Potvrda o psihičkoj spremnosti pri zapošljavanju

[srebrni1]

Postavljena dijagnoza trebala bi znaciti postojanje psihicke bolesti ili poremecaja. To su dva naziva za istu stvar, ali nije isto kao i kad se kaze da netko ima psihicke poteskoce ili probleme ili simptome nekog poremecaja. Postoje tocno odredjeni kriteriji po kojima se to gleda, a sad, sto u praksi neki psihijatri rade i na temelju cega donose dijagnoze to mi je fascinantno ali ne bih u to ulazio.

[Victora]

Ja se još uvijek nadam da će se javiti netko tko je išao na pregled na medicinu rada ili morao donijeti potvrdu od svojeg liječnika opće prakse, a imao je idjagnozu već. Da vidimo kako je to riješio. Znam da takvih ima na forumu, ajde, nemojte biti škrti na informacijama!

Autoru teme - jesi riješio što?

[Tinkerbell 8]

a ja ne znam stvarno. išla sam kod psih. privatnika, ali moja dr. zna za anksioznost. ne od njega nego od mene. nemam pojma jel mi išta tamo kod nje piše, jer ipak nisam ja njoj donijela nikakvu dijagnozu na papiru.

tako da mi nije ništa pisala na toj potvrdi.

[Lola 27]

Victora kaže:

Ja se još uvijek nadam da će se javiti netko tko je išao na pregled na medicinu rada ili morao donijeti potvrdu od svojeg liječnika opće prakse, a imao je idjagnozu već. Da vidimo kako je to riješio. Znam da takvih ima na forumu, ajde, nemojte biti škrti na informacijama!

Autoru teme - jesi riješio što?

Evo, ja idem već drugi put na medicinu rada i morala sam riješavati psihotest i test inteligencije,prošla sam čudo Božje.Ali sam pametna pa na pitanje koje lijekove uzimate šutim ne znam dali bi dobila posao jer radim sa strojevima pa bolje šutim.Vadim krv i sve i nikad nisam imala problema a mogu reći da sam prvi put kad sam čula da moram na testove i vaditi krv dobila takav napadaj panike da sam mislela da ću umrijeti jer mi je neki pametnjaković(mama) rekla da se po krvi sve vidi ,koje lijekove uzimam itd.Bila sam usrana od straha,pao mi tlak i srušila se.Hvala mama.

[Victora]

@Tinkerbell: a jesi uzimala kakve lijekove na recept ili si kupovala na privatni? Jer ako je ovo prvo, onda to postoji kod tvoje doktorice dokumentirano.

@Lola: kužim ja to. I ja bi prešutila. No, ono što bi moglo biti problem je - kako sam i napisala - to što ako na medicini rada postoji komp, on je umrežen sa cijelom bolnicom. I onda vide sve što si radila u toj bolnici. Evo recimo u mojoj matičnoj nemaju komp na medicini rada. U drugoj, u kojoj sam bila par puta zbog sasvim različitih stvari (hitna, neurolog i fizijatar) su mi onak rekli na jednom odjelu "a, vaš broj je ......" (i izrecitira moj borj moba). Ja onak zinem od čuda, a ona: pa povezani smo, pa vidim. Tako da, ako se vidi, ne možeš lagati...

No, opet se, mislim, vraćamo na to da ovisimo o tome na koga naletimo.

[Lola 27]

Victora kaže:

@Tinkerbell: a jesi uzimala kakve lijekove na recept ili si kupovala na privatni? Jer ako je ovo prvo, onda to postoji kod tvoje doktorice dokumentirano.

@Lola: kužim ja to. I ja bi prešutila. No, ono što bi moglo biti problem je - kako sam i napisala - to što ako na medicini rada postoji komp, on je umrežen sa cijelom bolnicom. I onda vide sve što si radila u toj bolnici. Evo recimo u mojoj matičnoj nemaju komp na medicini rada. U drugoj, u kojoj sam bila par puta zbog sasvim različitih stvari (hitna, neurolog i fizijatar) su mi onak rekli na jednom odjelu "a, vaš broj je ......" (i izrecitira moj borj moba). Ja onak zinem od čuda, a ona: pa povezani smo, pa vidim. Tako da, ako se vidi, ne možeš lagati...

No, opet se, mislim, vraćamo na to da ovisimo o tome na koga naletimo.

Ja idem privatno kod psihijatra,i dobivam nalaz od njega i onda kod doktorice po ljekove,nju nikad nisu pitali(koliko ja znam ) o ničemu a moja psihijatrica radi u DZ privatno a kontrole radi preko HZZOA na uputnicu

[Tinkerbell 8]

to da su lijekovi dokumentirani mi je jasno, ali ne znam koju bi dijagnozu napisala kad ona zapravo ne može davati takve dijagnoze.
ali očito se sve svodi na to kakav ti je dr. opće prakse i imaš li love za privatnog psihijatra.

[Victora]

Dakle, imate lijekove preko doktorice opće prakse - dakle, neka dijagnoza nekaza njihovo izdavanje mora postojati. Ne mora ona vidjeti ikakve vaše papire, jer nije potrebno da joj piše točna dijagnoza. Ali mora biti nešto na temelju čega vam izda lijek. Ne može, npr.stajati da, ne znam, ste imali glupu prošle godine i drugo ništa, a pijete svakakve lijekove za psihu, kužite kaj hoću reći.

Tako da - da, očito kad se radi o općoj praksi, ovisi kaj ona misli o svemu...i valjda za koje radno mjesto.

E sranje nastaje u budućnosti - kad se najavljuje umrežavanje svega, svih liječnika i ljekarni. Da svaki doktor kojem dođete o vama zna sve. I teta u ljekarni. Krasnički. Onda se posao neće dobiti tak i tak, dovoljno da poslodavac nekog zna koga pita da provjeri o vama. Do sad je to bilo malkice teže, ali samo malkice, a onda će biti nemoguće sakriti . I kao to je dobro za liječnika i pacijenta. Je, super je. Opet .

[homo_iritans]

Na ovo nisam mislila, da će nekakva "glupa" dijagnoza moći odlučivati o tome hoću li se zaposliti... Razumljivo mi je za posao poput astronauta da ne smiješ imati niti anksionzni poremećaj (pretpostavljam ), ali da baš prodavačica ne smije imati depresivni poremećaj i sl. mi je prosto neshvatljivo. Ali nažalost mi je logično da je poslodavcu jednostavnije napisati da ne smiješ imati apsolutno ništa :/.

Moja situacija je da sam stavila uputnu dg anksiozno-depresivni na uputinicu za psihijatra (znači, možda nemam ništa, možda imam sasvim lijevu dg,ali sam morala nešto staviti) i kaj sad? Sad sam anksiozno-depresivna zato što sam ja tako rekla svojoj doktorici opće prakse da napiše na uputnicu za psihijatra? O.o

[Pringles]

homo_iritans kaže:

Moja situacija je da sam stavila uputnu dg anksiozno-depresivni na uputinicu za psihijatra (znači, možda nemam ništa, možda imam sasvim lijevu dg,ali sam morala nešto staviti) i kaj sad? Sad sam anksiozno-depresivna zato što sam ja tako rekla svojoj doktorici opće prakse da napiše na uputnicu za psihijatra? O.o

Ne, jer bi onda onda to značilo da bilo kakva uputna dijagnoza (somatska, psihička, nebitno) znači da osoba boluje od te bolesti.
Isto kao što se ne piše da osoba boluje od neke bolesti ako je bolest u remisiji, nego se piše upravo to - osoba je u remisiji i nema simptoma.

[homo_iritans]

Mrs. Pringles kaže:

Ne, jer bi onda onda to značilo da bilo kakva uputna dijagnoza (somatska, psihička, nebitno) znači da osoba boluje od te bolesti.
Isto kao što se ne piše da osoba boluje od neke bolesti ako je bolest u remisiji, nego se piše upravo to - osoba je u remisiji i nema simptoma.

To je onda ok, ali svejedno, ako i bolujem od te navedene ili bilo koje druge bolesti koja nije kontraindicirana za nekakav posao (kod kojeg se traži da je osoba psihički zdrava pri natječaju) ne znam zašto bi se baš trebalo navoditi. Stvar je sasvim u redu (i prijeko potrebna) ako ta bolest/ poremećaj smanjuje značajno radnu produktivnost ili što je još važnije, predstavlja opasnost za okolinu i samu osobu, i onda osoba ne može obavljati taj posao, ali takvih situacija je mislim malo. Uostalom, ako osoba ima i ozbiljniji psihički problem ne znači nimalo da je nesposobna ili smanjeno sposobna za rad ako sebe održaje terapijama...
Poanta jest da će poslodavac uvijek htjeti više, ako može tražiti za čistačicu, koja nije u kontaktu sa niti jednim klijentom, poznavanje sto jezika (karikiram), onda može tražiti i apsolutnog psihičkog "čistog" zaposlenika na papiru premda mu to baš i nije toliko potrebno...
Nadam se da bez razloga paničarim.

[Pringles]

Ja ne znam u potpunosti kako to ide, zato i nisam napisala odgovor autoru teme. Onako kako je meni objašnjeno jest da medicina rada temeljem onoga što dostavi liječnik obiteljske medicine izdaje potvrdu je li osoba sposobna obavljati određeni posao ili nije. Ništa drugo. Funkcionira li to u praksi tako i je li se mijenjalo išta otkako su mi objašnjavali kako to ide s potvrdom o radnoj sposobnosti, nije mi poznato. Nisam još bila u situaciji da mi je to trebalo.

[homo_iritans]

Ne znam kako je zakonski regulirano, ali vjerojatno svak svoju politiku vodi... Imam vlastiti primjer za medicinu rada gdje sam osim psiholoških testova morala obaviti, kako to i biva, xy druge stvari. I dobro se sjećam da sam trebala vaditi mokraću da provjere što već trebaju i umjesto da čekaju taj nalaz i onda mi daju potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti , oni su mi ju odmah dali bez da čekaju rezultate... Očito sve ovisi o pojedinim slučajevima.
ps to je bilo davno i nisam imala nikakve uputnice za psih.,a i da jesam znam da mi to tad ne bi provjeravali.

[homo_iritans]

http://www.zakon.hr/z/493/Zakon-o-pr...-invaliditetom

Ovo je zakon koji izmeđuostalog govori o smanjenoj radnoj sposobnosti i spominje se mentalno oštećenje (Članak 2),ali što tu spada ili ne, u ovom konkretnom članku ne govore. Istina da se ovdje govori o smanjenoj sposobnosti obavljanja zadataka iz svakodnevnog života što naravno utječe na radnu ili profesionalnu sposobnost...

[homo_iritans]

http://www.zakon.hr/z/307/Zakon-o-radu
Članak 22. govori da je radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obaveza iz ugovora u radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima radnik dolazi u dodir.

[El Gato Félix]

ddl903x kaže:

Ovako, imam F41. 2 dijagnozu. čuo sam nedavni primjer gdje je pri zapošljavanju poslodavac tražio liječnika opće prakse potvrdu o psihičkoj spremnosti za obavljanje posla (za posao nastavnika), i doktorica opće prakse je napisala tu dijagnozu. zar to ne bi trebala biti tajna ukoliko se ne radi o duševnoj bolesti?, a ovo je anxiozno depresivni poremećaj koju prema statistikama ima svaki 3 hrvat. koje se F-dijagnoze upisuju u takvu procjenu sposobnosti? i da li je netko od vas imao zbog duševnih smetnji problema pri zapošljavanju?

Nešto je ovdje neobično. Naime, kada se radi o zapošljavanju i utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za određeno radno mjesto, neobično bi bilo da se izvadak iz zdravstvenog kartona (što ga daje liječnik obiteljske medicine) dostavlja poslodavcu.

Obično je slijed zapošljavanja u nekoj ustanovi takav da se prije potpisivanja Ugovora o radu osoba upućuje na pregled kod liječnika medicine rada kojeg određuje ustanova u kojoj će se osoba zaposliti (svaka ustanova ima sklopljen ugovor s određenim liječnikom medicine rada, tako da budući zaposlenik u pravilu ne može odabrati gdje će i kod kojeg liječnika medicine rada obaviti pregled).

Nadalje, neobično je da je za pregled prije zapošljavanja na radnom mjestu nastavnika u školi potreban izvadak iz zdravstvenog kartona jer je to obično potrebno za poslove s posebnim uvjetima rada. Možda ako se radi o nastavniku nekih stručnih predmeta, koji traže praktičnu nastavu (npr. nastavnik koji vodi predmet tipa upravljanje motornim vozilom ili nastavnik koji vodi predmet kao što je upravljanje zrakoplovom ili nešto slično). Da je potreban izvadak iz kartona obiteljskog liječnika za obavljanje poslova nastavnika hrvatskog jezika, matematike i sl., nisam još čuo, iako je moguće da griješim.

Podaci iz zdravstvenog kartona su tajni i poslodavac ili ravnatelj škole, primjerice, ne bi trebao imati uvid u dijagnoze od kojih kandidat za zaposlenje boluje.

Izvadak iz zdravstvenog kartona dostavlja se u ruke liječnika medicine rada koji donosi ocjenu zdravstvene sposobnosti. Nadalje, kada postoji neka bolest, liječnik medicine rada trebao bi zatražiti mišljenje specijalista iz područja u kojem se "nalazi" ta dijagnoza. Npr. ako se utvrdi da netko ima poteškoća s vidom, treba ga uputiti okulistu da se izjasni o njegovoj radnoj sposobnosti. Jednako tako, psihijatru ukoliko postoji neka dijagnoza iz tog područja.

Nakon mišljenja specijalista liječnik medicine rada trebao bi zaključiti je li osoba sposobna ili ne za obavljanje nekog posla.

A to da poslodavac ocjenjuje tko je sposoban a tko nije za obavljanje nekog posla temeljem uvida u popis dijagnoza koji izdaje obiteljski liječnik, meni zvuči nevjerojatno i nisam siguran je li takvo što u skladu sa zakonskim propisima. Zna se tko procjenjuje zdravstvenu sposobnost prije zapošljavanja.

Mislim da dijagnoza anksioznog poremećaja koji je pod kontrolom ne bi trebala biti zapreka za izdavanje svjedodžbe o radnoj sposobnosti.

No, treba imati na umu kako osobe koje imaju dijagnozu anksioznog poremećaja mogu imati teškoće u funkcioniranju pa će vjerojatno, u slučaju da liječnik medicine rada sazna da osoba koja se zapošljava ima neki psihički poremećaj, ista biti upućena kod psihijatra i na psihološko testiranje da se utvrdi je li ili nije sposobna.

Makar, to je područje gdje je praksa toliko različita u svakom pojedinom slučaju, da je teško precizno bilo što reći.

Također, moguće je da ustanova organizira psihološko testiranje kandidata prije zapošljavanja (testovi inteligencije, testovi ličnosti, testovi kreativnosti i sl.), bez obzira na to imaju li ili nemaju dijagnozu psihičkog poremećaja.

[Sandiran]

srebrni1 kaže:

Postavljena dijagnoza trebala bi znaciti postojanje psihicke bolesti ili poremecaja. To su dva naziva za istu stvar, ali nije isto kao i kad se kaze da netko ima psihicke poteskoce ili probleme ili simptome nekog poremecaja. Postoje tocno odredjeni kriteriji po kojima se to gleda, a sad, sto u praksi neki psihijatri rade i na temelju cega donose dijagnoze to mi je fascinantno ali ne bih u to ulazio.

Medicina razlikuje psihicki poremecaj i psihicku bolest.
Svatko ziv na ovoj zemlji ima neku psihijatrijsku dijagnozu.
Jedino u slucaju da dijagnoza onemogucava normalno socijalno i radno funkcioniranje, takva dijagnoza onda ima klinicku vaznost.
U ostalim slucajevima, sve psihijatrijske dijagnoze se mogu ''uklopiti'' u crte licnosti osobe.

[Sandiran]

TincH kaže:

Pusti PTSP. Ako sam dobro shvatila - čovjeka zanima SMIJE li doktorica navesti anksioznost kao psihičku bolest, iako ona to zapravo NIJE? (a mogla bi naškoditi pri zaposlenju, zbog neznanja poslodavca)

Anksioznost je simptom a ne bolest.

Mislim da bi se ljudi trebali prestati brinuti, jer Folnegovicka nam je na predavanju rekla da u RH ima 4 psihijatra sa shizofrenijom (dobili su je vec kad su postali psihijatri), i oni normalno piju svoje lijekove, i rade kao psihijatri.

Ne znam zasto mislite da su psihijatrijski bolesnici neki perverznjaci koji jedva cekaju prestati piti lijekove, i zele izbombardirati skolu ili se javno spaliti u bolnici.
Previse gledate znanstvenu fantastiku. Psihijatrijskim bolesnicima je u interesu imati bolest pod kontrolom, bas kao je to u interesu osobama
s dijabetesom, rakom, Hiv-infekcijom ili bilo kojom drugom kronicnom bolesti.

Prestanite demonizirati psihijatrijske bolesnike.
Najvise kriminalnih i sadistickih radnji naprave osobe koje se ne mogu vaditi na psihijatrijski poremecaj tijekom sudskog postupka, nego psihicki zdravi ali moralno propali ljudi (npr. Hitler, Paravinja ili onaj na Marjanu koji je odrezao glavu Meksikanki. To su slucajevi za klinickog psihologa, a ne za psihijatra. Jer psihijatar im ne moze naci nista vise od ''asocijalnog poremecaja licnosti'' sto je najcesce zapravo strucni naziv za kriminalca).

[homo_iritans]

Mislim da je velikoj većini ljudi jasno da to što netko ima psihički poremećaj ili dg. u većini slučajeva ništa ne znači (i već je to više puta i ovdje ponovljeno), ali što nam to vrijedi ako dođe neki xy koji nas treba zaposliti i on misli da nećemo funkcionirati? Banaliziram.
Da opet ponovim svoje mišljenje, ljudi i sa težim (teškim) psih.poremećajima mogu držati svoje stanje pod kontrolom i kada ga drže jednako funkcioniraju kao i svi ostali i što je još najvažnije nema razloga da ih se gleda kao da su manje sposobni kada mogu biti i nadprosječno sposobni (ne bi bilo prvi put da sam to osobno vidjela vidjela). Ali što nam valja teoretizirati kada je ovo područje najviše diskriminirano...

[El Gato Félix]

Sandiran kaže:

Anksioznost je simptom a ne bolest.

Mislim da, kada govorimo o radnoj sposobnosti, odnosno selekciji kandidata za radno mjesto, ne bismo trebali tako olako reći da nešto što nije bolest neće utjecati na mišljenje o radnoj sposobnosti.

Jer niti "obična" kratkovidnost nije bolest (nego mana ili poremećaj; službeno se i klasificira kao poremećaj refrakcije) pa svejedno postoje poslovi kod kojih je točno određena gornja granica dioptrije iznad koje se kandidat ocjenjuje nesposobnim za obavljanje određenog posla, iako s tom dioptrijom nakon korekcije, npr. naočalama, vidi normalno.

Ne želim sada ovdje povlačiti paralelu između kratkovidnosti i anksioznosti, ali treba znati da i nešto što nije nužno bolest u užem smislu može utjecati na ocjenu radne sposobnosti.

homo_iritans kaže:

Mislim da je velikoj većini ljudi jasno da to što netko ima psihički poremećaj ili dg. u većini slučajeva ništa ne znači (i već je to više puta i ovdje ponovljeno), ali što nam to vrijedi ako dođe neki xy koji nas treba zaposliti i on misli da nećemo funkcionirati? Banaliziram.

Da, ispravno zaključujete.

Kod poslova s posebnim uvjetima rada postoje dosta strogi kriteriji po organskim sustavima koje kandidat mora zadovoljiti da bi dobio svjedodžbu da je sposoban za to radno mjesto.

I nerijetko su ti zahtjevi takvi da se čini kako bi i osoba koja ne udovoljava svima isto mogla dosta dobro i kvalitetno obavljati taj posao.

No, nažalost, ipak ne može jer su pravila takva.

Ne gleda se samo tko može funkcionirati, nego i tko od više kandidata može najbolje funkcionirati.