Story of my life

[Alaine Zanna]

radical change kaže:

Zaboravi bolnice kada je psihijatar u pitanju, s tim se čovjekom netko treba baviti a to može samo psihijatar u privatnoj klinici koji za to ima vremena i za to ga plaćaš..
Nisi u pravu, nije da se on neće spašava, već je to bolest, depresija ljudima je to teško razumjeti i prije svega misle da nekome nije stalo, da je lijen, da je đubre ali nije tako. On jednostavno nije u stanju, ne može, ne vidi razloga zašto bi, ne može ga ništa pomaknuti u tom smijeru čak ni ti ni djeca. To je užasno za gledati ali na žalost on to sam mora sa sobom riješiti, nitko ni mene nije uspio iz depresije izvući već ja sam.
Ti daješ koliko možeš a kao zdrava žena imam obvezu prema svom životu, svojoj sreći, i prema svojoj djeci.
Žao mi je što kroz sve to prolaziš, ne krivi sebe jer ništa u životu ne ide predviđenim tijekom niti možeš na takve životne scenarije mnogo utjecati. Okreni se sebi, ako se on jednog jutra probudi i kaže koji mi je kurac, moram stati na loptu i srediti svoj život super, ako ne jebi ga idemo dalje.
Želim ti svu sreći na tvom putu, zaslužuješ ju, i naravno ja sam siguran da će sve biti dobro bez obzira koliko teško bilo, sve si preživjela pa ćeš i tu životnu krizu.

Dakle when shit hits the fan, find the nearest exit. Fast.

Da sutra ponovo dobijes depresivnu epizodu, ok je ako ti se zena pokupi i ode? Ne bih rekla.

Covjek je izgubio oba roditelja u cini mi se kratkom vremenskom razdoblju, pao u depresiju, poceo se 'lijeciti alkoholom' i dobio psihoticne simptome. Rjesenje - run Forrest, run.

I hipoteza kako ce se on izvuci kad autorica i djeca odu je SF. Vjerovatnoca da tada digne ruku na sebe je daleko veca.

I prica o filmu u kojem je autorica 'sporedna uloga'. Dok su ta jadna djecica statisti naravno. Autorica upravo toj djeci daje snaznu poruku da je ok ostaviti najblize kada su na dnu. Pa ista ta djeca mogu ostaviti nju kada se nadje u zivotnom corsokaku. Jer to je 'ono sto se radi' u tim situacijama.

A ako se forumasi ne razboljevaju, ne gube roditelje, nemaju zivotne krize ikad - onda nista. Ne znam cemu je uopce sluzila ta farsa od njihovog braka iz koje ce sada jos dva ziva bica izaci istraumirana.

Disclaimer: ne opravdavam alkoholiziranje kao bijeg od zivotnih problema, alkoholizam (koji smatram teskom bolescu) pogotovo. Ali njegovu situaciju ne vidim takvom, nego kao tesku zivotnu krizu. Zao mi ga je jednostavno.

Josuha

[Joshua]

Alaine Zanna kaže:

Josuha

Kaj? Lijepo je vidjet i ovaj tvoj pogled na situaciju. Zakaj ne. Znači njemu je otac umro prije ako se ne varam više od 10 godina,a mama mu je još živa. Postoji mogućnost da sam krivo iščital i unaprijed se ispričavam. Problem sa alkoholom vuće oduvijek i nikada nije priznao pa ni kada je završil u bolnici da je alkoholičar. Ima dvoje djece kojoj veli da mu je mama kurva. Kada mu žena veli da bi trebao potražit pomoć on sere kvake. Uostalo umiru svima roditelji i dešavaju se svakakva sranja pa ne koriste svi to kao izgovor za stresan život nakon kojega bu si malo popili. ZNači Er se trudi njemu pomoć već poprilično puno vremena i sama je zaključila da više nema snage. Kaj ti predlažeš? Da još proba nasilno uć u njegov mozak i da mu veli da je pijanac i da bi trebao prestat pit?

[Alaine Zanna]

josuha kaže:

Kaj ti predlažeš? Da još proba nasilno uć u njegov mozak i da mu veli da je pijanac i da bi trebao prestat pit?

Ne, predlazem da ga dokrajci sto je na putu da ucini. To je inace poanta braka i zivota uopce. Borba na zivot i smrt. Pa ako prezivis, prezivis.

Over&out

[Joshua]

Alaine Zanna kaže:

Ne, predlazem da ga dokrajci sto je na putu da ucini. To je inace poanta braka i zivota uopce. Borba na zivot i smrt. Pa ako prezivis, prezivis.

Over&out

Poanta braka je ravnopravnost i iskrenost. Zajedničko rješavanje problema. Nije poanta braka bježat od problema. Pit. Djeci govorit da im je majka kurva. Pa vidiš da je i sama rekla da mu želi sve najbolje i da se nada da će možda njemu pomoć i da bu možda kada ona zaista ode on shvatil da ima problem koji jednostavno mora rješit prvenstveno zbog sebe. Pa nije ona sad presretna kaj joj je brak otišel u onu stvar. Kao da ona ne bi voljela da ima još snage za borbom i da se vrate neki sretniji dani. Jebi ga. AKo on ne želi pomoć kaj da ona radi?

[Ertrinken]

Alaine, ja sam isto tako gledala, no vidis da sam nekim ljudima ispala arhetipski negativac
Otac mu je umro prije skoro 13 godina, kada smo mi bili tek nekih 6 mjeseci zajedno(ne u braku,vec u vezi), a majka mu se razboljela prije skoro sedam godina i umrla prije tri.Imao je tad 27 i 37 godina, nije bas bio mali.Mislim da mu je problem kod preboljevanja oceve smrti sto je imao proturijecne emocije prema njemu.
Ima tu jos puno stvari...mi sada izgledamo manje vise kao njegova porodicna situacija, stari koji je fucked up, i stara koja se "zrtvuje" za sve...on je stariji, tako da ima tu i emocionalnog incesta,on je bio mamin veliki decko koji je bio mami i rame za plakanje(ubicu se ako ja budem i krenula tako)
No, problem je,ako nisi odrastao u takvom okruzenju i ne znas prepoznati neke obrasce, jer ih nikad nisi ni vidio- upadas kao zaba, skuvan si dok skuzis.
Vecinu sam stvari pokusavala dovesti u red razgovorom, i sa njim i sa njegovom porodicom, dosta stvari i jesam, diplomacijom i razumjevanjem,ali ako se i mogu igrati sa svojim zivotom, mislim da nije fer vise se igrati sa djecjim.
Mislim- ako odem naucicu ih da je u redu napustiti nekog u nevolji? A ako ostanem- pokazacu im da mama treba vuci za sve i da je, kako kaze moj muz- ljubav je zrtva(iskljucivo zenska) I da je OK prepustiti sve slucaju, negativno samo skupljati i diciti se? Da je materijalno najvaznije na svijetu?Da nema pravih prijatelja osim mame? Sto cu ih nauciti? Da ne mogu dovesti frendove kuci jer je tata mozda pijan?

[Alaine Zanna]

Ertrinken kaže:

Alaine, ja sam isto tako gledala, no vidis da sam nekim ljudima ispala arhetipski negativac
Otac mu je umro prije skoro 13 godina, kada smo mi bili tek nekih 6 mjeseci zajedno(ne u braku,vec u vezi), a majka mu se razboljela prije skoro sedam godina i umrla prije tri.Imao je tad 27 i 37 godina, nije bas bio mali.Mislim da mu je problem kod preboljevanja oceve smrti sto je imao proturijecne emocije prema njemu.
Ima tu jos puno stvari...mi sada izgledamo manje vise kao njegova porodicna situacija, stari koji je fucked up, i stara koja se "zrtvuje" za sve...on je stariji, tako da ima tu i emocionalnog incesta,on je bio mamin veliki decko koji je bio mami i rame za plakanje(ubicu se ako ja budem i krenula tako)
No, problem je,ako nisi odrastao u takvom okruzenju i ne znas prepoznati neke obrasce, jer ih nikad nisi ni vidio- upadas kao zaba, skuvan si dok skuzis.
Vecinu sam stvari pokusavala dovesti u red razgovorom, i sa njim i sa njegovom porodicom, dosta stvari i jesam, diplomacijom i razumjevanjem,ali ako se i mogu igrati sa svojim zivotom, mislim da nije fer vise se igrati sa djecjim.
Mislim- ako odem naucicu ih da je u redu napustiti nekog u nevolji? A ako ostanem- pokazacu im da mama treba vuci za sve i da je, kako kaze moj muz- ljubav je zrtva(iskljucivo zenska) I da je OK prepustiti sve slucaju, negativno samo skupljati i diciti se? Da je materijalno najvaznije na svijetu?Da nema pravih prijatelja osim mame? Sto cu ih nauciti? Da ne mogu dovesti frendove kuci jer je tata mozda pijan?

Ok, nisam znala da se radi o tako dugom vremenskom periodu, izgledalo mi je da je sve to mnogo svjezije. Ovi podaci daju sasvim drugi okvir prici i tek sada vidim da se radi o kronicnom problemu.

Zao mi vas je oboje, s tim sto mislim da ce se on iz svega ovoga tesko izvuci. Mislim da u ljubavi neminovno ima i zrtvovanja i ne samo u relaciji roditelj-dijete. Samo ne znam je li rijec 'zrtva' najsretnije odabrana jer s nekim si zato sto to zelis pa ne razmisljas na taj nacin. Naravnio da materijalno nije najvaznije. Pokusaj to izvesti sto bezbolnije, samo to. I pokusaj mu ostati prijatelj, i zbog njega i radi djece. Sretno.

[brezia]

nausikaja123 kaže:

Ma grozno je gledati kako se otac tvoje djece, muz kojeg si nekad voljela polako, ali sigurno samoubija. Uzasno je to. Istovremeno te hvataju i nevjerojatna tuga i ogromna ljutnja. Bas jako suosjecam s tobom.
Prepoznajem neke situacije i osjecaje iz svog prvog braka, i ono, mogu reci - znam kako se osjecas.

Mozda, ali samo mozda postoji mala sansa da ce se on trgnuti kad se rastanete, da ce se osamostaliti u smislu brige za samog sebe jer je do sada tebe koristio kao staku za hodanje.

Velim to, ne zato sto bi ti osobno mogla nesto od njega dobiti, velim to zbog djece. Nadam se zbog njih.

Sto se tice eventualne psihoterapije za njih, mislim da bi bilo dobro da idu kod muskog terapeuta, zbog transfera emocija koje imaju prema tati, a i zato da udju u zdravi emotivni kontakt sa drugacijom muskom osobom.

Sto mi je sad isto palo na pamet je da vidis dal ti deckic hoce krenuti na neku borilacku vjestinu - pomoci ce mu da kanalizira ljutnju na strukturiran i siguran nacin.

potpis pod sve tvoje postove...
ja samo mogu potvrditi da je triger za početak liječenje
mom BM bio moj odlazak..zašto nakon toliko molbi tijekom
zajedničkog života tek nakon rastave ni dan danas mi nije jasno

[radical change]

Alaine Zanna kaže:

Dakle when shit hits the fan, find the nearest exit. Fast.

Da sutra ponovo dobijes depresivnu epizodu, ok je ako ti se zena pokupi i ode? Ne bih rekla.

Covjek je izgubio oba roditelja u cini mi se kratkom vremenskom razdoblju, pao u depresiju, poceo se 'lijeciti alkoholom' i dobio psihoticne simptome. Rjesenje - run Forrest, run.

I hipoteza kako ce se on izvuci kad autorica i djeca odu je SF. Vjerovatnoca da tada digne ruku na sebe je daleko veca.

I prica o filmu u kojem je autorica 'sporedna uloga'. Dok su ta jadna djecica statisti naravno. Autorica upravo toj djeci daje snaznu poruku da je ok ostaviti najblize kada su na dnu. Pa ista ta djeca mogu ostaviti nju kada se nadje u zivotnom corsokaku. Jer to je 'ono sto se radi' u tim situacijama.

A ako se forumasi ne razboljevaju, ne gube roditelje, nemaju zivotne krize ikad - onda nista. Ne znam cemu je uopce sluzila ta farsa od njihovog braka iz koje ce sada jos dva ziva bica izaci istraumirana.

Disclaimer: ne opravdavam alkoholiziranje kao bijeg od zivotnih problema, alkoholizam (koji smatram teskom bolescu) pogotovo. Ali njegovu situaciju ne vidim takvom, nego kao tesku zivotnu krizu. Zao mi ga je jednostavno.

Josuha

Najprije on nije takav od jučer...
Kao drugo djeca uz roditelja alkoholičara trpe strašne psihičke posljedice..
Treće, on mora doći pred zid da bi razmislio o svom životu, većina depresivnih ljudi mora pasti na dno da se vide kako takav način života više nema smisla i da imaju izbor dići ruku na sebe ili ipak ući u borbu sa samim sobom
Četvrto, nitko ovdje, a ja naročito ne viče ostavi ga, ja cijelo vrijeme govorim da dođe u poziciju da mu postavlja uvjete i da ima plan B za sebe i djecu, to je racionalan i odgovoran način razmišljanja.
Peto stjeran uza zid u razgovoru sa psihijatrom možda mu se ipak otvore oči. Jedno je svađati se sa ženom a drugo je otići psihijatru koji će ti reći, slušaj Marko, tvoja supruga je na rubu snaga, tvoj brak je pred kolapsom, tvoja djeca užasno trpe zbog tvojih problema sa depresijom i alkoholom, ako se ne trgneš ostati ćeš bez djece i bez supruge..Iz nečijih profesionalnih usta to grdo zvuči..

Inače ja svojoj supruzi dajem slobodu da me ostavi ako me ne može podnositi, bez obzira bio zdrav ili bolestan jer ne želim nikoga zadržavati uz sebe da pati, a naročitto ako pati mojom krivnjom. Sam sam se rodio, sam sam naučio živjeti, sam mogu i dalje, kraj priče.

[brezia]

radi ovakvog razmišljanja kao alaine z
i pokušaja da budem uz supruga do kraja
završila sam i sama na AD i dugogodišnjoj psihoterapiji,
o djeci ne želim ovdje, ali recimo da starija tek sada dolazi k sebi
a mlađu još gledamo pod povećalom i vidimo posljedice...
iz ove perspektive, bez obzira da li ispala bitch,
otišla bih puno prije i spasila prije svega djecu ali i sebe..
savjet ertrinken...riješi situaciju što prije, a ostanu uz supruga
kao čovjek kada zatreba pomoć

[brezia]

flatoos kaže:

onda se oni bolje osjecaju jer ukazivanjem da je netko los na bilo koji nacin oni sami sebi ispadaju boljima jer oni to kao kuze, a druga strana ne.
biti bolji je imperativ samo sto svatko od nas "boljost" percipira kroz druge stvari.

ertrinken ce istu stvar napraviti na nekoj drugoj temi.

cak ovaj tvoj post radi to isto, a i ovaj moj raniji radi tocno to.

sve ovakve teme gdje postoji puno sive zone ce o nickovima koji sudjeluju u temi reci daleko vise nego sto oni zele otkriti. vidi se tko je od kakvog materijala, kome je sto vazno u zivotu i kako zaista percipiraju svijet i sebe.

tome to sluzi.

ne znam..nikada mi ne bi palo na pamet nekome kome je ionako teško
dodavati sol na ranu..ako mogu dam savjet, ako ne pokušam utješiti...
nemam problem s egom, ni s potrebom da ispadnem bolja ni drugačija nego što jesam...
mislim da autorica nije isključiva, preuzima svoj dio krivnje i prihvaća sugestije..tim više ne vidim svrhu nekih komentara

[hardy]

brezia kaže:

ne znam..nikada mi ne bi palo na pamet nekome kome je ionako teško
dodavati sol na ranu..ako mogu dam savjet, ako ne pokušam utješiti...
nemam problem s egom, ni s potrebom da ispadnem bolja ni drugačija nego što jesam...
mislim da autorica nije isključiva, preuzima svoj dio krivnje i prihvaća sugestije..tim više ne vidim svrhu nekih komentara

Mda...ima svega ovdje i zapravo ste svi u pravu...barem pomalo.
Da ne zvučim ružno i sa visoka kako vi ovdje kažete...reći ću samo da nisam daleko od potpisa ex anais. Samo toliko.

Jbt. uvijek nam je netko drugi kriv...pa kako

[brezia]

što je točno trebala napraviti ?
da je otišla ranije ispala bi površna,
sad je kriva jer ostaje predugo,
da je slabija opet ne bi bilo dobro jer mu nije oslonac,
ako vuče za sve prejaka je i ubija ga u pojam...
jedino se slažem da nije trebala imati još jedno dijete
ali ostalo?
ja bih da mi netko opiše što je točno trebala napraviti?
ok..vjerojatno se ne udati za njega i bolje birati..
ali eto nismo svi toliko sposobni izabrati..očito

[Epla]

Nisam citala nista osim prve stranice, ne znam je li se ista promijenilo, samo cu jednu stvar reci.
Kao dijete koje je vecinu djetinjstva slusalo oca koji me pijan uvjeravao da je mama kurva, savjetovat cu ti da otidjes.

Moja mama nije. Bila je superzena. Bila. Ostale su joj zdravstvene poteskoce. Nama su ostale strasne rane. Niti jedno dijete ne bi smjelo biti tome izlozeno. Zaboravi malo na to kako si ti heroina i misli na djecu.

U braku su 37 godina i dan danas ona zna biti kurva, ali nas to vise onoliko ne boli. Steta je davno pocinjena.

[jelena1777]

ex anais kaže:

Ex veli da nije sve crno bijelo.
I nisu sve priče iste čak i kad je s druge strane evidentno loš muškarac.

Poznavala sam jedan par. On je bio alkoholičar, postao je to s godinama, polako je to raslo. Od social drinkera je postao pravi i to u poznijim godinama.
Imao je ženu majku kraljicu. Požrtvovna, vesela, uvijek jaka i nasmijana. Nikad joj nije bio dovoljno dobar. Imala je jako visoko mišljenje o sebi, jako ponosna osoba, prkosna, žena stijena.

Nije ga voljela, to je tek u poznijim godinama otvoreno priznavala. On nju jest. Iako nije bio dobar čovjek. Ali volio ju je. Nije ju tukao i išta slično.
Ali s godinama je on bivao sve jadniji, sve nesretniji. Svaki bi mu blagdan zagorčala. Stalno mu je kvocala. Stalno.
Kad bi malo živnuo, ona je bila tu da ga spusti.
Inače divna žena, brinula se o djeci više nego on, dobra majka, susjeda, snaha, prijateljica. Uvijek nasmijana.

Kasnije je imala i priču za ljude. Ona žrtva njegovog pijanstva. On ovakav i onakav, uvijek je bio takav, znala je ona.
A on je sve više propadao.
Umro je od alkohola.
Molio ju da se oprosti s njim.
Nije htjela doći.
Jedva je došla na tuđi nagovor.

On je bio alkos, slabić, luzer. Ona je bila i ostala žena stijena.

Nije bio dovoljno jak da se ne propije do kraja. A propio se do kraja zbog nje.

Ne govorim to da kažem da je to ovdje slučaj.

Znam još jednu sličnu priču. Muž psihički obolio, žena živi do daske, više no ikad prije.

Ne znam.
Ali sam sigurna da ponekad i netko nasmijan može nekom uništavati samopouzdanje dodatno i crpiti mu energiju potrebnu za život. A najviše ubija kad nekoga smatraš ispod sebe, manje vrijednim, kad ga ne poštuješ i kad ga ne voliš.
Ne kažem da je to ovdje slučaj. Ali ima takvih slučajeva...

Ima puno takvih priča. I svaka ta priča jest priča za sebe.
Nažalost, da, ponekad ljudi iskoriste tuđu slabost za veličanje sebe i svog ega, svoje supermoći.
Nažalost.
No, svi smo mi na kraju odgovorni na ono na što pristanemo. Ako nas netko ne doživljava, gazi, ponižava, zar nije onda najbolje otići dalje. Što nas to vezuje za ljude koji nas omalovažavaju? Što? Naša slabost. Naša nemoć.

Nitko nema moć nad nama ako je nekome mi ne damo i ne dozvolimo toj drugoj osobi da sa nama manipulira. Znam lako je napisati i suditi slabićima, ali na kraju ipak ostajemo na tome da smo MI TI koji jedino mogu nekome reći NE. Ukoliko to ne učinimo, propadamo i postajemo sve manji i manji i manji.

Dakle, htjela sam samo reći da žrtva često pristaje biti žrtva drugome. Zašto?
Jebiga...zato što ima valjda takav sjeban genetski kod da je sklon tom samouništavanju uz pomoć druge osobe.

I dok god ljudi ne osvijeste samog sebe samom sebi i dok god ne uhvate uzde u svoje ruke i zagospodare svojim životom sve dotle će biti žrtava loših brakova i veza na pretek.

[Black Sea]

harderfaster kaže:

Mda...ima svega ovdje i zapravo ste svi u pravu...barem pomalo.
Da ne zvučim ružno i sa visoka kako vi ovdje kažete...reći ću samo da nisam daleko od potpisa ex anais. Samo toliko.

Jbt. uvijek nam je netko drugi kriv...pa kako

Da, ali uz jedan mali detalj. Ona traži izlaz. Više ne može. Toliko o njenoj jakosti, ali i hranjenju njene veličine njegovom slabošću.

Ima tu još detalja o kojima bi se dalo pisati, ali mi se čini da je malo prekasno i stoga besmisleno razglabati o njima.

[ex anais]

jelena1777 kaže:

Ima puno takvih priča. I svaka ta priča jest priča za sebe.
Nažalost, da, ponekad ljudi iskoriste tuđu slabost za veličanje sebe i svog ega, svoje supermoći.
Nažalost.
No, svi smo mi na kraju odgovorni na ono na što pristanemo. Ako nas netko ne doživljava, gazi, ponižava, zar nije onda najbolje otići dalje. Što nas to vezuje za ljude koji nas omalovažavaju? Što? Naša slabost. Naša nemoć.

Nitko nema moć nad nama ako je nekome mi ne damo i ne dozvolimo toj drugoj osobi da sa nama manipulira. Znam lako je napisati i suditi slabićima, ali na kraju ipak ostajemo na tome da smo MI TI koji jedino mogu nekome reći NE. Ukoliko to ne učinimo, propadamo i postajemo sve manji i manji i manji.

Dakle, htjela sam samo reći da žrtva često pristaje biti žrtva drugome. Zašto?
Jebiga...zato što ima valjda takav sjeban genetski kod da je sklon tom samouništavanju uz pomoć druge osobe.

I dok god ljudi ne osvijeste samog sebe samom sebi i dok god ne uhvate uzde u svoje ruke i zagospodare svojim životom sve dotle će biti žrtava loših brakova i veza na pretek.

Negdje sam pročitala nešto da je za životnu sreću najvažniji odabir partnera. Ni škole ni fakulteti ni karijere ni išta nego odabir partnera. Ako nisi solo. Jer ipak je to osoba s kojom provedeš, u najboljem ili najgorem slučaju, čitav život i nitko na tebe toliko ne utječe.

Provoditi život uz toksičnog partnera mora ostaviti posljedice. Zdravstvene, socijalne, posljedice po samopouzdanje. A kad su djeca upletena, onda priča postaje gadna.

Nije stvar u osudi. Stvar je u tome da su nekad stvari crno-bijele. I da osoba sama zna što mora uraditi. Ali ne radi to. I prođe život. I sjebe se još par života onako usput. Kao da nije važno. A važno je. Jer se onda cijeli taj proces ponavlja generacijski.

Trebala je davno ranije otići. I zna ona to. Ali dobro je što i sad odlazi, ako odlazi. Radi djece ponajviše. Ne možeš djecu utopiti ako se već sam odlučiš utopiti s utopljenikom. Nije fer.

[Black Sea]

ex anais kaže:

Nije stvar u osudi. Stvar je u tome da su nekad stvari crno-bijele. I da osoba sama zna što mora uraditi. Ali ne radi to. I prođe život. I sjebe se još par života onako usput. Kao da nije važno. A važno je. Jer se onda cijeli taj proces ponavlja generacijski.

Trebala je davno ranije otići. I zna ona to. Ali dobro je što i sad odlazi, ako odlazi. Radi djece ponajviše. Ne možeš djecu utopiti ako se već sam odlučiš utopiti s utopljenikom. Nije fer.

Sve je to proces. Učenje, svijest, o sebi, drugima.
Ona nije znala bolje složiti kao prvo sebi, naštetila je sebi jer nije znala bolje. Djeca koja ulaze u priču kasnije su isto tako žrtve tog neznanja.

Ono, ne zna za sebe, a kamoli će znati drugima.

[Martian7]

Ertrinken, pratim sa zanimanjem tvoju priču od kad si se pojavila na forumu. Jako poštujem što si se do sada tako hrabro borila za svoju obitelj, ali i meni se čini da je, prvenstveno zbog dobrobiti djece, a i tebe, došlo vrijeme za neke radikalne poteze. Tebi i dječici želim sve najbolje, a mužu će biti kako sam odabere. Previše je autodestruktivnosti kod njega, a bojim se da će, ako ostanete s njim, i vas povući za sobom.

[Alexa]

ex anais kaže:

da ona nema djece, jebalo mi se za njenu jakost ili slabost. Ali vidjela sam neke jake žene koje su toliko ujebale svoju djecu da mi se malkoc riga od njihove jakosti i prolaženje kroz govna sama.
Ja imam luksuz plutati govnima ako želim-sama jer nemam djecu. Ona to nema i ne smije imati.

Sve rečeno. Pametnom dosta.

[Ertrinken]

Da se nadovezem i na EX:" U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života."
Imao je Dusko Radovic puno pametnih, samo rijetko ko od nas pametne poslusa
Sredjivala sam danas papire i nasla listu sa tockama sta mi smeta kod njega(on trazio), ja napisala 14 za par minuta.Ostali na prvoj tocki jer je krenuo filozofirati oko toga kako nije da on ne prebacuje odgovornost za sve na druge, nego, u mom slucaju, ja nisam dobro organizirana. On nije stvarno zla osoba ili sto slicno, ja sam njega pocela gledati na ravni razmazenog djeteta.
I neko me pitao, na samom pocetku, da li ga ja volim. Mislim da ga vise ne postujem isto, da ga volim kao nekog ko je dio mog zivota, ali ne kao muskarca, ne nekog sa kim djelim i zelim djeliti zivot.
I cak sam sve to i njemu rekla, kada je pricao o penziji i sl(kao da nema jos guliti 27 godina ), planovima da se vrati doma...ja sam rekla da mene ne treba imati u tim planovima. Da se ja ne vidim u tome.
Ne znam, tesko je sve to bez grize savjesti i ocajnog osjecaja poraza sagledati. Kao da si sve sto si svo vrijeme cinio-je bilo bacanje u prazno...
Sada nije tu,vraca se za dva dana. Nismo se culi skoro 5 dana, onako samo usput, bez neke posebne price..i danas me zove i prica kako me voli, jedva ceka da dodje...ja samo sutim. I mislim: sa 1500 km mislis tako, kad dodjes opet ces biti udaljen, a ja prazna... Steta da zivot nije knjiga pa je samo zaklopis i odes dalje...