Ego_ Materijal ili viša svijest

[Shugarbabe]

monsignor kaže:

Zanimljivo je da je ego rezultat naših znanja i iskustava u vlastitoj interpretaciji.
Svatko ima ego.
Ego se često bespotrebno mistificira kao pojam i daju mu se značenja koja nisu primjerena.
Sviđa mi se što je napisao @planinar nekoliko postova prije. Iz tog posta isčitavam da je jednake snage bio ego i kod Napoleona i kod Gandhija iako su ga različito izražavali.
Veliki duhovni učitelji imaju ogroman ego isto kao i njihovi učenici koji se trude ubiti svoj ego. A zapravo ne bi trebali stremiti tome već samo poniznosti koja ne znači izostanak ega ili slabljenje ega već samo njegovo kontroliranje.
Moj me ego uputio ovo napisati.

Potpisujem. Ego ne zaslužuje nikakvu mistifikaciju i uopće mi nije jasno zašto je potrebno komplicirati i nadimati se kao žabac oko definicije ega kada je mnogo veći problem njegovanje ega na način da on bude materijal a ne alatka. Zaista svaki čovjek ima ego ali je bitno naučiti voljeti sebe a da pritom to ne prelazi u puki hedonizam. Ego najviše buja kada čovjek ne voli samoga sebe, kada nauči voljeti sebe - e go će biti pod kontrolom jer će biti zdrav balans između vlastitih ambicija i brige za bližnje, odgovornosti i žrtve. Ljubav bez žrtve nije ljubav. To je ego.

[Omaha]

Shugarbabe kaže:

Potpisujem. Ljubav bez žrtve nije ljubav. To je ego.

Upravo suprotno!
LJubav nije žrtva, iako se rijetko sreće takva ljubav. Možda jedino je Isus bio takav, ali i ja se trudim, bez lažne skromnosti.
Uzmimo roditelja za primjer. Morao bi bez rezerve voljeti svoje dijete. I kada je zločesto i kada je dobro, ljubav je ista, samo je pristup djetetu drugačiji.
Tako bi trebalo biti i sa bračnim partnerima, ljudima u vezi, prijateljima....

Dakle, ljubav je davanje i samo davanje, bez očekivanja povrata usluge. To podrazumijeva skromni ego, tj. sebičnost.

[Shugarbabe]

Omaha kaže:

Upravo suprotno!
LJubav nije žrtva, iako se rijetko sreće takva ljubav. Možda jedino je Isus bio takav, ali i ja se trudim, bez lažne skromnosti.
Uzmimo roditelja za primjer. Morao bi bez rezerve voljeti svoje dijete. I kada je zločesto i kada je dobro, ljubav je ista, samo je pristup djetetu drugačiji.
Tako bi trebalo biti i sa bračnim partnerima, ljudima u vezi, prijateljima....

Dakle, ljubav je davanje i samo davanje, bez očekivanja povrata usluge. To podrazumijeva skromni ego, tj. sebičnost.

Zgodno se ponekad igrati riječima. Zgodno je i dapače poželjno težiti visinama. Roditeljska ljubav je najbliža agape, iako bi se i o tome dalo diskutirati jer jedini roditelj koji uistinu prihvaća svoje dijete bez ambicija koje se kose privilegiji njegove slobode držanja života u vlastitim rukama jest Arhitekt, što pak ne znači da trebamo biti obeshrabreni u tome da što savršenije volimo ali znači da treba paziti da se ne spotaknemo o vlastitu oholost. Nekad imaš i muža i djecu i doktorski studij i vlastito poduzeće. A nekada biraš ponešto od toga, pravi odabir je ljubav krivi je ego. Obično se pred kraj pokaže koji dio je prevladao. Što ne znači da ne trebaš ulagati u sebe i istovremeno imati obitelj primjerice, ali znači da u skladu sa svojim talentima, mogućnostima, prilikama odabreš najbolji balans.

[Daniel.N]

Ja uopće ne shvaćam što bi to bio taj ego. Na latinskom znači "ja", dalje ne kužim. Inače Freudove teorije su posve proizvoljne, danas se malo tko ozbiljno obazire na njih.

[Silencium]

IgorKr kaže:

Roditelji, primarno majka napuše ego djeteta da bi ono moglo samo opstati dok ona nije u blizini. Dijete je cijeli majčin svijet i majka bi bila tužna da se njemu nešto desi, a ono ne želi da majka bude tužna. To je izvor prikupljanja strahova. "Fuj, nemoj jesti to s poda!" "Ne u travu zmija će te!" "Nemoj pričati s nepoznatim ljudima, odvest će te!"

Takvo ponašanje je normalno do pubertetskog doba, ako se koristi u fizičku zaštitu djeteta. Roditelji krivo čine kada emotivno štite dijete, ili intelektualno. Na taj način koče njegov razvoj, ugrađuju nepotrebne strahove... tj, napuhuju njegov ego. Naravno, tu još i dijete samo dalje napuhuje svoj ego da ne bi "rastužilo svoju majku iz ranog djetinjstva" jer mu nitko nije pokazao drukčije.

Tako to neprestano ponavljanje dovodi do začaranog kruga iz kojeg je teško izaći. Svaka situacija se interpretira na način da je "mama bila u pravu" i da se još više treba ograditi. Potrebno je vremena i energije da bi se izliječile te rane koje su zapravo proizašle iz majčine sebičnosti, posesivnosti spram djeteta, lijenosti u ispravnim postupcima odgoja. Istinska majčinska ljubav želi najbolje za dijete i njegov razvoj, ali realnu majku priječi strah od gubitka djeteta.

Tako određene osobe postanu egocentrici, to bi značilo neodraslost u određenim aspektima života. Zatvoreni su u svoj mali svijet strahova i laži, u svijetu za koje su ih roditelji naučili da će biti sigurni.

Slažem se s tobom.
U izgradnji naše ličnosti socijalno naslijeđe igra veliku ulogu. Ovo o čemu pišeš u stvari je nesklad između nametnutih životnih normi (utjecaj okoline i odgojnih postupaka) i vlastite prirode, što dovodi do sukoba pojedinih dijelova ličnosti, u ekstremnim slučajevima i do težih psihičkih oboljenja.

[fbuki]

kakav je makrokozmos takav je i mikrokozmos,a značilo bi da svi entiteti makrokozmosa - kozmička osoba s egom,tijelom,umom,dušom,...- ogledaju se u mikrokozmosu odnosno svačijoj osobnosti,i obrnuto.
nedvojbeno je pogrešno se truditi uništiti ego i njegovo trenutno vodstvo na "nižim"razinama svijesti ma koliko god to nama se činilo ispravnim,kad je on sastavni dio osobne cjeline. nije naš problem ego,problem je njegov sadržaj(ako je štetan)i određenje proizašlo iz tog sadržaja;i što smo gotovo sve djelatnosti podredili njemu i njegovom hiru na uštrb višeg Jastva,više svijesti - koje JESMO.
ponajviše od ego izbora ovisi što čemo filtrirati a što infiltrirati u našu osobnost.
često se zbog pogrešne procjene i nadmeni ego čini snažanim,što je zapravo paravan za prikrivanje osobne slabosti i nesigurnosti.snažan ego, podrazumijeva snažnu ličnost,slab ego osjetljivu i slabu ličnost.

između ostalog,ego može biti:nezajažljiv
manipulator,nametljivac,tvrdica,samolažac i lažac, poricatelj,itd.itd. takav prenaglašen ego u današnje vrijeme posebno je uočljiv u nametljivoj politici, vjeri,marketingu,u medijima.......i na žalost gotovo sve mu je podređeno,pa i ostali dijelovi naše osobnosti.
osim tamne strane,važno je istaknuti i njegovu svijetlu stranu.a istice se pomaganjem i konstruktivnošcu,jedinstvenim iskustvima i potragom za nepoznatim...,i tako sve do predaje imaginarnog vlasnisničkog prava,u ruke (pravog) vrhovnog Gospodara - vlasnika.

stoga opravdano kažu da je ego dobar "sluga",ali ne i gospodar.