zivjeti s zivim mrtvacem,sa zombijem u kojeg se pretvorio a jos cujete isti glas,gledaju vas iste oci i trazite u njima...
Ja sam to nazalost prosla mada bi lagala da prokleta nada ne zivi jos u meni i mada je mrzim i ne zelim,mada svaki djelic moga mozga vristi suprotno i nema vise ni jednog nacina da se zavaram u dubini je tu,zivi sam dokaz da ne nada ne moze umrijeti.Dakle sve sam to prosla...nebrojene duge i mucne razgovore,toliko obecanja,toliko puta u krug i ispocetka i ispocetka...A ne mogu vise,i ucjene sam probala ali ni po cjenu i mene i djece on ne moze,preduboko je,prekasno je...sve sam pokusala...vjerujte mi ljudi da uvjeravam sebe da sam sve pokusala ili samo vise nemam snage.Neki kazu da treba dotaknuti dno da bi se osvjestio ali ja mislim da je to njegovo dno nazalost ispod zemlje...nazalost preduboko za mene,strah me je vise pokusavati,znam da moze biti jos gore i ne tjesi me sto nije fizicki nasilan...samo ne zelim biti tu ako i to postane.
On je u tome vec predugo i mislim da nema pomoci...neko vrijeme sam sve nade stavljala u lijecenje ali....
Evo ga sada u kuhinji s djecom,prica i igra se...oni cvrkucu oko njega,normalan je brizan i topao.oni ga obozavaju...a prekjucer je dosao doma u pola 1 u noci toliko pijan da su ga pajdasi morali donjeti doslovno do vrata,onda ude,cereka se...nije mu jasno zasto sam ja toliko ljuta,koji mi je k...nije mu jasno sta je on kriv,sta je lose napravio.U svojoj je glavi on dobar i ne zna sta hocu od njega,zasto ga ne ostavljam na miru.Onda sutra opet moje piljenje i pokusaji razgovora...rekla sam mu da odabere i da ako popije jos jednu pivu ja cu predati razvod...uglavnom popodne je skoncalo tako da je opet poludio (sada trijezan) poceo psovati i bacati stvari po kuci,vikao mi da sam najobicnija glupaca i da se necu ja njemu prijetiti a onda se pokupio opet van i vratio se popodne pijan i samo otisao u sobu spavati.Navece sam stavila klince k njemu spavati i oni su naravno divljali dok ga nisu razbudili pa se je poceo igrati s njima,skakljati smijati i u jednom momentu je se D slucajno udario i optuzio je njega za to i onda mu je mali poceo svasta izgovarati i nazvao ga pijancem na sto je ovaj poludio i opet nas poceo vrijedati i psovati,takve je grozne stvari rekao djetetu,takav ton...i naravno da sam ga ja to naucila...ja sam kriva a ne vidi koliko je dijete uplaseno,koliko pati zbog nasih svada,ne vidi sta mu radi,tako je sve to grozno.
Ja znam da moramo otici.Plan mi je da prvo nadem posao pa cu od toga krenuti..
Mihaela77 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 13:05   #11
prvo sjedni i razmisli kako i kuda, pokušaj pronaći neki posao i onda bježi bez razmišljanja, rijetki su ti koji se promijene, vjeruj mi, imala sam skoro istu situaciju, prestao je piti, ali kad je ponovo počeo bilo je još gore, a djeca sve to gledaju i nepovratno im uzimaš sigurnost doma
__________________
Rea
Rea is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 15:26   #12
Najbolje je da se takve osobe suče s samim sobom. Uzmi kameru i stavi ju da snima kad se vrati pijan i lud. Posjedni djecu nasuprot kamere da se vide njihove rekacije. Ujutro mu pokaži snimak, nek ga vidi.....Ako ni to ne pomogne, ufffff
Vincent V is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 15:38   #13
Nema sanse,on je sebi dobar,ne znam kojim ocima on gleda Vec je i dosta prijatelja razgovaralo s njim na sto on samo reagira ljutnjom i ignoriranjem.Srama nikakvog vec odavno nema,ne zanima ga kako izgleda,kako ga ljudi vide.Nista ga ne moze posramiti Bila je naprimjer situacija kad sam ga u 3 ujutro nasla gologuzog onesvijestenog na podu hladne kupaone.Zaspao je dok je s...,pao je sa skoljke i razbio glavu i zub i ostao tako lezati.Ja sam ga nasla i to mi je jedna od najneprezaljenih situacija...Da sam samo nazvala hitnu da ga odvede ili ga barem slikala mobitelom da imam dokaz kako je izgledao...ne ja sam se totalno uspanicila i pocela ga buditi i spremila spavati...njemu je to naravno smijesno...nista se strasno nije desilo Ne zna taj za sram i ponizenje
Mihaela77 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2008., 16:58   #14
Quote:
štemajzl kaže: Pogledaj post
Baš... A nije da je to neki grom iz vedra neba.
a kad cura hoda s dečkom i veli mu da mu je to zadnja piva, onda je ona rospija, ovakva onakva.
kad smo mladi (mlađi), onda je koja piva u društvu normalna, normalno se napit, normalno je zaružit, nitko ti to nema pravo braniti... a neki ostanu u tom filmu i kasnije, a onda je "što se sad čudiš".
nije baš fer, da ne velim nešto drugo.
plavva is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2008., 14:41   #15
Quote:
a kad cura hoda s dečkom i veli mu da mu je to zadnja piva, onda je ona rospija, ovakva onakva.
kad smo mladi (mlađi), onda je koja piva u društvu normalna, normalno se napit, normalno je zaružit, nitko ti to nema pravo braniti... a neki ostanu u tom filmu i kasnije, a onda je "što se sad čudiš".
nije baš fer, da ne velim nešto drugo.
To sto pises je upravo to,i kako tada prepoznati da ce nekog alkohol preuzeti?
Mihaela77 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2008., 22:55   #16
kao prvo i osnovno prestani razmišljati o svom mužu. ti si sa svoje strane učinila sve i previše i nisi mu dužna više ništa. odseli se s djecom što prije, nađi neki smještaj, bar privremeno kod roditelja ili prijatelja. ako si mlada i radišna (a pretpostavljan da jesi jer imaš malu djecu i nisi radila neku karijeru) naći ćeš posao vrlo brzo, za početak nemoj previše birat, a ovo s mužem ostavi iza sebe. što dulje nastaviš bit s njim u kući veća je mogućnost da ćeš opet past pod utjecaj što njega što njegove mame i postoji opasnost da te skroz izmanipuliraju i da ostaneš i da na kraju misliš da si ti kriva. znači za početak se maknite ti i djeca.
to šta nije fizički nasilan ne znači ništa, jer u 90% slučajeva psihičko nasilje pređe u fizičko, a pređe onoga momenta kad zlostavljač procjeni da ima kontrolu nad tvojim djelovanjem i životom. još ti se nije dogodilo, i možda je 5 do 12. nije više u pitanju on, čak ni ti, nego tvoja obveza prema djeci, prema njihovoj brizi i odgoju. za to treba i para i smještaj, al prvenstveno čista glava, a uz takvog čovika je nećeš imat.
__________________
marina_tha
marina_tha is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2008., 22:59   #17
inače vaš brak je davno propao, i on te sa tvojim prodikama ne doživljava kao ženu nego kao svoju mamu. znači tu nemaš šta rješavat. samo je bitno da izvučeš živu glavu i pritom ostaneš normalna.
__________________
marina_tha
marina_tha is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2008., 01:01   #18
Quote:
Mihaela77 kaže: Pogledaj post
Nema sanse,on je sebi dobar,ne znam kojim ocima on gleda Vec je i dosta prijatelja razgovaralo s njim na sto on samo reagira ljutnjom i ignoriranjem.Srama nikakvog vec odavno nema,ne zanima ga kako izgleda,kako ga ljudi vide.Nista ga ne moze posramiti Bila je naprimjer situacija kad sam ga u 3 ujutro nasla gologuzog onesvijestenog na podu hladne kupaone.Zaspao je dok je s...,pao je sa skoljke i razbio glavu i zub i ostao tako lezati.Ja sam ga nasla i to mi je jedna od najneprezaljenih situacija...Da sam samo nazvala hitnu da ga odvede ili ga barem slikala mobitelom da imam dokaz kako je izgledao...ne ja sam se totalno uspanicila i pocela ga buditi i spremila spavati...njemu je to naravno smijesno...nista se strasno nije desilo Ne zna taj za sram i ponizenje
KATASTROFA!!!
lady38 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2008., 12:54   #19
Vidim da ima dosta dama koje smatraju da je neophodno da što prije i bez odugovlačenja napustite supruga.

Ne bih želio dalje maslariti po tome jer kao što sam Vam rekao ne poznajem složenost situacije osim one koju ste iznjeli sami.

Ali bih pitao te druge dame koje Vam sugeriraju to što sugeriraju;

Da li bi napustila partnera ( icu ) da boluje o karcinoma ( sa svim njegovima posljedicama )?

Da li bi napustili djete da boluje od karcinoma ( sa svim njegovim posljedicama )?

Dame ne odgovarajte meni - odgovorite same sebi.

A onda ćete znati šta ima u Vama.

Lijep pozdrav.
zodax is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2008., 13:18   #20
Quote:
zodax kaže: Pogledaj post
Vidim da ima dosta dama koje smatraju da je neophodno da što prije i bez odugovlačenja napustite supruga.

Ne bih želio dalje maslariti po tome jer kao što sam Vam rekao ne poznajem složenost situacije osim one koju ste iznjeli sami.

Ali bih pitao te druge dame koje Vam sugeriraju to što sugeriraju;

Da li bi napustila partnera ( icu ) da boluje o karcinoma ( sa svim njegovima posljedicama )?

Da li bi napustili djete da boluje od karcinoma ( sa svim njegovim posljedicama )?

Dame ne odgovarajte meni - odgovorite same sebi.

A onda ćete znati šta ima u Vama.

Lijep pozdrav.
evo ja ću prva - da mi muž boluje od karcinoma plus to da je ovisnik koji uništava moje dostojanstvo, psihički me maltretira i svojim ponašanjem onemogućava da uredno obavljam svoje dužnosti kao majka, kćerka i supruga (a da ne spominjem kako se mnoge žene uz ove tri uloge žele i mogu afirmirati i profesionalno) - napustila bi ga. ne zato šta mu želim napakostiti, osvetiti se, niti čak iz čiste komocije, nego zato šta je to jedini izlaz, jedina mogućnost.
mislim naravno da možeš i ostat s alkoholičarem, dat sve od sebe da se on promijeni i strepit svake sekunde kad će ti sociijalna služba zakucat na vrata i oduzet ti djecu koju si stavio u drugi plan zato jer si sve podredio izlječenju ili nastojanju da ti muž kolko tolko normalno funkcionira. mislim imaš izbor, jel? samo je pitanje iz koje perspektive situaciju gfledaš, i koji su ti prioriteti, i što možeš promijeniti a šta ne. i sve nosi posljedice, nareavno. a prioritet definitivno ne bi trebao bit podredit i ugrozit živote svoje djece i svoj život da bi se neki seronja osjećao bolje. ne samo da ne bi trebao biti prioritet, nego nitko od nas nema na to prava.
__________________
marina_tha
marina_tha is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:01.