Integrativna etika - pseudoznanost?

[Ljubo]

DRUID

Jasno, suvremena instrumentalistička znanost nema fajde od bavljenja "konceptima" kao što su "dobro" i "zlo", za nju je to tlapnja.

Pročitao sam u cjelosti tvoj post. Znalački si opisao i objasnio mnogo toga što se nalazi na relacioji između znanosti i pseudoznanosti i sa svim se slažem, tako da skoro ništa nije ostalo za komentar. Osim ovo što sam citirao, koje, možda i nije u duhu teme «integrativna etika», već samo u duhu sa pojmom «etika» . Gdje kažeš da je etika područje filozofije, a ne instrumentalističke znanosti. U vezi ovog tvog stava želim da kažem da «dobro i zlo» na neki način ipak jesu dio instrumentalističke znanosti, konkretno, farmacije, gdje se uz pomoć kemije, tj uz pomoć raznih lijekova, poboljšavanjem poremećenih biokemijskih procesa u organizmu, istovremeno poboljšavaju i psihička stanja organizma od «zla» ka «dobru». Uostalom, etike, kao oblasti filozofije, ne bi ni bilo da nije negativnih i pozitivnih psihičkih stanja čovejovog organizma, jer to je jedini način da se stekne iskustvo «dobra i zla». Gdje su sva pozitivna i negativna psihička stanja uvijek podudarna sa kemijskim i fizičkim promjenama i stanjima, bilo promjenama unutar ljudskog organizma, bilo promjenama izvan organizma koje utječu na ljudski organizam, tako da slobodno možemo da tvrdimo da, kako god da su «dobro i zlo» psihičke, tj. etičke kategorije, isto tako su i kemijske i fizičke. Na primjer, kako god, recimo, da kancer u tijelu organizma nije pozitivna ni fizička, ni psihiča, etička kategorija, tako isto niti jedno ratno, apokalioptično stanje u svijetu, uzrokovano i potpomognuto instrumentalističkom znanošću na području smišljanja i proizvoodnje ratnih tehnologija, nije pozitivna ni psihička, ni fizička etička kategorija, jer to oboje u ljudskom organizmu uzrokuje negativno psihički stanje sa značenjem nezadovoljstva i zla. Što bi trebalo da znači da instrumentalistička znanost ne bi smjela da se razvija slobodno i samostalno od etike, već bi trebalo da je integrisana s njom. I po mom mišljenju, ako bi «integrativna etika» bila strogo povezana sa instrumentalističkom znanošću, tek tada bi i sama mogla da ima značenje znanosti. U protivnom, ako bi svrha i namjena «integrativne etike» bila nešto drugo, tada bi ona bila besmislena.

Uostalom, psihičko i fizičko se ne mogu odvojiti jedno od drugog, jer to dvje je jedno i isto. To su samo dva različita ugla posmatranja jednog i istog – unutrašnje-subjektivno i izvanjsko-objektivno. Svijest i materija su jedno i isto. Niti postoji nematerijalna svijest, niti postoji nesvjesna materija. Materija ne bi mogla postojati kad ne bi bila svjesna, niti bi svijest mogla da postoji kad ne bi bila materijalna. Zato su, itekako, u pravu fizčari koji tvrde da svijest uopšte i ne postoji. Postoji samo svjesna materija. A možemo da kažemo i ovako – da postoji samo materijalna svijest. Ovo se može na pravi način razumjeti samo kada se materija od koje je u svemiru sve napravljeno rasčlani na svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji – naprezanje, kretanje, opažanje, osjećanje (dobra-zla), pamćenje, mišljenje i razumijevanje. Ove sposobnosti nisu svojstvo ljudskog, niti bilo kojeg drugog organizma u prirodi, već isključivo sposobnosti materije od koje je sve sagrađeno, pa i ljudski organizam. Ove sposobnosti su osnovni faktori onoga što se podrazumijeva pod riječju i pojmom «nagon samoodržanja», što znači da, kad tvrdim da je «nagon samoodržanja» jedina prirodna sila i pojava koja postoji, mislim na to da je svjena materija ta koja je jedina koja postoji, jer ona je ta koja u svemiru sama, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, od sebe same sve gradi. Različite materijalne forme od kojih se svemir sastoji samo su različiti oblici njenog organizovanog kretanja i rada. Gdje neorganizovano i haotično kretanje i rad uvijek ima značenje neetičnosti, tj. «zla», a organizovano, harmonično, koje uvijek podrazumijeva pravednu podjelu rada i rezultata rada, uvijek ima značenje etičnosti, tj. «dobra». Najbolji primjer ove prirodne i univerzalne etičnosti je ljudski organizam.

Kad se sve ovo uzme u obzir, po meni, «integrativna etika» bi mogla da ima značenje znanosti samo kad bi se bavila svim ovim problemima koje sam sada u kraćim crtama ovdje naveo. U širem smislu to je sve ono što bi moglo da se podrazumijeva pod pojmom «znanost o nagonu samoodržanja».

[nitko drugi]

Zapravo zabavna stvar. Nešto što 1. nema biti pretenziju biti znanost i 2. ima izričito anti-elitističko usmjerenje dobije novce za ''1. znanstvenu 2. izvrsnost''. Kao neki kinički performans.

[Zoran Oštrić]

Sigmund kaže:

Nakon što sam pročitao ovaj citat koji je Aphex postao, znam da me i dalje ne zanima.

Koga ne zanima, čini mi se da je logično da se i ne uključuje u raspravu.

Google će vam lako izbaciti neke ključne poveznice. Mislio sam da ne moram to prenositi, ali evo par poveznica koje smatram bitnim i citata, te poneki moj komentar.

Lošinjski dani bioetike

U međuvremenu su Lošinjski dani bioetike prerasli u temeljnu instituciju bioetičkog života i bioetičke rasprave u ovom dijelu Europe. Središnje mjesto u okviru Lošinjskih dana bioetike svakako zauzima međunarodni simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«. U sklopu znanstvenog dijela manifestacije, pored simpozija, održavaju se okrugli stolovi, na kojima se rasprava svake godine posebno fokusira na neki od aktualnih bioetičkih problema, zatim studentske bioetičke radionice, te predstavljanja recentnih bioetičkih izdanja.

Znanstveni dio manifestacije programski se zasniva na ideji »integrativne bioetike«. Integrativna bioetika na metodološkom planu povezuje različite perspektive u jedinstveni pluriperspektivni obrazac orijentacijskog znanja, dok je na predmetnom planu usmjerena na brojne problemske sklopove u širokom tematskom rasponu od medicinske skrbi i biomedicinskih istraživanja preko problematike ne-ljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života (ekologija) do sudbinskih pitanja suvremene civilizacije.

(Ovdje je vrlo važan pojam "orijentacijsko znanje".)

Glede pak međunarodnoga dometa:

Trinaesta po redu međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike održat će se od 18. do 21. svibnja 2014. u hotelima “Aurora” i “Vespera” u Malom Lošinju. Na njoj će sudjelovati oko 150 znanstvenika i studenata iz Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Francuske, Irana, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Srbije i Ukrajine. Pokrovitelj manifestacije je Primorsko-goranska županija. 13. Lošinjski dani bioetike obuhvaćaju međunarodni simpozij “Integrativna bioetika i nova epoha” (19.-20. svibnja), studentsku bioetičku radionicu “Bioetika i seksualnost” (19.-20. svibnja), okrugli stol “Siromaštvo – novi pristupi” (21. svibnja), te popratna događanja

.

(Dakako, dosljedno se može reći da je to, još uvijek, naprosto jedno međunarodno okupljanje pseudoznanstvenika.)

Hrvoje Jurić: "Što je bioetika?" (kratki tekst iz 2007.)

Rođenje bioetike valja tumačiti iz sinergijskoga djelovanja dvaju faktora: izvanrednoga tehnološkog napretka u području biomedicine i postupnog osvještavanja ekoloških rizika izazvanih ljudskom gladi za ekonomskim napretkom i dominacijom nad prirodom. No, bioetika nije začeta u teorijskim konceptima i raspravama, nego su je iznjedrile građanske inicijative, kojima je teorijska refleksija pridošla tek naknadno.

(Obratite pozornost na posljednu rečenicu, važnui za razumijevanje povijesti nastanka te znanstvene discipline. Bioetika se razvija 1970-ih godina kao jedan od načina teorijskog promišljanja djelatnosti ekoloških i srodnih tzv. novih društvenih pokreta, koji započinju svoju djelatnost 1960-ih i intezivirau 1970-ih, kad ekološka kriza postaje i tema intenzivnih znanstvenih pročuavanja i političke brige, među najnaprednijim nacijama i globalno. Tad artikulirani društveni sukobi traju i danas i prenosi se i među znanstvenike. Nije naravno ništa neobično, da znanost slijedi impulse iz "civilnoga društva". Tek nakon izuma parnoga stroja stvorena je znanost o toplini, a nakon pokreta za prava žena "rodne studije", itd.. Ni sama znanost nije nastala iz čiste, bez-interesne žudnje za istinom kao takvom. Neminovan je bio impuls prvih znanstvenika i prethodnika kao R. Bacon da ljudi bolje žive. Od 1960-ih godina, uočavamo ekološku krizu, odnosno novi tip izazova s kojim smo suočeni, ne u sukobu s prirodnim silama, nego s našom nabujalom moći da te sile ukrotimo.)

Potter je ponajprije nastojao pridonijeti premošćivanju jaza između prirodnih i društveno-humanističkih znanosti, kako bi čovječanstvo izgradilo čvrst most prema budućnosti. (...) To je ponajprije značilo integriranje biologijskoga znanja i znanja o ljudskim vrijednosnim sustavima, jer etika, prema Potteru, više ne može biti odvojena od bioloških činjenica. Nedugo nakon Potterova izuma bioetike ta je riječ široko prihvaćena, ali u vrlo suženu smislu, a Potterovo je stalno protivljenje shvaćanju bioetike kao (bio)medicinske etike zaokruženo u njegovoj knjizi Globalna bioetika iz 1988. godine.

mnogi bioetiku smatraju naprosto sub-disciplinom filozofijske etike, točnije, granom primijenjene etike. Nasuprot tomu, ističe se bioetička koncepcija novijega datuma, koju nazivamo integrativnom bioetikom, (...) Bioetika je, u tom smislu, otvoreno područje susreta i dijaloga različitih znanosti i djelatnosti, te različitih pristupa i pogleda na svijet, koji se okupljaju radi artikuliranja, diskutiranja i rješavanja etičkih pitanja vezanih za život, za život u cjelini i u svakom od dijelova te cjeline, za život u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima. (...) Time se već uvodi u igru pojam pluriperspektivnosti, koji bi značio objedinjavanje i dijaloško posredovanje ne samo znanstvenih nego i neznanstvenih, odnosno izvanznanstvenih prinosa (...) pritom se nezaobilaznom pokazuje uloga filozofije i napose etike, zbog njihovih inherentnih integrativnih značajki. (...)
Glavni cilj integrativne bioetike stoga bi bilo pružanje orijentacije za odgovaranje na neke od ključnih problema čovječanstva i planeta, te njegovanje i artikuliranje rastućeg bioetičkog senzibiliteta; dakle, ne scijentifičko menadžerstvo i izgradnja lijepih teorija, nego dalekosežno promišljanje opstanka pod biocentričkim načelima te akcija koja može potaknuti konkretne društveno-političke pomake.

(Neki će naprosto sve ovo nazvati, uđuture, ispraznim blebetanjem, pa i "pseudoznanošću". Radi se o izboru nekih ključnih vrednota i načela. Kvaka je u tome, ako svoj izbor vrednota i načela proglasite "znanstvenim" a sve druge "pseudoznanstvenim", isto je, kao kad vjernik svoju varijantu vjere proglasi "pravovjerjem" a sve druge "krivovjerjem". Time sebi pridaju pretenziju na razumijevanje cjeline logosa, pa nije ni potreban ni moguć nikakav dija-log; sama priča o tome, da bi fizičari, molekularni biolozi, nuklearni energetičar idr. trebali s nekim drugim voditi "dijalog" proglašava se "pseudoznanstvenom". Struktura diskursa ista, kao kad pravovjerni kaže da nema što voditi "dijalog" s krivovjernikom. Ovdje mogu ukazati na Foucoultove i fukoovske analize diskursa, odnosa znanja i moći - i ne, ne mogu sad ovdje sve to objasnit. Možda neki drugi topic.)

Od nove medicinske etike do integrativne bioetike (prikaz zbornika iz 2009.)

Damir Smiljanić: "Problem pogleda na svijet i integrativna bioetika (članak u časopisu "Filozofska istraživanja", 2011)

[Druid]

nitko drugi kaže:

Zapravo zabavna stvar. Nešto što 1. nema biti pretenziju biti znanost i 2. ima izričito anti-elitističko usmjerenje dobije novce za ''1. znanstvenu 2. izvrsnost''. Kao neki kinički performans.

Da, solidna zamjedba. Ali zar misliš da je semantički tako jednostavno? Činjenica je da svako vrijeme ima svoje dominantne trendove, riječi koje se koriste u određenim domenama itd. "Izvrsnost" je riječ ovog vremena, dok ne dođe neka druga. Ono što se nekad zvalo upraviteljstvo, danas je uglavnom "menadžment". Itd. itd.

Povlači li "izvrnost" nužno za sobom neku hermetičku zatvorenost?

Što bi ti kao porezni obveznik radije financirao?

[Zoran Oštrić]

nitko drugi kaže:

Zapravo zabavna stvar. Nešto što 1. nema biti pretenziju biti znanost i 2. ima izričito anti-elitističko usmjerenje dobije novce za ''1. znanstvenu 2. izvrsnost''. Kao neki kinički performans.

Ne mislim da je bioetika u cjelini, pa i "integrativna" osobito "anti-elitistička".

Glede točke 1, ovdje se radi (kao i u nekim drugim komentarima ovdje) o nekritičkom usvajanju terninologije iz engleskoga, gdje te termin "science" odnosi prvenstveno na društvene i tehničke znanosti, te na društvene ukoliko su egzaktne. Ono što nije egzaktno, spada u "humanities", ne u znanost (ili, mogli bismo pisati "Znanost", s velikim "Z").

Međutim, u svim ostalim europskim jezicima, to su "humanističke znanosti", a u njemačkome "duhovne znanosti" (Geistswissenschaft). Tako se termin "znanost" u toj tradiciji odnosi i na filozofiju, teoriju književnosti, proučavanje povijesti itd. (ne svako, naravno, nego se razlikuje znanstveni i neznanstveni pristup). Nerijetko, znanstvenici iz egzaktnih znanosti zamišljaju, ako nema egzaktnih kriterija istinitosti, onda nema nikakvih, pa je sve jedno isto brbljanje. Da i ne govorimo o prelasku lockeovskog jaza između "jest" i "treba": načelno je nemoguća egzaktnost o "treba".

(Ubacujem ovdje povodom Druid-ovog pitanja "što bi ti kao porezni obveznik radije fianncirao?": na jednom filozofskom blogu, koji vode analitički filozofi, prije oko dvije godine bio je članak o financiranju znanosti i visokoga školstva, gdje je jedan od sudionika inzistirao da je znanstveno jedino istraživanje onoga što jest, a "mudrovanjem" o tome što bi trebalo biti trebali bi se znanstvenici i visokoškolski nastavnici baviti samo u slobodnome vremenu; da naime, za takva - pretpostavlja se: nužno proizvolja i isprazna - promišljanja ne treba trošiti novac poreznih obveznika. No, zapitao sam, jesi li siguran da bi porezni obveznici, npr. na referendumu, zaista rekli da njihov novac ne smije ići za one koji se bave onim što treba biti, promišljanjima o tome kako bi svijet možda mogao biti bolji? Očito je da to nije garantirano da bi tako bilo.)

U tom smislu dakle, uobičajenom na europskom kontinentu, i u ne-egzaktnim područjima postoje "znanstvena" i "neznanstvena" istraživanja. Postoje interna mjerila - ne egzaktna naravno, pa je i "sivo područje" šire nego u fizici idr.. Zato i u etici može biti "znanstvene izvrsnosti". (Osobno, uostalom, ne volim takve administrativne odrednice; ali ja nisam znanstvenik niti sam u tom "sustavu", iako jesam objavio par radova.)

Poseban problem nastaje, kad se ustrajanje u "egzaktologiji" preokreće u svoju suprotnost kroz ideološku rigidnost čak i kad govorimo o egzaknim znanostima. Tu se radi o svjetonazorskim orijentacijama, koje se direktno umiješaju čak i unutar područja prirodnih i tehničkih znanosti. To sam osobno doživio i ovdje, kad su mi trajno zabranili pristup podforumu "prirodne znanosti", zbog toga što su dvojica moderatora proglasili da je svako zalaganje za obnovljive izvore energije "neznanstveno" te dapače "pseudoznanstveno" (iako se npr. fotonaponska ćelija zasniva na jednako tvrdoj znanosti kao i nuklearni reaktor).

Meni se nekako dogodilo, da ulijećem u te diskusije iako zapravo prirodne znanosti (a osobito fiziku, koju sam i studirao neko vrijeme - nisam dovršio, ali "očistio" sam dvije godine, pa nešto znam) volim i cijenim. Možda upravo zbog toga, jer mogu razumjeti jezik kojim fizičari govore (a oni nažalost često ne razumiju drugačije diskurse, to ih iritira i vrijeđa).

[Druid]

Meni je osobno puno zanimljivije problematizirati ovo:

Znanstveni centar izvrsnosti u području društvenih znanosti

7. Znanstveni centar izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment. Voditelj centra u području društvenih znanosti bit će prof. dr. sc. Jurica Pavičić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Temeljna istraživačka djelatnost centra odnosit će se na problematiku funkcioniranja, učinkovitosti i društvene odgovornosti osnovnih i srednjih škola u kontekstu analize postojećeg sustava školskog menadžmenta i osnivačkog upravljanja, kao i mogućnosti za njihovo unapređenje.

Izvor: http://vijesti.hrt.hr/hrvatska-dobil...ara-izvrsnosti

Znači škola nije primarno područje obrazovanja više nego efektivnosti i menadžmenta ljudskog kapitala i tome slično.

Od svih mogućih društvenih znanosti, dodijelio se upravo nekom centru koji će se baviti "menadžmentom škola".

Dva su centra proglašena iz područja prirodnih znanosti, dva iz područja biomedicine, dva iz područja humanistike i jedno iz područja društvenih znanosti.

Također, nemam ništa protiv glagoljice, ali mogu se sjetiti samo u minuti barem deset mogućih drugih stvari koje su važnije s područja humanistike i za koje postoje već potencijali, čak i u Hrvatskoj.

Uvijek može bolje, naravno. Ja sam uvijek za konstruktivnu kritiku, ali vikati stalno "to je pseudoznanost, to je pseudoznanost!" mi je jednostavno preveliko trivijaliziranje stvari. Kad se neka riječ toliko često koristi, praktički počne gubiti na snazi. Slično kao "neoliberalizam". Svi pričaju o "neoliberalizmu", rijetko tko zna šta je, svi samo znaju da je to "nešto loše".

[Druid]

Zoran Oštrić kaže:

Da i ne govorimo o prelasku lockeovskog jaza između "jest" i "treba": načelno je nemoguća egzaktnost o "treba".

Humeovskog. :gah:

[Druid]

nitko drugi kaže:

Zapravo zabavna stvar. Nešto što 1. nema biti pretenziju biti znanost i 2. ima izričito anti-elitističko usmjerenje dobije novce za ''1. znanstvenu 2. izvrsnost''. Kao neki kinički performans.

Možda da pojasnim još jednu stvar, ako nisam bio dovoljno jasan u nekom od prethodnih postova. Kada sam rekao "ne pretendira biti znanost", mislio sam prvenstveno da nije "jedna znanost" i da nije "samo znanost". Nego je jedan okvir koji želi obuhvatiti više znanosti, ali i ne-znanosti (ne brkati sa pseudoznanosti!). Ako postoje elementi pseudoznanosti u jednoj takvoj širokoj mreži znanstvenih i ne-znanstvenih područja, treba upozoravati na te elemente i njih kritizirati i prokazivati, a ne baciti i bebu s prljavom vodom. To se postiže autokorektivnim momentom i raspravom unutar znanstvene zajednice (i šire), a ne dosadnim i nekonstruktivnim "znanstvenim ratovima" koji su dosadili već i bogu i vragu. Kao i oni "kulturalni" uostalom. Ali nečiji mozgovi su jednostavno previše naviknuti na takvo ponašanje i teško se od toga odviknuti. To je valjda nešto kao ovisnost o kocki.

[nitko drugi]

Druid kaže:

Ali zar misliš da je semantički tako jednostavno? Činjenica je da svako vrijeme ima svoje dominantne trendove, riječi koje se koriste u određenim domenama itd. "Izvrsnost" je riječ ovog vremena, dok ne dođe neka druga.

Pa da, zato kažem ''kinički'', jer zajebava moć na vlasti.

Što bi ti kao porezni obveznik radije financirao?

Kad bih ja mogao birati, odabrao bi da se od tih novaca financira moderiranje podforuma Filozofija na forum.hr.

Ili da se napravi golemi filosofski forum gdje ljudi pišu potpisani imenom i prezimenom te da se financira profesionalne filosofe da na njemu raspravljaju s narodom o etičkim (i drugim) temama.

[Druid]

nitko drugi kaže:

Kad bih ja mogao birati, odabrao bi da se od tih novaca financira moderiranje podforuma Filozofija na forum.hr.

Nemoj zaboraviti na servere. Na njih bi otišao vjerojatno najveći dio sredstava, ali bi barem bolje radili.

nitko drugi kaže:

Ili da se napravi golemi filosofski forum gdje ljudi pišu potpisani imenom i prezimenom te da se financira profesionalne filosofe da na njemu raspravljaju s narodom o etičkim (i drugim) temama.

Sviđa mi se ta ideja, ali s obzirom na to da još nije na pomolu njezino ostvarenje (međutim, uvijek možeš napisati neki projekt pa poslati na određene instance ), ovo je trenutno bliže tome nego recimo 99% drugih znanstvenih projekata u Hrvatskoj.

[Zoran Oštrić]

Druid kaže:

Postoje najmanje dvije razine leksema "znanost" koje ljudi uporno brkaju. Ili, da budem precizniji, dva vrlo različita načina uporabe leksema "znanstveni". Jedan je institucionalne prirode i po tom kriteriju je i teologija znanost, a teologija naprosto ne može biti znanost. Barem ne u novovjekovnom i empirijskom značenju te riječi.

Da, i ja ukazujem na tu razliku, ali mislim da i ti ovdje griješiš, podrazumijevajući anglosaksonski pojam "science" kao onaj koji ima prednost za definiranje "znanosti". Ja sam više za klasični pristup, širi pojam "znanosti" (u pluralu), unutar kojeg se pak uže definiraju "egzaktne znanosti" i "egzaktne metode" (koje se mogu koristiti i u neegzaktnim znanostima, npr. radioaktivno datiranje arheoloških nalaza, matematičko modelirane poezije isl.).

Institucionalna podjela "znanosti", gdje "humanističke" ili "duhovne znanosti" obuhvaćaju i proučavanje slikarstva, filozofiju i teologiju, nije neka administrativna proizvoljnost, nego se korijeni u strukturi modernoga sveučilišta razvijenog u 19. stoljeću, ponajviše u Njemačkoj.

Imam svojih bilješki o tome prije 30+ godina (npr. iz "Schischkoff Philosophisches Wörterbuch", kojeg nažalost više nemam - izgubio se negdje..) , evo sad malo surfam i mislim da je važno malo se potruditi oko njemačkoga ili francuskoga, da se shvati taj problem raznih tredicija - a ponavljam: ovo terminološko izdvajanje "Science" (što se onda pojavljuje čak u jednini, kao da postoji jedna jedina prava, tj. egzaktna znanost), u smislu "egzaktno", postoji jedino u engleskom.

Jedan opis što su sve "wissenschaften", jedan izvor (ja sam ovdje malo dopunio): http://gonline.univie.ac.at/htdocs/s...=3942&arttyp=k

U znanosti polazimo od neke baze znanja o postojećem, istražujemo sistematski, postavljamo pretpostavke (modele, teorije, hipoteze) i provjeravamo ih, te tako postižemo viši nivo znanja. Da bi neko istraživanje bilo znanstveno, moraju postojati dobro definirane procedure, jasna metodologija i dokumentacija radnog procesa, što omogućuj da i drugi rad provjere.

Znanosti se mogu podijeliti na prirodne (Naturwissenschaften), društvene (Sozialwissenschaften) i duhovne (Geisteswissenschaften).

U tom smislu, i teologija jest znanost (a svaka propovijed to nije); ti spominjem dolje strogost hermeneutike. (No to o teologiji neka ovdje ostane fusnota - tema je filozofija, iako je i aktualni dekan KBF napisao debelu knjižurinu naslovljenu "Bioetika"; ali nije "integrativna" pa to valjda nije "pseudoznanost". )

znanosti u užem smislu te riječi, znanosti kao djelatnosti sa svojom strogom metodom kakvu npr. poznajemo u prirodnim znanostima itd.

"Stroga metoda", kako mi se čini da ovdje imaš u vidu, bila bi egzaktna znanost ("hard science", kako dalje kažeš). A ona je samo ograničeno moguća i plodna u "duhovnim znanostima" (koje se bave prozvodima ljudskoga duha, kao što su umjetnost, jezik, religija, pravo - naziv ne implicira neku objektivno-idealističku teoriju o tome što je to "duh").

Egzaktno se može istraživati kemijski sastav boja koje je koristio neki slikar, mehaniku pokreta njegovog kista, metode koje koristi da bi dočarao perspektivu itd., i sve to zajedno može biti zanimljivo; može se i napraviti psihološki upitnik o tome što ljudi osjećaju kad gledaju neku sliku pa to statistički obraditi, može se ljudima prikvačiti elektrode pa snimati stanje njihovog mozga dok promatraju sliku... Sve to skupa ipak neće nam dati cjelovito znanje o tome što jest umjetničko djelo i kako se slikarstvo razvijalo kroz povijest.

Pseudoznanost može biti samo nešto što imitira strogi prirodoznanstveni itsl. diskurs, ali na način koji nije znanstven, da bi se dokazalo nešto.

Da, to je ono što je bitno i važno. Oni koji dokazuju da je Zemlja nastala prije 6.000 godina (ili tako nešto), ili koji se protive cjepljenju djece ili inzistiraju na postojanju parapsiholoških fenomena isl., često falsificiraju znanstvene rezultate i fabriciraju lažne dokaze.

Nijedna teza sama po sebi nije ne-znanstvena ili pseudo-znanstvena. Mislite da postoje kentaauri? Pa OK, nađite jednog i pokažite ga, ili barem kostur isl.. (Ja sam se u davno doba bavio nekim istraživanjima o parapsihologiji - nisam dobio empirijsku potporu za telepatiju ili "šesto čulo", a nije ni itko drugi.)

"Integrativna bioetika" je tako prije teorijsko-praktički okvir nego nekakva znanstvena disciplina

Da, to je i po mom sud točan opis. Jedan od pristupa, u okviru danas već priznate znanstvene discipline "bioetike". Možda i loš i neplodan (o tome ovdje ne diskutiram), ali nije "pseudo-", tj. lažan.

Dodatni ne-znanstveni element koji se u njoj ističe je upravo dijalog s ljudima koji nisu znanstvenici, filozofi, stručnjaci i ono što je Gadamer naglašavao kao jednu od temeljnjih uloga filozofije - posredovanje između eksperata i laika.

Jest, to je važan element. Problem nastaje, kad eksperti apsolutiziraju da tu nema nikakvog dija-loga, nego samo njihov mono-log: laici trebaju slušati, točka. Da recimo o nuklearnoj energiji smiju diskutirati samo nuklearni fizičari itsl.. Tu onda već imamo "ideološku nadgradnju", ekspertokraciju.

A onda i "scientokraciju", naime, problem da se danas može biti "ekspert" samo za jedno uže područje, neku specijalizaciju, i da razne eksperte treba koordinirati, razriješava se tezom da "Znanstvenici" (s velikim "Z"), bez obzira iz koje discipline, imaju neki viši uvid od onih koji to nisu; taman jednako, kako su nekad pretendirali teolozi. Pa onda jedan astronom može pozvati svoje kolege Znanstvenike na pobunu oko sukoba raznih smjerova u filozofiji, matematičari odlučivati je li neki povjesničar zaslužio biti član HAZU, nuklearni fizičar superiorno objašnjavati tematiku ekonomske isplativosti, molekularni biolog suditi o agronomiji itd..

Faktički, čim izađemo iz područja gdje je moguća neka "ekspertiza", svi smo laici.

Dodatak:

Humeovskog. :gah:

Humeovskog, pardonček. :uh:

[Zoran Oštrić]

nitko drugi kaže:

Kad bih ja mogao birati, odabrao bi da se od tih novaca financira moderiranje podforuma Filozofija na forum.hr.

Ili da se napravi golemi filosofski forum gdje ljudi pišu potpisani imenom i prezimenom te da se financira profesionalne filosofe da na njemu raspravljaju s narodom o etičkim (i drugim) temama.

Tu bi smo se i mogli složiti. Filozofiju na ulicu! (Nedavno sam pročitao Evans: "Filozofija za život i druge opasne situacije".)

[El Tomo]

Nisam filozof, to mi nije struka, i nisam imao namjeru ukljuciti se u ovu diskusiju, ali na ovoj temi neke me stvari smetaju koje mislim da sugovornici trebaju znati.

Prvo i osnovno, forum.hr javni je forum, to svi znaju. Facebook zid NIJE javno dobro, nije otvoren za javnost i smatra se privatnim, pa je stoga i svaka konverzacija na njemu u domeni privatnog.

Krajnje je nekorektno, da ne kazem maliciozno ili jos neku drugu puno tezu rijec da gosp. Ostric na ovom forumu iznosi dijelove privatnog razgovora sa FB bez dozvole sugovornika. Stovise, to granici s etickim pravilima javnog foruma i moglo bi se tretirati u zloj namjeri. Takvu namjeru vidim i u deklariranju Vinkovica kao pseudoznanstvenika i znanstvenog fasiste na osnovu privatnog, vrlo sturog razgovara, sto je vrlo ruzno blacenje ukoliko se on ne moze ovdje obraniti.

Izvinite gosp. Ostricu, ali vas uvodni post je krajnje nekorentan i ne prilici osobi koja zeli biti javni aktivist, novinar i promotor nekih novih ideja!

Zasto ovo spominjem? Zato jer je gosp. Ostric Vinkovicevu opasku o integrativnoj etici i centrima izvrnosti u potpunosti izvukao iz konteksta, ne uvazavajuci (ili jednostano ne poznavajuci) okolnosti u kojem je ta 'etika' nastala, sto ona znaci u znanosti, koja je njezina relevantnost u medunarodnim okvirima, i u konacnici ne razumije (ili ne zna) sto su to centri izvrsnosti, cemu sluze i kako se njima postaje.

Vinkovic nije napao etiku ili filozofiju kao ljudsku djelatnost koja ne zasluzuje podrsku, pa cak niti kao centar izvrsnosti. Jos je manje optuzio etiku ili filozofiju kao pseudoznanstvene. Ono sto on kaze je poprilicno jedostavno, i nema mjesta nagadanjima i spekulacijama:
1. integrativna etika je 'izmisljotina' jednog vrlo uskog kruga ljudi, sto u principu ne bi bilo sporno. No, sporna je njezina izvrsnost, odnosno medunarodna prepoznatljivost. IE kao znanstveni projekt (ne znanstvena disciplina) je medunarodno beznacajna, nigdje nije priznata, nema gotovo nikakav utjecaj ni suradnicku mrezu. Osnovni uvjet da bi nesto postalo centar izvrsnosti je upravo ono sto ime kaze - centar mora biti 'izvrstan'. I kada se kaze 'izvrstan', to se ne misli na izvrsnost u svom dvoristu, vec puno sire, na svjetskoj razini, a sto ukljucuje znajacnu medunarodnu prepoznatljivost i utjecaj. Ovakve su stvari cak i u filozofiji relativno dobro mjerljive - filozofe znanstvenike moze se 'izmjeriti' isto onako kako to rade Cambridge ili Oxford. Samo, problem je sto to u hrvatskoj nekome ne odgovara. Tek za usporedbu: mogu prijaviti projekt integrativnog istrazivanja tumora povezivanjem razlicitih 'tvrdih' znanosti, a da mi je moj dosadasnji rad medunarodno beznacajan. I necu postati centar izvrsnosti jer nisam (jos) dovoljno prepoznat u svijetu
2. centri izvrsnosti po rijecima ministra imaju vaznu ulogu u privlacenju sredstava EU. Na koji ce to nacin ovakav centar izvrsnosti privuci ikakva sredstva ukoliko nigdje u svijetu nije priznat?
3. diskutanti su vec primijetili ovu opasku - cemu traziti deklariranje centra znanstvenom izvrsnoscu ukoliko predmet istrazivanja zeli ostati van granica znanosti? Tu prije svega mislim da primjenu znanstvene metodologije kao kriterija onoga sto jest i sto nije 'znanstveno'. Muzej suvremene umjetnosti nema potrebe biti centar znanstvene izvrsnosti jer je njegova djelatnost izvan znanosti. Ovdje je, cini mi se, puno veci problem sto neki, usprkos tome sto su izvan granica 'znanosti', uporno zele biti 'znanstveni', jer im to, valjda' osigurava neki povlasteni status u drustvu, ili mozda hrani vlastiti ego. Ili se jednostavno uporno pokusavaju legalizirati i identificirati kao znanstvenici, nastojanje koje je vrlo izrazeno u pseudoznanosti, posebno u nasoj zemlji gdje se sve i svasta prodaje pod laznom krinkom znanosti.

Za razumijeti sto se ovdje dogodilo, treba jako dobro poznavati nas sustav 'meritokracije' u znanosti koji je sve samo ne meritokracija, i gdje financiranje dobivaju svakojaki likovi i projekti, pa je jasno otkuda takva reakcija Vinkovica. Kako je netko vec primijeti, nije problem samo ovaj centar izvrsnosti, problematicni su i drugi poput onog u vezi s glagoljicom. I to je rezultat upornog relativiziranja doprinosa i znacaja 'znanstvenika' u drustvenim i humanistickim znanostima koji se rukama i nogama bore za izostanak bilo kakvog kriterija valorizacije njihove 'znanosti' kako bi sacuvali svoje polozaje i vrlo cesto opravdali svoj nerad. To je problem koji se gomila vec desetljecima i postat ce sve gori i gori, jer dolaze nove generacije koje su naucile raditi (ili ne raditi) na jednak nacin.

[El Tomo]

Jos jedan kratak dodatak - bioetika je u hrvatskoj poprilicno razvijena (nedavno je kod mene bila jedna takva konferencija), cesto u diskursu sudjeluju i uvazeni znanstvenici iz 'tvrdih' znanosti. No, to nije bioetika o kojoj ovdje pricamo, s imenom i prezimenom, vec nesto sasvima drugo.

Osim toga, jedna od najvaznijih uloga centara izvrnosti je pokretanje nasega drustva. Na koji ce to nacin ovakva IE pokrenuti nase drustvo i znacajno doprimijeti boljitku, bilo u podrucju tehnoloskog napretka ili rjesavanju drustvenih problema? U tom mi je svjetlu poprilicno nejasno kako Stulhoferov prijedlog nije prosao kada znamo kakvo smo konzervativno drustvo.

[El Tomo]

Druid kaže:

S time da ekipa oko tzv. "IE" ili "IB" ili kako god, za razliku od ovih drugih i radi nešto što nije strogo elitistički, organizira posvuda tribine za ljude koji nisu u akademskim vodama, dok bi ovi drugi pisali stručnu filozofiju za filozofe i umišljali si da rade neku "znanost". Zato se tu može naći i pokoji pseudoznanstvenik, siguran sam, ali to je mala cijena za to koliko je ljudi dobilo priliku pričati o stvarima javno gdje inače ne bi dobili priliku. Primjerice članovi udruženja za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama s jedne strane; pa organiziranje javnih tribina na temu nanotehnologije, mikročipiranja ljudi, robotizacije u industriji i utjecaja na nezaposlenost, 3D printinga u medicini i gomilu drugih stvari.

Sve je to u redu sto pise, i u potpunosti se slazem - diskurs onih 'gore' (akademika) i 'dolje' (gradana) je u hrvatskoj ocajan, i nije to samo problem filozofije, jos je veci problem i u prirodnim znanostima. No, da li takva aktivnost daje projektu legitimitet znanosti, i da li zbog toga postaje 'znanstveno izvrstan'. Ne, i ne moze biti, ovakav diskurs koji je u velikoj mjeri popularizacija nije znanstvena izvrsnost i stoga ga nema smisla financirati iz tih izvora. Postoji niz drugi izvora financiranja (barem bi ih trebalo biti) iz kojih se takve aktivnosti mogu financirati, a takvi centri se mogu zvati 'centrima izvrsnosti znanstvene popularizacije'. Diskurs, odnosno odnosi s javnoscu i popularizacija jesu vrlo vazan dio svakog projekta (npr. amerikanci u prosjeku izdvajaju cak 20% budzeta velikih projekata na popularizacijske aktivnosti, i to nisu mali novci) i danas ne mozete dobiti ozbiljno financiranje bez toga. No, to nije kriterij 'znanstvene izvrsnosti', niti to smije biti.

[Zoran Oštrić]

El Tomo kaže:

Nisam filozof, to mi nije struka

Možemo li znati koja ti jest struka? Koliko mogu naslutiti, nešto iz "hard science"?

Facebook zid NIJE javno dobro, nije otvoren za javnost i smatra se privatnim

FB zid po svojstvima očito nije ni baš posve privatna stvar. A Vinković je iznio poziv cijeloj znanstvenoj zajednici - to nije privatna stvar.

Osim toga, radi se o diskusiji koja traje već dulje vrijeme. Vinković je javni, društveni aktivist, tako sam ga i upoznao. Mnogi mu pak zamjeraju neprimjereni način nastupa u javnosti (na njegovom zidu, pa i na mojem, nakon što me je isključio iz fb prijateljstva - koje smo sklopili zato, jer sam niz njegovih ranijih nastupa podržavao).

Takvu namjeru vidim i u deklariranju Vinkovica kao pseudoznanstvenika

To je točno. Imam zlu namjeru: suprotstavljam se njegovom stavu da je integrativna bioetika = pseudoznanosti. I on ima zlu namjeru prema ljudima koji se integrativnom bioetikom bave.

Ne kažem, naravno, da je Vinković pseudoznanstvenik kad se radi o astronomiji, o "Institutu sinergije znanosti i društva", a također i kad se radilo o nekim njegovim ranijim napisima koje sam podržavao.

Kažem da je u ovom slučaju njegovo pozivanje na znanost pogrešno, i da postaje pseudoznanost.

i znanstvenog fasiste

Nešto si pobrkao. Ne koristim tu riječ tamo gdje joj nije mjesto.

na osnovu privatnog, vrlo sturog razgovara, sto je vrlo ruzno blacenje ukoliko se on ne moze ovdje obraniti.

Spriječava li ga netko? A razgovor je ostao štur jer on nije smatrao za shodno objasniti kako definira "pseudoznanost". I ranije, na primjedbe moje i drugih, ne odgovara, osim novim napadima. (Napao je nedavno Mirelu Holy da je njeno povezivanje poplava u Hrvatskoj s klimatskim promjenama, u jednoj TV emisiji "pseudoznanstveno", iako je u istoj emisiji nakon nje govorila ravnateljica Državnog meteorološkog zavoda, koja je govorila o istom. Javilo se u toj diskusiji nekoliko koji iz relevantnih hard-science su rekli da po spoznajama klimatologije ta povezanost - ne s pojedinačnim poplavama, nego njihovom učestalošću - postoji, ali on nije smatrao potrebnim priznato "ok, pogriješio sam".)

vas uvodni post je krajnje nekorentan i ne prilici osobi koja zeli biti javni aktivist, novinar i promotor nekih novih ideja!

Zanimljivo je ovo "želi biti" i "promotor nekih novih ideja", nekome tko ima 57 godina (znatno stariji od Vinkovića, a predmijevam da si ti mlađi). Bio sam aktivist i novinar, više nisam. Promoviram neke ideje, neke su zaista i prilično nove, druge su stare.

Vinkovicevu opasku o integrativnoj etici i centrima izvrnosti u potpunosti izvukao iz konteksta, ne uvazavajuci (ili jednostano ne poznavajuci) okolnosti u kojem je ta 'etika' nastala, sto ona znaci u znanosti, koja je njezina relevantnost u medunarodnim okvirima

Stvarno misliš da jedan astronom i ti, iz "hard science", znate o tome više od mene? Za neke informacije, molim pogledati gore post #23.

i u konacnici ne razumije (ili ne zna) sto su to centri izvrsnosti

Ali to i nije tema mog posta. Zanimaju me pojmovi "etika", "znanost", "pseudoznanost".

IE kao znanstveni projekt (ne znanstvena disciplina)

Vinković ju je nazvao "disciplinom". OK, može biti greška u nedovoljno promišljenom pisanju. Bilo bi korektno, da se osobno tu ispravio.

je medunarodno beznacajna, nigdje nije priznata, nema gotovo nikakav utjecaj ni suradnicku mrezu.

Pogledajte gore, #23: Na njoj će sudjelovati oko 150 znanstvenika i studenata iz Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Francuske, Irana, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Srbije i Ukrajine.

Međutim, nije tema mog posta izvrsnost (možete primjetiti da sam prema samoj ideji "centar izvrsnosti" prilično ciničan), nego pojmovi znanosti i pseudoznanosti.

filozofe znanstvenike moze se 'izmjeriti' isto onako kako to rade Cambridge ili Oxford.

Ta "mjerljivost" je jedna filozofska teorija (da ne kažem ideološka). Funkcionira donekle unutar sustava zvanog "analitička filozofija". Osobno se s takvom idejom mjerljivosti ne slažem.

cemu traziti deklariranje centra znanstvenom izvrsnoscu ukoliko predmet istrazivanja zeli ostati van granica znanosti?

O tome gore komentar #25 te komentar #31. Nije neobično, s obzirom na današnju dominaciju engleskoga, da ljudi, osobito mlađi, kao samorazumljivo prikazuju da cijeli svijet mora prihvatiti redukciju pojma "znanost" s njemačkoga "Wissenschaft" na englesko "Science", odnosno, ugrubo, reducirati korištenje termina "znanost" samo za egzaktne znanosti (i egzaktne metode).

Tu prije svega mislim da primjenu znanstvene metodologije kao kriterija onoga sto jest i sto nije 'znanstveno'.

I ja mislim to isto. Vidi gore #25.

Ovdje je, cini mi se, puno veci problem sto neki, usprkos tome sto su izvan granica 'znanosti', uporno zele biti 'znanstveni', jer im to, valjda' osigurava neki povlasteni status u drustvu, ili mozda hrani vlastiti ego.

Meni se pak čini, da je pojam obrnut: neki, opijeni "egzaktnošću", žele pojam "znanost" dramatično suziti, jer im to, valjda osigurava neki povlašteni status u društvu ili možda hrani vlastititi ego.

Upravo takva diskusija, što znanost zapravo jest, meni je zanimljiva i zato i pišem.

Kako se grupice znanstvenika međusobno svađaju zbog sitnih para, koje dobivaju od Ministarstva znanosti, malo me zanima.

Smeta mi međutim ideološka rigidnost, kojom se svoje partikularno stajalište želi nametnuti kao jedino ispravno.

Jos jedan kratak dodatak - bioetika je u hrvatskoj poprilicno razvijena (nedavno je kod mene bila jedna takva konferencija), cesto u diskursu sudjeluju i uvazeni znanstvenici iz 'tvrdih' znanosti. No, to nije bioetika o kojoj ovdje pricamo, s imenom i prezimenom, vec nesto sasvima drugo.

Volio bih vidjeti načelnu raspravu, lišenu konkretnih žuči oko toga koja verzija bioetika dobiva više para od države, o tome što je jedno a što "nešto drugo". Je li npr. sadašnji dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, koji je napisao knjižurinu "Bioetika", kao znanstvenik relevantan?

[Prototype21c]

nitko drugi kaže:

Ili da se napravi golemi filosofski forum gdje ljudi pišu potpisani imenom i prezimenom te da se financira profesionalne filosofe da na njemu raspravljaju s narodom o etičkim (i drugim) temama.

Ne zaboravi kvalitetne prijevode filozofske literature.

[La Baba yaga]

I jeli sad ta bioetika relevantna ili je bespredmetna? Ako tko ima malo više saznanja o tome. Naoko djeluje kao nadrietika. Dakle onako domjenačko diplomatski kada se zapravo ne idefinira konačan zaključak ali lijepo je sudjelovati.

[Zoran Oštrić]

Marko Kos : "Od Fritza Jahra do integrativne bioetike. Prikaz razvoja jedne ideje", Filozofska istraživanja, vo. 34, No 1-2, str .229-240, Zagreb, 2013. ,

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=...k_jezik=196364

Sažetak

Rad nastoji prikazati polazišne pretpostavke integrativne bioetike, osvrćući se na autore koji pridonose njenom teorijskom fundiranju. Specifičnost integrativne bioetike leži, među ostalim, u direktnom uključivanju povijesti bioetike, filozofijskih tradicija te relevantnih bioetičkih i filozofijskih autora u njeno teorijsko tkivo. Primjer za to je bioetička koncepcija Fritza Jahra i znanstveni interes koji je ona izazvala. Jahrov doprinos bioetici nadilazi njegov »izum« bio-etike, odnosno formuliranje »bio-etičkog imperativa«. Ono što doista izdvaja njegov rad definirano je tek u integrativnoj bioetici, a to je potreba za oblikovanjem nove paradigme znanja, odnosno pomak s uporabnog znanja na orijentacijsko znanje i pluriperspektivistički pristup.

[Iai]

La Baba yaga kaže:

I jeli sad ta bioetika relevantna ili je bespredmetna? Ako tko ima malo više saznanja o tome. Naoko djeluje kao nadrietika. Dakle onako domjenačko diplomatski kada se zapravo ne idefinira konačan zaključak ali lijepo je sudjelovati.

Izvan Hrvatske (i mozda par pojedinaca iz nama susjednih zemalja, citaj regiona), nitko ko se bavi etikom nije cuo za "integrativnu bioetiku", a kamo li da se njome bavi.