Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

Nakon što se zapitala gdje je Bog u ovoj njezinoj patnji i zašto je baš njoj dao taj križ, po prvi put je zavapila Bogu i tada shvatila da je u biti Bog upravo sada kada joj je teško tu uz nju. Patnja je bila samo bista iza koje se Bog skrivao.
Postavila si je pitanje da li želi da joj Bog rasvjetli njezin život ili je ipak samo navikla živjeti kao sve je po PS-u, život koji je ustvari bio zapravo nekako jadan.
Zazvala je Gospodina i rekla mu da ne može više i da ju oslobodi svega ovoga kroz što prolazi. Htjela je znat više i napokon je iskreno zavapila Bogu koji ju je čekao i znala je da će ju izbavit iz svih nevolja.
Patnje i nepravde njenog života su bila samo vrata kroz koja je Bog želio ući u njezin život kao milosrdni otac. On je želio ući u njezin život kroz situacije koje su teške i tada je shvatila da joj je postao najbliži i s njim je tada bila u neraskidivom odnosu.
U apsurdnoj situaciji, u patnji i bolu, Bog ju nije ostavio, već je bio tu, samo je čekao njezin vapaj...

[Mala Leona]

Bog gleda krik iz srca,
a ne krik iz ustiju.
Viči,
pitaj,
vapi,
jer takve molitve i takvi zazivi ne ostaju neispunjeni.

[Mala Leona]

Sretan čovjek nije čovjek bez problema,
nego onaj koji je u problemu.
Mudar čovjek je onaj koji ne bježi od problema,
već onaj koji se suočio s njim i prošao ga.
Zavapila je Gospodinu da je oslobodi i znala da će On uvijek odgovoriti
na tu iskrenu molitvu.
Ljudi koji ti žele dobro nikada te neće vući prema sebi,
već će te voditi prema Gospodinu.
Podaj dakle mjesta Kristu, a svima ostalima zabrani ulazak.
On često posjećuje unutarnjeg čovjeka, milo s njime razgovara,
tješi ga, donosi mu veliki mir i divno prijateljstvo.
Nikada ne postavljaj nade u slaba i smrtna čovjeka,
makar je naizgled drag i ne trebamo se žalostiti
ako nam se netko i protivi.
Stavila je svoje pouzdanje u Boga
i samo njemu dala da bude njen strah i njena ljubav.
On će za nju odgovarati i učinit će kako će biti najbolje.

[Mala Leona]

Svijet je pun vjere i svatko vjeruje u nekog boga,
svatko se klanja nečemu,
samo je pitanje u što vjeruje i čemu se klanja?
Bog je onaj ili ono od čega ti tražiš život, sreću...
... ono od čega ti tražiš temelj svog života ...
... ono od čega ti tražiš da bude centar tvog života ...

[Mala Leona]

Onda Bog izgovori sve ove riječi:
"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske,
iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi."

U što ja konkretno vjerujem?
Krenula sam od toga da sam kršćanka, ali i bila svjesna da se kršćaninom postaje. Ne smijemo biti kršćani etikete tj. ne smijemo se ograničiti samo na izvanjske stvari, već bi trebali biti kršćani istine. Biti kršćanin znači živjeti i svjedočiti vjeru u molitvi, u djelima ljubavi, u činjenju i promicanju dobra. Jedan svećenik je Božju riječ usporedio sa odojkom. Svinja je životinja od koje se ništa ne baca i sve se jede. Tako je i sa Božjom riječi. Ona je naša stvarnost i apsolutno svaka riječ se koristi, samo treba otvoriti srce i čuti tu riječ koja nam je darovana.

[Mala Leona]

Kada sam počela malo dublje analizirati svoju vjeru
shvatila sam da nema monoteista (oni koji vjeruju
da postoji jedan Bog) i da smo svi mi, u biti
politeisti ( vjerujemo u više Bogova).
Svi smo si postavili neke likove tj. idole
kojima pridajemo veliku pažnju,
krenuvši od mode, izgleda, novca, uspjeha...
Sami smo sebi proizveli idole kojima smo počeli robovati.
Postali smo malo po malo robovi nečega
čemu smo dozvolili da okupira naš život.

[Mala Leona]

Gospodin nam govori da ne apsolutiziramo ništa što postoji. Likovi u sv. Pismu simboliziraju idole, a obličja slike. Tri su koraka koje Bog traži od čovjeka da ih eliminira a to su:
ne praviti se,
ne klanjati se i
ne služiti.
Nenavezanost na bilo što ili bilo koga osim Boga.
Prva sam bila ta koja je projicirala svoju sreću.
Život mi nije imao smisla sve dok ne bih dobila nešto za što sam mislila da moram imati. Kada bih dobila ono što sam htjela bila sam najsretnija na svijetu. Onda mi više to nije bilo zadovoljavajuće pa sam tražila još. Neku banalnu stvar koju bih si složila u glavi okupirala bi moj život i malo po malo sam u biti počela služit idolima. To su bile stvari koje su mi se nekako nametale. Diralo me mišljenje drugih ljudi. Puno puta sam napravila nešto što i drugi rade samo da bih se svidjela drugima. Trudila sam se ispunit tuđa očekivanja i u tome sam se naposlijetku potpuno izgubila. U biti sam živjela život drugih i to nije bio moj život.
Bog ništa ne traži, a sve nam daje.
Idol nam obećaje sreću, ali nas zapravo vuče u provaliju.

[Mala Leona]

Koliki od nas nisu upoznali pravu majčinsku i/ili očinsku ljubav?
Kada mi je otac najviše trebao; njegova nježnost i blizina i njegova pomoć, njega, zbog idola koji se zove uspjeh nije bilo tu... Ostavio je svoju obitelj pod izlikom da nam priušti bolji život, a u biti je robovao vlastitim idolima i žrtvovao svoju obitelj poradi toga.
I to su, moram priznati, duboke rane koje su ostavile trag na mojoj duši. Meni, kao mladoj djevojci, je nedostajala ta očinska ljubav, koju sam nesvjesno tražila u muškarcima, ali ta potraga mi je bila uzaludna jer mi tu ljubav nitko nije mogao pružit. Tu ljubav jedino Isus može nadoknadit i zaliječit mi to moje ranjeno srce. Sve rane od djetinjstva pa sve do danas predajem Isusu iz dana u dan, a On mi zauzvrat daje svoje nepresušno blago - svoju ljubav i mir.

[Mala Leona]

Koliko toga me je u životu razočaralo?
Što je to što je meni zarobilo srce i misli?

Razočarana sam bila jer sam poklonila život idolima. Dala sam svoje povjerenje osobama i stvarima kojima nisam trebala i tražila uporno sreću od nečega što mi sreću ne može dati.
Najgore je kad srce i misli preuzme neka stvarnost i tražimo od toga sreću i užitak, a najgore od svega je kada svoju ljubav i povjerenje poklonimo stvarima koje to ne zaslužuju.
Razočara se samo onaj tko se prije očara.
Ono što ti je na srcu, to ti je na ustima.
Ljudi o svojim idolima govore i ti idoli nam polako zauzimaju srce, misli, pamet... Istinsku sreću nam jedino Bog može dati.

[Mala Leona]

Što je to što me je očaralo?
Kome ja poklanjam svoja očekivanja?

Istinski mudraci danas su ljudi koji stvaraju reklame.
U ime idealne obitelji koju vidimo na tv-u počnemo mrziti onu stvarnu obitelj koja nam je dana.
Na tv-u se žena ustaje iz kreveta sa savršenom frizurom i šminkom, a kraj nje se budi divan suprug savršeno nabildanog tijela. Imaju dvoje prekrasne djece, naravno, curicu i dečkića. Imaju divnu kućicu s vrtom i dva auta da bi nesmetano mogli obavljat svoje poslove ne oviseći jedan o drugome. I naravno, par ulica dalje žive baka i djed koji su u mirovini i uvijek su im na raspolaganju kad god im je to potrebno.
A ja, kad se probudim, vidim mamu s rasčupanom kosom i tatu s pivskim trbuhom, a mi djeca buntovnici koji se stalno svađaju, a baka i djed su tu, ali ipak imaju malo previše godina
da bi brinuli o nama.
I sada, naravno, nastaje problem jer sada mi ovaj moj život nalikuje na ništa, s obzirom na onaj savršeni život koji mi se svakodnevno nudi na ekranu i malo po malo prestajem živjeti ono što imam i počnem tražit nešto novo i drugačije što bi me moglo zadovoljit. Sreća i zadovoljstvo su mi uvijek na drugoj nekoj stanici i kad dođem do nje, opet idem do druge stanice tražit dalje. To je nešto što je izvan mene i postajem frustrirana jer onda od drugih tražim sreću. Ako ne znaš živjeti svoju obitelj ovakvu kakva je sada, nikada nećeš živjeti sretno ni s onime što si si zamislio.
Sve ovisi o onome što je u nama, a ne o stvarima oko nas.
Ne pravi sebi nikakva očekivanja i nikome ne poklanjaj svoju vjeru osim onome koji to zaslužuje.

[Mala Leona]

Zašto tako često ne mogu razumjeti Božju riječ?

Sveto Pismo je kao biser u školjci. U trenutku kada podcijenimo Sveto Pismo, ono se zatvori kao školjka i mi nismo sposobni razumjeti apsolutno ništa što smo pročitali.
Pred Svetim Pismom se stoji ponizno, i uvijek trebamo razmišljat da u tom Pismu ima nešto pametno za pročitat i naučit. Naravno da ćemo onda i sa tim načinom razmišljanja moći shvatiti ono što je u Bibliji napisano.
U prvoj zapovijedi Bog ne naređuje čovjeku što mora raditi, već nas podsjeća na ono što je učinio za nas.
"Ja sam Gospodin Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva..."
Razmišljati o Božjem zakonu značilo bi da se u potpunosti otvorimo i onda se sve pokreće na bolje i ide u pravom smjeru. Boga najbolje upoznajemo tek kada ga susretnemo u našim bolima i teškoćama. Poslušan je samo onaj koji je zahvalan.

[Mala Leona]

Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život,
ni anđeli ni demoni,
ni sadašnjost ni budućnost,
ni sile,
ni dubina ni visina,
ni bilo koje stvorenje
neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene
u našemu Gospodinu Kristu Isusu.
Rimljanima 8, 38-39

Dok smiren provodiš vrijeme u mojoj prisutnosti, dopusti mi da tvoje srce i tvoj um ispunim zahvalnošću. To je najizravniji način na koji možeš postići stav zahvalnosti.
Ako trebaš oslonac svojim mislima, zagledaj se u moju ljubav izlivenu za tebe na križu.
Sjeti se da te ništa ni na nebu ni na zemlji ne može odvojiti od te ljubavi.
To prisjećanje izgrađuje temelj zahvalnosti u tebi, temelj koji okolnosti neće moći poljuljati. ♥

[Mala Leona]

Dok prolaziš današnjim danom, traži mala blaga,
koja su planski postavljena cijelim putem.
Ja s ljubavlju idem ispred tebe i na tvoj put
stavljam mala zadovoljstva, koja imaju svrhu osvijetliti ti dan.
Pažljivo ih potraži i uberi ih jedno po jedno.
Kad stigneš na kraj dana, imat ćeš ih lijepi buket.
Prikaži mi ih zahvalna srca.
Primi moj mir dok liježeš na spavanje sa zahvalnim mislima
koje te poput uspavanke uljuljavaju u san.

[Mala Leona]

Usredotoči cijelo svoje biće na moju živu prisutnost.
Možeš biti siguran da sam s tobom
i da te umatam u svoju ljubavi mir.
Dok si tako u mojoj prisutnosti,
ja oblikujem tvoje misli
i čistim tvoje srce.
Preobražavam te da postaneš
onakav kakvim sam te zamislio.

[Mala Leona]

Zlatno tele

"A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: »Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.
»Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri«, odgovori im Aron, »pa ih meni donesite.«
Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču:
»Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.« Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi:
»Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!«
Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja."

Mojsije je bio neki čudan tip koji je narod izveo iz Egipta i doveo ih u pustinju te je on nestao na četrdeset dana i noći. Božji narod je postao tjeskoban jer se nalazio u pustinji, a znamo da je pustinja, sama po sebi, već vrlo težak ambijent i mjesto gdje im život nije siguran, pa nisu znali što će od iščekivanja. Narod je Aronu donio zlato da im napravi zlatno tele kojem će se klanjat i koje će im na neki način bit zaštita jer su bili nesigurni i u strahu.
Zašto baš zlatno tele?
Zlato je simbol bogatstva i uspjeha, a tele je simbol plodnosti, užitka i sreće.

Kakav je tvoj život?
Jel tvoj život siguran ili nesiguran?
Jel sigurno da ćeš nać djevojku/ dečka koji će te voljet i bit podrška?
Jel njegovo/ njezino srce samo tvoje ili u njemu stanuje sumnja?

Siguran čovjek je mit koji zapravo ne postoji. Ništa nije sigurno. Niti moj život nije siguran. Srce mi je puno strahova i sumnji da neću ispunit očekivanja.
Da bismo živjeli, svi mi moramo jesti. Najvažnija stvar koju moramo svakodnevno činiti je ta, da bismo preživjeli, moramo uzimati život izvana. Možemo konzumirati razne stvari, a ne samo hranu. Koji puta smo gladni samo pozdrava, tople riječi, osmjeha, zagrljaja... Dakle, život nije u meni, život je izvan mene, pa kao dijete koje se hrani preko pupčane vrpce, tako i ja samo čekam priliku gdje ću se uštekat.
Svi smo mi krhki i slabi i nema čovjeka koji nema potrebu naći utočište, samo je pitanje gdje ga tražimo?

[Mala Leona]

Kad si nesiguran, gdje crpiš tu sigurnost, tu životnu hranu?
Gdje nalaziš svoju potvrdu da će sve bit ok?

Nekome se brak raspada, djeca su im krenula putem alkohola i droge te im je život jednostavno krenuo silaznom putanjom, ali oni svoj život vidi u svojoj kući i poslu.
Netko traži sigurnost u svojoj djeci.
Netko vjeruje pak u klubove ( Dinamo, Hajduk...)
i živi za te utakmice i događanja.
Netko svoj život i sigurnost vidi u svome izgledu...
Možda previše nade ulažemo u nešto što nas ne može ispunit?
Potvrdu svoje sreće nalazimo u pogrešnim stvarima. Idoli ulaze u naš život preko očiju da ih vidimo i onda nas očaraju i počnemo živjeti za to.
Tko to dominira tvojim osjetilima?
Ušima, očima, opipom, okusom...
Ti idoli nam ukradu sva naša osjetila i više ne vidimo ništa drugo i ne želimo osjetiti ništa drugo, već samo o tome stalno govorimo.
Da se razumijemo, predivno je ostvariti se na poslu, predivno je biti pametan, predivno je biti lijep,
ali što kad ostariš? Što kad odeš u mirovinu?
Kada svoj identitet, svoje Ja, daruješ poslu/ izgledu / uspjehu onda se ljudi izgube kada odu u mirovinu.
Svoj život sam poklonio/ poklonila nečemu što je manje nego što sam ja.
Hodaš s nekim jer se bojiš bit sam/ sama? Rađe si u lošoj vezi nego u nikakvoj vezi? Tražiš svog oca/ majku u svom dečku/ curi? Tražiš sigurnost i stabilnost u nečemu ili nekom? Tražiš nešto što ti je falilo u životu na kriv način i onda polako počinješ gubit sebe.
Ako ne znaš živjet sam/ sama, nećeš znat ni živjet u vezi.
Osvojili smo pažnju drugih ljudi i mislili da smo sretni. Stvari su nam zauzele srce i polako nas život počne cuclat iznutra.
Idol -obećaje puno- daje malo- oduzima sve.

[Mala Leona]

U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče:
"Ja sam MIR – ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla:
"Ja sam VJERA – nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim i dalje.“
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila:
"Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljuju sa strane. Čak zaboravljaju voljeti one sebi najbliže“ i istog trenutka se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete.
„Što je ovo? Trebale ste gorjeti do kraja.“ i rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo upaliti ostale svijeće.
Ja sam NADA.“
Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću „nade“ i zapalilo ostale svijeće.
Plamen nade bi uvijek trebao tinjati u našem srcu, kako bi svako od nas mogao održati, mir, vjeru i ljubav.

[Mala Leona]

Zaslužuješ bolji i ljepši život. Zaslužuješ naći utočište. Ta tvoja nesigurnost je Božji dar i želja da nađeš to vodstvo, sigurnost i utočište u njemu koji ti to jedino može dati.
Žena kojoj su se poklonili i hinduisti i budisti i muslimani je
Majka Tereza jer je iz nje isijavala sreća i mir.
Čovjek ispunjen mirom i zadovoljstvom jednostavno
privlači k sebi ostale.
Sreću daje Bog.
Život daje Bog.
Svi smo u životu imali svoje potrese i nitko toga nije bio pošteđen. Ne smijemo se pomiriti i živjet prosječno i ne napravit ništa važno. Ljudi koji se nisu mirili, zaslužuju najbolje.
Vjera i kršćanstvo je nespojivo s osrednjosti i nije istina da se moramo zadovoljiti sitnicama.
Iako ponekad mislimo da ne zaslužujemo najbolje, Isus Krist nam želi dati predivan veliki život.
Gospodine, daj mi taj veliki život, daj mi da se ne zadovoljim glupostima i fikcijama već mi daj da se oslobodim gluposti i da živim veliki život. Ne dozvoli da me očaj i nezadovoljstvo natjeraju da postanem oružje kojim ranjavam ljude oko sebe, već mi daj milosti da uvijek budem oruđe koje, obrađujući zemlju, donosi plod.
Daj mi da budem oruđe u tvojim rukama.

[Mala Leona]

Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji,
toliko više i uzvišenije stvari bez truda razumije
jer svjetlo razumijevanja prima odozgo.
Čist , jednostavan i postojan duh ne rastresa se u mnogim stvarima,
jer sve radi na čast Božju, i u sebi smiren
trudi se da bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva.

[Ms. Ella]

Mala Leona kaže:

" Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi."

Uh kakav je ovaj Bog?
Ti i ja vjerujemo u ovako agresivnog i opakog Boga?
Ma užas živi. I još nam k tome utjeruje strah u kosti prijetnjama da zlo koje mi učinimo će se vratit na našu djecu...
Ne moraš biti erudit da bi razumio Sv.Pismo, trebaš samo biti ponizan i dozvoliti Božjoj riječi da dopre do tebe. Onaj koji se podsmijehuje i traži mudrost taj ju ne nalazi, a razumni lako dolazi do znanja.
Mala Leona, nemoj se ljutit ali ja bih ipak malo obrazložila ovaj dio teksta iz Sv.Pisma jer sam i sama tražila odgovore na tekstove iz Biblije koju sam čitala ali nisam baš razumjela.
Bog prvo kaže da je on ljubomoran.
Bogu je stalo do svakoga od nas i ne želi da odemo kod nekoga tko nas ne zaslužuje.
Kažnjava grijeh otaca...
Kazniti na hebrejskom znači posjetiti. Bog posjećuje naš život i unosi istinu i jasnoću.
...na djeci do trećeg i četvrtog koljena...
Brojevi tri i četiri označavaju nešto malo, neznatno.
Bog kažnjava grijehe otaca malo. Njegova kazna je nikakva u usporedbi s njegovom milošću i njegovom naklonošću.

Bog je kao GPS. Mi utipkamo mjesto gdje želimo ić, a gps nas usmjeruje. I naravno, kad nam gps kaže da skrenemo desno, a mi onako odemo ravno, onda ona preračunava, pa nam opet kaže skrenite desno, a mi, ne želeći ćuti, i dalje idemo ravno, pa ona opet preračunava kako nas dovest do cilja koji smo joj zadali. Ona opet kaže skrenite desno, a mi odemo lijevo i naravno, nakon 30min. bezuspješne potrage, navigacija malo zastane da se odmori i locira mjesto na koje si ti nju doveo i više ništa ne govori.
Bog nas, poput gps-a, ispravlja i On želi naše srce jer nas voli i stalo mu je do nas, ali samo ako mi to želimo. Bog je Gospodin i nije nasilan i daje nam našu slobodu.
On napravi korak unazad i čeka nas.
" Tko ima uši neka čuje.
Tko ima oči neka vidi."