Kad ljubav nije ljubljena

[FOCUS]

Izgoreni komad ponekad
izvuce osmijeh samo tuznima
koji podsjeti na hladni oltar
zaredjen uvredom na sutnju
i nakloni se tom teretu
sto u krvi put si napravi
i svaki osmijeh tog glumca
pretvori u blagi grc
a saptac mu u lice laze
jer taj tekst nije napisan
i njegovo srce nije istinito
i njegova ramena nisu u ranama
i osmijesi na tuznim licima
nisu parodija na vjernost
koja bi da se smije u lice
svakoj vjecnosti .

[FOCUS]

Po tamnoj strani istine
bosi hodaju spomenici
istim nasim koracima
putuju s nalicjem
svjetlijim od nasih lica
osudjeni na vjecnost
sijedu i nespretnu.
Po tamnoj strani istine
odlutamo samo nocima
zapalimo svijecu sjecanja
i sretni odahnemo

[FOCUS]

Izmedju dva brda
prve i druge vatre
zakopan lezi covjek
umotan u lovore.
Pokraj rijeke dvije
prve i druge skele
rasirene ruke ima
zena koja ga ceka.
Iznad dvije zvijezde
prve i druge staze
smiju se dvije duse
daleko su od tijela
vise one ne pate.

[FOCUS]

Spakovao sam istinu
u kofer mudrosti
i kupio kartu
za zaborav.
Odsjeo sam
samo noc
napuklih misli
i budan.
Vratio sam istinu
napustio zaborav
na koferu mudrosti
sjedim nasmijan.
Sebe slijedim
u svakim novim
putovanjima.

[FOCUS]

Jucer mi dan ponovo zaplaka
razvezanog pupka podignuh
svoj zavezljaj iz tvog krila
i zamislih u sebi jednu notu
koja me ponese sa tvog oblaka
na ostru stijenu osude
krivio sam svaki stub
na kome si izgradila carstvo
umotano bijelim ruzama.
Danas mi dan ismija jucer
za sutra ga i ne pitah
znao sam da ce nota
pronaci necji jug zbog mene
na kome cvjetaju isto ruze
bijele poput duse djeteta
istog onog kojeg je nota
ispustila od tezine.
Jucer mi dan ponovo zaplaka
razvezanog pupka podignuh
trecu notu u zaborav.

[FOCUS]

Po bespucu umorno
klica sjeme zedno zla
plodnom vodom zalijevano
umrljano krvlju rugalice
sedmu vrstu donose
da i nju iskapi plamen
prenosen rukama
nepremosten pogled
i sagledan unatrag
i iskrivljen zbog ikone
suzama pozlacene
govore i o vremenima
samo bez baruta
i plavog tog dima
koji ispuni ravnicu
razblazi zadahe
posjeti im snove
i pokrijeih na odlasku
nemaju istu majku
ocevi im vise na istom javoru
pozdravljaju i oni kolonu
da i nju iskapi plamen
sedmu vrstu donose
okvirenu u ikone.

[FOCUS]

Na poljima lavande
odmaraju se pomirenja
nasutih alegorija
nasih punih usta
kamenjem hranjeni
svakom suzom
lavande nas skrivaju
i pri svakom dijeljenju
passe ti zalijepim
kamen si okacim
lavande zamirisu
kraljice moja
ja blefiram.

[FOCUS]

Predajem ti svoje ruke
zajedno sa kljucevima
naseg grada bez prozora
odavno spakovanih kofera
dise jedva cujno moj eho
naslonjen na ogradu
i glasa da pusti
niti krik pobjede
i tri usklicnika
mijenjam za upitnike
da ispunim samo jednu zelju
govore li jos o nama breze
tople bijele kore
dodiruju mi moje srce
presano u tvom herbarijumu
da se povratim jos jednom
naslonim na istu ogradu
zazvizdim onu sonatu
kojom sam sebe tjerao
mozes ti to
mozes ti to
a dlanovi se znoje
pljuvacka lijepi za nepce
a ako se ne okrene
a ako se ne nasmije
a ako procitam prezir
hocu li uspjeti zazivjeti
urezati njeno ime ponovo
bjele su kore brezine
njeno lice ima osmijeh
sad tek znam da imam
srce nabijeno na ogradi.

[FOCUS]

Mozda i ljubim svoje sljepilo
poznatom ulicom zagrljeni
nasi koraci odudaraju
i neiscrpna sucut nas
okrece ka kolotecinama
nismo se nalizali boja
pa pamet nas razdvaja
vise nego sto smo vezani
i bez njihovih kopita
smo stizali na vrijeme
i mjesali se na paleti
i pored raskola likova
svaki sa svojim kistom
i sa svojim sljepilom
zazivjeli smo ravnicu
koja nas je obdarila
svim onim cudima
koje izadju iz Golgote
i svakog od nas zapita
vjerujes li u beskraju ljubav
ili si zakrzljao monoman
koji se suspregne i izdigne
pod tudjim si bicem
i svaki nastavak tvog sna
njoj ce produziti zivot
vjerujes li u beskrajnu ljubav
ako ljubis svoje sljepilo
i sucut koju sakrivas
drhti sama od sebe.

[FOCUS]

bit ces moj gost


imam tijelo ulijepljeno
nije poput tvoga
stradivari violine
sto skici od bola
i puni mi usi
cvileci nad sumrakom
i svaku klicu nade
zapitam nad bezdanom
hoce li njeni potomci
nositi pecat AS
i hoce li biti zeljni
zagrljaja koje dijelis
svakom tom svom jastuku
kojeg grizes kao jabuku
i od kojeg trazis odgovore
u nocima prosutih zelja
i bit ces moj gost
u carstvu pokisla lica
poklanjam samo neumitno
i zavaravam da sam Arkadija
jer to nisam jos zavrijedio
i nudim ti svoje gljive
kentaurske i natopljene
sluzima mojih beonjaca
od kojih sam stalno opijen
i izvrgavan svijetlu
na kojem nemam pravo
i pozivam te u snovima
i bit ces moj gost
za istim stolom od ebanovine
imat cemo omlet kajanja
svako u svom koritu
docekat cemo starost
i poznat zvuk violine
opstat ce u nama
bunker ja nisam
pun borovih iglica
ulijepljeno tijelo jesam
slika bez okvira
tamno plava


...znam da negdje dises I...a

[FOCUS]

Kad se umoris od lutanja
i prekoracis u tren crtu
zemlje svoje prije ukopa
napuni sakom lijevi dzep
a desnom rukom pokazi put
i donesi sve istine meni
na ulazu mojeg modula
stoji kuka za sjene
okaci na nju svoju sjenu
zemlju iz dzepa stavi na stol
lijevo je tunel od svjetlosti
svi osmijeha ukradenih
pronadji svoj medju prvima
okreni se ogledalu
pogledaj si dobro u oci
i reci mi da me volis
sad se nagni preko gljive
i dohvati sve kljuceve
taj izlizani zadrzi
kreni tunelom polako
ne boj se osmijeha
moji nisu ukradeni su
kad osjetis moj dah
zastani na tren
zatvori oci i stisni zube
sapnut cu ti tajnu
utisnut cu ti poljubac
zadrhti ako moras
ja sam se stegao u grcu
ljubav voli da se sali
ljubav nece u kaveze
sad pogledaj
vidis li kutiju od bambusa
stari loker na njoj
izlizanim kljucem otvori
pogledaj svoju istinu
nasmijanu poput moje
u tudjem tunelu vecem

[FOCUS]

Moja je pustos poznata
svim koracima sto kroce
i zavire u moju tisinu
da okuse kestenje
sa mojih grana
i ruke si zaprljaju
i usta umazu
pa me hvale i slave
kako sam ukusan
i kako su slucajno
sasvim slucajno
polomili granu.
Moja je pustos poznata
licima bez osmijeha
koji cuju samo klavir
koji podijeli dobro i zlo
obojana crnim i bijelim
sva polja iste muzike
pa me hvale i slave
kako sam sa sluhom
i kako su slucajno
sasvim slucajno
pokidali jednu tipku.
Moja je pustos poznata
rijecima koje su klele
plakale zbog mojih
divile se svakoj misli
pa me hvale i slave
kako imam misao
i kako su slucajno
sasvim slucajno
moju misao prokleli
i pustos mi poklonili.
Moja je pustos poznata
svim njeznostima redom
koje su se napile iz duse
pa me hvale i slave
kako mi je dusa poput pisma
i kako su slucajno
sasvim slucajno
zaplakali i umrljali smisao
svih mojih recenica
koje moram da zivim.

[Romantica]

Svaka ti čast. Doista imaš talenta.
Ne govorim ti to bez veze tek onako da nešto kažem nego stvarno tako mislim.
Tekstopisac sam i pišem pjesme za naše ozvođače i iskreno ti kažem da si pravi.
Puno uspjeha u daljenjem radu. Nadam se da će jednog dana tvoja zbirka pjesama ugledati svjetlo dana.

[FOCUS]

Hvala na komplimentima (sad se malo crvenim). I ja se nadam da ce zbirka jednog dana ugledati svijetlost.Do tada citacemo se ovako, a uzivati podjednako isto.Uljudan pozdrav.


Mozda i ljubim svoje sljepilo
poznatom ulicom zagrljeni
nasi koraci odudaraju
i neiscrpna sucut nas
okrece ka kolotecinama
nismo se nalizali boja
pa pamet nas razdvaja
vise nego sto smo vezani
i bez njihovih kopita
smo stizali na vrijeme
i mjesali se na paleti
i pored raskola likova
svaki sa svojim kistom
i sa svojim sljepilom
zazivjeli smo ravnicu
koja nas je obdarila
svim onim cudima
koje izadju iz Golgote
i svakog od nas zapita
vjerujes li u beskraju ljubav
ili si zakrzljao monoman
koji se suspregne i izdigne
pod tudjim si bicem
i svaki nastavak tvog sna
njoj ce produziti zivot
vjerujes li u beskrajnu ljubav
ako ljubis svoje sljepilo
i sucut koju sakrivas
drhti sama od sebe.

[FOCUS]

Pogrebni ples ovo moji udovi
nikada nisu zeljeli da znaju
pa opet tu pokraj rijeke
koracaju u povorci slutnje.
Danas nestaju licioci
stvoritelji zastalih sjenki
koje su zagrljene zatekli
utisnuli u platno pozude
izguzvano istu tu noc.
Sigurno se nece otkriti
tajnu presadjenog srca
zakopanog u grmu hortenzije
sto oplakuje povorku
sakrivenog lica
i mase mu od srca
nenaviknute jos duse
da nestajenje postoji
usavrsavano kidanje
rasipanje iz oholosti
i svi grijesi poznati
nisu razlog odlaska.
Ono to zna.
Pogrebni ples ovo moji udovi
nerado drze ritam
koji je na kraju budjenja
dugog kao zivot
ispitam u svakom koraku
svoje licioce
nose li oni mene
nasmijem se potajno
znajuci da nisam.

[FOCUS]

Zatvorene utrobe
zalijevam cvijece
slijep od cudesa
skamenjenih vrata
gdje ulazi glavom
pravo bez ramena
strijela pravde
naklonjena svjetlost
mojoj prasini
darivao sam sebe
vec jedanput
i ostao prikovan
na poledjini vrata
znak za lutalice
putokaz nevremenu
prolaz tisini
o zasto postoje ograde
glasovi u spiralama
odjekujemo poput placa
nesudjene skice
izumrle zenke
potpun razum i potop
dopiru do nas
zatvorene utrobe
zalijevam cvijece
slijep od cudesa
naslikan oblak
zut kisobran

[FOCUS]

Spakovao sam istinu
u kofer mudrosti
i kupio kartu
za zaborav.
Odsjeo sam
samo noc
napuklih misli
i budan.
Vratio sam istinu
napustio zaborav
na koferu mudrosti
sjedim nasmijan.
Sebe slijedim
u svakim novim
putovanjima.

[FOCUS]

Tjena nasmijanim prozorima
okiceni su vam krajevi
iznutra jos je noc.
Skupim cesto pljuvacku
izbacim je poput psovke
pored ceste onako uz kraj
da ne spotaknem opet
namjernog prolaznika
pokislog do koze
krvavi slap
Tjena nasmijanim prozorima
okiceni su vam krajevi
iznutra jos je noc.
Predjem na drugu stranu
da ne pokisnem i ja
pljuvacka ostane uz kraj
a gdje sam sad ja.

[FOCUS]

Pa prokleo sam obje ruke
na pepelu zazelio da otpadnu
onako u lanac vezane
koji se sjao u mojem mraku
i nisam isprosio ja tvoju laz
nisam se niti zakleo rukama
za istim stolom smo sjedili
sa razlicitim apetitima
jeli smo tvoje poglede osmijehe
svjest nisam odmah primjetio
vracala se iznemogla
vukla je svoje noge iz blata
koje je bilo vise zivo
od svih mojih iskakanja
koje je om najavio
nisam sklon prorocima
jedva im se u sator zavucem
ali svi su mi rekli isto
svi su mi najavili poraz
bitke davno izgubljene
i sad pozelim da sam grom
onako sav sjajan u snazi
da puknem u prvo drvo
da mu prebrojim godove
da ga sprzim do boli
i ostavim uz put
kao putokaz za brodolom
nasukan i to duboko

[FOCUS]

Ja ne pripadam ovdje
i moje staze su prekopane
ulazi mi nemir u osvanuce
i zivuce me glave bude
sretna su ti mora
prepuna kamena obala
od krikova sebe i necujem.
Ja ne pripadam ovdje
i moje breze su lisene
jesenjskih tuznih jutara
izmoljenih koraka
razbacanog lisca
koje me budi
i koje mi govori
sretne su ti ruze
oplakanih svjetova
na njima se umire
o nama se sanja.
Ja ne pripadam ovdje
i moje su dubine sigurne
dno mi je julska rupa
iz koje iskakujem spolja
ovo je samo moj san.
Ja ne pripadam ovdje