Ratna glazba

[parcov]

Ja sam je gledao u svitanje dana
u tihim nocima od zvjezdanog sna
rumenim sutonima ona me ljubi
zelenim poljima i beskrajem dna

Ja sam je gledao kroz kapljice kise
ona je svjetlo sto me vodi kroz noc
olujnim valovima ona me njise
ona je ljubav koja ne moze proc'

Ref.
Ja bih ugledao sunce
kad bih ugledao nju
ja bih imao ljepotu
da je pored mene tu
ja sam znao da cu
svoju ljubav pokloniti njoj
mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj
https://www.youtube.com/watch?v=azPOymOfmlY

[Dubrovčanin]

IVAN ANTOSOVIĆ - HRVATSKA SE NA KUPRESU BRANI

Ej sastala se ustašija mlada u središtu Tomislavgrada ovog puta bez smijeha i šale nestalo im mladenačke hvale na licu im nema više sjaja nit' za curom ima okretaja sve ozbiljno i smrknuta lica pokoja se pukne rakijica i nad glavom lagano se njiše i u duši Ante što se piše a u grlu gorčina im sijeva zašto su im lica nevesela nestalo im sile i inata poglavnika vole k'o i brata. Sva'k' svakoga sasluša do kraja kakva ljubav sad te momke spaja ništa ovo bez razloga nije vrijeme dođe sad se bojak bije Hrvatska je zapaljena cijela gore naši gradovi i sela gori Osijek, Vukovar, Vinkovci a sve brane mladi Hercegovci mnogi od njih i živote daše po bojištim' diljem Lijepe naše Herceg-Bosna za rat uvijek vruća poslala je dvadeset tisuća odabranih ispod svoga krova najhrabrijih svojih sokolova da pomognu u bitkama do zora od slavonskih ravni sve do mora. Da zaštiti vitalna bogatstva junak uvijek diše pun hrvatstva sile nikad plašio se nije jer u njemu lavlje srce bije majka šalje i jedinca sina da se spriječi bahatog Srbina okrutnoga što zlo proširuje sve uništit' tako Srbin snuje. Da Hrvate s lica zemlje zbriše od Dušana ovo naslijediše plan pakleni tada su donili da bi Duvno sa zemljom sravnili i njegovu cijelu okolinu Livno, Kupres i ramsku dolinu tad bi Bosna bila odsječena hercegova zemlja pripojena sa Srbijom preko Crne Gore i tako bi naše plavo more sa Srbima dijelili popola tim bi im se ispunila volja. Da dobiju željene granice grad Karlovac pa do Virovitice Zagora se ne bi othrvala već pod kninsku upravu bi pala. Tad bi Martić i horde njegove uništili hrvatske domove ako bi netko gdjegod se spasio taj bi onda silom Srbin bio zato Kupres točka je strateška i tu ne smije napravit' se grješka tu moraju biti snage jake i odbiti srpske manijake. Sad je Srbin ždrijelo otvorio progutat' nas stvarno naumio po njegovu groznom proračunu treba kraljsku uništiti krunu a ona je na ovom području u hrvatskom čvrstome naručju da se stvori Velika Srbija pomoć im je vojska najmoćnija svijetu su se tako predstavljali oni moćnom silom se prozvali još oružje moderno imaše za novce je nabavljano naše. Tim oružjem sad nas razaraju od Hrvatske pustoš nam stvaraju od Osijeka pa do Dubrovnika na stotine srušiše zvonika, bolnica i dječjih vrtića i sve blago hrvatskoga bića tvornice i ustanove javne k'o i naše prometnice glavne. I ptica se na grani ubija samo zato jer tu gnijezdo svija zato momke duvanjske kotline neprestano teška briga brine četnik im se evo približio na Šuicu cijevi uperio nedostaje modernog oružja zato su im sada lica tužna. Kako će se suprotstavit' mladi četnicima i jugoarmadi nad Šuicom ispod Malovana tu je jugovojska grupirana a četnici igre započeli po Kupresu dovikuju seli ili će vas noćca progutati kama oštra Srbinova klati. Čekat' četu nikom nije lako zato bježi staro i nejako bježe majke nose djecu malu ostavljaju i kuću i štalu a za njima starci i starice plač se čuje preplašene dice rodni Kupres napušta se žurno spuštaju se dolje pravac Duvno neki će se ovdje ustaviti a neki će dalje nastaviti osta mladost što će otpor dati okrutna Srbina dočekati goloruki protiv oklopnjaka nestali bi do prvoga mraka sada Kupres iz sveg' glasa zove Hercegovce hrvatske sinove na njihovu stranu da se stave da ih sada same ne ostave Posušje se odmah odazvalo a za sobom i druge pozvalo prije sviju mlade Imoćane te odvažne momke odabrane nitko od njih izostati ne će u pohode ova vojska kreće. Da se spoje s duvanjskom elitom pa Kupresu krenu ponosito.

Ej u Tomislavgradu sve se prati tu za borbu spremni su Hrvati za okršaj ispod Malovana u stožeru zapovijed je dana. Tada krenu vojna paradina poslije britka sablja za Srbina treći svibnja u svitanje zore strojne štekću a pjesme se ore stoji vriska mlađahnih momaka prolama se zemlja od koraka. Filipović bojnik je na čelun on predvodi ustašiju cijelu a četnici koji straže traže zapucaše što su mogli brže na brzinu tiše se osladi i junake naše iznenadi al' tu bitka započe krvava na domaku Gornjeg Malovana. Bombe pršte a grme bacači znat će četnik što znače Duvnjaci i njihova soldateska jaka ubojitost hrvatskih momaka stade jauk četničkih koljača kad oštricu osjetiše mača. Pa počeše bježat' kao ptice dok ih kose hrvatske strojnice i za kratko vremensko razdoblje od silnika osta samo groblje to nam biše vatreno krštenje mladost viče da se naprijed krene po Kupresu četnici divljaju koga stignu toga ubijaju tuda su im mitraljeska gnijezda i tu vlada kokarda i zvijezda snajperisti tu su sada glavni na prostranoj ovoj visoravni. Što gađaju s visokih krovova a tenkovi jure od Šipova tu brzinom pakao se stvori polje ječi gradić Kupres gori. Gori Kupres i okolna sela tek je prava borba započela Bože mili divnih li momaka Tomislava kralja potomaka ne plaši ih pucanje sa krova niti bombe srpskih zrakoplova svi na straži jako borbu vole u zrak lete tenkovske kupole. Gusjenicom lome čvrste zube a njihovi našu zemlju ljube dim se crni diže do nebesa na sve strane mrtva su tjelesa no hrvatska vojska ne uzmiče sad ćeš znati prokleti četniče sad ćeš platit' crkve i zvonike i kulture naše spomenike zapamtit ćeš s kim se igraš rata i na čija navaljuješ vrata sad ćeš platit' oči izvađene u nejaka i samotne žene u nemoćnog starca i starice sad navali crna kukavice ne plaši nas urlanje ni vika ni krvava kama u četnika mi ničije krvi nismo željni branimo se jer smo prisiljeni i u tome leži naša snaga sloboda je Hrvatima draga. Uzmicati nismo naučili i stari su naši takvi bili a tenkovi koji vaši biše hrvatski ih borci zarobiše njima vaše tuku položaje nagradu vam obilatu daje stotine je vaših ubijenih dva, tri puta više je ranjenih ima nešto i zarobljenika daje im se posljednja prilika da postanu lojalni građani il' nek' idu iz Hrvatske vani. A svi koji četnikovat' žele slobodno im neka se isele objeručke Ravna Gora prima još žirova za četnike ima zarobljene mi ne ubijamo krvoloci mi biti ne znamo krvološtvo pripada Srbima što je uvijek strano Hrvatima a Beograd što lansira laži za svijet više ta fora ne važi tko je koljač svakome je jasno moramo vam sada reći glasno. Nisu samo ruke vam krvave krvavi ste od pete do glave bez vjere ste i ljudskog morala takove je Srbija rađala istina vam nikad ne bi draga u laži ste nadmašili vraga. Sve se srpsko temelji na laži Srbin u njoj i budućnost traži da dabogda dođe vam do vraga na stotine igrate karata od Tite ste vi pravili Boga i za vođu priznavali svoga davite se zbog njeg' međusobno još ne znate tko je on osobno svijet vas čita dok vi ludujete i Titinim slikam' se kitite on krvolok bi i sljedbenici s njime vi ste skupa u grobnici. S njime vas je vrijeme pregazilo da ga ne bi ni vas ne bi bilo milijune ubraste dolara baš na grobu mrtvog lešinara sad trubite kako vam ne valja pa hoćete opet natrag kralja al' kralj da se nije uklonio dobro znate on bi zaklan bio i na kraju poruka je ova sa Kupresa hrvatskih sinova nit' je Kupres pao nit' će pasti ne će, ne će hrvatske mi časti.

[Dubrovčanin]

IVAN ANTOSOVIĆ - POGLAVNIK JE ZAVJET ISPUNIO

Ej šesti travnja mjeseca bijaše kad Hrvatu Srbin govoraše o Hrvate moj po krvi brate rat se dig'o i na me i na te Švabo sablju podig'o krvavu da nam sruši predragu državu u kolo se uhitimo brate da nas Švabe grdno ne premlate budemo li u oružju sretni onda brate ti s uma ne smetni dobro će te Srbin darivati još i bolje neg' rođena mati što hoćete recite nam samo da vas braćo darivati znamo. A Hrvat se Srbinu nasmije prstom kaže njemu put Srbije krvav obraz sad ruku pružate i braćom nas svojom nazivate a pred puno ljeta smo doznali da se niste braćom pokazali uopće niste bili pravi ljudi pa je vrijeme da vam sablja sudi još nam nekog spominjete vraga a rep crn vam viri odotraga vrag se dig'o pred dvadeset ljeta kada nam je sloboda oteta vrag se dig'o iz domaje vaše oteti nam što je bilo naše ne će Nijemac ustat' na Hrvata nije Hrvat lažac od zanata za okove vežu se lopovi a za jezik hrvatski sinovi Srbim' nema nego da mač sudi tako vele svi pošteni ljudi. Što ste htjeli to ste i dobili kraj dolazi vašoj ljutoj sili Hrvate ste do jame vodili i mnoge ste u nju strovalili sad mislite crna braćo sami kako ćete izbjegnuti jami vi slobodu Hrvatu nudite jer vidite da svoju gubite gdje ste Srbi vi dosada bili što ste niste tog' prije sjetili što tražite pomoć od Hrvata zar nemate vlastitih junaka u miru je lako kraljevati a u ratu teško vojevati što bi rek'o Stipe iz grobnice što bi rek'o Hrvat iz tamnice što bi rek'o Ante iz tuđine da sad Hrvat za Srbina gine. Srbin bijesan cijeli se zažari ali Hrvat za to i ne mari smatra Srba za onakvog brata kao Srbin njega prije rata u tom kliknu s Velebita vila oj Hrvatska moja zemljo mila iz daljine vitez sabljom maše i predvodi junačke ustaše puška puca a top silno riče puška puca a sloboda sviće puška puca a barut miriše puška puca nema ropstva više zovi djecu nek' puške hvataju zovi djecu nek' lance kidaju u boj sinci u boj za slobodu u boj sinci dan osviće rodu. Poklik vile s visoke planine razliježe se diljem domovine bojna pjesma zemlju obletjela hrabra srca krvlju uzavrjela skupljaju se momci i muževi hitaju se puške i noževi svako selo na noge ustalo svako srce jače zakucalo od miline i velike sreće što sloboda Hrvatima kreće kad vidjeli Srbi što se radi spopali ih i bijesi i jadi pod mostove barut postavili na Hrvate puške uperili al' Hrvati klati se ne dadu svoje branit' itekako znadu evo brate boja velikoga udariše jedan na drugoga poklici se bojni svuda čuju cijelom zemljom puške odjekuju sa granice udriše ustaše a iznutra sve što biše naše gdjegod kojeg Srba ugledali s djedovinskog praga ga tjerali goni Srbe sve do rijeke Drine gdje je međa naše domovine. Za tri dana nestalo Srbije k'o da nikad postojala nije viknu tada Kvaternik narodu Hrvati su postigli slobodu voljom Božjom svoga prijatelja srušili smo svog neprijatelja na uskrsli dan Gospodnjeg sina uskrsla je naša domovina nezavisna hrvatska država s njom sloboda a i stara prava u to Ante stig'o iz tuđine gdje boj bio za spas domovine kad ga rodna gruda ugledala od miline sva je zadrhtala k'o svi mrtvi da su uskrsnuli majci zemlji natrag doletili svom se zemljom razvili barjaci a nose ih hrvatski junaci kliču Ante doš'o iz tuđine vratilo se srce domovine vratilo se više ga ne damo poglavnika svoga sad imamo. Nije doš'o vladat' već raditi na nama je svog vođu slijediti za dom mili dostojno živjeti ako treba za dom i umrijeti plug i brana Hrvatu su hrana a ustaša njemu je obrana svud pjevaju momci milopoje zbog slobode domovine svoje što imade mila domovina poglavnika svog najdražeg sina u tom opet kliknu bijela vila sretno da si domovino mila sretne kosti junačkih djedova sretna srca njihovih sinova nakon crnih osamsto godina uskrsla je naša domovina. Dan je doš'o žarko sunce sije sloboda se milom domu smije Tomislave ti hrvatski lave zasjala ti kruna više glave Krešimire čuvare mog mora domovini svanula je zora Zvonimire dobri stari kralju dom slobodni pjeva sad u slavlju oj Snačiću dom ti sretan cio poglavnik je zavjet ispunio. Oj Stjepane zadnji kralju roda svu ti zemlju nadvila sloboda oj Matijo muški mučeniče uskrsle su stare ti pravice oj Šubići, Zrinski, Frankopani vitezovi i hrvatski dani niste zalud svoju krvcu lili Hrvati su slobodu dobili Kvaterniče, bane Jelačiću, Starčeviću, Stjepane Radiću uskrsnuo vaš je dom premio poglavnik je zavjet ispunio. Oj ... da ti je ustati oj Šufflayu da ti je gledati vidio bi što si vjerovao poglavnik je zavjet ispunio Bog-Hrvati zemljom odjekuje potomstvo vam mrtvim zahvaljuje i zakletvu pred svijetom daje da će branit' slobodu domaje dušom, krvlju, svojim životima dokle svijeta i Hrvata ima sad pripada naša gruda nama samo nama i Bogu nad nama.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - SMRT MATE BOBANA

Eeeeej zakukala Hrvatica majka prije zore i bijela danka zakukaše brda i doline zakukala Hrvatska do Drine a tužne se čuju melodije sa zvonika svetoga Ilije u Sovićim' herceg-zemlje kraju mirno majke junake rađaju. Na tisuću devete stotine devedeset i sedme godine a sedmoga srpnja u godini zvona zvone po Hercegovini pita vila s nebeske visine svetu goru sovićke planine sveta goro Ilije ti sveca što nam zvono u Bobanim' jeca melodije kojim nije vakat tužno kuca k'o da će proplakat'. Što se desi ovog tužnog dana tu u župi svetoga Stjepana sveta gora nema ljudskog dara vjetar piri vili odgovara posestrino planinkinjo vilo Herceg-Bosni slomilo se krilo. Jutros rano oko čet'ri sata presta kucat' srce našeg brata tužna vijest stiže iz Mostara od moždanog da umri udara vođa Bosne i Hercegovine Mate Boban otac domovine. Domovine Herceg-Bosne naše što se krvi za nju puno daše sjedi vilo i slušaj istinu o hrvatskom pokojnome sinu sjedi vilo pa ćeš sve saznati guslar će ti uz gusle kazati tko je bio momak s puno snage a iz mjesta Bobanove Drage. Što grudskoj pripada općini u zapadnoj je Hercegovini već pedeset i osma godina otkad Iva rodi svoga sina svi Gruđani dobro ovo znate zvali smo ga Pikaćević Mate sedmo dijete u oca Pikaća tri su sestre a ostalo braća. Pučke škole dobiva diplomu u Sovićima mjestu rodnomu kad osnovnu školu završio gimnaziju pohađat' želio otac Stjepan siromah je bio pa mu nije to omogućio već mu zato pruži se prilika posla Matu svog' za svećenika al' brat Jerko najstariji od braće poče radit' i dobivat' plaće te iz Zadra Matu je podiga gimnaziji Širokoga Briga. Put je dalek novca ne imade rodbini ga u Đakovo dade u Đakovu svrši gimnaziju u Zagrebu nastavi studiju mladi radi neda mu se mira ekonomiju on magistrira kad mu biše dvadeset godina omili mu tad Hercegovina. Imoćani zaposliše Matu u Napretku imotskom gigantu kad nastade raspad Jugovine devedeset i prve godine Herceg-Bosne HDZ-a je odluka stavit' Matu za svog' predsjednika. Na hotelu u Grudama piše osamnaesti studenog to biše te osnova tad državu novu Herceg-Bosna i danas ju zovu to sva'k' znade u knjigama piše Mate Boban predsjednik joj biše stvori vojsku te države nove HVO se Herceg-Bosne zove Grude centar toj državi biše u njima se država stvoriše. Tako Mate htio je i mora tjerati Srbe s naših prostora u te teške i nemile dane natovare na nas Muslimane al' se Mate ne boji Alije natrag vrati njegove balije sva Hrvatska na zaštiti bića od Alije i od Karadžića. Devedeset i četvrte godine posta šef zagrebačke INA-e poslije ovog tri godine dana herceg-zemlja dobiva Bobana nostalgije vratiše se znaci obitelji vrati se i majci tu je mirne provodio dane sretno živeć' u svoje Bobane. Provodio mirno i bez buke uz suprugu, djecu i unuke al' u petak srpnja četvrtoga dana vruća, teška i sparnoga baš u svojoj obiteljskoj kući zlo mu sluti ovaj danak vrući negdje oko petnaest sati bilo Mati Bobanu biše pozlilo nije prošlo nekol'ko minuta Hitna goni doktora Boguta na rukama Ljuba drži muža doktor Bogut prvu pomoć pruža. Te ga Hitna vozi do Mostara ali Mate oči ne otvara hitna kola do bolnice stigla sve osoblje na noge podigla jer je svakom i ponos i dika život spasit' svoga predsjednika tri se dana doktori trudili ne bi li ga u život vratili doktor Remac, Zoran Antunović i sa njima Željko Vidaković i još Bera doktor Gavarina Teškovića doktorka Helena. I još Lugonja taj doktor poznati hoće Matu u život da vrati još profesor doktor Negoletić anesteziolog Javorović što stigoše iz našeg Zagreba sve su dali od sebe što treba brojiše se minute i sati al' se stanje ne popravlja Mati. Tri je teška dana i preduga preživjela i Ljuba supruga sa jedincem sinom i kćerkama sa zetovim i djeverovima sa ... i sa unucima moleć' Gospu i dragoga Boga sve za muža Matu voljenoga. Da ozdravi Mate suprug dragi i vrati se Bobanovoj Dragi tri je dana Pikaćuša majka moleć' Boga ne spavajuć' sanka stalno Boga zazivala Mati da joj sina u život povrati tri je dana herceg-zemlja naša na tisuće rekla očenaša moli staro i mlado i dica da se spasi naša perjanica ali zalud molit' Boga biše srce kucat' prestade mu više u cik zore u četiri sata Bog nam uze našeg dragog brata čim se duša od tijela rasta krik i jauk herceg-zemljom nasta tužno plače Ljubica supruga jer izgubi životnoga druga dragi Mate anđele iz raja kud te nesta iz mog zagrljaja. Zakukala Pikaćuša Iva sina Mate nikad više živa tužno cvili kćerka Violeta dragi tata rano ti nam nesta tužno plače kći Anastazija dragi oče kud nam ode prije. A sin Boris jedinac u Mate ne odmiče od dragoga tate i prozbori vitezu junaku dragi tata brinut' ću za majku plaču braća Jerko i Križane tužno cvili Ante i Milane plaču seke Iva i Radojka gorke suze prolijeva i Ilka i unuci plaču i zetovi rekao bi sav svijet plače ovi.

Eeeeej na pol' koplja svi naši barjaci umuknuše i djeca i starci umuknula i u polju ševa slavuj šumom tužnu pjesmu pjeva diljem Herceg-Bosne sve je stalo k'o da nebo na zemlju je palo iz Mostara ovo mrtvo biće prevezoše u mjesto Soviće. Gdje će biti kraj naroda svoga do srijede srpnja devetoga na desetke tisuća naroda dva su dana čekali sprovoda kraj njegova groba tu je kleklo i očenaš za dušu mu reklo Herceg-Bosne skoro svi žitelji sućut šalju tužnoj obitelji ne bijaše nijedne općine diljem Bosne i Hercegovine poglavarstvo da joj ne uputi sve izraze duboke sućuti a najdublje izraze sućuti Božo Rajić kolegi uputi. Posljednji ti pozdrav šaljem Mate prijatelju, suborče i brate sedam godin' s tobom smo vodili zadaću smo svoju naučili u te zemljo hrvatska je stiga plemenita zemljo zagrli ga zagrli ga i primi u sebe kao što je on grlio tebe primi tijelo za vječna vremena ti hrvatska zemljo napaćena. Sveta goro da je na te stati Bobanovu Dragu pogledati u srijedu srpnja devetoga kad pokopat' treba Matu svoga dvadest tisuć' i više je duša nabrojit' će ako tko pokuša skupiše se toga dana vruća gdje je Mate pokojnoga kuća tu su ljudi čeličnoga kova sve je ovo vojska Bobanova kojoj nitko na put ne smije stati sve su ovo Matini Hrvati. Sedamnaest primiče se sati kada tijelo treba zemlji dati sa svih strana stižu delegati da posljednju počast daju Mati a u ime BiH Federacije članovi su tu delegacije Krešo Zubak i Božo Rajiću, Vlado Šoljić, Marko Ljubiću, Ivan Bender i Jozo Mariću, Bruno Stojić, Jadranko Prliću. Zadnju stražu kraj lijesa Matina drže ljudi velikih imena generali Željko Glasnoviću, Stanko Sopta i Zlatko Jeliću još general Miljenko Lasiću te brigadir Milić i Nakiću. I Hrvatska mirovanja nema nego svoje delegate sprema ispratiti do posljednjeg počinka najvećega hrvatskog vojnika tu je Šušak, Ivić Pašaliću, Šeks Vladimir i Vukojeviću, Ivan Milas te i Mišetiću još tu vidim i Tolja Ivana, Jurja Njavru, Ilar Slobodana još ga prate na vječni počinak generali Daidža i Praljak. Na pogreb je na tri sata prije stiglo članstvo splitske županije ispratiti prijatelja draga Frane Lukšić i Marko Bitanga još tu vidim dva zemljaka naša Milan Kovač, Branimir Glavaša. U sedamnaest sati ovog dana lijes polazi pokojnog Bobana u gorici kraj župnoga stana a na Crkvi svetoga Stjepana tužnom glazbom oglasi se zvono teško zvoni k'o da je umorno tužno li je pogledati bilo ispred kuće kada se krenilo na tisuće poteklo je suze dragi Bože što nam Matu uze tužno plače supruga Ljubica tužno plaču bratac i sestrica plaču djeca, majka i rodbina proplakala sva Hercegovina. Stara majka u kući ostala u krevetu sina oplakala sprovod vodi do u vječnu kuću mjesni župnik fra Ante Mariću od Bobana do župnog kotara punih sedam je kilometara neka ovo kroničar zapiše da mu sprovod puno dulji biše. A Matina uramljena slika uramljena i dosta velika s jednog kraja na njoj crna traka u rukam' je pukovnik Tucaka s cigaretom u lijevoj ruci da ju vide djeca i unuci. Na grob mladić sa tugom na licu križ pred pukom nosi na grobnicu to sinovac pokojnoga Mate što je proš'o srpske kazamate a kad sprovod stiže ovog dana župnoj Crkvi svetoga Stjepana dvadest tisuć' došlo je pučana i skupi se pozdravit' Bobana. A fra Marić sa suzom na licu održava misu zadušnicu ministrant je naš župan Mariću pomažu mu Majić i Zoriću još propovijed fra Ante Marića uzvrpolji starca i mladića dragi Mate ti si svojim bićem sve kovao velikim čekićem iz te svoje kovačnice znane odzvanjalo na sve bilo strane nisi vojnik ti bio za novac već hrvatski časni dragovoljac ti si uvijek i noću i danju raspolag'o doktoru Tuđmanu. Nakon svete mise zadušnice svakom suzom nakvašeno lice Gojko Šušak sve brižljivo prati pa se i on pučanstvu obrati draga braćo vi to dobro znate ne bi boljeg Hrvata od Mate što on poče tako mora biti mi ne ćemo to iznevjeriti i ja u svoje ime dragi Mate prijatelju, suborče i brate i vrhovnog našeg poglavara što o svakom Hrvatu se stara pozdravljam te te gorko zaplakah hrvatska ti zemlja bila laka. Počastimo tada puške pune ispališe počasne plotune te još glazba žalosna zasvira hrvatska se himna intonira još general Glasnović i Sopta naš je barjak ... i taj barjak Herceg-Bosne naše udovici Matinoj predaše da ga čuva kao kitu cvijeća da se Mate i države sjeća tad Matina Ljuba udovica zakukala kao kukavica dragi Mate kito nekićena ovo mi je na te uspomena. Čuvat ću ju i misliti na te a sada ti zbogom dragi Mate tad veliku našu perjanicu u mramornu staviše grobnicu te sa skladbom od Ave Marijo sprovod Boban Mati završio. Dragi Mate predsjedniče mio hrvatski si narod zadužio domovinu da svoju branimo da putovim' tvojim nastavimo baš ovako kako si ti znao Bog ti duši vječni pokoj dao dok postoji jezero Čelica pamtit' će te herceg-zemlje dica.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - UMRO JE GOJKO ŠUŠAK

Eeeeej na tisuću devete stotine devedeset i osme godine trećeg svibnja u večernje sate žalost teška obuze Hrvate studen kamen herceg-zemlje plače proplakala kupina i drače proplakala jasenovina zaplakala sva Hercegovina. Baš nikada dosad nije Brijeg Široki tužniji bio prije jer su svoga izgubili brata u povijesti značajnog Hrvata desnu ruku doktor Tuđman Frane a hrvatskog ministra obrane izgubiše sina voljenoga Gojka Šuška vođu hrvatskoga. Što ga povijest zaboravit' ne će dok se Hrvat ovom zemljom kreće jer što Hrvat sanja stoljećima Gojko Šušak to ostvari svima on ostvari nek' mu je na slavu svome rodu matičnu državu. Plači majko jer imaš za kime u svijetu je jedno 'vak'o ime poslušaj me zemljo hercegova što ostaješ bez svojih sinova opjevat ću uz guslarsku žicu Gojka Šuška našu uzdanicu. Što preminu od bolesti teške nakon borbe duge i viteške u Zagrebu u vojnoj bolnici gdje naš Gojko ne odoli bici ej sav život našeg dragog Gojka reći će vam ova žalopojka gledao sam maticu krštenih gdje se krste Širokobrižani u uredu župnog samostana knjiga jedna s crnim koricama svezak osam dvadest-čet'ri strana latiničnim slovim' ispisana. Četrdeset i drugi po redu Drago Čolak nađe u uredu otac Ante i žena mu Stana porodiše Jozu i Ivana, Branka, Miru i kćerku Maricu, zadnje dijete našu perjanicu sedamnaesti trećeg četr'es't pete tada se ovo krstilo dijete Stanko Šušak za kuma mu bio a fra Mirko Ćosić ga krstio. Hrvatski se narod diči njime Gojko Šušak tako mu je ime ta godina tad se pamti više partizani tad fratre pobiše još u knjizi vjenčanih piše u Kanadi da on brak potpiše Đurđom ženom tako pero meće svibanj mjesec sedamdeset treće. Ni pola mu godine ne biše otac Ante kada mu umriše teško živi s majkom, sestrom, braćom ponosan je na pokojnog ćaću tog Hrvata kao ljutu zmiju za hrvatsku je živio naciju. Ej pučku školu svrši u Mokrome gimnaziju na Brigu Širokom te u Rijeci nastavlja studiju emigrira tad u Austriju za Hrvatskom uvijek gaji nadu kao mladić ode u Kanadu preko dvadest tu živi godina u srcu mu uvijek domovina oko sebe skuplja emigrante svoju braću, sve svoje Hrvate govoreći s Božjom pomoći čas će kucnut' Hrvatska će doći. Te tisuću devete stotine devedesete biše godine HDZ-a prvi sabor opći na njeg' Gojko odlučio doći ej pun zrakoplov sami emigranti sve po izbor ponosni Hrvati nitko nema ni papire prave od Titove one države Gojko reče emigrantim' svojim ja se braćo ničega ne bojim ili će nas svakog uhapsiti ili ćemo državu stvoriti a tko život dade domovini to će borba za Hrvatsku biti. Ej tad Srbija sa kninskim Srbima dobar dio Hrvatske uzima s jugovojskom vrši agresiju da hrvatsku pokori naciju Tuđman s Gojkom i sa Hrvatima san ostvari svim emigrantima san ostvari hrvatskome sinu svim Hrvatim' stvori domovinu predsjednik joj doktor Tuđman Frane Gojko Šušak ministar obrane obitelj mu napusti Kanadu s njime živi u Zagrebu gradu iz Zagreba često je navraća gdje se rodi on i njegov ćaća da obiđe rodnu grudu dragu u Širokom da zapjeva gangu al' godine devedeset pete dobro slušaj moj lijepi svijete bolest Gojka stade nagrizati nimalo mu neda uživati uživati plodove te slave nezavisne hrvatske države. O kojoj je kao dječak sanja i UDBA ga nekad zato ganja svaku bitku dosad je dobio ali bolest nije pobijedio teža biše ta bolest opaka od hrvatske Oluje i Bljeska. Teška bolest rano ga skrhala nije mu se naživjeti dala borio se do posljednjeg časa sva'k' je htio čuti od njeg' glasa ovog ljeta svibnja trinaestoga gimnazija Briga Širokoga proslavit će i na tome žure tridest petu godinu mature svi će doći jer im je to dika vidjet' Stanka Jurin razrednika sva'k' će vidjet' prijatelja svoga Gojko piše doć' ću akobogda. Ej trećeg svibnja bolnica Dubrava tužnu vijest svijetu saopćava doktor Hebrang Andrija nam reče Gojko Šušak umri ovu večer. Od bolesti što joj nema lijeka koncem ovog dvadesetog vijeka ova vijest zateče rodbinu svu Hrvatsku i Hercegovinu zateče mu i obitelj cilu ženu, djecu, majku, brata Miru još zateče i sestru Maricu svu rodbinu i njihovu dicu ženu Đurđu suze svu obliše dragi Gojko nema mi te više ja ostajem sa djecom nejakom i sa starom tvojom milom majkom. Nastavit ću sa njima živjeti uvijek ćeš mi ti nedostajati dragi Gojko ti rumeni cvijete ja ću pazit' svako naše dijete a Tomislav najmlađi u majke on će tvoje nastavit' korake. Dragi Gojko san si ostvario hrvatsku si državu stvorio za nju Gojko uvijek si živio za nju živi za nju si umrio Gojko plače i žena mu Stana tužna ti sam dočekala dana mislila sam da ću s tobom biti dragi tata da ćeš ozdraviti ja ću reći svojoj dragoj mami biše Bogu draži nego meni suze roni kćerka Katarina dragi Bože je li to istina zla sudbina zar nam se to sprema zar mog tate više živa nema a Jelena kćerka suze briše brišuć' suze još teško uzdiše dragi tata Jeleni se javi u dragome i sve nas ostavi može l' itko reći mome tati da se k nama 'vak'im tužnim vrati. Sin Tomislav jedinac u Gojka al' je muškast k'o uzor djevojka tužno plače grli majku svoju dragi tata vidi dicu svoju vidi dicu i majku i striku vidi svoga Tomislava diku. Ja ću tvojim stopam' nastaviti Hrvatsku ću k'o i ti voljeti nema veće žalosti moj svijete kada majka vidi mrtvo dijete majka Stana u te teške dane nema suze da iz oka kane teško joj je moj premili svijete ona sedmo ukopala dijete. Samo reče u svome spokoju pozdravi mi milu dicu moju svoga Antu pozdravi mi ćaću svoje sestre, rodbinu i braću i kaži im diko moja mila stara vas je majka pozdravila pođi zbogom diko moja mila hrvatska ti zemlja laka bila.

[Dubrovčanin]

Eeeeej dok je 'vako bila tužna slika lijes ovoga hrvatskog vojnika lijes ovakav moja mila diko u Hrvatskoj ne upamti nitko s prednje strane ... Gojkova grb sa škrinje hrvatskog arhiva još sa desne i lijeve strane na lijesu su ministra obrane grb od ceha kaptolskog ... što ga ima samo Lijepa naša. A poklopac Lončarića djelo ukrašen je hrvatskim pleterom sedmog svibnja u večernje sate lijes iz doma ulicama prate lijes hrvatskoj našoj uzdanici mirogojskoj kreće mrtvačnici tu počasnu stražu mu odaše doktor Tuđman i Zlatko Mateša te Gregurić, Valentić, Carević, akademik još Vlatko Pavletić kad dvanaest otkucalo sati Mirogoju slili se Hrvati ispratiti najdražeg čovjeka do njegova vječnoga počinka. Još posljednja počast franjevaca pokojnoga Gojka ljubimaca naša braća franjevci iz puka Zoran Selak i Tomislav Duka, Vjeko Lasić, Ivan ... Boško, još Karačić sa njima fra Zdenko. To su fratri visokoga stasa sa ... jednim oko pasa tužna glazba kad je zasvirala sva hrvatska dica zaplakala sto tisuća osoba je bilo što se sada Mirogoju slilo Zagreb sprovod ovakav ne upamti otkad u njemu žive Hrvati sto pedeset bijaše fratara od Širokog i grada Mostara i ostalih hrvatskih krajeva al' najviše gdje se ganga pjeva i još netko u novinama piše autobus s pet stotina biše još auta o moj dragi sine na tisuće iz Hercegovine kad lijes pođe do vječne kuće dan je vedar i dosta je vruće križ mu nosi u te zadnje sate mlad pukovnik Filipović Mate pet hrvatskih visokih časnika sva odličja nose Šuška Gojka vjerski obred hrvatskog ljubimca biše Juraj biskup Jezerinca a do njega bijaše po strani Joško Šantić vikar generalni još franjevac među njima jedan provincijal fra Tomislav Pervan evanđelje za Gojka dragoga izabraše iz oisma svetoga gdje se braćo vjerujte vi meni osam puta spominje blaženi. Blizu rake kad došla povorka svakom suza potekla iz oka kad general ... st'o kraj groba i 'vako rekao ode Gojko u vječni ti spokoj ode brate i duši ti pokoj našoj vojsci da si ustroj jaki na izazov odgovar'o svaki a u ime Brijega Širokoga tople riječi za Gojka dragoga nepregledna slušala povorka ej Matu Lončar gradonačelnika. Dragi Gojko prijatelju, brate herceg-zemlja ponosna je na te imali smo najboljega sina što ga rodi ta Hercegovina smrt je tvoja naša teška rana poruka je Širokobriježana. Božo Rajić sa suzam' u oku na plač tjera cijelu povorku dragi Gojko nemjerljivo zlato biše simbol za postat' Hrvatom ti si onda hrvatstvo dobio majku Stanu kada si dojio bez tebe će nama teško biti al' zbog tebe ćemo pobijediti. Još general Stanko Sopta baja što poteče iz našega kraja pred grobnicom glasno progovori dragi Gojko i dalje smo tvoji dragi Gojko vječna ti je slava ... ti si Gojko o Hrvatskoj mašta sve je za nju ali nju ni za šta. Ej Ratko Perić biskup iz Mostara suznim licem Gojku progovara pozdravi nam branitelje naše koji život za Hrvatsku daše od Sigeta pa do Vukovara i Bleiburga do grada Mostara. Ej još Perić i ovako reče gdje ovakav još ima čovječe kudgod kreneš rado ga se sjeti više 'vakvog ne možeš vidjeti Gojko Šušak ti osobo draga riječ se začu Andrije Hebranga pred grobom se tvojim zaklinjemo politiku da tvoju slijedimo Vlado Šoljić od Širokog Brijega veli Gojko, moj školski kolega svoj najljepši san si doživio nije ti ža' što si i umrio nisi se boja boj'o ni metaka neka ti je Gojko zemlja laka. Još poslušat' bilo mi je dika Karačića Zdenka svećenika kršna fratra i hrabroga gvardijana Briga Širokoga naš je Gojko zbog vjere u Boga samo 'vakav čovjek biti moga neprijatelj ne bi ... nego ljubav prema domovini a ljubav je iskon vjerovanja katoličkog tko imade znanja. Još se začu govor veseljaka svećenika Zorana Selaka recitira Vranješa pjesnika pokojnoga hrvatskog vojnika zatim reče sa suznim očima majci Stani i svim prisutnima budi majko sretna dovijeka kada rodi ovakvog čovjeka i na kraju Gojkove sahrane riječ uzima doktor Tuđman Frane. Dragi Gojko ministre najdraži ti hrvatskim velikanim' kaži u spokoju neka svaki zna stvorena je hrvatska država sva Hrvatska u suzi ti majka tvoj Vukovar i tvoja Prevlaka tvoj Široki u tuzi boluje Zagreb dragi bol iskazuje blago majci koja tebe rodi sve si dao hrvatskoj slobodi a zastave na pola stijega od Zagreba do Širokog Brijega znak su naše tuge i žalosti došlo vrijeme s tobom se oprostit' oprosti se tvoja domovina sva Hrvatska i Hercegovina neka teče naša rijeka Sava dragi Gojko vječna ti je slava. Tad general Rojs Ljubo Ćesiću suzu tjera starcu i mladiću barjak skida sa lijesa Gojkova a Đurđa ga uzima udova kćerke s plačom ljubiše zastavu i predaše bratu Tomislavu sin Tomislav uz glazbene zvuke vodu pije i uzme u ruke tad sa neba zadnju počast daše zrakoplovi iz Lijepe naše. Dok se ovo sve dešava lako zapjeva nam pjesmu Boban Ranko glasno pjeva do neba se vinu nedamo te moja Hercegovino još pred svima prejako zaplaka Kata Šoljić vukovarska majka na oltar mu baci očenaše od žalosti gorko zaplakaše i na kraju od puka i dice posudiše naše crvenice donešene od svojih kolega rodne zemlje sa Širokog Brijega. Dragi Gojko iz Mokroga cvijeće Široki te zaboravit' ne će dok je našeg izvora Lištice bit ćeš voljen od hrvatske dice dragi Gojko za sva tvoja djela zahvalna ti herceg-zemlja cijela Mirogoju grobnice Hrvata primi tijelo našeg dragog brata što je uzor hrvatskog junaka rodna zemlja neka mu je laka za sve hvala ti hrvatski sine pokoj vječni daj mu Gospodine.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - SMRT DOKTORA ANDRIJE ARTUKOVIĆA

Eeeeej zamoljen sam od hrvatskog puka herceg-zemlje i sela Klobuka i naroda svojeg oka fina gdjegod raste drača i kupina sela blizu grada Ljubuškoga rekao bi mjesta ustaškoga i rodbine i dalje i uže pokojnoga Marijana i Ruže te od kćerke Nade i Ružice, ljepotice Višnje i Zorice žene Ane rodom iz Innsbrucka te rodbine cijele iz Klobuka Radoslava jedinoga sina koji snije što nije istina. Kako bivši naši crvendaći sude svojoj u Hrvatskoj braći pokušat ću predočit' istinu o hrvatskom pokojnome sinu što rodbina cijela za njim pati jer mu za grob nikad ne će znati to ministar Pavelića vlade što ga naša herceg-zemlja dade što odavno poruku nam sprema da života sa Srbima nema ej znaš tko biše ova ljuta zmija Artuković doktor to Andrija. Na tisuću i osme stotine devedeset devete godine rodi sina Artuković Ruža Marijana zakonita muža prvo dijete u njihovu braku obradova i oca i majku tko bi rek'o od ovoga tića da ministar bit će Pavelića. Pučku školu svrši u Klobuku gimnaziju na Brigu Široku a studiju prava svrši cijelu u Zagrebu našem gradu bijelu a godine dvadeset i treće odvjetničko zaposli ga vijeće kod doktora Miloša Hajdića praksa biše mlad Artukovića dvadest sedme u gradu Gospiću zaposli se tu Artukoviću nakon toga ni puna godina Hrvatska je izgubila sina što od Račić pogibe Puniše ej Stjepan Radić to mu ime biše. Artuković već osjeti tada ne ćeš mira sa Srbim' nikada a godine trideset četvrte srpske oči u njeg' su uprte optužiše tad Artukovića za atentat Karađorđevića te odleža godinu i jače u žicama zloglasne Glavnjače ali pošto dokaza ne biše iz zatvora tada ga pustiše četr'es't prve desetoga travnja Artuković došao do zvanja neka staro i nejako znade bi ministar Pavelića vlade. Te stvorene za Hrvate prave nezavisne hrvatske države nakon sloma te Endehazije i dolaska vlasti Esefreje neka ovo ne bude sakrito za zločinca proglasi ga Tito mudar čovjek a mudro se vlada onda on pobježe tada da ga ne bi naši crvendaći napravili za glavu kraćim. Naseli se u Kaliforniju sebe spasi a i familiju naše vlasti kažem vam istinu četrdeset i jednu godinu američku stalno mole vladu da ga oni našoj vlasti dadu koliko su kredita digli i za njegov život ponudili nitko za to nije te ni pita samo da je udovoljit' Tita. Burnog dana siječnja dvanaestoga za Hrvate dana žalosnoga a tisuću devete stotine osamdeset i šeste godine toga dana zrakoplov JAT-a iz New Yorka stiže za par sata na aerodrom zagrebačkog Plesa te se spusti odzgo sa nebesa. Kad zrakoplov na Plesu zakoči svi stražari izbuljiše oči a kada se vrata otvoriše na nosilim' starca iznesoše braćo draga ovo je istina osamdeset sedam mu godina je li itko ovo znao prije Artuković da je to Andrija. Bez ikakvog sudskoga spomena tu mu smrtna kazna određena ali da bi svijet zavarali sudski proces su mu montirali isto kao kardinal Stepincu čivenome hrvatskome sincu u Šimunskoj tad tamnoj ulici počeli su pristizat' svjedoci UDBA nađe dvojicu bećara Bajru Avdić i Franju Truhara obojica to nisu ni krila svjedočiše štogod UDBA htila što udbaši bili pripremili napamet bi oba naučili Artuković kad ministar bio Bajro Avdić tada ga vozio dobru lovu dobili su prije a na dušu mislilo se nije ... Ivan kad ga tuži nepoštenim svjedocim' se služi a predsjednik suda vrhovnoga neka kazna stigne ga od Boga Mirko Gjalski nek' mu je to srića na smrt sudi star Artukovića na stratištu pored Zaprešića strijeljat' treba tu Artukovića. Zatim Gjalski još naredi ovo ne smije se znat' za tijelo njegovo rodbina mu to treba da shvati da mu za grob ne će nikad znati a na zahtjev Željka Olujića, kolege mu Srđe Popovića odvjetnika što ga brani prije i još s njima Degena Silvija svoje riječi Gjalski ne provodi nego smrtnu kaznu mu odgodi u toj teškoj i patnji i stravi Artuković doktor nam izjavi ovaj dan će pamtiti Hrvati jer nevinost uspih dokazati.

Eeeeej al' tisuću devete stotine osamdeset i osme godine u godini siječnja šesnaestoga ostadosmo mi bez sina svoga teška bolest i starost sa njome život uze čovjeku ovome osamdeset devet godinica skrhala ga ledena tamnica. I bez križa i buketa cvića nesta našeg did Artukovića zadnje riječi njemu hvale nema sva Hrvatska nek' se zato sprema neka vam Bog bude na pomoći sigurno je Hrvatska će doći sad vidite vi bivši drugovi da su mu se ostvarili snovi što s njim biše gdje ga sahraniše od rodbine nitko ne zna više nit' je jasno djeci i rodbini što s njim rade drugovi Titini. Ej sigurno je umro braćo moja u toj vražjoj Šimunskoj bez broja zakon tada koji je vrijedio doslovce je 'vako on glasio u načelu moralo se znati gdje mrtvaca takvog pokopati al' da bi se smirili duhovi Gjalski Mirko smišlja zakon novi. Lijes osobe 'vako osuđene pokopat' se mora bez rodbine ali zakon ništa kaz'o nije što će biti ako umre prije ej Bog učini Andrija umrije prije nego Gjalski je mislio zato opet klauzulu meće od rodbine nitko znati ne će što će s njime desiti se sada to ću znati ja i moja vlada. Ej u onome sustavu prije pasja čorba na kog' se prolije ako kažu da se sječe glava ej vršit će ti taman bila prava tako nesta našeg milog brata smrt njegova postade poznata zato cijela njegova rodbina uključujuć' Radoslava sina čet'ri kćerke i žena mu Anka brat mu Slavko i žena mu Slavka brat Ivane s cijelom obitelji Artukovića potomak cijeli potražuju od hrvatske vlade da podatke o smrti im dade. Evo što se do ovoga dana zna o smrti našeg velikana Mirko Gjalski zbog javnoga mnijenja ne sjeća se svojih naređenja Bubić Ivo sve je ovo skrio on ministar pravosuđa bio evo jednog maloga izvora Neletića tada krematora on sad kaže da prisutan bio Artuković kad je izgorio on je dužnost obavljao svoju ej na čuvenom groblju Mirogoju. Uz prisustvo Mile Ribarića kremiraše tad Artukovića on je tajnik pravosuđa bio kažu da je sve on zamutio svijete dragi dajem vam do znanja Mile vreću nakon kremiranja da u ruke službe sigurnosti priča ova tu će završiti što se poslije desi ovoj vreći nitko ne zna u detalje reći jer Radoslav kad je Gjalskog pita gdje je vreća s pepelom sakrita Gjalski kaže druže ovo shvati ej za grob očev ne ćeš nikad znati. Al' kad dođu djela na vidjela kazat ću ti što bi od pepela ti si mor'o kada nije nitko kremiranju prisustvovat' Mirko nema više Tita ni udbaša sad se pita samo Lijepa naša znat će svaka kuća u Hrvata gdje je tijelo njezinoga brata. Mora znati i supruga Ana gdje hrvatsko groblje velikana koji reče k'o malo u šali komunisti kad su ga pitali ej ministre bi li reći znali jeste li se ikom zaklinjali on im reče oštro i ljutito u životu to činim dva puta ženi Ani da ću ju paziti poglavniku da ću ga slušati pa gospodo to sam učinio i nijednom nisam privario. Pa Radoslav taj sinak jedini o očevoj saznat će sudbini otkrit će se ako živi bili ej komunisti kako su mu htili znat će kćerka Nada i Ružica i sestre im Višnja i Zorica tajanstvena gdje je ta grobnica zato molim tkogod zna i moga pomozite im naći oca svoga nek' u pomoć toj djeci priteknu da očenaš na grobu im reknu. Da zna Ana za grob svoga muža da donese buket svježih ruža Gospe draga moli sina svoga da nam tajnu otkrije kod Boga da ne plaču po Hrvatskoj dica jer je puno neznanih grobnica za koje je dosta svijeta znalo ali za njih nije se kazalo sva se vojna policija stane da pomrkne al' da ne osvane zato molim hrvatske prvake osobito njenog poglavnika da pomognu Radoslavu sinu o svom ocu saznati istinu i još jedna molba za vas ima da hrvatskim rodoljubim' svima od Bobana i od Francetića, Luburića te Artukovića ej poglavnika Ante Pavelića. Vratite ih vi naši prvaci u zagrljaj domovini majci ovdje se ta porodiše dica nek' ovdje im bude i grobnica svaka stopa od hrvatske grude neka spomen tim junacim' bude jer svi želju imaše goreću da Hrvatsku stvore i još veću nego što je ova Tuđmanova te da bude bez Srba i Roma za te ljude nešto učinimo povijesno ih ne zaboravimo. Artuković naše rosno cvijeće tvoj te Klobuk zaboravit' ne će dokle Klokun hladnu vodu baca živjeti ćeš ti u Dabrnjaca dok je ovog nepresušnog vrela pamtit ćete herceg-zemlja cijela.

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - HRVATSKA LEGENDA ANTE GOTOVINA

... rodi majka hrvatskoga sina u zadarskom moru plavetnila hrvatska se legenda rodila po imenu Ante Gotovina što u ratu već poznat je svima k'o Hrvatu s činom generala Hrvatska mu priznanja sva dala sva moguća odličja pohvale od hrvatske dobio države. Oj Pašmane u zadarskom kraju u tebi se legende rađaju o tebi će povijest zapisati i o tvome Gotovini Anti otac Milan a i Ana mati uzorni su to bili Hrvati troje djece familija fina što je im'o Milan Gotovina Ante dijete najstarije biše što ga Ana Milanu rodiše malo evo kasnije prvoga rodi Ana i sina drugoga. Od ljubavi i velike nade ime Boris ona sinu dade nakon drugog rodi se curica majka dade ime joj Anica majka Ana kućanica bila sa djecom je dane provodila. Otac Milan iš'o zarađivat' maloj djeci kruha donosivat' a najmlađeg sina i kćerkiću držao je uvijek za ručicu dok je Ante najstariji bio sam sa sobom bi se zabavio radoznalost ga je uvijek zvala nešto novo bi mu pokazala. Jednog dana s njim se poigrala umalo ga života koštala dok se kradom cestom probijala minerska ga bomba zanimala radoznalost tada ga pozvala te mu majka život sačuvala majka Ana svoj je život dala da bi Antu živa sačuvala tijelom ga je svojim prekrila da ga ne bi mina usmrtila dok kamenja svud okolo lete ubi majku a ne njeno dijete. Nakon smrti mile majke Ane put ga vodi u grad Pakoštane kao dječak ne sanja previše Amerika san mu uvijek biše dječačke je dane provodio cijelog dana vrijedno bi radio na šljunkari pijesak prebaciv'o tako Ante novac zarađiv'o dok godine Anti prolaziše želja veća još tada mu biše želja mu je otić' u tuđinu napustiti svoju domovinu. Već sa šesnaest nepunih godina o bijegu se Ante već zanima još pozvao Srećka prijatelja i njemu je isto pobjeć' želja bez pasoša i bez putovnice želi morem prijeći kroz granice nevrijeme ih teško zadesiše s pola puta doma se vratiše vidi Ante kakva su vremena preko puta da mu bijega nema preko kopna jedino mu osta a godina ne imaše dosta otac Milan pasoš izvadiše na crno ga negdje nabaviše Austrija prva zemlja biše što ju odmah skupa posjetiše ... ih evo skupa zove da obiđu njemačke gradove u Njemačkoj biše uhićeni te u Jugu ponovno vraćeni. Većeg puta Ante se odluči prijatelj mu jedan preporuči jer ... velike biše što terete po svijetu goniše Ante posla na brodu dobiše te se njime u svijet uputiše sad konačno san se ostvario što je Ante kao dječak snio kao dječak želi putovati te svijet novi dobro upoznati. Sa nepunih sedamnaest godina Antu ovaj pos'o ne zanima od pomorca želi postat' više jer mu ovaj pos'o dosadiše želja mu je legionar biti u boju se za pravdu boriti. Te se Ante javi u legiju u francusku čuvenu armiju s puno znoja, umora i muke krenule su Antine odluke sve ih Ante lagano svladao te odlične rezultate dao kad obuku ovu završio novo ime Ante je dobio novo ime Andrija se zvaše tek na pola svog' se prezivaše legionar s beretkom na glavi postao je Ante vojnik pravi miris rata i miris baruta susreće tad Ante prvi puta na prostranoj pustinji Afrike Ante tamo bije protivnike. Gdjegod bi se pobuna desila njegova bi postrojba krenila bez žrtava i s malo ranjenih zadaci bi bili izvršeni vidi Ante u što ga unose te se javi vojni komandose i obuku tu je svladao rezultate odlične je dao. Jednog dana kad akcija biše Ante teške rane zadobiše dok je brda afrička čistio u glavu ga snajper pogodio dugo vremena u komi je bio liječnik mu se za život borio kada se Ante probudio dva je puta još operiran bio. U bolnici mjesecima biše dok se Ante ne oporaviše kad se Ante već oporavio od liječnika nalaz je dobio pa ne može bit' vojnik k'o prije pos'o lakši samo radit' smije tada Anti dodijeliše posla instruktor je post'o komandosa. Vidi Ante prođoše godine za ženidbu je bilo već i vrijeme prvu ljubav susreo je mladu u Kolumbovom čuvenome gradu zaželje se njezine ljepote djevojke crne iz Bogote crna kosa pala niz ramena po imenu zvala se Ximena. Tako Ante svo slobodno vrijeme provodio tamo u Ximene dok se ljubav među njima krila Ximena je s Antom zatrudnila tako Ante oženi Ximenu uzevši je za vlastitu ženu u ljubavi, sreći i slobodi Ximena mu kćerkicu porodi. Od ljubavi i velike nade majčino joj Ante ime dade dok je Ante u Africi bio groznicu je tropsku zadobio teško bolest Ante je trpio al' je opet od nje ozdravio.

Devedeset prva je godina kad Hrvatsku zadesi sudbina dok svijet gleda slike na ekranu što se zbiva sada na Balkanu slike rata iz Hrvatske šalju gdje Hrvate Srbi napadaju. Ej vidi Ante da Hrvatska pati u Hrvatsku mora da se vrati njegov Zadar pod opsadom pati teške muke podnose Hrvati nakon punih dvadeset godina hrvatska ga čeka domovina kao majka raširenih ruku zbog nepravde podnoseći muku vidi Ante da je ratno stanje treba svoje pokazati znanje Gojko Šušak spremi ga na Sljeme da s vojnicim' u obuku krene. Tako Gojko Anti preporuči da vojnike sve dobro obuči Josip Lučić zapovjednik zbora u njeg' Ante prijavit' se mora svoje znanje Ante pokazuje kako treba da vojnik ratuje kad obuka teška završiše na ratište svi se uputiše. U Gradišku Novu stiže Ante vodeć' svoje slavne diverzante tamo lički korpus je četnički Anti bio borac protivnički Uzelac general četnički što ubojstva on vrši krvnički malu djecu, nemoćne civile svi su žrtve Uzelčeve bile u boj kreće Ante Gotovina nož u leđa zabija Srbima. Svud' četnici orlovi beli cijelu moć su oni zaposjeli zapovjednik im samilosti nema tako Ante već akciju sprema dok je jednom akciju vodio metak ga je u bok pogodio kad se Ante već oporavio zapovijedi nove je dobio od Bobetka zapovijedi date da u Livnu spašava Hrvate tako Ante zapovijed uzima bitku opet vodi s četnicima tamo kninski korpus uz granicu generala im'o je Lisicu. A dok Ante groznu bitku bije tužna lica cijele Slavonije i Roso je u legiji bio po svijetu je ratove vodio dok Bobetko na jugu Jadrana četnicima kosti silom slama na zapovijed doktora Tuđmana očistiše Zadar za dva dana. Očistiše Zadar, Maslenicu Hrvatima važnu prometnicu te prognaše četničke zlotvore nedajuć' im izlazak na more general je bojnik sada Ante od Tuđmana zasluge mu date. U vihoru ratnoga vremena Ante nove avanture sprema sve hrvatske snage Ante vodi da Livanjsko polje oslobodi i general Ademi počinu koji mijenja Antu Gotovinu ej splitska slavna četvrta brigada i njoj evo zahvala pripada Krističević na čelu vojnika goni bande bradatih četnika. I Andriju reć' ću Matijaša najveća je to legenda naša tu Andrija skupa s Paucima trn u oku postade Srbima još ću reći jednog generala našeg slavnog dičnog Kapulana Milićević Jozo s Tigrovima težak udar zadade Srbima i Vukića reći ću Ivana šibenskoga slavnog veterana još ću reći generale naše što doprinos za slobodu daše. Brigadira Antu Luburića i drugoga Željka Glasnovića i još trećeg iz našega kraja po imenu Stanko Sopta baja te brigadir Milojević s njima i on bitku vodi s četnicima. Vodi i on svoje specijalce da četnike na koljena bace vruće ljeto devedeset peta akcija je opet započeta zapovijedi s dinarskih planina daje opet Ante Gotovina Bosansko se Grahovo napada korak njemu dolazi sa zada dok se bitka svud' okolo vodi tu Matijaš Pauke predvodi. Krističević general počinu i on svoju povede družinu i Bljesak je te godine bio Slavoniju on je očistio u Bljesku su naši generali Srbim' težak udarac zadali ej Novska, Pakrac i Gradiška Nova zasluga je naših vitezova. Milićević skupa s Tigrovima važne točke vješto zauzima Marenković, Bosanac i Veljko otjeraše četnike daleko Vuka Darko i Markač sa njime gone Srbe sve do Posavine i još zadnja Oluja ostade četnicima nož u leđa dade. Oko dvjesto tisuća vojnika na zapovijed kreću poglavnika Oluja je krenula velika od hrvatskih viteških vojnika dok hrvatski pucaju vojnici u bijegu su bradati četnici. Ej dokle zemlja drhti od tenkova ide vojska hrvatskih Gromova sa svih strana obruč probijaju u Srbiju četnike tjeraju u boj kreću Tigrovi, Pauci od Gospića pristižu i Vuci. Merčep vodi svoje bojovnike zadajući udarce velike drugog dana Knin se zauzima Tuđman stiže svojim sinovima. Na tvrđavu Krističević stiže trobojnicu hrvatsku podiže uz Krističevića četvrta brigada spasitelji kninskoga su grada. Na tvrđavi Tuđman se pojavi stijeg ljubeći crven-bijeli-plavi tako naše dične generale Mesić evo napravi budale spremio ih sve u mirovinu a u Haag je Antu Gotovinu generala još i Ademija u Haag Mesić evo je spremija vidi Ante kakva su vremena gdje mu Mesić boravak sprema ne čekajuć' lažnu optužnicu Ante tajno napusti granicu.

[ZGV]

Daj molim te piši, da se može čitati...

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - POGIBIJA HRVATSKOG VITEZA TIHOMIRA MIŠIĆA

Eeeeej rodi majka uzornog junaka za nošenje ratnoga barjaka odgoji ga za krvavog pira div junaka Mišić Tihomira koji za nas sve od sebe dade i junački za slobodu pade i podleže mučeničkom smrću po jednome borcu Huskoviću. Jer krvnički izrešetan osta naš borac kraj Staroga mosta nakon borbe krvave i duge u proljeće devedeset druge dok je Tiho svojoj majci Luci kao dječak ležao na ruci i lagano puzao po podu maštao je hrvatsku slobodu noseć' pištolj sokolovo oko s kojim je gled'o u visoko. Pa kad siđe sa majčina krila misao je raširena bila zašto pravi čovjek od poštenja u državi nema zaposlenja poglavito nesretni Hrvati već se njima pune kazamati kad je Tiho postao školarac pjevao je gangu i bećarac i čitao povijest Hrvata od dolaska starih sa Karpata kako su ih proganjali stranci u rođenoj domovini majci ej kroz stoljeća robili i klali i njihove zemlje otimali što mladoga Tihu zagolica da se digne ratna trobojnica u vremena ova sudbonosna i obrani naša Herceg-Bosna od svakoga tuđeg osvajača i njegove sile i korbača a i druge boli Tihu peku od kojih mu i suze poteku otac Mladen za ideal sveti morao je ropstvo podnijeti za dvanaest ljeta u Zenici a najviše u hladnoj samici jer je bio na protivnoj strani za njim plaču djeca sirotani ej čekajući na mostarskom blatu kad će svoga ugledati tatu. Treća bojna najteža je bila srpska vojska orijaškog stila u vremenu bezumnoga rata cijeli Mostar za sebe svojata a na drugoj protivničkoj strani sebi Mostar traže Muslimani iako je po svačijoj pravi pripadao hrvatskoj enklavi. Ej pošto naša ta država mlada više nema nijednoga grada a Musliman ima Srebrenicu, Sarajevo, Bihać i Zenicu i otale potisnut' Hrvata do Kruševa i mostarskog blata. Ej zato mržnju s Hrvatima pire kako kaže mladi Tihomire to i takvo muslimansko geslo hrabrog Tihu jako je potreslo da se preda od Mostara ključe a Srbin ga topovima tuče sa visokog Huma i Veleži iz kojega mirni narod bježi i odluči u tome dalmaru ratni barjak razvit' u Mostaru. Da se naše obrane enklave od Jadrana do rijeke Save i u njima lijepa sloboda tamošnjega hrvatskog naroda ej sad je Tiho u ovome gradu formirao hrvatsku brigadu čvrstu jezgru ratnih veterana od Hrvata i od Muslimana i čitavu ovu silu vojnu pretočio u Četvrtu bojnu. I odmah se u akcije dao na bojište gdje je ustrebao jednog sparnog lipanjskoga dana srpska vojska motorizirana pravac Livno postavi maršrutu i Mišić je presreten na putu te ju spriječi u nadmoćnoj snazi i povrati ka povratnoj bazi na svakom je raskrižju u gradu postavio čvrstu barikadu i stavio po jednog stražara da postanu obrana Mostara. Jednog dana spremi domobrance da s Mostara progna Srbijance ako našu ne uvaže pravu i ne odu u srpsku enklavu tako stanje političko gleda tuđe ne ću a našega nedam to što Tiho imade u planu neprijatno biše Muslimanu. Te su odmah instrukcije date iz Mostara potisnut' Hrvate u zapadne prostore enklave što je Tihu koštalo i glave. Ej tako razdor napraviše glupo što platiše obojica skupo za interes trećeg svojatora porušenog našega Mostara.

Eeeeej šesnaestog lipnja u proljeće atentator na Mišića kreće ploveć' plavom Neretvom rijekom sa lovačkom puškom dvocijevkom a ortaci s prozora i vrata iz pušaka i automata zapucat će iz čistoga mira na viteza Mišić Tihomira. I pucati dok nevina žrtva ne ostane na ulici mrtva iduć' Tiho toga crnog dana s osmoricom svojih domobrana motreć' stanje na borbenoj crti ne sluteći o sramotnoj smrti da će itko pucat' na Hrvate samo mogu Mladića granate ej čim Tihomir naiđe na čeku atentator spremi dvocijevku i opali u istome času i sve sačme u lice mu sasu i pogodi Tihu među svima po grudnome košu i očima sa prozora kalašnjikov kresnu i junaku prebi nogu desnu a drugi mu izrešeta srce iz blizine s jedne trokatnice vitez Tiho crnoj zemlji pade za tren oka Bogu dušu dade i položi svoju mladu glavu čuvajući vjeru i državu. Ej ta smrt teška mladog Tihomira svu Četvrtu bojnu revoltira i oplaka do zadnjeg vojnika glavnog svoga zapovjednika i konačno glasno zaprijeti da se vitez Tihomir osveti zatim jedan Tihin domobranac jednog dana zaposjedne klanac na kojemu Huskovića zeta i ... punim izrešeta. Na nesreću oba domobranca a na radost trećeg Srbijanca što se na te glupe pogibije navrh Huma grohotice smije govoreći u svom komentaru nek' se biju na srpskom Mostaru ej drugog dana slavnog prvoborca ispratiše do Ljutoga Doca gdje će tužna majka primit' sinka i opremit' do vječnog počinka. Još tužnija supružnica Iva kojeg ne će zagrliti živa nit' pružit' mu svoju nježnu ruku već mu tužna pasti po sanduku sa Josipom svojim malim sinom i kćerkama Tihom i Martinom mnoštvo svijeta i njegova roda skupilo se da mu poštu oda kukajući za velikim borcom krik odliježe tužnim Ljutim Docom. I dok kroz plač proklinju dželate Ljutim Docom padaju granate sada tužni nastaju trenuci kad predaše sina majci Luci ženi, djeci i Mladenu tati koji će ga gorko oplakati a još teže tijekom tužne klime kad se budu rastavljati s njime majka Luca tužno kovčeg grli i zavika Tiho sine mili ti si dio moga živog tkiva iako te više nema živa. I dok sina legne u grobnicu ti ćeš ležat' na majčinu srcu majka te je odgojila vjerski doživjet' ćeš vječno raj nebeski zbogom pođi iz majčina krila hrvatska ti zemlja laka bila da si pao na bojovnoj crti lakše bih te mogla prežaliti ej žena Iva po kovčegu pala i jezivim glasom proplakala Tihomire zlatni tulipane otvori mi svoje oči vrane otvori ih na trenutak samo na rastanku da se pogledamo. Ali zalud gorke suze toči mrtav Tiho ne otvara oči otac Mladen na rastanku viče sine Tiho teški mučeniče nevin si mi dopanuo smrti i doskora osvećen ćeš biti i kroz ove tužne oproštaje krik i jauk nikad ne prestaje od rodbine i ostalog puka oko crnog Tihina sanduka iako su padale granate mnoge Tiho sakupi Hrvate ispratiti ganuti u srcu Tihomira svoga u grobnicu zvono zvoni a povorka kreće mladež nosi mirisavo cvijeće svako lice u tuzi se plače a crn gavran povrh sela gače što njegova očituje gaka neka ti je Tiho zemlja laka sad na grobu otvorena vrata prihvatiše značajnog Hrvata kome pored otvorenog groba počast daje njegova postrojba pozdravivši borca i tribuna sa četiri vatrena plotuna žena Iva buket svježih ruža stavi na grob voljenoga muža i zavika anđele iz raja zbogom pođi iz mog zagrljaja a od puka poklik odliježe slava tebi veliki viteže junački si za slobodu pao Bog ti duši vječni pokoj dao.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - NE SUDITE GENERALA NORCA

Eeeeej vi svi vođe naše s Pantovčaka stidite se hrvatskog barjaka Norca ne smije uhapsiti nitko svaki od nas sad je Norac Mirko nitko ne smije s Haagom trgovati generale naše prodavati a crvena bando padni doli Hrvat tuguje u nevolji. Zar vam ova ne kazuje masa da ste vlada strave i užasa napustite pantovčavske dvore raspišite ponovno izbore hrvatska vam poručuje majka povucite se bez gubitaka dvjesta tisuć' kad viknulo svita sve se trese riva usred Splita Mesić, Račan vi ste naše jude ne smijete nam izdavati ljude dvjesta tisuć' ljudi nije šala na svakom je slika generala ej još na rivi ponosno su stali uz Bobetka naši generali to su oni iz rata vukovi što ih Mesić Stipe umirovi mirni prosvjed dugo je trajao Mirku Norcu podršku davao ej još sa strane čuju se besjede Norca nitko ne smije da privede to je momak da mu nema mane još general doktor Tuđman Frane ako li mu fali s glave dlaka nečija će zakukati majka u sveti rat ne smijete dirati za ovo ćete odgovarati. Mirko Norac ti si naša dika poručuje ti Cista Velika Mirko Norac slobodan bit' mora Dalmatinska poruči zagora svaki otok na Jadranskom moru Norcu Mirku davat će potporu Zagreb, Osijek, Dubrovnik i Rijeka u obranu stali su čovjeka. Ti si ratni borac za pohvalu nedamo te Haškom tribunalu tebe Mirko od sve naše dice branit' hoće Lika i Plitvice Mirko Norac ratni veterane u svoje se uzdaj Imoćane branit će te cijela domovina a najbolje Cetinska krajina dragovoljac ti u ratu biše sad slobode hoće da te liše. Ovo nigdje nema u svijetu branitelje da stave na metu ako čovjek svoju grudu brani nakon toga da se u Haag stavi u državi koju si stvarao nepodoban odjednom postao Hrvatskoj si donio slobodu vlada natura novu modu težak kamen na tebe će dati da nikako ne možeš isplivati ali dok je roda hrvatskoga ti se Mirko ne boj nego Boga. Branit će te cijela domovina i zapadna sva Hercegovina tu za tobom svatko suze liva svatko prati što se s tobom zbiva oj Mesiću Stipe i Račane ne daj Haagu naše domobrane dosta biše ruga i sramote ostavite vi Carlu del Ponte bit će bolje i sa sankcijama nego više vjerovati vama nemojte nam zadavati jade vlast predajte tko upravljat' znade. Sankcije su došle sva'k' vam veli onog dana kad ste na vlast sjeli tad središnji odbor zaključuje i cijelome puku poručuje ustavni se zakon mijenjat' mora Haagu ne smije davat' se potpora deklaracijom se i to piše Norac ne smije progonit' se više. Sve odnose s Haagom prekinite i izbore nove raspišite ej dan poslije ovoga mitinga vlast hrvatsku poče morit' briga Mirko Norac Mesiću se javlja hvala Bogu ja sam dobra zdravlja u Splitu sam na prosvjedu bio i nitko me nije zamijetio na meni je bila moja slika na njoj piše ime Norac Mirka riječkom ću se sudu prijaviti lisice mi nemojte stavljati ti i Račan mi garantirajte da me u Haag ne procesuirate nit' predsjednik države ni vlade jamstvo Mirku nikakvo ne dade zato on i dalje se krije a nitko ga uhapsiti ne smije nakon toga sabor je zasjeda na kom biše i teških uvrjeda zavadi se oporba i vlada ej dođe do tog što se ne bi nada. Gledali smo generala Rojsa on jedino završio posa ni prema kom on nema posluha kresnu mamu Dina Debeljuha to ne biše iz čistoga mira Debeljuh ga stalno provocira ej kada Rojsu prelila se čaša on se uvijek ovako ponaša niti bira sredstva niti prava desnom rukom probleme rješava tako će se svakome desiti tko to bude Norca teretiti jer je Norac hrvatska legenda nitko Haagu ne smije da ga preda ej neka čuju hrvatski junaci što pjevaju naši Posušaci dok je Rojsu njegove desnice ne bojmo se Stipe ni Ivice još ću kazat' moja braćo vama što pjevaju u mojim Grudama sveta Kate zaštitnice Gruda oslobodi Hrvatsku od juda. Još ću kazat' Stipi i Ivici što pjevaju naši Ljubušaci sveti Ante čudotvorče stari uzmi Stipu Ivicu skantari a Duvnjaci pjevaju u gangi mili Stipe i Ivica dragi ovaj narod toliko vas voli da se uvijek za vas Bogu moli da bi s njime vezu uhvatili i što prije na nebesim' bili. U Širokom kad gangu pjevaju imena vaša često spominju oprosti im Bože što to čine pokoj vječni daj im Gospodine Hercegovci za ovu priliku poručuju generalu Mirku Mirko Norac pouzdanje naše branit ćete Franjine ustaše. Dok Cetina utječe u more Norac ne će ić' u haške dvore dok sam ovu pjesmu završav'o Mirko Norac sudu se predav'o ... sutkinja ... odredi mu pritvor tridest dana svi molimo Svevišnjega oca da što prije puste Mirka Norca.

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - KRVAVA BADNJA VEČER U KOSTAJNICI KRAJ KONJICA

Ej otkad sunce sa istoka grije nikad braćo teže bilo nije k'o u ova današnja vremena nigdje pravde ni zakona nema mislili smo nema više rata ne će biti stradanje Hrvata nema više patnje ni terora sva'k' sa svakim živjet' sretno mora radnja vražja i sada se krije zaboravit' braćo se ne smije. Ej spomenut ću stravičnu istinu o najvećem dosada zločinu nakon rata koji se je zbio Anđelića kuću zadesio Kostajnica selo kraj Konjica gdje proplaka majka Hrvatica tužno roni krokodilske suze o sudbino što mi djecu uze da ja moram venuti k'o ruža jer ostadoh bez kćeri i muža Anđelića kuća je poštena na kraj sela ona je smještena od davnina familija fina u selu su primjer bili svima svakome bi u selu pomogli nikad nisu nikom odnemogli osam kćeri a dva su sina to bijaše porodica fina tako djecu odgajala Ruža uz Anđelka svoga vjernog muža. Kruhom i vodom petkom bi postili nedjeljom bi svi u crkvi bili živjeli su sretno i pošteno sve sa svojim žuljom zarađeno svakog dana u krvavom znoju radili su sve za djecu svoju svu su djecu svoju školovali koru kruha za njih odvajali dok u sreći prolazilo vrijeme stigoše im i ratne godine. Sva hrvatska kraj Konjica sela postadoše zgarišta pepela protjeraše narod sa ognjišta porušiše kršćanska svetišta Kostajnicu isto očistiše Anđelići selo napustiše bježeć' jadni kroz doline niske da ne padnu u ruke balijske. Alijina vojska od islama čisti Konjic cijeli od kršćana da što prije dovrše zločine još pozvali i mudžahedine Anđelići Zagrebu kreniše novim domom Konjic zamijeniše Ruža s teškom žalošću i tugom do Zagreba stiže savskom prugom tako Ruži smjenjuju se dani prolazeći stalno uplakani majka pazeć' na svoju dječicu misli i na svoju Kostajnicu uvijek iste bile su joj želje vratiti se na svoje temelje rat prokleti evo završiše Ružine se želje ispuniše želja joj je odmah se vratiti domu prva povratnica biti Kostajnica čak i prije rata kolijevka je to bila Hrvata zato su ju čistili etnički u njoj živi narod katolički kad se Ruža sa Anđelkom vrati poče kuću odmah obnavljati mislili su nema vatre više pa konačno kuću obnoviše. Živjeti će sretno kao prije jer od djece nitko strad'o nije već četiri godine imaju otkad Božić u kući čekaju ne slutiše tada uvrnuti da će proteć' u krvi i smrti dvi tisuće godina je druga Anđeliće kad zadesi tuga mjesec zadnji te biše godine predbožićno braćo bilo vrijeme došla Badnja večer toga dana o najvećem blagdanu kršćana kad kršćani diljem cijelog svijeta iščekuju rođenje djeteta. Ej svim kršćanim' proslava je ista porođenje spasitelja Krista tako evo kuća Anđelića okupljena biše tog Božića stigla djeca obić' roditelje uveličat' božićno veselje prije ove tragične večeri Ružine su stigle dvije kćeri u Zagrebu obje su živjele a za Božić doma su krenule na ognjištu svome zapjevati s roditeljim' Božić dočekati. Mala Iva stigla sa tetkama ne sluteći što će biti sada brat Marinko i sestra mu Mara tog su dana stigli iz Mostara došli vidjet' sestre svoje mile što godinu dana nisu bile Anđelića kuća je tog dana odlijegala božićnim pjesmama tog je dana sve veselo teklo i na ražnju janje je se peklo. Meso sutra samo jest' se smije dopušteno toga dana nije tog su dana u kršćanskom puku svi postili na vodi i kruhu svi kršćani diljem svijeta pravi tako evo Badnji dan se slavi do polnoćke osta malo sati ode Ruža s Anđelkom spavati ne sluteći da će za tri sata pokucati krvnik im na vrata a Marinko sa sestram' u kući televizor osta gledajući. I Marica otišla spavati od umora nije mogla stati deset sati noći otkucava a krvnik se kući približava da dovrši zločin započeti Anđelićim' da se on osveti ej krvniku su trn u oku bili jer su skromno pošteno živili kad se kući približiti dao božićnu je jelku ugledao po njoj odmah morao je znati da u kući stanuju Hrvati krvnik vidi da u muslimana nema jelke kao u kršćana da ta svjetlost što na jelki blista navješćuje porođenje Krista da to samo slave svi kršćani samo oni Bogu su odani. Ej dokle krvnik primiče se kući sa prozora žrtve gledajući ej krvnik u svom krvavom stroju gleda žrtve jesu li na broju zato bojeć' se da mu tko ne osta gledao ih sa prozora dosta dok još malo žrtve gledajući krvnik Bogu svom se preporuči automat s četiri okvira krvnik krene odmah odabirat' da brzinom žrtve pobije i što prije da se odmah skrije. U to vrijeme spremala se Zora nešto s vana da uzeti mora kad otvori vrata da iziđe toga časa krvnik Zori priđe ej kriknu Zora i poče plakati krvnik poče u kući grajati crna kapa pala mu po licu da ne vide žrtve ubojicu a na tijelu vojnička odora koju krvnik pokazati mora u to vrijeme u kući su bili brat Marinko i sestrice mile i još s njima mala kćerka Iva koja gleda jadna što se zbiva strah u kući nasta toga časa ukućani ostaše bez glasa. Gledajući što im krvnik sprema niotkuda pomoći im nema te je noći krivila se sova al' se nitko ne budi iz snova Marinko se s kreveta podiže ubojici primiče se bliže s namjerom pušku mu oteti roditeljima da se ne osveti bježi Zora u sobu do sestrice po imenu Anđelić Marice a Marica jadna pojma nema spavala je baš k'o ubijena krijući se jadne po sobici suze krenu Zori i Marici pomoći im nema niotkuda Bog je samo koji pravi čuda dok se jadne ne mogaše skriti osta samo čekati umriti. Svi gledaju jadni što se zbiva a u kući stoji mala Iva dok Marinko težak otpor pruža tu se bude Anđelko i Ruža tu oboje jadni ne znajući ubojica da im je u kući ubojica svima dalje prijeti te im želi život oduzeti. Marinko se na vratim' pojavi da ubojstvo odmah zaustavi kad Anđelko sinu svom poleti pomoći mu oružje oteti razoružat' prokletog krvnika da ubojstva ne pravi velika ej krvnik gleda žrtve sve veselo pa pogodi Anđelka u čelo prvi metak prva žrtva pade razoružat' krvnik se ne dade iza vrata gledala je Ruža smrt pregorku svoga dragog muža smrt Anđelka odmah je uzela od pogotka metka usred čela Anđelko se crnoj zemlji vinu ne mogaše pomoć' svome sinu. Kad Marinko oca ugledaše kako krv mu lice natapaše još ga tuga tad gora obuze iz očiju potekoše suze ali krvnik još gore napada te Marinko braneć' sestre strada male sestre i rođenu mati otpor nije mog'o više dati šest po tijelu zadobio rana od krvnika iz Oteležana začuše se krici i jauci tri su metka u ranjenoj ruci dva u leđima jedan u glavi tako jadan Marinko krvari i Marinko pada zemlji nice na ruke Zore i Marice. Dok Marinko jadan na umoru gleda sestre Maricu i Zoru sestre drage molite se Bogu ja vam više pomoći ne mogu ja vam više pomoći ne mogu otac mrtav leži mi kraj nogu sudbina je u vašim rukama ja umirem u teškim ranama tada sestre zaboljela glava što će biti u kući iza toga da ja mogu pomog'o bih vama i sad bih vas čuv'o od dušmana sestre mile branite se same pomoć samo imate od mame dok Marinko ječi u ranama ej krvnik puca po drugim žrtvama.

[Dubrovčanin]

Ej Bože dragi zar se desit' mora da poginu Marica i Zora nitko više krvniku ne smeta Marica je sama treća meta tri je metka krvnik ispalio Marici je muke prikratio nije htio Maricu gledati k'o Marinko brat joj da se pati ej Marica je braćo treća žrtva koja bratu odmah pade mrtva svome bratu primi se u krilo dok u lokvi krvi leži mrtvo tilo. A četvrta osta žrtva Zora k'o i sestra evo umrijet' mora tu je krvnik zadobio slavu metkom Zoru pogodi u glavu dok se majka još u sobi krije sa prozora doziva komšije ej Dinko dragi moj komšija prvi djeca s mužem leže mi u krvi pođi brže molim te k'o Boga makar spasi nekoga živoga tad se krvnik žrtvama ne daje iz kuće odmah pobjeg'o je da svjedoka ne bi dočekao da ga ne bi možda tko poznao. Ej mala Iva s tetkom se je skrila ispod stola zločine vidila ispod stola djevojčica Iva mobitelom tetku tu doziva dođi tetko Luce brže nama samo živa sestra ti i mama tetko draga hajde brže kreni svi su drugi tvoji pobijeni mila tetko svi su preminuli sin Marinko još u komi živi ubrzo se susjedi stvoriše pomoć svoju odmah ponudiše ej Ruža majka plače i tuguje ubojici jadna poručuje ubojico zašto ove noći u kuću mi morao si doći zašto majci ti uskratiš želje i božićno prekineš veselje zašto nisi mene usmrtio a ne moju djecu si pobio moga muža i kćeri voljene od tvoje su ruke ubijene što učini kući Anđelića ti u paklu gorio k'o svića a u kući tuga i golgota Zora daje još znake života dok Marinka vode do bolnice krvnik baci iznajmljeno lice teško Zora umire uz muke Mira Zoru uzima u ruke Mira želi sestricu da spasi ali Zori već se život gasi. Na pol' puta konjičke bolnice presta kucat' srce u Zorice dok jedanaest sati otkucava polnoćka se evo približava Ante mladi župnik Kostajnice crkve ove blažene Djevice Ante male žrtve blagosilja te ih svetim uljem podmaziva i Ante treba žrtva biti s Anđelićim' život izgubiti tako krvnik vele izjavio kad na sudu u Mostaru bio policijska bila je patrola pokraj crkve bila su im kola zato evo od fratra Rebića krenuo je kući Anđelića da dovrši zločin započeti makar Bogu da se on osveti Ante fratar podizaše žrtve preživjele a i one mrtve tako Ante u crkvu se vrati da bi mog'o misu održati. Kad je Ante misu govorio za mrtve je žrtve on molio u žalosti, tuzi i boli za ubojicu isto Ante moli za njegove grijehe počinjene da mu budu od nas oproštene Bog je sudac koji će suditi mi trebamo braćo oprostiti tako Ante fratar preporuči Božja nas vjera braćo uči policija ubrzo je stigla cijelo ljudstvo na noge podigla sve stavili na raspolaganje ljudstvo svoje, tehniku i znanje. Glas se brzo proču po Konjicu da krvavog ima ubojicu da je cijela kuća Anđelića nastradala uoči Božića Bosni cijeloj božićnoga dana vijest pristiže sa TV ekrana svatko sluša radio talase jer to nisu vjerovale mase o ubojstvu najvećem dosada otkad mir u Bosni cijeloj vlada. Za tri dana nađoše krvnika što učini zlodjela velika Topalović Muamer ubica Oteležani selo kraj Konjica priveden je odmah do Mostara da za zločin krvav odgovara odmah nakon prolaska Božića nasta ukop mrtvih Anđelića narod, fratri, časne i biskupi krenuli su kostajničkoj župi ej tri tisuće bijaše naroda svatko doš'o da im počast oda nitko suze nije mog'o skriti ni kardinal Vinko uzoriti gledajući bosanskoga puka i pred sobom tri evo sanduka Bože mili je li to moguće ej tri sanduka baš iz jedne kuće dva sanduka bijele su boje u njima kćeri do svog oca stoje dva sanduka u jednoj grobnici to je mjesto Zori i Marici. A na drugoj strani od grobnice otac leži pored svoje dice sud je isto pos'o odradio Muameru kaznu odredio tridest i pet godina zatvora krvnik kaznu odležati mora sudac evo tako izjaviše Muamera krivim proglasiše Marinko je samo preživio sestre, oca dok je izgubio Marinko je sada u bolnici u Zagrebu na Rebru klinici. Rane dosad dobro zacijeliše lijevo oko odmah izgubiše a na srcu ostadoše rane sjećajuć' ga na božićne dane ove rane nikad zarast' ne će Marinko će u grob da s njima kreće opjev'o sam veliku istinu nemoj nikad vjerovat' Turčinu.

[Dubrovčanin]

Jubilarna stota koju sam svojom rukom zapisao pa pretipkao na svemrežu.

IVAN KNEŽEVIĆ - PISMO IZ HAGA

Ej što se glave odabrane love iz Srbije po nebu vedrome ili opet od Preševe like nebom sveci vrgoše prilike ili ponovo zbog naše nebrige sinu munja na časne verige ili opet izgubismo glavu pa zagrmlje na svetoga Savu il' se sjeni vidovdanski nižu ej da se Srbi na oružje dižu. Pa guslare Srbinova diko hoćemo li đe još nije niko o istini prosloviti slova za vremena teška i surova neka gusle do Boga zaječe da budemo istini preteče samo gusle kroz vijekove burne ne priznaju despotske cenzure niti prijetnje da se radit' mora ej po diktatu globalnog terora. Zar prodavat' najčasnije glave krojačima dolame krvave koji hoće zločinačku snagu da ovjere lažima u Hagu. Evo pisma sužnja nevoljnika iz tamnice svjetskijeh moćnika đe je sila od istine jača u logoru srpskog Zida plača. Pa pravednik lišen slobode piše slušaj moj srpski narode ja u ime srpskih nevoljnika iza haških vrata od čelika evo pišem ropske memoare izdajničke nebratske prevare jer na vjeru i na riječ datu u kandže me predaše dželatu koji nema duše ni obraza ej ni za srpske zločine dokaza. A njihova sva slava počinu na najtežem zvjerstvu i zločinu sad sav zločin Srbima tovare te fabrike laži i prevare srpski rode primite na znanje nek' je prosto moje tamnovanje ja ne branim ovdje sebe lično ej nego srpsko pokoljenje dično. I ne tražim vaša sažaljenja nego pišem radi pokoljenja iako je pravda često spora ona vazda pobijedit' mora tako iako hajka nije mala tužilaštva Haškog tribunala koje od nas pritiscima traži da njihove potpišemo laži. Ne boli me njihova lomača nego hajka srpskih pomagača demokrata pod plaštom vazala što je zvanje slugu dokazala herojima pripisa zločine što su kosti branili očine sad nam zvijeri bjelosvjetske sude što branismo stopu rodne grude to je naša istorija puna plaćenika i tuđih špijuna. Je l' to volja Svevišnjega Boga da nas prati vjekovna nesloga sveti Sava u davnom vremenu mirio je braću zavađenu sjetimo se silnoga Dušana kada oca Dečanskog Stevana oslijepi da svijet ne gleda uz blagoslov Milutina đeda. Sa grešnoga Dušanovog leša kralj Vukašin i despot Uglješa prigrabiše nemanjićku krunu pa ih i sad pokoljenja kunu nejak Uroš moći nije ima carsku krunu da brani pred njima a kruna je streljanijeh glava odnijela marica krvava sad je srpska nesita vlastela na komade carstvo raznijela. Marko posta vazal kod sultana pio vino iz turskog vagana Brankoviću izrodu ne basta da pomogne na Kosovu tasta a istoga dana pamet kratka pokoleba Vukovića Vlatka omaši se on ošine britke pa u Bosnu vrati se bez bitke sad odluče vladari od Zete da se Turčin na bojištu srete. Istopi se nadanje pobjedi kad sam Miloš osta posrijedi da s dva svoja pobratima jezdi ka turbanu i carskoj zvijezdi i opravi sultana Murata sa prestola na nebeska vrata. A krvava kruna samazgita u rukama osta Bajazita izdrobljeno carstvo na komade u vijekove robovanja pade hajdučke su hrabre harambaše nadzirale vilajete naše tad ostala srpska glava tvorca sinovima a pamet od oca. Pod Lovćenom prestol kameni preživješe Lazareve sjeni ne mogaše bezočne dahije umiriti bulu kroz nahije ispred njine velike sječe nekoliko knezova uteče kod besmrtnog vožda u Topoli ej da bi život sačuvali goli. A poslije nekol'ko vijekova Srbija je vaskrsnula nova mnogo kuma za nekol'ko dukata odrubiše voždu glavu s vrata Miloša je stigla anatema od njegove loze traga nema ne izvida naša pokajnica rastuće gube s Vujičinog lica onda voždov unuk Petar Prvi diže krunu iz đedove krvi i povede tri rata krvava za slobodu i za srpska prava i uzdrma dva silna prestola ej carevina Beča i Stambola. Rijeka je krvi prolivena za slobodu Južnijeh Slovena Aleksandar plati tu ideju svojom glavom u gradu Marseju. U krvavom Drugom svjetskom ratu na svome smo osjetili vratu zločinačke i nebratske kame posrbismo po Balkanu jame jer je tokom dvadestog vijeka tekla srpska krvava rijeka a srpske su posijane glave sve od Trsta do grobnice plave nije bilo višeg iskopanja od našega bratoubijanja. Nema živog svjedoka da kaže grob neznani đenerala Draže a rovovi vazda stoje svježi otklen Srbin na Srbina reži.

Pa guslare srpska diko uzmi drvo javorovo neka srpski narod sluša istinito pismo ovo nepravedna svjetska hajka još jednom je pokazala da Srbija vazda ima izdajnika i vazala mislio sam živ u ruke da ne padnem nikad njine pred moralnim posrnućem svjetskog prava i istine znam da njina presuda je unaprijed donijeta jer poretku novom svjetskom pravoslavlje mnogo smeta nesavjesno čovječanstvo zna istinu ali ćuti da nijesmo napadali nego bili napadnuti riješeni da izbrišu sa Balkana srpsko ime i da svjetsku pravdu kroje rušioci Hirošime dođe vakat da krvnici za zločine sude nama a đecu su čerečili prašumama Vijetnama posluži im srpski narod da pokažu da su jaki kad krenuše od Srbije da naprave Nagasaki. A svi Srbi što imaše obraz, ponos i kuraži patriotske njine glave tužilaštvo haško traži bez dokaza za zločine sad u Hagu sude nama i tovare neistine pred očima svjetskog plama a u svjetskoj istoriji redovi će pisat' ovi Srbi prvi u svijetu poredak su sreli novi i Evropa odrekla se vjekovnoga svoga štita kada Srbe Krajišnike obezglavi i poskita. Jedna točka na planeti ne može se naći sada a da nije ugrožena prijetnjama sa zapada kad su srpsku otadžbinu vojnom silom napadali Milosrdni anđeo su agresiji ime dali pa nedužnoj srpskoj đeci kasetne su bombe slali da bi njino demokratsko milosrđe pokazali mnogo Srba glavom plati to njihovo milosrđe čovječanstvo ne zapamti bezočnosti dosad grđe. Sad u Hagu sude oni što plivaju u zločine zaudara vasiona od bezdušne pravde njine od nastanka istorije do današnjeg nije doba iznjedrilo čovječanstvo tako drskih srbofoba je li zemlja Amerika posle Drugog svjetskog rata nacističkim zločincima otvorila širom vrata kad Andrija Artuković na njihova kucnu vrata je li bio pod zaštitom ovih lažnih demokrata svi umovi pomračeni što postoje na planeti u zemlji su Americi uživali blagodeti dug je spisak zlikovaca, zločinaca i krvnika kojima je utočište bila zemlja Amerika. Na njihove poligone školovaše Al-Kaidu sad ih njini đaci biju po Njujorku i Madridu te pojave ostrugane i nakaze drogirane krstarećim raketama sada svjetsko pravo brane ja nikada priznat' neću njino lažno pravosuđe kad nijesmo napadali jedan pedalj zemlje tuđe mislio sam napaćeni srpski narod sa Balkana da ne bude mirna žrtva strateškoga njinog plana Srbima se sada sudi za avion nevidljivi što u staro gvožđe osta na pitomoj srpskoj njivi. Tukli su nam bogomolje, zgrade, škole, obdaništa pokazaše bezdušnici da im nije sveto ništa ti umovi pomračeni što šeluče po svijetu nasrnuše na kosmetsku Srbinovu zemlju svetu šta smo mogli srpski rode kad nas divni prinče sveže preko punih šest vijekova ispred crkve Samodreže dok branismo od zapada tu zenicu srpskog oka ostavi nas na cjedilu pravoslavlje sa istoka. Prećutno su žrtvovali sa Balkana mlađeg brata a sad vidim ista mečka i na njina kuca vrata sad se pitam postoji li srpska vlada i država kad oprosti krvnicima poginulih bezbroj glava. A koliko samo osta po Srbiji invalida od te sile koja nema niti straha niti stida nastala je poslovica zbog takvijeh osvajača teško tome nevoljniku od koga je pogan jača. Mjesto da se u Briselu ratna šteta traži njima srpske vlasti demokratske aminuju dželatima te prodate srpske duše što izreka stara kaže nude ovim krvnicima još i više no što traže zapadni su mirotvorci sada došli na Kosmetu da dokrajče i unište Srbinovu goru svetu. Vijekove je osvajačke preživjela ova gora a sada je ognjem pale snage mraka i terora sa snagama njinog reda Arnauti Kosmet pale a oni nam traže srpske istaknute generale. Što zakletvu ispuniše srpskoj majci otadžbini za taj grijeh tužioci progone ih sada njini a još kivni i bijesni što sve manje ima nade da uhvate roditelje Republike Srpske mlade zar je grijeh da se brani prađedovska rodna gruda pa da trunu branioci u ćelije Haškog suda ja sam grešnik k'o i svako ko bitiše na planeti sud priznajem svog naroda a ne rđa i aveti a obranu zasnovaću na temelju svjetskog prava makar zalog tome bila sa ramena moja glava. Ovaj proces montirani đe dželati žrtvi sude mirne glave ne priznajem pa što mora neka bude stradali su moji preci radi časnih ideala ovo ću im ako treba saopštiti sa vješala a prošlost je pokazala da do sada niko nije umakao pravednome sudu knjige istorije o istini ovoj treba srpske gusle da zaječe na kraju vas jedno molim odbranite što preteče.

[Yasser Arafat]

Ko da opet čujem topove

Nekad tako sjećanje me vrate u tu jesen 91.
kao tamne sjene što me prate
dok se bijes sa tugom u suzama hrva.
Vidim opet one momke iste
zvoni pjesma svi ko jedan stoje,
srca velikog i duše čiste
nisu htjeli tuđe
branili su svoje

Ko da opet čujem topove
tu u duši grme kada sjetim se
onih što su život za te dali
dok su neki otimali krali.
Ko da opet čujem topove
u daljini ruše a ja pitam se
oj hrvatsko sveto nebo čisto
jesmo li te svi voljeli isto.

Vatre rata sad su ugašene,
razišo se dim na zgarištima,
jesu li sve bitke dobivene
ili ih braćo još prednama ima

Ko da opet čujem topove
tu u duši grme kada sjetim se
onih što su život za te dali
dok su neki otimali krali.
Ko da opet čujem topove
u daljini ruše a ja pitam se
oj hrvatsko sveto nebo čisto
jesmo li te svi voljeli isto.

Đuka Čaić

[parcov]

ovaj bolje dere od Tompsona
Captain Dragan (Serbian National Hero) sings a beautiful song. War-video clip.
---------------------
a ovo pjeva jedan naš pop ali se ne mogu sjetit kako se zove, pa ako netko zna....
http://www.youtube.com/watch?v=ws5_CJfyyI0

[otrovi]

parcov kaže:

ovaj bolje dere od Tompsona
Captain Dragan (Serbian National Hero) sings a beautiful song. War-video clip.
---------------------
a ovo pjeva jedan naš pop ali se ne mogu sjetit kako se zove, pa ako netko zna....
http://www.youtube.com/watch?v=ws5_CJfyyI0

cijela verzija
.Prejaka stvar.https://www.youtube.com/watch?v=WyBbeGB91aw

[parcov]

Let hrvatskog sokola

De poleti sokole sa stine
Pa se vini gori u visine
Pođi s juga uz Jadransko more
Pa doleti do Triglava gore

Ti uperi oko sokolovo
Na Velebit i na Biokovo
Prošetaj se ravnom Slavonijom
Likom, Bosnom, našom Vojvodinom

Poletit ćeš ka nebeska strila
Od zemaljskih do rajskih visina
Kad proletiš pokraj rajskih vrata
Ugledat ćeš maticu od zlata

I oko nje kolo vilovito
Igraju ga malo i veliko
U nošnjama naših pradidova
Svih vrimena i sviju vikova

Oko kola hrvatski vojnici
Tomislav i svi mu konjanici
Krešimir i njegovi mornari
Domagoj i ostali vojari

A na čelu sigetskoga zbora
Stoji hrabri Zrinović Nikola
To su one proslavljene duše
Što za Krista krv svoju proliše

Zbog njihova davnoga junaštva
Svi nas zovu da smo stup kršćanstva
Jer kad ono poganin navali
Samo Hrvat na put mu se stavi

Tu je pao sultan Mehmet Silni
Tu su Turci glave ostavili
Nisu znali s kim posla imaju
Hrvati se nikad ne predaju

Ti se pokrij nad jarbolom zlata
Prenesi im pozdrav od Hrvata
Pa im reci lipo po istini
Zašto srce žudi k domovini

Letija san uz Jadransko more
Priletija doline i gore
Vidija san tu lipotu svaku
Što nam resi predragu Hrvatsku

Od Kotora preko plavog mora
do istarskog Kristalnoga gorja
Ispleli se predragi otoci
Ka biserni nanizani lanci

Čvrsto stoje i vitru prkose
Oni naše uspomene nose
Vidija san hrvatsku Atenu
Naš Dubrovnik na tvrdom kamenu

Pokraj Splita i Klisa tvrđave
Tiho Jadro utiče u more
Solin svoje krake raširija
Čuva kosti hrvatskih kraljeva

Iznad Splita i Starog Trogira
Prijestolnica kralja Krešimira
Naš Šibenik kano bila ptica
Stoji ispod zagorskih litica

Vidija san vale i uvale
Dalmatinske pozlaćene žale
Zrcale se kano ogledalo
Sjajno sunce hridi im obasjalo

Iznad mora stoje kao lovor
Kozjak, Mosor, kršno Biokovo
I Velebit što mu dušmanini
Posjekoše drvo po padini

Podno njega Senj na vitrometu
Iznad Senja orlovi u letu
Di su nekad rađani junaci
Sad se legu orlovi i vrapci

Istra vam se nije prominila
Ostala je lipa ka i vila
Uz obalu redom prisna mista
Od Rijeke do izgubljenog Trsta

Sve krajine naše domovine
Vištom Božjom rukom salivene
Svaka lipost na svoj način daje
Isto sunce kada ih ne sjaje

Neretvanska beskrajna dolina
Uz Neretvu što se je izvila
Plodna, rodna, puna svakog blaga
Mili Bože na daru ti hvala

S toga krša i pustog kamena
Mnoga slavna ustaše imena
Tu i danas posebno prebiva
Božja ruka i milost Gospina

Neka uvik časti Gospodina
Livno, Duvno, Ljubuška krajina
Međugorje, Humac i Vitina
Svo Posušje, Grude i Čapljina

Ispod njih je Imotska krajina
Oko polja sto ih iznosa vila
I Imotski što gleda s visoka
S dva jezera ka dva plava oka

Tamo dalje Cetina se sliva
Sinjsko polje vodama umiva
Kripi zemlju i ljude napaja
Kruva daje, junake odgaja

Za svilajom Petrova ledina
Niza nju se Čikola razlila
Sve od Kljaka do Drniša grada
Prostrlo se polje vinograda

Iza Krke Ravni su kotari
Bukovica ravnicu im kvari
A ostalo Bože blagoslovi
Sve do Zadra livade i doli

Vidjeh zemlju najlipšu na svitu
Svu u plodu i šarenom cvitu
Te divote nema na daleko
Doli more, gori polje meko

Malo bolje čovik kad pogleda
Ne postoji čega kod nas nema
Svakim dobrom Bog nas obdarija
Ulja, kruva, duvana i vina

Po poljima kosci travu kose
Domaćice užinu im nose
Pa kad u lad odu da odmore
Zapivaju gange ili reve

Tako ti je kod nas običajno
Po tri-četiri zapivat uzaj'mno
Da se čovik malo proveseli
I s drugima radost da podijeli

Raslo mi je srce u grudima
Kada vidih u nikim mistima
Slivaju se do Božjega hrama
O nedilji ljudi sa svih strana

Staro, mlado u crkvu ulaze
Boga mole i milost nalaze
Nek' udare sa istoka vitri
Hrvat viru neće izgubiti

Kad je sokol riči dovršio
Iz kola se jedan uputio
Pa dolazi pod jarbol sokolu
I govori besidu mu ovu:

"Leti ptico, slobodu navisti
Svakom onom koga jaram tišti
Bog će ruku svom narodu pružit'
Jer on čuva onog tko mu služi

A Hrvati pri ognjištu svome
Nek se mole Bogu velikome
Nema sriće di se Boga psuje
I Njegovo ime pogrđuje

To je velika mana Hrvatima
Ne štima im uvik na ustima
Stvorca svoga neka ne vriđaju
Misto psovke nek mu hvalu daju

Mi ćemo se ovdi molit' Bogu
Da vam dade radost i slogu
Da živite u ljubavi bratskoj
U predragoj zemlji nam Hrvatskoj

Nek vam rodi vino i pšenica
Nek vam zdrava rađaju se dica
Da se širi loza plemenita
I da traje sve dok bude svita

A ti leti k našem dragom kraju
Reci da ga sinci pozdravljaju
Oni što su krv svoju prolili
Da bi danas vi slobodni bili

Zapivajte uz ognjišta bratska
Neka živi slobodna Hrvatska
Nek' se piva priko cilog svita
Još je živa Vila Velebita!"

Fra Krešimir Mikelić

[Dubrovčanin]

Komični spjev koji pokazuje kako Srbi naivno obožavaju Ruse i smatraju ih braćom.

IVAN KNEŽEVIĆ - GUSLAR GUDI RUSIJA SE BUDI

Kad zakuca na evropska vrata Murat ispred vojske Azijata da hrišćansku Evropu porobi ispade mu duša na utrobi osta pusta želja osvajača na oštrici Obilića mača. Lazar svjesno ispred srpske vojske na poljane dojezdi kosovske i cijenu plati slobodarstvu kad nebeskom privolje se carstvu otklen iskra vječne nade bije iz naselja nebeske Srbije a Kosovo postane otada srpska mjera uspona i pada poče srpsko brojanje vijekova od Kosova i prije Kosova. Kosovo je nova srpska era krst, raspeće i tajna večera jer od njega na nebeskom sudu Srbin ima Hristosa i Judu Lazareva žrtva vječno traje i gorčina Vukove izdaje. A poslije šesto deset ljeta kidisaše prostorom Kosmeta sa zapada zvijeri manite arnautsku gubu da zaštite. Okomi se savez krvoloka na zenicu Srbinovog oka i duhovno naše svetilište to nam Zapad mirne duše ište pošto srpske zemlje raskomada vojni savez divljega Zapada Svetu goru Srbima otima ej kakve nema do Jerusalima. Od njih srpske krvi suze teku sedam puta u jednom vijeku sedam puta iz istih centara vojna sila zapadnih varvara srpski narod sa bombama gruva da nam živa ne pretekne uva. Vijek jedan života nam nema od careva Franja i Viljema do Trećega Rajha i Hitlera i vazdušne flote bombardera savezničke družine nesojske američke i britanske vojske koja oganj po Srbiji sipa po pozivu Zagorca Josipa. Na kraj kobnog dvadestog vijeka opet krvi poteče rijeka jer potomci ovih srboždera barjaktari katoličkog klera i lideri ekstremnog islama ultimatum postaviše nama prijetnjama užasa i strave da nas biju među tri morave u granice Berlinskog kongresa samovoljom njihovog bijesa. NATO snage devedeset pete iznad Srpske Republike lete a onda srpski neželjeni gosti ignorišu Savjet bezbjednosti i na svoju riješiše ruku srpski narod bombama zatuku. Krenu soldat majka mu kukala fašističkog Franka generala kojeg zovu Havijer Solana na Srbiju vatrom uragana po nalogu američkog Bila nebeska ih sagorela sila. Osamnaest zapadnih zemalja po Srbiji uranijum valja mostove nam i gradove ruše bezočnici bez srca i duše još bolnice, škole, obdaništa jer Satani nije sveto ništa niti smeta ovoj moćnoj sili što stradaju nejač i civili dok šeluče soldati Satane nema nikog na put da im stane osta Srbin sem Gospoda Boga sirot tužni bez niđe nikoga. Pravde nije a pomoći nema jer Rusija na istok drijema zaštitnica vjekovna Slovena pred Zapadom pala na koljena. Mafija je i kriminal slomi Jeljcin pijan u dubokoj komi a ko banu na prostor Kosmeta pasja milet zapadnog svijeta tada silom zapadne mašine raseliše Srbe preko Drine odvojiše naše izdajice Crnu Goru od srpske matice da ugode svjetskim dželatima jer još srpstvo Brankovića ima sad zajedno za stolom kidišu da Srbima vijekove izbrišu. Fašistički lisac Ahtisari s dokumentom svijetom krstari u kojemu ova hulja piše da Kosovo nije srpsko više jer su voljne zapadne nacije nezavisnost Kosmet da dobije godinama čovječanstvo sluša podlu igru predsjednika Buša i bezočne Evropske unije ej da se Kosmet otme od Srbije. Bezdušnici i sluge đavolje riješili mimo naše volje mimo svjetskog zakona i prava da Kosovo postane država dok o tome pregovori traju naša pseta izdajnička laju i pominju nekakve standarde huligani izdajničke garde pa s leđa nas ujedaju mučke iz zasjede nevladine kučke. Drogirana bolesna družina tvrdi da bi posle toga čina na Kosmetu ni manje ni više doživjeli Srbi blagostanje zamogla je ova šaka jada jer je srpska skupština i vlada unijela u okvir ustava ej da je Kosmet Srbija država. Ova hajka usijanih glava protiv svjetskog zakona i prava zadrijema sibirskoga lava pa je oba otvorila oka pravoslavna majka sa istoka a izjava odjeknu Putina i nadanja osujeti njina kad zapadnim poruči zemljama srpski narod u srcu je nama mi smo braća po krvi i vjeri i po rasi zapadne zvijeri ja znam da je trn u oku vama što smo stali na čvrstim nogama jer bez našeg goriva i gasa zapadna bi izumrla rasa i nestalo vaše pasje sjeme odbrambene imamo sisteme i bojeve glave i rakete od kojih šušnut' ne smijete. Ne plašite mečku sa rešetom nije lako vladati svijetom do tog cilja ne može se stići strateške ću avione dići i uzlećet' na Suholju lično ako stanje nastupi kritično za rakete naše nema štita jer brzinom lete satelita ako one sa rake polete pepeo će ostat' od planete zato ruke od Kosmeta dalje ej Rusija vam ultimatum šalje. Putin srpskoj poručuje vladi šta da čini i kako da radi vi kočite mi nećemo dati čvrsto ćemo u zaštitu stati i u Njujork pod cijenu veta odbraniti svetinje Kosmeta jer imamo obavezu svetu prema srpskom življu na Kosmetu. Morate se držat' čvrstog stava nasiljem pogaženih prava Rusija je opet svjetska sila zato hrabro Srbi braćo mila. Posle ove njegove izjave smetoše se zapadne države a Buš skupi evropske lidere pred propašću njihove zavjere i ovako progovori s njima neće biti lako sa Rusima jer Rusija nije što je bila ne pomaže ni mito ni sila moramo se pripremat' lukavo da svjetsko pogazimo pravo i rješenje ponudimo novo ej da Srbima otmemo Kosovo. Sad morate braćo kako znate ucjenjivat' srpske diplomate da s Kosovom njima nikad nema u Evropsku uniju prijema a spremni su neki među njima da poklone Kosmet Šiptarima a ja moram ići do Tirane da potpišem laži obećane da im javno ubijedim mnijenje ej da je sada potrebno strpljenje. Hoće l' ponovo od majke Rusije srpski narod sunce da ogrije pa da shvate zapadni dželati Srbi Kosmet nikad neće dati. Nas Evropa htjela bi slijepe onda kada Kosmet odcijepe štap bijeli da nam dodijeli cijena je Evropske unije da nas liši od patrijaršije od Ljeviške i od Gračanice i Deriča svetog kraj Strmice od Dečana i grada Zvečana i od Banjske Strahinjića bana i od hrama svetih aranđela cijena je njihovog raspela bi li grijeh bio i sramota bez svetih mošti i kivota bez grobova i viteških kosti u budućnost ići bez prošlosti. Da li znaju zapadni zlotvori da ničija do zore ne gori da mi sada nadamo se u se ej i u Gospoda i u braću Ruse. Oj Rusijo planetarna silo da se glasneš vrijeme je bilo Srbi štita nemaju drugoga osim tebe i Gospoda Boga da ste onda u zaštitu stali kada su nas natovci napali padali bi avioni njini kao Švabe na rijeci Drini budete li popustili sada eto k vama krvnika Zapada pa vas čeka s kamatom kazna mi smo samo stanica prolazna a kaspijski bazen zadnja meta kad Srbiju liše od Kosmeta. Rusija je vječna i najjača jer je dosad svakog osvajača koji miru svjetskome prijeti svojom silom dozvala pameti dosad svaka osvajačka zemlja razbila se o zidove Kremlja Mongoli su slavnog Džingis-kana istrunuli po ruskim stepama Poljsko carstvo kao mehur puče kad ih Petar Veliki potuče Bonapartu razbi sila njina ravnicama polja Borodina je li ruska razbila armada silnog cara japanskog Mikada i buljuke turskih janjičara razbi sila Nikolaja cara kako prođe fašistička vojska kad zakuca na vrata moskovska osta trista trideset hiljada ej pod bedeme tvrdog Staljingrada. Ne ostade traga od Berlina kad ga ruska preora mašina Hitlera su našli borci njini ej otrovanog u vučjoj jazbini. Za jedan dan Rusija rasturi snage Kine na vodi Usuri za dan jedan stigli su do Gobe da pokažu Americi zube je l' Gagarin prvi umaršira na Vostoku tajne svemira i nebeska otvorio vrata čovječanstvu dotad nepoznata danas Rusi vrebaju priliku isti usud čeka Ameriku samo ako nastavi bezglavo da svjetsko ne poštuje pravo jer Rusija nikad ne umire Srbi ruke ka Rusiji šire bratski pozdrav brate Vladimire dat će Gospod o Vidovu danu srešćemo se na Gazimestanu. S Rusima smo nacija i sila a bez Rusa bezglava gomila što kroz maglu stranputicom luta a bez Rusa nema nama puta a s Rusima Srbi ruke šire sveslovenski care Vladimire. Srbi ako imaju pameti slovenskog će brata privoljeti pa će Rusija ako Boga ima savezništvo sklopit' sa Srbima a kad savez Srbi i Rusi sklope ne treba nam milost od Evrope i zapamti zemljo Ameriko od nas neće jači biti niko neće smjeti niko na planeti srpskom rodu više da prijeti.

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - ČASNI SUDE, NISAM KRIV

Ej Gotovina hrvatsko je cvijeće progonilo europsko ga smeće slavni Ante četiri godine proveo je izvan domovine nakon divnih pobjeda Hrvata obrambenog Domovinskog rata kojem Ante čelništvo je bio strategije vojne provodio još kada je od šesnaest ljeta svijetom poš'o hrvatski asketa dom napušta i bez znanja oca želio se pretvorit' u borca. Da ratničke borbe teške vodi da Hrvatsku svoju oslobodi od izroda četničkih bandita tvorevine krvavoga Tita u tom smislu životom koraca do francuske Legije stranaca petnaest godin' gdje će Ante biti sva ratnička krštenja dobiti sposobnošću on postaje dika do legijskog čina pukovnika. Mlad ponosit hrvatskog prkosa tu susreće imenjaka Rosa kada Srbi s Hrvatim' zarate dva se Ante u Hrvatsku vrate da pomognu svome voljnom rodu u borbama za svetu slobodu obojicu Franjo Tuđman prima povjerenje svako u njih ima Gotovina ističe se jače pa mu cijena u Tuđmana skače postavlja ga za prvog časnika što je Anti i ponos i dika zapovjednik najviši će biti i u svim bojevim' pobijediti ne imasmo takvoga mladića nakon slavnog Jure Francetića. Gojku Šušku miljenik postaje ministar mu sve pohvale daje kad imamo Antu Gotovinu slobodnu ćemo imat' domovinu svi zadaci ne bijaše mali bojevi se teški izredali u borbama Ante ranjen biše ali rane brzo zacijeliše na dužnost se odmah svoju vraća obrana se naša krvlju plaća. U tajnosti da nitko ne čuje bljeskovi se spremaju, oluje povjerava Gojko Anti svome virtuozu ratnom hrvatskome strategiju skupa razrađuju sve planove pobjedničke kuju tu je Ante tu su generali taj ne znade samo broji mali pored Ante ističe se Lošo iz armije Titine je doš'o sastala se hrvatska subraća dok Tuđman je svima pravi ćaća. Bože mili nikad takve sloge uz odnose sve vojničke stroge jedni stigli iz svijeta tuđine ovi drugi armije Titine ističe se tu posebno ime u osobi Ante Gotovine priznanja mu svi k'o jedan daju generalom vojnim ga priznaju kad je Bljesak priveo se kraju tko je kakav svi se dobro znaju dok velebna Oluja se sprema kakve do sad u povijesti nema svih ratova i svih ratovanja strategije i vojničkih znanja napad poče sa trideset strana a pobjeda prije tjedan dana. Gotovina sve konce imade pobijediti Srbe on to znade u Srbiju banda se povlači ne hrvatski narod ne tabači ej Snježne Gospe peti kolovoza srpska sila konačno se sroza nikada je više ne će biti Hrvati će slobodno živjeti. Ali što se kasnije događa tragedija Hrvatim' se rađa Gojko Šušak u mladosti mrije Tuđman Gojka prežalio nije zdravlje Franju Tuđmana izdaje bez čelnika Hrvatska ostaje. HDZ se Tuđmanov raspada nasrnula na njeg' jugobanda i dželati svih svjetskih sila kojima je Jugovina mila komunjare Titine dovode da Hrvatim' uguše slobode ti zločinci ponovno se dižu na hrvatske položaje stižu ej Stipe Mesić generale ruši osvetnički po ciganskoj duši tragedija poslijeratnih dana Tomčića, Račana jadan narod tuga teška mori jer se ne zna tko je od njih gori. Haškom sudu žele ugoditi pobjednike ratne progoniti Gotovina pobjedničko cvijeće sad ponovno u Hrvatsku kreće Bože mili kakve li sudbine obitelji Antine, Dunjine ej mali Ante prvih je godina bez oca mu živjet' je sudbina na rastanku Ante Antu ljubi na pozdravu sa Dunjom se gubi pukovnica Domovinskog rata bit će Anti i majka i tata godinama teško će živjeti odvojeni u ljubavi biti mali Ante uskoro polazi dokle tata po tuđinam' gazi nasrnuli na obitelj ovu zavodeći tiraniju novu Sanader je od Račana gori jedno čini sasvim drugo zbori imovinu Dunji oduzima taj tiranin živa je istina on europski za ljubav nagađa Europa mu od Hrvatske slađa. Ta unija za njeg' cijene nema zbog nje će se odreć' i imena hrvatskoga naroda i grude njegove su ambicije lude karijeru on bolesnu gleda i nikom se s toga smesti neda Carla njega po ramenu gladi kao da se o kretenu radi. Uistinu on izrod postaje sve usluge tuđincima daje nekada je grdio Račana zbog parafa s Moskvom potpisana Drnovšekom savudrijske vale izdajničke igre nisu male istim putem i Sanader kreće nitko tuđe želje odbit' ne će u pitanju tu su milijuni da Hrvate k'o stoku on goni u uniju europsku prokletu ne misleći na Hrvatsku svetu zemlju našu k'o da je ničija Sanadera k'o da je prćija sve Sanader tuđincim' će dati i nikoga ne će ni pitati. Sa Jadrankom sijedom on se mota na čelu je vlade idiota Sanaderu tko klimati ne će taj će imat' Glavaševe sreće našao je Šeksa suradnika prevaranti ista im je slika Carla Ponte Gotovinu traži da gašenje Hrvatske osnaži muškarača ova sa ćuprije sigurno ju nitko htio nije. Puna mržnje, zloće i kompleksa svoju bijedu na drugim istresa sve pobjede Domovinskog rata žele svesti na poraz Hrvata ej Stipe Mesić u tom joj pomaže na Tuđmana izmišlja i laže geni su mu roda ciganskoga on ničega nema hrvatskoga sva trojica na Hrvatim' jaše unijašim' što posebno paše Sanader se sa Mesićem slaže što sa Šeksom isto skupa laže Gotovinu živa uhvatiti zatvoriti ili ga ubiti za hvatanje oni sve su dali gdje je Ante da bi točno znali cijela krda poslali udbaša ponavlja se tragedija naša u pitanju nisu više novci nasrnuli udbaški su lovci Englezi im u tome pomažu doušnici mnogi stalno lažu. Da se Ante po Hrvatskoj skriva ovdje-ondje istina je živa tako Carla u bijesu izludi cijelom svijetu svoje laži nudi sve do pape i do Vatikana franjevačkih brojnih samostana preplašeni franjevci se brane k'o u one Jugovine dane ej fratri jadni čega se sramite zar se Ante odreći kanite no Ante je izvan domovine po zemljama brojnim sve do Kine na otoke kanarske se vraća i skrivanje svoje tamo plaća Carla Ponte u Beograd leti da hvatanje Antino posveti Sanader se s Carlom Ponte slaže da Srbima sve to bude slađe. Sanader je sve o Anti znao puno prije nego ga hvatao s prijateljim' svojim Ante ruča na otočju španjolskog bespuća Jozo Grgić smireno promatra dokle UDBA Gotovinu hvata Gotovina ničeg se ne plaši takvi svi su vitezovi naši svo osoblje promatra u bolu zlu sudbinu hrvatsku nam golu stežu ruke vitezu Hrvata pobjedniku Domovinskog rata neplaćeni ručak s bocom vina to platio nije Gotovina. Nek' se nitko Hrvata ne plaši to platiše novinari naši iz Zagreba lista večernjega kad stigoše zbog pisanja svega Gotovine sudbina je naša u sobi mu nađu očenaša sliku Gospe koja ga čuvala i koja mu snagu sinu dala Gotovina ničeg se ne plaši ta i Zrinski bijaše takvi naši sa Sigeta i Novog Mesta povijesna nam sudbina je česta Petar Zrinski kad stratištu krene vi se više plašite od mene austrijski carevi krvnici mi smo slavni hrvatski ratnici. Cijelim svijetom vijest najveća leti Gotovine ime na planeti ej srce stežu slomljeni Hrvati a mnogi će suzam' zaplakati sjedinjeno deset milijuna prosi šake prokletih orjuna iz fotelja vladajuće klike dabogda im zamele se slike. Domovina još istoga dana Hrvatska je cijela na nogama branitelji svoga vođu slave cijeli narod i sve snage zdrave na Griču se mnoštvo okupilo nekoliko tisuća je bilo po Zagrebu, Splitu i Osijeku Sanader je bijesno sluš'o jeku Za dom spremni! pozdrav odjekuje neka cijela domovina čuje. To je pozdrav naših branitelja sa njima je domovina cijela uvijek bila i uvijek će biti ma koliko vrištali banditi Gotovina nikad umrijet' ne će on viteško hrvatsko je cvijeće na slobodi ili u zatvoru na hrvatskom kopnu ili moru kakva ljubav hrvatska je Bože nitko nam ga oduzet' ne može.