Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

Da Kang kaže:

Ja sam se bila molila i onda sam ostala sama u crkvi i onda je došao velečasni. Odveo me u njegovu sobu da mi nešto pokaže. Kada smo došli pa me je on uvatio za cicu. Ja sam se čudila ali on je rekao da tako bog hoće. Onda je rekao:
- Zvlekel bum pimpača !
Onda je on stvarno zvlekel pimpača pa me nagovorio da ga malo pridržim jer mu je zima. Onda je rekao da je suh i da bi ga trebalo malo smočiti pa sam ga onda stavila u usta. Onda je velečasni radio neke čudne face i uzdisao. U jednom se trenutku počeo strašno grčiti a onda mu je izašlo nešto bijelo iz pimpača sve po mojim ustima. Velečasni je rekao da nikome ne smijem govoriti o tome i da tako bog želi. Nikome nisam ništa rekla, cijeli sam život šutjela ali sad, eto, ne mogu više...Moj život je uništen ali – tako je bog htio. A mi ne smijemo nikada preispitivati ništa vezano za njega. Bog je htio da pop uništi moj mladi život i zato mu pišem hvalospjeve po forumu: Isus za marendu, Gospa za užinu, evanđelja sa šparugama i gratiniranim sirom. Gospodine, hvala ti što si bio uz mene dok sam dudlala popu.

Da kang, žao mi je što si to doživio, ali svećenik je čovjek od krvi i mesa baš poput tebe i mene, i griješi podjednako kao što ti i ja znamo pogriješiti. Trebao si ga prijavit nadležnima, i naravno da bi bio sankcioniran. Svjesni smo da u svakom žitu ima kukolja. Crkva je mjesto gdje se nalaze slabi i krhki ljudi.
Tko god da nam je učinio nekakvo zlo, to nikako ne može odrediti naš život. Ono kako se mi sami postavimo prema tim događajima, to je ono što nam određuje život.
Tek kada stvari koje su nas u našem djetinjstvu obilježile imenujemo( nazovemo svojim imenom), tek tada možemo krenuti putem ozdravljenja nas samih.
Trebamo ući u odnos mira sa svim stvarima u svome životu. Bog može mijenjati našu prošlost tako što mijenja naše sjećanje, a sjećanje se mijenja kada počnemo mijenjati pogled na stvari.
Freudova filozofija 19.st.govori o principu uzroka i posljedice koji nema slobodu, ali ima sladak stav žrtve. Skloni smo kroz sažaljevanje lišit sebe vlastite slobode. Zar smo mi plod onoga kako drugi utječu na nas? Zar to nije bježanje od patnje i odgovornosti?
Najlakše je okrivit drugoga.
Time postajemo ljudi koji pate jer se sjećaju.
Postajemo bespomoćni jer smo se svoje slobode odrekli.
Viktor Frankl, filozof i neurolog pak govori da glavni čovjekov cilj nije sreća, već kako pronaći smisao. Sve se mora shvatiti kao priprema i ako tako gledamo, naći ćemo taj smisao.
" Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što izlazi iz čovjeka- to ga onečišćuje."

[Blackorwhite]

Da Kang kaže:

Ja sam se bila molila i onda sam ostala sama u crkvi i onda je došao velečasni. Odveo me u njegovu sobu da mi nešto pokaže. Kada smo došli pa me je on uvatio za cicu. Ja sam se čudila ali on je rekao da tako bog hoće. Onda je rekao:
- Zvlekel bum pimpača !
Onda je on stvarno zvlekel pimpača pa me nagovorio da ga malo pridržim jer mu je zima. Onda je rekao da je suh i da bi ga trebalo malo smočiti pa sam ga onda stavila u usta. Onda je velečasni radio neke čudne face i uzdisao. U jednom se trenutku počeo strašno grčiti a onda mu je izašlo nešto bijelo iz pimpača sve po mojim ustima. Velečasni je rekao da nikome ne smijem govoriti o tome i da tako bog želi. Nikome nisam ništa rekla, cijeli sam život šutjela ali sad, eto, ne mogu više...Moj život je uništen ali – tako je bog htio. A mi ne smijemo nikada preispitivati ništa vezano za njega. Bog je htio da pop uništi moj mladi život i zato mu pišem hvalospjeve po forumu: Isus za marendu, Gospa za užinu, evanđelja sa šparugama i gratiniranim sirom. Gospodine, hvala ti što si bio uz mene dok sam dudlala popu.

Sugar free

Mala Leona kaže:

Da kang, žao mi je što si to doživio, ali svećenik je čovjek od krvi i mesa baš poput tebe i mene, i griješi podjednako kao što ti i ja znamo pogriješiti. Trebao si ga prijavit nadležnima, i naravno da bi bio sankcioniran. Svjesni smo da u svakom žitu ima kukolja. Crkva je mjesto gdje se nalaze slabi i krhki ljudi.
Tko god da nam je učinio nekakvo zlo, to nikako ne može odrediti naš život. Ono kako se mi sami postavimo prema tim događajima, to je ono što nam određuje život.
Tek kada stvari koje su nas u našem djetinjstvu obilježile imenujemo( nazovemo svojim imenom), tek tada možemo krenuti putem ozdravljenja nas samih.
Trebamo ući u odnos mira sa svim stvarima u svome životu. Bog može mijenjati našu prošlost tako što mijenja naše sjećanje, a sjećanje se mijenja kada počnemo mijenjati pogled na stvari.
Freudova filozofija 19.st.govori o principu uzroka i posljedice koji nema slobodu, ali ima sladak stav žrtve. Skloni smo kroz sažaljevanje lišit sebe vlastite slobode. Zar smo mi plod onoga kako drugi utječu na nas? Zar to nije bježanje od patnje i odgovornosti?
Najlakše je okrivit drugoga.
Time postajemo ljudi koji pate jer se sjećaju.
Postajemo bespomoćni jer smo se svoje slobode odrekli.
Viktor Frankl, filozof i neurolog pak govori da glavni čovjekov cilj nije sreća, već kako pronaći smisao. Sve se mora shvatiti kao priprema i ako tako gledamo, naći ćemo taj smisao.
" Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što izlazi iz čovjeka- to ga onečišćuje."

ja mislim da je to izmislio, u duhu pjesničkh sloboda i beskrajne mašte.

[Da Kang]

Mala Leona kaže:

Crkva je mjesto gdje se nalaze slabi i krhki ljudi.

Ajde, bar se u nečemu slažemo...

[Mala Leona]

Blackorwhite kaže:

ja mislim da je to izmislio, u duhu pjesničkh sloboda i beskrajne mašte.

To samo on zna, ali očito je da je jako kivan.

[Mala Leona]

" Iz ruševina se najbolje vide zvijezde." V. Frankl

Tek kada se nađemo u ruševinama, ispred sebe imamo samo čistu sliku neba i zvijezda i svu onu istinsku ljepotu koju tada jasno možemo vidjeti.
Bez obzira na ono što nam se u životu dogodilo, trebamo zauzeti životni stav jer nitko od nas nije lišen nade, a slobodu imamo.
Trebamo prestati imati stav žrtve. Postavimo stvari ispravno i dajmo im smisao.
Naša prošlost nema posljednju riječ, jer nitko od nas ne zna što ga čeka u životu.
Tek kada uvidimo koliko smo slabi i krhki i kako je divno imati Oca koji je savršen i koji nas uvijek iznova zove da se u Njemu odmorimo jer sami smo nemoćni. Stavi Bogu na raspolaganje svoje talente i Bog će učiniti nešto prekrasno od naših života.

[Mala Leona]

Godinama sam bila živčana. Tjeskobna, potištena, sebična.
I svi su mi govorili da se moram promijeniti.
To sam im zamjerala, i slagala se s njima, i htjela sam se promijeniti,
ali jednostavno nisam mogla, iako sam to pokušavala.
Najteže mi je bilo što me je i moja najbliža prijateljica, kao i drugi,
poticala da se promijenim. I osjećala sam se nemoćnom i u stupici.
Jednog mi dana reče:
" Nemoj se promijeniti. Volim te takvu kakva jesi."
Te su riječi bile glazba u mojim ušima:
"Nemoj se promijeniti!
Nemoj se promijeniti!
Nemoj se promijeniti...
Volim te takvu kakva jesi."
Opustila sam se. Postala sam življa. I, iznenada, ja sam se promijenila.
Sada znam da se uistinu nisam mogla promijeniti sve dok nisam naišla na onoga koji me voli,
bilo da sam se promijenila ili ne.
Ljubiš li me tako, moj Bože?

https://youtu.be/ykDRbQKqV_Y

[Mala Leona]

Neki je čovjek bio vrlo ponosan na svoj travnjak. No, na njemu je bilo puno maslačaka. Pokušao je uništiti ih na sve moguće načine koje je poznavao. Ali maslačci su i dalje rasli.
Napokon je pisao ministarstvu poljoprivrede.
Naveo je sve što je poduzimao i svoje pismo zaključio:
" Što da učinim sada?"
Nakon određenog vremena dobio je odgovor:
" Savjetujemo vam da se naučite voljeti ih."
Bio sam ponosan na svoj travnjak; no na njemu su rasli maslačci protiv kojih sam se borio svim sredstvima koja su mi bila na raspolaganju.
Naučiti se voljeti ih, nije bila nimalo laka zadaća.
Počeo sam im svaki dan govoriti.
Srdačno.
Prijateljski.
Oni su uporno šutjeli.
U njima je još bio žalac rata što sam ga vodio protiv njih- a bili su i sumnjičavi prema mojim motivima.
No, svanuo je dan kad su se smiješili.
I opustili se.
I postali smo prijatelji.
Naravno, moj je travnjak bio uništen. Ali kako li je privlačan postao moj vrt!
Postupno je postajao slijep.
I borio se protiv toga svim sredstvima koja su bila u njegovoj moći. I kada medicina nije više ništa mogla učiniti, borio se protiv sljepoće svojim osjetilima.
Bila mi je potrebna hrabrost reći mu:
"Predlažem ti da se naučiš voljeti svoju sljepoću."
Na početku nije htio imati nikakve veze s time.
Kad je napokon smogao snage da govori o svojoj sljepoći, njegove su riječi bile ogorčene.
Nastavio je govoriti sve dok gorčina nije postala ravnodušnost, potom tolerancija, pa prihvaćanje, i jednog dana, na njegovo čuđenje, prijateljstvo... i ljubav.
A onda je došao dan kada je svoju sljepoću zagrlio i rekao:
"Volim te." Toga sam ga dana vidio da se opet smije.
Naravno, zauvijek je izgubio svoj vid.
Ali , kako je njegovo lice postalo privlačno!

[Mala Leona]

Prvi oblik odgoja djece je briga roditelja o njihovom braku.
U obitelji se strukturira naša seksualnost. Iznimno je opasno da jedno dijete ima pristup golotinji svoga oca i svoje majke jer to može djeci uzrokovati ogromne poremećaje. Djeca imaju pravo na odnos pun pažnje i nježnosti.
Stidljivost je umjetnost čuvanja onoga što je vrijedno. Sve ono što je vrijedno čuva se, i okružuje s pažnjom i oprezom.
Između roditelja i djece mora postojati jedna distanca. Nikada nemoj narušiti sliku oca ili majke svome djetetu.
Ne dozvoli da djeca gledaju svađu među roditeljima, a i ako vide, obavezno se treba pred djecom i pomiriti.
Djeca imaju pravo na jednu sliku o majci i ocu koja je lijepa i cjelovita, a roditelji bi trebali svoje probleme rješavati u svojoj spavaćoj sobi, sami među sobom.
Ako ste ušli u šator svojih roditelja, iziđite odmah.
Okrenite leđa. Pokrijte oči. Zaštitite sebe.
Postoji samo jedna osoba koja nije objektivna prema svojim roditeljima.
To sam ja.
Svaki moj krivi korak prema mojim roditeljima ću ja platit, a ne oni. Zato je nužno uzajamno poštivanje u obitelji.
Što god da nas progoni, trebamo znati da je Gospodin moćan i želi ozdraviti naš odnos s našim roditeljima.

[Mala Leona]

Život je kao opojno vino. Svatko čita naljepnicu na boci. Malo tko kuša vino.

Jednom je Budha svojim učenicima pokazao jedan cvijet i zamolio ih da nešto o njemu kažu.
Jedan je održao predavanje.
Drugi je ispjevao pjesmu.
Treći je izrekao usporedbu.
Jedan je nadvisio drugoga u dubini i znanju.

Proizvođači naljepnica!!!

Mahakashyap se smiješio i ništa nije rekao.
Jedini je on vidio cvijet.

Kad bi samo mogli osjetiti pticu, cvijet, drvo, ljudsko biće!

Na žalost, većina od nas nema vremena. Svoje sile troše na to da odgonetnu naljepnicu.

[Mala Leona]

Ako ne znamo živjeti sa stvarima koje su nam darovane, mi ne znamo živjeti. Nismo birali svoje roditelje, niti kakvi su bili naši preci, jer najvažnije stvari ja ne mogu birati. Ako je moj odnos prema onome što ja ne mogu promijenit loš, moj život je loš. Najveći čovjekov uspjeh je kada s onime što ima, napravi vrhunsku stvar. Dobar kuhar nije onaj koji raspolaže s gomilom različitih namirnica,
pa od toga složi vrhunsko jelo, već onaj koji otvori hladnjak i od namirnica koje nađe napravi vrhunsko jelo.
Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj“ (Richard Shanon)
I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stisnem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti.
Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste.No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Tamo gdje sam ranjen, tamo sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga.
Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti.
Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci.
Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Tamo gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu ući i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. Izliječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo.
Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih.
Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu.
Tek kad smo spremni da se pomirimo sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svjetli prostor. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u vanjskoj marljivosti i jakosti.​

[Mala Leona]

Postoje dva rođenja.
Postoji jedan život koji dolazi od majke i oca. Život koji su nam dali naši roditelji je život koji jednoga dana moram ostaviti, jer taj život nije život koji ide u nebo. Prvo rođenje je bila Božja odluka.
Naši roditelji su nas morali razočarati i to je bio njihov zadatak od Boga. Imala sam takvu glad za ljubavlju koju oni nisu mogli ispuniti jer život koji su mi oni darovali nije jedini život koji imam.
Drugi život je moja odluka u odnosu na Boga i zove se Obraćenje.
Bog nas poziva da pustimo ovaj stari život koji su nam roditelji dali i krenemo za njim u život bez granica. Bog svakome od nas želi dat savršeni život jer smo njegova voljena djeca.
" Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" 

[Mala Leona]

Ovaj život ne počiva na pravednosti već na milosrđu.
Bog nam stvarno želi dati novi život. Ali na nama je da promijenimo naš unutarnji stav u kojem prestajemo tražiti život od svojih roditelja i počinjemo ga tražiti u Isusu. Novi život u Kristu se rađa tek kada odrežemo svoj stari život.
U životu postoje bitke u kojima uopće ne treba sudjelovati.
Neću nikada promijeniti osobe oko sebe i svi se ponekad moramo razočarati da bi jednoga dana potražili utjehu u Bogu.
I zato je jako bitno da prestanemo gubiti vrijeme oko nebitnih stvari. Sve ono što je nečisto jednostavno treba pustiti,
jer samo lud čovjek ništa ne baca.
U našim glavama postoje labirinti i ako krenemo ulazit u njih,
nikada više nećemo izići van.
Najvažnije je prepoznat i zaustavit na vrijeme prošlost i ono što je mrtvo. Pusti sve rane iz prošlosti i predaj ih u Božje ruke i kreni dalje.
Razlikuj probleme koji se daju riješit i njih riješi, a ono što se neda riješit jednostavno pusti. Odustani od toga da želiš vidjeti stvari riješene. Ne gradi svoj život na nečemu što je trulo, nego skupi hrabrost, ostavi to i kreni dalje.

[Mala Leona]

Pusti svoj stari život jer to ne možeš promijeniti i kreni u novi život. Prestani u mrtvog čovjeka ulagati svoju energiju i snagu. Posveti se onomu što će dati ploda, onome što nam nitko neće moći oduzeti. Prepoznaj ono što u tvom životu mora umrijeti i jednostavno digni ruke od toga.
Nemoj se zadržavati na tuzi i samosažaljenju.
Tko je u Kristu, novi je stvor i zato pusti prošlost, pusti mrtvo i posveti se živom.
Gospodin me poziva na nešto novo.
Poziva me da pređem u Njegovu volju jer je moja volja zaražena kompleksima,
razočaranjima, strahovima...
Sve me je to zablokiralo i zato je najbolje pustiti to.
Ja nisam mjera svoga poslanja, ali Gospodin čini po nama stvari koje su veće od nas samih.
Nisam ih sposobna ostvarit sama već Bog i ja zajedno.
" Ne prišivaj staro sukno na novo odijelo..."
Staro je sve ono što je iza nas, naša prošlost.
Novo je moje poslanje, ono na što me Bog zove. Svatko od nas ima intuiciju i zna na što ga Bog poziva, samo je pitanje da li ćemo se odazvat tom pozivu.
Isus me poziva da hrabro iskoračim iz ovoga svoga i uđem u ono Božje,
jer Isus sve čini novo i Bog naše zlo pretvara u dobro zbog nas.
On kuca na vrata mojega i tvojega srca i želi krenut djelovat preko nas.
Jesam li mu spremna otvoriti?

[Mala Leona]

Ovaj svijet ne može izdržati svjedočanstva onih
koje je dotakla Božja ljubav.
Bog vlada ovim svijetom u skladu sa svojom providnošću i strpljivošću.
Sve ono što nije utemeljeno u Bogu na kraju propada.
Bitno je da zastanem i izaberem onaj bolji dio, drugim riječima razlučiti dobro od zla
i dobro od boljeg.
Bog kuca na vrata moga srca.
Trebam samo imati hrabrosti vjerovati da je Bog i mene odabrao.
Samo Bog može uzeti nečije riječi i staviti u ljudsko srce.
Život se ne govori nego se pjeva.
Stvoreni smo da bismo uživali u životu.
Svatko od nas ima poziv koji mu je Bog namijenio.
Mi smo strelica u Božjoj ruci.
Da li dopuštam Bogu da djeluje?
Jedini način da uistinu budem sretna je da budem strelica u Božjoj ruci prema cilju koji je Bog zacrtao za mene.
Ja ne trebam zaslužiti biti ljubljena. Ja to jesam.
Nisam sama. Netko me ljubi, a to je Isus.
Bog me ljubi zajedno sa svim mojim grijesima i ljubi me cijelu oduvijek.
I nema mjesta da me Bog ne bi mogao dohvatiti i ljubiti.
To je pitanje Božje ljubavi.
Bog je milosrdan.
Bog je ljubav.
Postoji blagoslov koji Bog daje.
Kada Bog daje, zauvijek daje.
On je vjeran i svoj blagoslov ne povlači.
On se ne predomišlja.
Milost je puki čisti dar.
Milost je nešto što mi je darovano, a nije zasluženo, a to je oprost.
Moje slabosti i padove ako živim pred Bogom mogu postati kao harfa kojom Bog zna svirati.
Taj moj siromašan život može se pretvoriti u najljepšu melodiju.

[Mala Leona]

Naša vjera je rudnik sa blagom. Jako je lijepo slušati o vjeri, ali živjeti vjeru je još ljepše i uzvišenije.
Sadržaj je bitniji od forme, ali što god radimo u vjeri, mora imati i određenu formu.
Kada imamo nešto vrijedno, moramo to staviti u određenu posudu da bi to mogli zaštititi. To uvijek čuvamo u formi koja odgovara tom predmetu.
Onaj tko ljubi, taj uvijek brine o formi. Brine o detaljima. Ljubav se pokazuje kroz malene stvari. Kada nekoga uistinu volimo, brinemo o svim aspektima. Nikada ne smijemo prestati voditi brigu o detaljima, jer prava ljubav uvijek vodi brigu o sitnicama.
Ljubav ide dalje i više od onoga što je pravedno.
Ako imaš ljubavi prema Isusu, imaš ljubavi i prema siromasima, a ako nemaš ljubavi prema Isusu, nemaš ju niti prema siromasima.
Zašto su Crkve tako lijepo uređene?
Crkva oduvijek govori jezikom ljepote, sjaja i uzvišenosti. U Crkvi nam se navješta radosna vijest. Radosna vijest znači da sve što radimo, radimo do kraja. Zato vodimo računa o lijepim Crkvama i uređenju. Ako nekoga volimo, moramo voditi brigu o detaljima.
Naša vjera se ne shvaća, ona se slavi. Nije apstraktna, već konkretna.
Naša vjera treba obrede, jer bez obreda ne možeš živjeti vjeru. U našem životu sve je liturgija ( nogometna utakmica ima određene obrede- zna se tko izlazi prvi na teren, igrači se poslože na crtu s djecom ispred sebe, zatim se pjeva himna, pa se baca novčić za loptu,... isto tako i svadbene svečanosti imaju imaju određene obrede,...)

[Mala Leona]

Mi katolici, ali i drugi kršćani, nastojimo godišnjom svetkovinom pratiti Isusa Krista korak po korak, kako se to događalo u ono vrijeme i kako nam to Evanđelja opisuju.
Upravo u ovim danima dogodili su se najvažniji događaji s Isusom i oko Isusa koje mi neprestano komemoriramo.
Već činjenica da Crkva te dane naziva "velikima", Veliki tjedan, Veliki četvrtak, upozorava na to da je to jedinstveni četvrtak u godini koji povezuje taj dan kronološki s Isusovom Posljednjom večerom i sa svojim učenicima. Istovremeno, bila je to i obredna večera, pashalna večera kako su to Židovi običavali svake godine u svojim obiteljima komemorirati, najveći njihov nacionalni i vjerski blagdan.
To je Pasha – spomen na izlazak iz Egipta.
Dakle, Isus je želio toga puta posebno proslaviti Pashu, a  i po nekim detaljima iz Evanđelja osjeća se da je za Isusa to bio važan trenutak, da je htio sve posebno pripremiti.
Poznata je ta njegova večera – Posljedna večera.
To je Isusov oproštaj. I po govorima i sadržajima vidi se da je Isus namjerno htio da ta večera ostane apostolima u sjećanju. 
Dvije stvari su posebno istaknute.
Prvo - to je dan euharistije. Dan kad je Isus ustanovio svetu misu, ono što redovito slavimo u svojim crkvama i to nam je dragocjeno.
Drugo – to je dan ljubavi. Isus je svoje poruke, koje je svojim učenicima tijekom cijelog Evanđelja darivao, a to su poruke i pozivi na služenje, poniznost, malenost, biti jedan drugom blizu, živjeti u ljubavi, kod Posljednje večere doveo do vrhunca jednom dramatičnom lekcijom, jer je za vrijeme te večere svojim učenicima oprao noge.
Apostoli to nikad neće zaboraviti.
To je bila prava drama za njih.
On Učitelj - autoritet, Gospodin – njima pere godine što čini rob, sluga.
Ali Isus govori: "To što sam ja vama činio, činite vi jedni drugima."
Poruka koja je ostala prisutna tako da Crkva danas kod te mise na spomen Posljednje večere na Veliki četvrtak preporuča svećenicima da jednako tako i oni, ako mogu, operu muškarcima noge za vrijeme te svete mise.
Veliki četvrtak spomen je na tu gestu ljubavi i poniznosti. A drugo, Veliki četvrtak - jer je oproštajni dan i oproštajno večer, sijećanje je i na Getsemanij gdje se Isus krvlju znojio.  Zato vjernici običavaju poslije mise ostati u tišini i sabranosti pred oltarom, gdje se čuva euharistija, zahvalni za euharistiju, ali i poslušni Isusovim riječima koje je te večeri rekao apostolima: "Ostanite malo sa mnom i bdijte sa mnom."
fra Zvjezdan Linić ♡

[Mala Leona]

Pasha ili Uskrs je srce naše vjere.
Pasha = Pasah = skok ( skočiti, iznenaditi, nešto novo, promjena)
Svi volimo iznenađenja, a najviše nam na živce ide dosada.
Čovjekov život je lijep kad je iznenađujuć, ali se istovremeno bojimo tih iznenađenja.
Pashu slavi samo onaj tko je svjestan da mu nešto nedostaje i ne zadovoljava se samo onime što mu ovaj život nudi, već želi više.
Ako u jednom trenutku svoga života ne postaneš očajan ne može ti nitko pomoći, jer moraš doći do dna da bi krenuo nanovo.
( Onaj tko je ovisan o kocki, drogi, alkoholu... ne može mu nitko pomoć sve dok on sam ne postane očajan i odluči da želi krenut iz početka)
Kako slaviti pashu?
Prva stvar je jedna dobra korizma.
Skini polako sve svoje maske i počni živjet i hranit se jednostavnije i postani jednostavan.
Druga stvar je sveto vazmalno pashalno trodnevlje. Ta tri obreda su u biti jedan obred koji se odvijaju u tri različita dana.Pashalno trodnevlje započinje na veliki četvrtak i završava vazmenim bdijenjem u subotu navečer.
Nitko ne može slaviti Pashu ako iz svog života nije izbacio i spalio svoj stari život.
Za slavljenje pashe potrebna je:
1.Zdrava želja za promjenom.
2. Odbaciti stari život.
3. Pohoditi Crkvu na pashalno trodnevlje.
Na Veliki četvrtak Isus je ustanovio euharistiju.
Te večeri je obred pranja nogu.
Noge su simbol prljavštine.
Tim činom Isus u biti želi vidjeti i poljubiti sve ono gdje sam ranjena.
Dopusti Isusu da te opere tamo gdje si prljav.
4. Sakrament pomirenja je mjesto gdje Isusu daješ sve.
5. Euharistija je slavlje u kojem postoji netko tko misli da je naš kruh, a da sam "ja" usta kojima se ja trebam hraniti. Isus je taj koji misli da sam ja vrijednija od Njega. On se ne hrani sa mnom, već se meni daje za hranu. Isus je prvi koji nije spasio sebe, već mene.
Idem na euharistiju da bih naučila davati se drugima kao kruh, jer postoji netko tko se i za mene darovao.
Hoću li imati hrabrosti prestati biti usta i postati kruh koji će drugi pojest?

[Mala Leona]

Današnja liturgija Velikog petka sastoji se od tri djela:
službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti.
Na današnji dan čita se muka po Ivanu.
Na ovaj dan slavimo promjenu i ulazak u Novi Život.
Naša patnja više nije onako strašna jer je Isus u njoj.
U središtu slavlja velikog petka je KRIŽ.
Trebalo bi se u Crkvu unijeti drvo križa, a ne raspeti ( ne Isus)
Tko ljubi?
Ljubi samo onaj tko ne bježi od križa jer križ ubija starog čovjeka, ali po njemu se rađa novi čovjek.
Klanjamo se križu jer križ je taj koji razdvaja istinu od laži ( istinu od onoga što smo si umislili.)
U času kada križ posjeti moj život, shvatiš da očekivanja drugih ljudi ne vrijedi ništa, da novac nije ništa...
Moj križ postaje uzvisina sa koje počinjem promatrati život.
Na kraju večeri velikog petka se ljubi križ.
To nije poljubac Isusu,
to je poljubac mome križu.
Te večeri svatko ljubi svoj križ, ne Isusov.
Kada mi je dao taj križ, Bog ga je dobro odmjerio i skrojio baš za mene i poslao mi ga je.
Koji je moj križ?
One probleme koje možeš riješit, riješi ih. A one koje ne možeš riješiti, oni će tebe riješiti.
U tom križu samo Bogu daj povjerenje.
Nakon ljubljenja križa slijedi deset molitava. Riječ ke o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet.
Moli se za svetu Crkvu, za papu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država,
za ljude u potrebi.
Posljednji dio obreda je sveta pričest.
Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Gospodina.
Tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati- Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

[Mala Leona]

Današnja liturgija Velikog petka sastoji se od tri djela:
službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti.
Na današnji dan čita se muka po Ivanu.
Na ovaj dan slavimo promjenu i ulazak u Novi Život.
Naša patnja više nije onako strašna jer je Isus u njoj.
U središtu slavlja velikog petka je KRIŽ.
U Crkvu se unosi drvo križa, te uz riječi: "Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!" poklonimo se. Poklon se obavlja poklecanjem ili ljubljenjem. Poželjno je da svi vjernici pojedinačno iskažu danas svoj poklon križu kao znaku našeg otkupljenja. 
Tko ljubi?
Ljubi samo onaj tko ne bježi od križa jer križ ubija starog čovjeka, ali po njemu se rađa novi čovjek.
Klanjamo se križu jer križ je taj koji razdvaja istinu od laži ( istinu od onoga što smo si umislili.)
U času kada križ posjeti moj život, shvatiš da očekivanja drugih ljudi ne vrijedi ništa, da novac nije ništa...
Moj križ postaje uzvisina sa koje počinjem promatrati život.
Na kraju večeri velikog petka se ljubi križ.
To nije poljubac Isusu,
to je poljubac mome križu.
Te večeri svatko ljubi svoj križ, ne Isusov.
Kada mi je dao taj križ, Bog ga je dobro odmjerio i skrojio baš za mene i poslao mi ga je.
Koji je moj križ?
One probleme koje možeš riješit, riješi ih. A one koje ne možeš riješiti, oni će tebe riješiti.
U tom križu samo Bogu daj povjerenje.
Nakon ljubljenja križa slijedi deset molitava. Riječ ke o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet.
Moli se za svetu Crkvu, za papu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država,
za ljude u potrebi.
Posljednji dio obreda je sveta pričest.
Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Gospodina.
Tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati- Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

[Mala Leona]

Velika subota je dan između muke i smrti Velikog petka i konačne pobjede života nad smrću, pobjede dobra nad svim zlim.
Cijeli naš život je Velika subota.
Svakoga dana umiremo za bezbroj stvari.
Umire u nama bezbroj želja i snova koje smo imali, postajemo svijesni da većinu njih možda nikada nećemo ostvariti ili će samo djelomice biti ostvareni. A umiru u nama i svi oni ciljevi koje smo ostvarili jer prestaje u nama čežnja za njima, a rađa se čežnja za nečim novim, većim i boljim.
Cijeli naš život je velika subota.
Mnogi ljudi iz našeg života odlaze, a mnogi dolaze.
Svi su tu u prolazu, i mi smo jednako tako u životima drugima. Mijenjaju se naši odnosi, odlaze oni s kojima smo nekoć bili bliski i dragi, odlaze i oni drugi, a dolaze neki novi ljudi koji zauzimaju dio našeg srca. Sve ono što je prošlo i što se više nikada neće vratiti, umrlo je. Nestalo je, ostale su samo uspomene, a i one će s vremenom nestati.
Cijeli naš život je velika subota.
Koliko je već patnje iza nas, bolesti, truda, žuljeva, koliko je razočarenja i izdaja iza nas.
Ali s druge strane mnogo je lijepih stvari iza nas, stvari koje se više nikada neće ponoviti, koliko je onih koji su prošli kroz naš život kao Šimun i Veronika čineći nam dobro.
Koliko je riječi ohrabrenja koja smo mi pružili drugima, nježnih riječi koje smo primili od drugih i pohranili ih u najdublje predjele svoga srca. Riječi koje više nikada nećemo čuti.
Cijeli naš život je velika subota.
Svake večeri umire u nama jedan dan koji je prošao, umire sve ono dobro, ali i loše što smo učinili. Svake večeri umiru u nama lijepi i manje lijepi osjećaji koje smo drugima pružili i koje će oni pamtiti.
Sve umire.
No ne sve!
Na koncu ostaje trag za nama, ostaje trag koji će nekom pokazati put do Boga ili krivi trag kojeg će Bog opet upraviti na dobro.
A onda kada dođe još samo jedan posljednji dan za nama, smrtni dan, slijedi zora Uskrsa i za nas.
Najgore je prošlo, najbolje tek dolazi.