Iskrenost, i kako je živjeti

[Apemant]

_nobody_ kaže:

Izmotavaš se.

Ti si svakako iskren... Ne da nisi iskren, nego si potpuno neiskren, sa ljudima, stranim, ali i sa prijateljima...

Zar sam to negdje porekao? Svega mi, imam opak dojam da nisam. Osim što bi bilo prilično paradoksalno 'iskreno' reći da si 'totalno neiskren'. LOL.

_nobody_ kaže:

Apemant, iskrenost ubija, zar NE?

Ne znam je li baš ubija, ali da je nevjerojatno teška, to stoji. A ljudima se iz nekog razloga 'sviđa' zvuk te riječi, pa onda smišljaju različite relativizacije kojima od sebe nastoje sakriti činjenicu neiskrenosti. Enivej, meni to nije apriori 'odbojno', naime sve te simpatične relativizacije... jer itekako 'u kostima' osjećam potrebu za tako nečim.

[_nobody_]

Apemant kaže:

Enivej, meni to nije apriori 'odbojno', naime sve te simpatične relativizacije... jer itekako 'u kostima' osjećam potrebu za tako nečim.

Da li? Da li ces shefu pljunuti u lice Istinu, da zeli da ucenom natera na blow job zgodnu mladunicu da bi ona sacuvala svoj posao? U "kostima"?

Ne zezaj... Pokrij se usima, i ne pljuj, ne psuj po mocnicima... Izgubices "Hand of God"!

Relativizacija... Ma nemoj?

_nobody_

[- Sizif -]

volver kaže:

- To može biti način reagiranja, umnogome ovisno o karakteru osobe.
- Ne, jer make up koriste i vrlo mlade djevojke. Zrelije žene, one u godinama, znaju da im pristaje tek malo make up-a ako ga koriste, jer inače ističe bore.
- Biramo ono što nam stoji, u čemu se osjećamo dobro; vlastito oko je najmjerodavnije.
- Možda bi bilo bolje odmah s vrata dati gostima krpu u ruke i metlu?

Evo, Apemant ti je odgovorio na vrlo analitičan način. Mjestimično samu sebe zavaravaš, mjestimično činiš logičku pogrešku (naročito je očito kod druge crtice), mjestimično izbjegavaš odgovor šaljivim protupitanjem. I meni je to potpuno razumljivo. Usudio bih se reći da bi jako velika većina ljudi reagirala kao i ti.

Ljudsko biće želi ostaviti dojam. Od prvog kontakta s (potencijalnom) djevojkom/dečkom do razgovora za zapošljavanje... Kada želi ostaviti dojam na nekoga, čovjek u pravilu ističe vrline, a prikriva mane. A što je to ako nije iskrivljavanje stvarne slike? I ne događa se to samo u izvanrednim prilikama. Kada zagrebeš ispod površine, vidiš da se to (neprimjetno) dešava gotovo na svakom koraku. To je svakodnevno 'photoshopiranje' života. Make-upom, odijevanjem, 'držanjem', 'biranim' riječima...

[- Sizif -]

Zanima me, kao eksperiment, kako bi reagirali na iskrenost...

Uživite se u situaciju da ste jedan od tri brata, ili jedna od tri sestre, svejedno...

Niste jednako visoki, ali niste svi ni jednako pametni. Da bi se otklonila cjepidlačenja, pretpostavimo da razlika nije 'u nijansama', nego da se može utvrditi i 'odokativno'.

Netko je, dakle, (od vas 3) najmanje visok, tj. najniži.
A netko je, dakle, i najmanje pametan, tj. najgluplji.

Može li roditelj konstatirati: Ivan je najviši, a Stjepan najniži.
Vjerojatno može, to je konstatiranje 'obične' činjenice.

A, ako je Ivan/(Ivana) najgluplji? Može li to roditelj jednako iskreno konstatirati?

Da ste vi taj Ivan/(Ivana), kako biste reagirali na tu iskrenost?

[Apemant]

_nobody_ kaže:

Da li? Da li ces shefu pljunuti u lice Istinu, da zeli da ucenom natera na blow job zgodnu mladunicu da bi ona sacuvala svoj posao? U "kostima"?

Ne zezaj... Pokrij se usima, i ne pljuj, ne psuj po mocnicima... Izgubices "Hand of God"!

Relativizacija... Ma nemoj?

Čitaš li ti mene uopće?

Rekao sam da u kostima osjećam potrebu za tim relativizacijama, tj. za 'opravdavanjem' neiskrenosti. Shvaćaš? Potrebu da ono što je de facto neiskrenost, prikažem unutar sebe kao vrstu iskrenosti, recimo. Zato sam napisao da imam 'razumijevanja' za volver itd, koja relativizacijama sakriva činjeničnu neiskrenost - upravo jer *i ja saam* imam potrebu za tim relativizacijama.

- Sizif - kaže:

To je svakodnevno 'photoshopiranje' života. Make-upom, odijevanjem, 'držanjem', 'biranim' riječima...

E, to. Pa ja kažem da imam (donekle) 'razumijevanja' za taj photoshop, jer potrebu za tim photoshopom osjećam u kostima, a _nobody_ to shvati potpuno obrnuto, LOL.

[Nola5]

- Sizif - kaže:

Zanima me, kao eksperiment, kako bi reagirali na iskrenost...

Uživite se u situaciju da ste jedan od tri brata, ili jedna od tri sestre, svejedno...

Niste jednako visoki, ali niste svi ni jednako pametni. Da bi se otklonila cjepidlačenja, pretpostavimo da razlika nije 'u nijansama', nego da se može utvrditi i 'odokativno'.

Netko je, dakle, (od vas 3) najmanje visok, tj. najniži.
A netko je, dakle, i najmanje pametan, tj. najgluplji.

Može li roditelj konstatirati: Ivan je najviši, a Stjepan najniži.
Vjerojatno može, to je konstatiranje 'obične' činjenice.

A, ako je Ivan/(Ivana) najgluplji? Može li to roditelj jednako iskreno konstatirati?

Da ste vi taj Ivan/(Ivana), kako biste reagirali na tu iskrenost?

Evo ja ću ti odgovoriti. Imam troje djece. Redovito se zezamo svi skupa na račun kako naših mana, tako i vrlina. Zna se točno (službeno čak, ) tko od djece ima naviši IQ, ali rezultati nisu s tim u skladu, dapače lošiji su od druge dvojice zbog manjka motiviranosti i pokušaja da se nerad kompenzira intelektom.

Bez većih problema otkrivamo jedni u drugima mane i talente, radeći sve to s ljubavlju, koja nikad nije upitna.

Nedostaci su naša stvarnost, čemu se lagati. Naravno da prema svakoj osobi treba dozirati iskrenost u onoj mjeri u kojoj je ona pripremljena da je prihvati, jer tada ona ima smisao i rađa dobrim plodovima. Kad je izrečena iz bijesa onda niti ne rezultira ničim konstruktivnim pa je po meni i besmislena.

Moj sin često ponavlja rečenicu: Nola, (zove me imenom ) ti se tak voliš praviti pametna a neke ti odluke ne govore u prilog tome.

Meni je to smiješno i jako je istinito...da li bi me trebalo vrijeđati?

Kaj se tiče šminkanja i prikrivanja nedostataka odjećom, ja to ne bih zvala laganjem, jer je odnos koji se stvara samo na osnovu takve procjene čovjeka jako površan i nebitan. Više mislim da se čovjek uredi radi toga da se dobro osjeća i da bude sigurniji i zadovoljniji sobom, time i uspješniji.

[- Sizif -]

Nola5 kaže:

Evo ja ću ti odgovoriti. Imam troje djece. Redovito se zezamo svi skupa na račun kako naših mana, tako i vrlina. Zna se točno (službeno čak, ) tko od djece ima naviši IQ, ali rezultati nisu s tim u skladu, dapače lošiji su od druge dvojice zbog manjka motiviranosti i pokušaja da se nerad kompenzira intelektom.

Bez većih problema otkrivamo jedni u drugima mane i talente, radeći sve to s ljubavlju, koja nikad nije upitna.

Nedostaci su naša stvarnost, čemu se lagati. Naravno da prema svakoj osobi treba dozirati iskrenost u onoj mjeri u kojoj je ona pripremljena da je prihvati, jer tada ona ima smisao i rađa dobrim plodovima. Kad je izrečena iz bijesa onda niti ne rezultira ničim konstruktivnim pa je po meni i besmislena.

Moj sin često ponavlja rečenicu: Nola, (zove me imenom ) ti se tak voliš praviti pametna a neke ti odluke ne govore u prilog tome.

Meni je to smiješno i jako je istinito...da li bi me trebalo vrijeđati?

Ali to uopće nije konkretan odgovor.

Možeš li jednako konstatirati: "Štef je najniži", "Ivica ima najtamniju kosu" i "Perica je najgluplji".
I da se radi o kolegama s posla?

Kakva je to 'dozirana iskrenost' o kojoj pišeš? To je nekakva poluiskrenost? Možda i manje od toga, doza može biti i (jako) mala...

Pa većina laži se i izriče u formi namjernog izricanja poluistine, jer tako ih je i najlakše 'prodati'.
I, da se razumijemo, meni je ta neiskrenost sasvim razumljiva i jasan mi je motiv...

Kaj se tiče šminkanja i prikrivanja nedostataka odjećom, ja to ne bih zvala laganjem, jer je odnos koji se stvara samo na osnovu takve procjene čovjeka jako površan i nebitan. Više mislim da se čovjek uredi radi toga da se dobro osjeća i da bude sigurniji i zadovoljniji sobom, time i uspješniji.

A što je to ako nije 'photoshopiranje'? 'Poželjno' iskrivljavanje (uljepšavanje) slike - u želji da se bude percipiran ljepšim? Eh sad, kolika je težina takve 'obmane' i koje su sve implikacije, o tome se može govoriti, ali ne mijenja suštinu motiva i postupka.

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Pa većina laži se i izriče u formi namjernog izricanja poluisti, jer tako ih je i najlakše 'prodati'.

Tačno.

Najčešće su ove dvije varijante u opticaju:

a) osoba ispriča dio istine, a onda doda još ponešto u svrhu namjernog zavaravanja;

b) osoba ispriča jedan dio istine, ali drugi dio prešuti.

Mislim da je osnovno pitanje to s kojom je namjerom neko ne/iskren.

[Nola5]

- Sizif - kaže:

Ali to uopće nije konkretan odgovor.

Možeš li jednako konstatirati: "Štef je najniži", "Ivica ima najtamniju kosu" i "Perica je najgluplji".
I da se radi o kolegama s posla?

U slučaju da me se pita, mogu bez problema samo ne bih to rekla tvojim riječima već bih to upakirala u ljepši paket riječi, koji osobu ne bi povrijedio a istina bi bila izrečena, recimo; Pero je od sviju nas najmanje inteligentan ali to kompenzira svojom marljivošću.

- Sizif - kaže:

Kakva je to 'dozirana iskrenost' o kojoj pišeš? To je nekakva poluiskrenost? Možda i manje od toga, doza može biti i (jako) mala...

Pa većina laži se i izriče u formi namjernog izricanja poluistine, jer tako ih je i najlakše 'prodati'.
I, da se razumijemo, meni je ta neiskrenost sasvim razumljiva i jasan mi je motiv...

Meni dozirana istina nije jednaka laži, ona je samo dio cijele istine za koju su stvoreni uvjeti da je se izreče.

- Sizif - kaže:

A što je to ako nije 'photoshopiranje'? 'Poželjno' iskrivljavanje (uljepšavanje) slike - u želji da se bude percipiran ljepšim? Eh sad, kolika je težina takve 'obmane' i koje su sve implikacije, o tome se može govoriti, ali ne mijenja suštinu motiva i postupka.

Ja na to ne gledam tak, niti razmišljam na taj način, ne prepoznajem se u tome. Ako izlaziš iz kuće, obuć se moraš, propisno obući za posel i to je to. Neumiven i neočešljan ipak nemreš hodati, ako uz to ide neka suknja do poda koja ti je baš draga i dobro se u njoj osječaš.Ne znam kakvu bi ona predstavljala laž naspram nekog drugog komada odjeće. Pa ne može čovjek hodati gol, pobogu. A imam i par ogrlica koje su mi tak drage.

[- Sizif -]

Nola5 kaže:

U slučaju da me se pita, mogu bez problema samo ne bih Trekla tvojim riječima već bih to upakirala u ljepši paket riječi, koji osobu ne bi povrijedio a istina bi bila izrečena, recimo; Pero je od sviju nas najmanje inteligentan ali to kompenzira svojom marljivošću.

Ako je iskrenost prioritet (a ja ne tvrdim da nužno je), čemu zamagljivanje, čemu 'zamatanje u celofan'? Računaš da zbog ograničenosti neće shvatiti da si mu rekla da je najgluplji? U tom slučaju je obmanut, tj. ne zna što si zapravo rekla.

Meni dozirana istina nije jednaka laži, ona je samo dio cijele istine za koju su stvoreni uvjeti da je se izreče.

Naprimjer, kažem:
Njihovi su naše udarili (a prešutim: naši su njihove prvi).
Nisam li lažirao krivca? Opravdanje? Možda naši ne bi mogli podnijeti cijelu istinu.

Ja na to ne gledam tak, niti razmišljam na taj način, ne prepoznajem se u tome. Ako izlaziš iz kuće, obuć se moraš, propisno obući za posel i to je to. Neumiven i neočešljan ipak nemreš hodati, ako uz to ide neka suknja do poda koja ti je baš draga i dobro se u njoj osječaš.Ne znam kakvu bi ona predstavljala laž naspram nekog drugog komada odjeće. Pa ne može čovjek hodati gol, pobogu. A imam i par ogrlica koje su mi tak drage.

Žene često biraju odjevne predmete koji su (ponekad i ekstremno) manje udobni, samo zato da bi prikrile/istaknule nešto, da bi stvorile drugačiju ('poželjno' iskrivljenu/uljepšanu) sliku o svojem tijelu od stvarne. Mnoge će to i eksplicitno (možda u razgovoru, nehotično) priznati.

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Tačno.

Najčešće su ove dvije varijante u opticaju:

a) osoba ispriča dio istine, a onda doda još ponešto u svrhu namjernog zavaravanja;

b) osoba ispriča jedan dio istine, ali drugi dio prešuti.

Mislim da je osnovno pitanje to s kojom je namjerom neko ne/iskren.

Naravno.

Naprimjer:
Zbog poznatog učinka placebo efekta, liječnik može svojom neiskrenošću povećati šanse pacijenta da preživi.

[Volver]

Soul sister kaže:

Veoma kompleksna pitanja sa kojima ja u posljednje vrijeme imam problema. Moja uvjerenja su poljuljana, jer sam u pojedinim situacijama "prisiljena" da postupim drugačije od onoga kako mislim da bi trebalo.

Zapravo je dobro da nam uvjerenja bivaju poljuljana. Ne trebaju ona biti neki tvrdokorni zid kojega ćemo se ustrajno držati i kada nas životne situacije dovode u prilike da postupamo drugačije, ali što je i prilika za preispitivanje, za razmišljanje... i o karakteru "prisile" zbog koje smo postupili tako kako smo postupili.

Soul sister kaže:

I postavljam si pitanje: "Postoji li potpuna iskrenost?" Prema sebi, a i prema drugima.

Iskrenost prema sebi traži slušanje; čuti sebe... doprijeti do značenja ( ili bolje reći pripustiti ih k sebi ) koja prepoznajemo i vrednujemo kao istinita ( vrijedi samo za nas same ). Tako bi i potpuna iskrenost bila ona koja stoji u korelaciji s onim što nalazimo istinitim i priznajemo ( sebi ) kao takvo. U odnosu na određeni kontekst ( jer ovdje govorimo općenito a životne situacije su konkretne, kontekstualne ) ono što priznajemo sebi ukoliko kao takvo priznamo i drugome, tada smo iskreni i prema drugom.

Katkada se istina i spontano raskriva kroz neke naše postupke; ona koju ne moramo i priznati. Ali vrijedi pokušati i iskreno sagledati im značenja, kako se ne bi samozavaravali.

U svakom slučaju, negdje se kaže da - da bi se postigla iskrenost, moraju misli i riječi i djela biti usklađeni. Dok ako netko jedno govori a drugo misli i radi, takva je osoba neiskrena.

I da, željela bih još napomenuti da iskrenost i istina nisu istoznačnice ( o tome je već bilo govora na ovoj temi, jer možemo iskreno vjerovati u nešto što ne mora biti i istinito ). Iskrenost prema sebi je više ključ dolaženja do vlastitih istina, dok iskrenošću prema drugima dajemo ključ kojim drugi može zaviriti u našu nutrinu...

[Volver]

Apemant kaže:

Izmotavaš se.

Eto, ti si tako percipirao nešto čime se ja samo nisam htjela dublje baviti pa sam dvojila i da li uopće kvotati taj dio jer mi je puno bitniji onaj prvi na koji sam odgovorila ali koji očito nije toliko zanimljiv.

Apemant kaže:

Sve što je Sizif napisao itekako ima 'korijen' u neiskrenosti, tj. izvodi se iz istog razloga kao i izravna neiskrenost.

1. nije 'način reagiranja', nego upravo *sakrivanje* činjenice da te pogodilo. Ili zbog čuvanja svoje vlastite ranjivosti, ili pak iz 'obzira' prema drugom (što bi se svejedno ipak moglo svesti opet na čuvanje vlastite ranjivosti, no nećemo o tome sada)

2. ovaj tvoj odgovor je doslovno besmislen; to što mlade djevojke također koriste make-up, *nije* nikakav protuargument onome što je Sizif napisao. Starije koriste make-up da bi sakrile bore; mlađe da bi sakrile nešto drugo, istaknule nešto deseto... u svakom slučaju, da bi bile 'ljepše nego što jesu'. Ergo, šminkanje prije izlaska u grad definitivno udovoljava definiciji 'neiskrenosti'; jedini oblik šminkanja koji ne bi bio 'neiskrenost', bio bi onaj kad se našminkaš točno zbog one osobe, koja ionako zna 'all too well' kako izgledaš bez šminke (jer te vidio, npr. rano ujutro ). To bi dakle bilo 'ugađanje', a ne 'neiskrenost'. Nisam radio statistike, no brijem da je ovaj drugi tip šminkanja daleko rjeđi slučaj od prvog.

3. opet izmotavanje. 'Stoji' ti ono u čemu 'izgledaš najbolje'. A izgledaš najbolje u onome što sakriva tvoje nedostatke, a ističe komparativne prednosti. Ergo, opet neiskrenost, džaba ti to poricati, nisi uvjerljiva.

4. ovo mi je tek štos, LOL. Kad spremaš kuću točno prije nego što gosti dođu, to opet može biti, doduše - i uviđavnost. No brijem da je češće, svejedno, neiskrenost. Osim ako si s tim gostima toliko blizak da im otvoreno kažeš da je kuća bila nalik na svinjac prije sat vremena. No ako ničime ne daješ do znanja da je inače nered, time de facto odaješ dojam kao da je kuća stalno uredna. Rekao bih da je to i cilj spremanja, uglavnom - da gosti ne bi mislili o tebi nešto 'ružno'.

1. Rekla sam da može biti način reagiranja a što umnogome ovisi o karakteru osobe ( uključujući i ovo što si ti napisao ) jer smo različiti; razlikuju nas i načini ( reagiranja na nešto ). Istodobno, ako bih tu osobu otvoreno pitala da li je pogodilo nešto za što mi se čini da jeste iako to ne pokazuje a dobila odgovor da ne iako jeste, onda bi ona bila neiskrena. No, isto tako, ako pogledaš smisao onog prvog dijela mog posta, nitko nije dužan činiti ništa što slobodno i ne želi - sve ostalo su samo naše vlastite želje.

2. Smisao mog drugog odgovora odnosio se na pogrešno uopćavanje da žene u godinama koriste make up da bi stvorile lažnu sliku o svojim godinama. Ali evo što kažu psiholozi, kad ste već potegnuli pitanje šminke: "Žene koje se ne šminkaju ne znaju istaknuti ženstvenost ali stručnjaci tvrde i da egocentrične žene ne koriste make up". S tim da bih dodala kako smatram da sve ovo nema veze s iskrenošću ni u kontekstu teme o Žižeku ( iz koje sam i kopirala ovaj Sizifov post ) ni ove ovdje.

3. Slično kao i gore.

4. Bitnije je da li su nam ti gosti iskreno dragi nego da li nam je kuća "iskreno" uredna.

Ali bitno je ovo što si napisao:

Nego su pitanja sljedeća: koji je nečiji 'razlog' za neiskrenost prema konkretnoj osobi (ili više njih) - te koliko su neke osobe uopće 'entitled' da budeš 'iskren' prema njima? Radna hipoteza: što je netko 'bliži', to bi trebala biti 'veća iskrenost' (ne vidim nekog razloga zašto bi se baš moralo biti 'iskren' s totalnim strancima, recimo). Međutim, veća iskrenost je i potencijalni izvor većeg stupnja neslaganja ili antagonizma, što je kontraindikacija za 'bliskost'. Hmmm, zajebana stvar.

Bliskost se i ostvaruje iskrenošću. Gdje nema iskrenosti nema ni istinske bliskosti. Neslaganja i antagonizmi se mogu prevladati kada postoji zainteresiranost, važnost ( kada nam je stalo ) da oni budu prevladani. Ali bez iskrenosti ne znamo ni koja su to neslaganja ili antagonizmi do kojih ( potencijalno ) može doći kada postoji "veća iskrenost".

[Volver]

- Sizif - kaže:

Evo, Apemant ti je odgovorio na vrlo analitičan način.

Evo, i ja sam tebi odgovorila kao i Apemantu.

[- Sizif -]

volver kaže:

Eto, ti si tako percipirao nešto čime se ja samo nisam htjela dublje baviti pa sam dvojila i da li uopće kvotati taj dio jer mi je puno bitniji onaj prvi na koji sam odgovorila ali koji očito nije toliko zanimljiv.



1. Rekla sam da može biti način reagiranja a što umnogome ovisi o karakteru osobe ( uključujući i ovo što si ti napisao ) jer smo različiti; razlikuju nas i načini ( reagiranja na nešto ). Istodobno, ako bih tu osobu otvoreno pitala da li je pogodilo nešto za što mi se čini da jeste iako to ne pokazuje a dobila odgovor da ne iako jeste, onda bi ona bila neiskrena. No, isto tako, ako pogledaš smisao onog prvog dijela mog posta, nitko nije dužan činiti ništa što slobodno i ne želi - sve ostalo su samo naše vlastite želje.

2. Smisao mog drugog odgovora odnosio se na pogrešno uopćavanje da žene u godinama koriste make up da bi stvorile lažnu sliku o svojim godinama. Ali evo što kažu psiholozi, kad ste već potegnuli pitanje šminke: "Žene koje se ne šminkaju ne znaju istaknuti ženstvenost ali stručnjaci tvrde i da egocentrične žene ne koriste make up". S tim da bih dodala kako smatram da sve ovo nema veze s iskrenošću ni u kontekstu teme o Žižeku ( iz koje sam i kopirala ovaj Sizifov post ) ni ove ovdje.

3. Slično kao i gore.

4. Bitnije je da li su nam ti gosti iskreno dragi nego da li nam je kuća "iskreno" uredna.

1. Ok. Način reagiranja. Ali opet, ako te nešto pogodi, a ti reagiraš na način da izgledaš 'cool', onda se taj 'mehanizam' za odašiljanje lažne slike stanja 'udomačio' toliko da je postao 'način reagiranja'. U suštini, stvar ostaje ista.

2. Nisam ja napisao da je uvijek tako. Naravno, maloljetnice često žele šminkom postići da izgledaju starije, ali to uopće ne proturiječi onome što sam napisao. S druge strane, starije žene obično žele make-upom postići da izgledaju mlađe, neke odu i korak dalje pa se odluče za plastičnu operaciju. Ako izgledaju umorno, imaju podočnjake, žele postići da se to sakrije...

Vješta kozmetičarka i vješta osoba koja retušira fotografije (ako se potrude) mogu stvoriti privid koji nećeš moći razlikovati. Za retuširanu fotografiju ne možeš reći da je vjerodostojna kao i originalna dokumentarna. U slučaju kozmetičarskog zahvata 'retušira' se izravno na 3d 'mediju' - na licu.

3. Često sam čuo rečenicu poput: "Skupila sam pet kila viška, ali ova haljina to baš ljiepo prikriva."
Nikad nisam čuo rečenicu poput: "Skupila sam pet kila viška, a ova haljina baš lijepo i vjerno pokazuje svaki skupljeni gram."

4. Naravno. Ali to nije odgovor, nego si samo fokus skrenula na nešto što je važnije.


I da me krivo ne shvatiš, nisam ja niti protiv haljine koja prikriva, niti protiv šminke, ako je u granicama dobrog ukusa.

Bliskost se i ostvaruje iskrenošću. Gdje nema iskrenosti nema ni istinske bliskosti. Neslaganja i antagonizmi se mogu prevladati kada postoji zainteresiranost, važnost ( kada nam je stalo ) da oni budu prevladani. Ali bez iskrenosti ne znamo ni koja su to neslaganja ili antagonizmi do kojih ( potencijalno ) može doći kada postoji "veća iskrenost".

Razumijem što želiš reći i, onako, u 'globalu' - mogu se i složiti, ali... uvijek postoji 'ali'.

Naprimjer:

Tebi bliska osoba je teško bolesna. Liječnik joj govori da ima tri lijeka koja bi mogla djelovati... Nakon što 'ispuca' i treći lijek, organizam na preparate reagira negativno, pojavile su se teške kontraindikacije... pacijent gubi vjeru u izlječenje...

Budući da je poznat mogući učinak placeba, liječnik izmisli četvrti 'lijek'. Ti si, kao bliska osoba, upoznata s činjenicom da su to placebo pilule.

Pacijentu se vraća vjera, a obrambene sposobnosti organizma rastu, stanje se počelo poboljšavati...

U jednom trenutku taj pacijent - ta tebi jako bliska osoba te pita:
Kakav je taj lijek koji mi doktor daje, znaš li što o tome?

Što ćeš odgovoriti?

[Soul sister]

volver kaže:

Zapravo je dobro da nam uvjerenja bivaju poljuljana. Ne trebaju ona biti neki tvrdokorni zid kojega ćemo se ustrajno držati i kada nas životne situacije dovode u prilike da postupamo drugačije, ali što je i prilika za preispitivanje, za razmišljanje... i o karakteru "prisile" zbog koje smo postupili tako kako smo postupili.

Pa nisam ni mislila na "zabetonirana uvjerenja", već na moralnu ispravnost neiznošenja određenih činjenica bliskoj osobi, tačnije, prešućivanje istine. U suštini, mene muči moralna dilema trebam li nešto reći ili ne. Ja nisam upetljana u sve to i neću niti dobiti niti izgubiti (realno) ništa prešućivanjem ili izricanjem, ali nisam sigurna kako će to utjecati na živote drugih ljudi. Tačnije, pitam se imam li pravo "upropastiti" tuđe živote, a s druge strane, nalaže li mi moralna obaveza prema bliskoj osobi da budem iskrena. I nisam sigurna želi li ta osoba znati istinu. Donedavno sam bila ubijeđena da treba biti iskren u takvim situacijama. Sad više nisam. U to uvjerenje sam počela sumnjati.

Iskrenost prema sebi traži slušanje; čuti sebe... doprijeti do značenja ( ili bolje reći pripustiti ih k sebi ) koja prepoznajemo i vrednujemo kao istinita ( vrijedi samo za nas same ). Tako bi i potpuna iskrenost bila ona koja stoji u korelaciji s onim što nalazimo istinitim i priznajemo ( sebi ) kao takvo. U odnosu na određeni kontekst ( jer ovdje govorimo općenito a životne situacije su konkretne, kontekstualne ) ono što priznajemo sebi ukoliko kao takvo priznamo i drugome, tada smo iskreni i prema drugom.

Pitanje je koliko naš ego traži "tetošenje", pa smo skloni samozavaravanju. Mislim da je ljudska sposobnost samozavaravanja ogromna. I gdje je granica samozavaravanja i zablude, tj. postoji li način da znamo da smo zaista potpuno iskreni prema sebi? Naravno, posljedičan čin može (ali i ne mora biti) iskrenost prema drugima.

Katkada se istina i spontano raskriva kroz neke naše postupke; ona koju ne moramo i priznati. Ali vrijedi pokušati i iskreno sagledati im značenja, kako se ne bi samozavaravali.

Tačno je da ponekad istina "ispliva" našim postupcima. Ono što se ja pitam je možemo li uvijek naše postupke u potpunosti shvatiti? Jer, ponekad, neki postupci ne moraju odgovarati stvarnom stanju stvari. Podražaji okoline na koje reagiramo, nagonske rakcije i sl. ne mogu biti mjerilo za "istinitost" značenja postupaka. Mada mogu pomoći u samospoznaji. Mislim da bi analiza trebala početi od motivacije, koja može biti dobar put za razotkivanje značenja postupaka. Iako nisam sigurna da baš uvijek i u potpunosti možemo razotkriti šta nas je sve motiviralo i kakva sve značenja mogu imati određeni postupci.

U svakom slučaju, negdje se kaže da - da bi se postigla iskrenost, moraju misli i riječi i djela biti usklađeni. Dok ako netko jedno govori a drugo misli i radi, takva je osoba neiskrena.

Uh, ne misliš li da je ovo skoro "nemoguća misija"? Za ovako nešto bi trebala biti osoba bez unutarnjih konflikata, a mislim da to niko u potpunosti ne može ostvariti. Naročito oni koji mnogo promišljaju o sebi, drugima, životu općenito.

I da, željela bih još napomenuti da iskrenost i istina nisu istoznačnice ( o tome je već bilo govora na ovoj temi, jer možemo iskreno vjerovati u nešto što ne mora biti i istinito ). Iskrenost prema sebi je više ključ dolaženja do vlastitih istina, dok iskrenošću prema drugima dajemo ključ kojim drugi može zaviriti u našu nutrinu...

Postoji li uopće "objektivna istina"? Ja nisam uvjerena u to. Međutim, u trenutku kada nešto izričemo mi znamo da li lažemo ili ne. "Subjektivna istina" koju izričemo ne mora se podudarati sa činjeničnim stanjem, ali u tom trenutku u kojem smo ubijeđeni da to jeste istina, mi smo iskreni. A možemo biti u potpunoj zabludi.

I da, nije svaka iskrenost nužno "dobra". Iskrenost se vrlo često može iskoristiti u manipulativne svrhe. Također, ljudi pod krinkom iskrenosti nanose patnju drugim ljudima, a smatraju da nisu odgovoni za istu, jer - bili su iskreni. Tačnije, ograđuju se od odgovornosti.

[Nola5]

- Sizif - kaže:

Ako je iskrenost prioritet (a ja ne tvrdim da nužno je), čemu zamagljivanje, čemu 'zamatanje u celofan'? Računaš da zbog ograničenosti neće shvatiti da si mu rekla da je najgluplji? U tom slučaju je obmanut, tj. ne zna što si zapravo rekla.

Ja ne volim grube riječi. Mene one bole. Pretpostavljam da tako djeluju i na druge ljude. Ista stvar može se reči na više načina, bez da se odmičemo od istine.
Ti inzistiraš na tome da se svakome koga smatraš glupim to saspe u lice.

Da li ti to činiš?

Ja ne, jer se ne smatram mjerodavnom time ljude kititi niti u tome vidim ikakav smisao. Ako pak me se traži mišljenje o nekom postupku odgovaram iskreno i ne štedim nikoga.

[Nola5]

Soul sister kaže:

I da, nije svaka iskrenost nužno "dobra". Iskrenost se vrlo često može iskoristiti u manipulativne svrhe. Također, ljudi pod krinkom iskrenosti nanose patnju drugim ljudima, a smatraju da nisu odgovoni za istu, jer - bili su iskreni. Tačnije, ograđuju se od odgovornosti.

...bravo, slažem se s ovim.

[- Sizif -]

Nola5 kaže:

Ja ne volim grube riječi. Mene one bole. Pretpostavljam da tako djeluju i na druge ljude. Ista stvar može se reči na više načina, bez da se odmičemo od istine.
Ti inzistiraš na tome da se svakome koga smatraš glupim to saspe u lice.

Da li ti to činiš?

Ne, nigdje to nisam ni rekao. Ali ja sebe ne samozavaravam i znam da nisam uvijek iskren. I ja 'photoshopiram' život i iskreno priznajem da time narušavam čistunačku iskrenost.

Nola5 kaže:

Ja ne, jer se ne smatram mjerodavnom time ljude kititi niti u tome vidim ikakav smisao. Ako pak me se traži mišljenje o nekom postupku odgovaram iskreno i ne štedim nikoga.

Onda možeš napisati kako bi reagirala u situaciji poput one koju sam napisao u odgovoru Volver. (hipotetska situacija s prijateljem pacijentom i liječnikom.)

A i na sve ostalo si izbjegla konkretne odgovore. Mislim, nisi dužna odgovoriti, ok.

[Nola5]

- Sizif - kaže:

Ne, nigdje to nisam ni rekao. Ali ja sebe ne samozavaravam i znam da nisam uvijek iskren. I ja 'photoshopiram' život i iskreno priznajem da time narušavam čistunačku iskrenost.

...pa ja sam ti čak napisala da ju doziram prema mojoj procijeni, ali samo zato jer niti ne mislim da treba biti iskren do kraja, tj. do bola.

...ali, ako me pitaš, možeš me testirati, reči ću ti što mislim npr, o tebi.

- Sizif - kaže:

Onda možeš napisati kako bi reagirala u situaciji poput one koju sam napisao u odgovoru Volver. (hipotetska situacija s prijateljem pacijentom i liječnikom.)

A i na sve ostalo si izbjegla konkretne odgovore. Mislim, nisi dužna odgovoriti, ok.

pacijentu se govori ono što je spreman čuti.

imala sam nedavno takvu stvarnu obiteljsku situaciju, umiranje od karcinoma, metastaze u fazi u kojoj nema više koristi od zračenja, čovjek pun nade, vrlo star, slabo vidi i čuje, dakle nije u mogučnosti nešto sam pročitati ili čuti. no par dana prije smrti i sam shvača da preokreta na bolje neće biti i odlazi mirno, pomiren. da mu se kojim slučajem reklo prije mislim da bi umro od žalosti. suze u tim njegovim slijepim očima su nešto najtužnije što sam u životu vidjela. sad inzistirati na istini u toj situaciji, ma, molim te...