Možete li ugasiti osjećaje?

[dire Dawn]

Xayah kaže:

aha ti govoris o ljubavnom bolu i odsjecanju emocija poslije toga. kao, ako si nezeljena i nemas vise opcija i izbora. to mi se desilo jednom. nije mi lik cak bio neki, al sam se cudno navikla na njega, pa mi je falio poslije. rasplakala sam se jednom, bila malo mirnija/tisa mjesec dana, nakon toga ko da ga nije ni bilo

Govorim o osjećajima nakon prekida loše veze u kojoj sam ja voljela više, a upitno je dal je on volio uopće.
Sekundarno ionak.

Vrijeme će izliječit/zalječit sve.
Jer ako neće mogu se odmah bacit sa prvog mosta.

Papa Emeritus kaže:

Jel ga idealiziraš?

Noup.
Svjesna sam njegovih mana i vrlina jednako kao što sam bila svjesna istih i kad smo bili zajedno.
Nikad ga nisam voljela jer je savršen (jer to i nije), nego kao cijeli paket nesavršenstva koji jest.

[Papa Emeritus]

Zoey kaže:

Ne mogu ugasiti osjecaje, ne. Jednom mi je trebalo godinu dana da se skupim s poda i sastavim opet u normalno bice nakon sto sam skupila muda da mu kazem da ja to vise ne mogu. Ja sam, naime, voljela njega, a on mene nije bas.

A sad? više ga ne voliš? baš niti malo?

Ruby Soho kaže:

Ne znam, ja sam jako dugo mislila na dečka iz srednje, zapravo više ga osjećala. Ali to nije bilo svakodnevno, nego periodično, uhvatilo bi me jako 1-2 godišnje na npr. mjesec dana.

Onda sam popričala sama sa sobom i rekla si da to nema nikakvog smisla jer ništa se ne događa niti će po pitanju te osobe.. i tako sam prestala osjećati, a normalno mi može proći kroz glavu kao i svi ljudi koje poznajem.

Mislim da ljudi prestanu svakodnevno misliti na bivše od onog trenutka kada odluče biti realni i žele si normalnu budućnost.

želiš reć da razum može pobjedit osjećaje?
e da je to tako lako...

[ex anais]

Nakon svakog dejta, a bilo ih je tri, četiri, nakon bivšeg, osjećala sam žal što taj početak nije kao što je bio naš. Htjela sam da bude savršeno. A bilo je, u najmanju ruku, jadno. Bezveze. Ne onako kako mislim da zaslužujem.
Jednako tako, htjela sam iste emocije. I samo sam se jednom približila otprilike sličnim emocijama, ali je druga strana to zgasila u korijenu i zgazila me propisno da su se te emocije pretvorile u kaljužu neostvarenih želja i frustraciju jer me se i malo povlačilo za nos uz to, možda ne svjesno doduše.
Ali unatoč što sam se približila tim emocijama, to opet nije bilo tako. Nije bilo dovoljno lijepo.
Bivši se pomirio s tim da mu ne trebaju više takvi počeci, ionako ih nikad prije i nije imao pa mu to ne treba. Ja sam sucker za to. To ne znači da želim osrednju sredinu i žalostan kraj, ali početak je vrijeme kad sve mora teći, kad mora biti sjajno i mora biti brdo leptira i morate si hrliti ususret i oboje biti očarani jedno drugim.
Ja to više nisam imala.
Za tim žalim. Ne za osobom. Osoba je napravila neke dovoljno odvratne stvari da je svaki spomen na nju pomiješan s, jebiga i nažalost, gađenjem.
Fali mi taj netko tko će biti oduševljen mnome kao i ja njime. A zamalo sam pristajala na manje. Jer sam mislila da je to dvaput nemoguće. A ako i je, jebiga, nema veze. Ali fali mi to. To ne mogu ugasiti. Voljela bih da mogu.

[Ruby Soho]

Papa Emeritus kaže:

želiš reć da razum može pobjedit osjećaje?
e da je to tako lako...

Pa nakon sto godina mora razum pobjediti ,
kod friških prekida je drugačija situacija, rollercoster emocija,
mora se pričekati da razum progovori.

[Coeli]

Papa Emeritus kaže:

Da, znam takve koji bez problema prerežu vrpcu. Znam ih koji imaju prijatelje od djetinjstva i odjednom, praktički preko noći, zbog neke gluposti zauvijek prekinu odnos. I to ne onako da su to napravili pa se dure i forsiraju, nego iskreno više nemaju apsolutno nikakvu potrebu za bilo kakvim odnosom.

Svi imamo neke svoje granice, katkad ih nismo ni svjesni. Rekla bih da se spomenuti scenarij događa onda kad netko pređe neku našu (specifičnu) granicu, nešto preko čega ne možemo prijeći.
Tada je zapravo i najbolje prerezati.

Svodi se na onu, mislim Kaporovu(?) misao:
Razbiješ čašu.
Kažeš, oprosti.
Je li se slijepila?
Nije.

Teško je sastaviti polomljeno. Kinezi pak kažu, kad se neka vrijedna stvar razbije, da ju treba ''slijepiti'' zlatom pa će postati još vrjednija. Samo, to je rijedak slučaj.

No misao je dobra za dolaženje k sebi i prizivanje k svijesti u slučaju napadaja žaljenja za nekim.
Jedino se treba upitati ima li tog zlata koje bi tu stvar moglo učiniti vrjednijom. Eto, to bi bio nekakav moj recept.

[NiktaX]

Coeli kaže:

Svi imamo neke svoje granice, katkad ih nismo ni svjesni. Rekla bih da se spomenuti scenarij događa onda kad netko pređe neku našu (specifičnu) granicu, nešto preko čega ne možemo prijeći.
Tada je zapravo i najbolje prerezati.

D

identičnu stvar sam ja htjela napisati ali si me pretekla znači može biti to

ili

papa kaže zbog gluposti a ne kuži da je ta mala glupost samo kap koja je prelila čašu koja se predugo punila

[Coeli]

NiktaX kaže:

identičnu stvar sam ja htjela napisati ali si me pretekla znači može biti to

ili

papa kaže zbog gluposti a ne kuži da je ta mala glupost samo kap koja je prelila čašu koja se predugo punila

Da, evo sada si ti mene pretekla jer upravo sam htjela editirati post i to dodati.

Teško da veze pucaju zbog malih i banalnih stvari. Poduže se to skupljalo pod tepihom. A sitnica je onda samo povod za baj-baj.

[Flat]

AlwaysOnTop kaže:

Još nisam našla taj gumbić.

Ja jesam i nejdem tamo gdje mi se nejde.

Hocu reci, pocetni impuls je najcesce autonoman, ali mi dalje upravljamo time.
Ako na nekog ne mislis, brzo ga zaboravis i prestanes voljeti.

To tak ide.

[Flat]

josuha kaže:

Evo 3 godine već gasim! I svaki put kad sam pomislio da sam uspjel sve pogasit se pojavi neki jebeni žižak i neki jebeni nedovoljno spaljeni komad drveta i upali se mali požarčić! Pun kurac mi je više tog gašenja!

A ti si u patnji?
Nisam znao.

Meni je proslo 2,5 godine od prekida i vec sam godinu dana super, a sigurno godinu i pol bez emocija.
Doduse, ja sam izgradio potpuno novi zivot.
Skoro nista nije ostalo po starom.
Cak ni ja.

[Coeli]

Flat kaže:

Ja jesam i nejdem tamo gdje mi se nejde.

Hocu reci, pocetni impuls je najcesce autonoman, ali mi dalje upravljamo time.
Ako na nekog ne mislis, brzo ga zaboravis i prestanes voljeti.

To tak ide.

samo što se to zna pretvoriti u ono ... ne mislim na torticu, ne mislim na torticu ... ne mislim na torticu ... e jebiga

[NiktaX]

Flat kaže:

A ti si u patnji?
Nisam znao.

Meni je proslo 2,5 godine od prekida i vec sam godinu dana super, a sigurno godinu i pol bez emocija.
Doduse, ja sam izgradio potpuno novi zivot.
Skoro nista nije ostalo po starom.
Cak ni ja.

osim svakog prvog posta o tvojoj bivšoj na svakoj temi


Coeli, opet te potpisujem. sad će još ispasti da ti se ulizujem

[Bernd]

ex anais kaže:

Ne. Ali odumre nešto u meni.

tako da,ali nikako da ugasiš sve,kako si napisala

[Coeli]

NiktaX kaže:

osim svakog prvog posta o tvojoj bivšoj na svakoj temi

vjerojatno je navika. Ulovim sebe da svako malo spomenem bivšeg. Ali ne zato što patim za njim ili takvo što. Nego zato jer je bila duga veza.

[Zoey]

Papa Emeritus kaže:

A sad? više ga ne voliš? baš niti malo?

Niti malo. Proslo je skoro osam godina od kad smo se razisli, jos dugo sam ga voljela, a sad ga volim samo kao osobu koju sam nekad voljela. Ne mrzim ga, dapace, mislim da mi je trebao u zivotu.

[House`s Mistres]

Papa Emeritus kaže:

Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Može li se tu ljubav ugasiti?


Kakvi ste vi?

Mogu. Mozda cak i prelagano.
Volim i cijenim vrijeme koje smo proveli zajedno, lijepe trenutke, sve ono divno i krasno i vrijedno sjecanja, ali to je to.
Njega sam prestala voljeti u kriticnom trenutku, cak dovoljno da se nisam ni onako od nostalgije rasplakala nakon svega.
Da ga volim, znacilo bi da ga zelim natrag. Barem jedan dio njega.
Ali ne zelim.

[Alexa]

Ne može. Ali ugase se eventualno svima sami
od sebe. kod neuzvraćenosti. Prije ili kasnije čovjeku dopizdi.

[Hazen]

Papa Emeritus kaže:

Malo razmišljam o ovome i gledam kakve se stvari događaju ljudima oko mene, pa me zanima kako je kod vas.

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

Obično ljudi ne govore o tome baš uživo, ali na forumu ima tema di ljudi pišu kako su po 20-30 godina u braku s krivom osobom. Npr. vole i dalje svoju srednjoškolsku ljubav i sanjaju o njoj, ali eto život je takav da nisu skupa i nikad neće bit skupa i svatko ima svoj život, ali ljubav ne mogu isključiti tj. protok vremena i ne održavanje nikakvog kontakta ne oslabi ljubav i onda se sve pretvori u patnju i frustracije.

Što vi mislite o tome?

Imam prijatelje isto tako koji su prekinuli veze prije ko zna koliko godina i njihove bivše su u novim vezama i budu i oni... ali i dalje stalno misle na te bivše i neće ih valjda nikad prestat voljeti...

Kakvi ste vi?

Naravno da se ne moze tek tako ugasiti. Kad bi se moglo, ne bi postojala skoro pa kompletna povijest umjetnosti i knjizevnosti. Ljudi ne bi bili LJUDI uopce.

S tim da mi se cini da ti s ovim srednjoskolskim patnjama brkas fiksacije i idealizacije s ljubavlju. Netko je negdje dobro rekao neki dan - voljeti je glagol, a za to je potrebno nesto vise od sjecanja na pradavne odnose. Ono sto ljudi u tim patnjama "vole" i romantiziraju je ideja a ne konkretna osoba. Cesto je tu u pitanju i ideja jednog minulog vremena, koje je bilo bezbriznije pa i nevinije od odraslosti, i ljudi kroz svoju srednjoskolsku ljubav prizivaju i sliku na to.

[AlessandraB]

Ne gasim ja nista svesno, osecanja se sama ugase, kada me neko razocara ili izneveri. nemam mazohisticku crtu u sebi da vucem repove proslosti za sobom, nego sam nacisto sta hocu i koga hocu ili necu. Naravno da se osecanja ne ugase od danas do sutra, ali kada jednom pocnu da se gase, onda to ide nezaustavljivo dalje i ne traje godinama.

[Bernd]

Jedan možemo pokušati,a onda se otvaraju drugi,razočaranje,ljutnja..i tome slično.Ne možemo naravno ugasiti osjećaje

[krypteria]

Papa Emeritus kaže:

Malo razmišljam o ovome i gledam kakve se stvari događaju ljudima oko mene, pa me zanima kako je kod vas.

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

Obično ljudi ne govore o tome baš uživo, ali na forumu ima tema di ljudi pišu kako su po 20-30 godina u braku s krivom osobom. Npr. vole i dalje svoju srednjoškolsku ljubav i sanjaju o njoj, ali eto život je takav da nisu skupa i nikad neće bit skupa i svatko ima svoj život, ali ljubav ne mogu isključiti tj. protok vremena i ne održavanje nikakvog kontakta ne oslabi ljubav i onda se sve pretvori u patnju i frustracije.

Što vi mislite o tome?

Imam prijatelje isto tako koji su prekinuli veze prije ko zna koliko godina i njihove bivše su u novim vezama i budu i oni... ali i dalje stalno misle na te bivše i neće ih valjda nikad prestat voljeti...

Kakvi ste vi?

Kada netko konstantno radi nešto što vezi ne donosi dobro, osjećaji počinju pomalo blijedit. Barem je kod mene takav slučaj. Ne prestaje naglo osjećaj, nakon nekog vremena se sam switch od sebe promijeni, pa imaš osjećaj prvo gađenja a zatim ravnodušnosti.