'Priženiti se'

[lorrain]

Rasprava na jednoj temi me podsjetila na razgovor koji sam jednom imala s dragim.

Naime, moji roditelji su jednom prilikom rekli da njima za stare dane ne bi bila potrebna velika kuća nego da bi oni živjeli u manjem alternativnom smještaju koji već imaju, a kuću bi dali meni.

Kuću bi naravno trebalo obnoviti jer nije bilo puno većih ulaganja u nju više od 30 godina i to bi si dragi i ja zajedno riješili.

Na takav moj prijedlog dragi je hladno i bez puno razmišljanja rekao da on to ne želi. Ne želi se 'priženiti', živjeti u kući koju je napravio moj otac i koja bi bila moja. Ne bi se osjećao kao muško nego kao papak i misli da bi ga kao takvog i ljudi percipirali. Nesposobnog da se brine za svoju obitelj. (da preduhitrim pitanja, da, iz malog smo mjesta )

Moram priznati da prije toga nisam čula (ili nisam primjećivala) to 'priženiti se', ali po njegovom govoru to je očito o čemu ljudi pričaju u istom rangu s preljubima, vjenčavanjima radi trudnoće i šta ja znam šta sve ne. Ja se obično na takve priče ne obazirem i briga me šta drugi pričaju. On je očito odrastao u drugačijem okruženju i to je još ostalo kao dio njega. Ja to 'priženiti se' vidim kao situaciju kad mladi bračni par useli zajedno u kuću s roditeljima muža ili žene, a ovo bi bila naša kuća, bili bi sami, relativno daleko od roditelja i mojih i njegovih, na odličnoj lokaciji, suvlasnici i zajedno bi u nju uložili i prilagodili je za našu obitelj.

Na situaciju gledam čisto s praktične strane, do vremena kad bi došlo do toga da ozbiljno razmišljamo o smještaju za osnivanje obitelji zajedno ćemo uštediti dovoljno za adaptaciju te kuće ili za pola troškova izgradnje nove kuće, što bi značilo podizanje kredita za drugu polovicu. A oboje nismo baš ljubitelji pojma kredita.

Zanima me šta za vas predstavlja taj pojam 'priženiti se' i kako na njega gledate, na mojem primjeru ili općenito.

[Dora K]

lorrain kaže:

Rasprava na jednoj temi me podsjetila na razgovor koji sam jednom imala s dragim.

Naime, moji roditelji su jednom prilikom rekli da njima za stare dane ne bi bila potrebna velika kuća nego da bi oni živjeli u manjem alternativnom smještaju koji već imaju, a kuću bi dali meni.

Kuću bi naravno trebalo obnoviti jer nije bilo puno većih ulaganja u nju više od 30 godina i to bi si dragi i ja zajedno riješili.

Na takav moj prijedlog dragi je hladno i bez puno razmišljanja rekao da on to ne želi. Ne želi se 'priženiti', živjeti u kući koju je napravio moj otac i koja bi bila moja. Ne bi se osjećao kao muško nego kao papak i misli da bi ga kao takvog i ljudi percipirali. Nesposobnog da se brine za svoju obitelj. (da preduhitrim pitanja, da, iz malog smo mjesta )

Moram priznati da prije toga nisam čula (ili nisam primjećivala) to 'priženiti se', ali po njegovom govoru to je očito o čemu ljudi pričaju u istom rangu s preljubima, vjenčavanjima radi trudnoće i šta ja znam šta sve ne. Ja se obično na takve priče ne obazirem i briga me šta drugi pričaju. On je očito odrastao u drugačijem okruženju i to je još ostalo kao dio njega. Ja to 'priženiti se' vidim kao situaciju kad mladi bračni par useli zajedno u kuću s roditeljima muža ili žene, a ovo bi bila naša kuća, bili bi sami, relativno daleko od roditelja i mojih i njegovih, na odličnoj lokaciji, suvlasnici i zajedno bi u nju uložili i prilagodili je za našu obitelj.

Na situaciju gledam čisto s praktične strane, do vremena kad bi došlo do toga da ozbiljno razmišljamo o smještaju za osnivanje obitelji zajedno ćemo uštediti dovoljno za adaptaciju te kuće ili za pola troškova izgradnje nove kuće, što bi značilo podizanje kredita za drugu polovicu. A oboje nismo baš ljubitelji pojma kredita.

Zanima me šta za vas predstavlja taj pojam 'priženiti se' i kako na njega gledate, na mojem primjeru ili općenito.

Iz vlastitog iskustva gledam to na drugi nacin... ukoliko ti naslijedis kucu i oboje ulazete u nju, a u braku ste, ako se rastajete, kuca ostaje tebi, znaci on sve gubi... ukoliko prodas kucu i za nju kupis drugu kucu dok ste u braku, kuca se u slucaju rastave dijeli popola, nije vise samo tvoje nasljedstvo, anasljedstvo se u slucaju rastave nikad ne dijeli... budi prakticna... da prepises kucu na njega vjerojatno bi se rado prizenio... nisam zlocesta, pricam ti ono cemu sam svjedocila u vlastitoj obitelji i sada u vlastitom braku...samo u mojoj familiji tri kuce su propale jer ih nisu htjeli na zeta prepisat

EDIT: a vidis trkeljam i onda procitam kako treba... a oni bi kucu na vas popola prepisali... stvarno onda, u ovo doba kad svi jedva krpaju kraj s krajem... razgovaraj opet s njim, mozda misli da bi mu se to vjecno trljaloo nos ili da bi tvoji roditelji ocekivali da ih zbrinete i brinete se o njima..

Moj nono se prizenio u selo moje none, ali je u tom selu sam kupio kucu Kuca nonibih roditelja je ostala najmladjoj sestri koja se brinula za njih do smrti

[smedjišećer]

A čuj, dečko ti je pod utjecajem okoline..konzervativan je. Šta ćeš. U Istri, Primorju i na otocima vrlo često mladi par živi upravo u nekretnini njezinih roditelja. Te djevojke jednostavno ne žele živjeti sa svekrvom pod istim krovom.
Kako se ruši tradicija? Tako da netko svojim postupkom PRVI učini upravo suprotno što se od njega očekuje.
Isto tako je s podjelom nasljedstva. Nekada su isklučivo sinovi dobivali nasljedstvo, opet je netko PRVI učinio suprotno uvriježenim običajima i podjelio nasljedstvo ravnopravno..
Tebe očito nije strah rušiti norme, običaje, nepisana pravila svoje okoline, ali
što ćeš sa svojim dečkom, kad njega je strah?

[Neugodnjak]

lorrain kaže:

Na situaciju gledam čisto s praktične strane, do vremena kad bi došlo do toga da ozbiljno razmišljamo o smještaju za osnivanje obitelji zajedno ćemo uštediti dovoljno za adaptaciju te kuće ili za pola troškova izgradnje nove kuće, što bi značilo podizanje kredita za drugu polovicu. A oboje nismo baš ljubitelji pojma kredita.

Zanima me šta za vas predstavlja taj pojam 'priženiti se' i kako na njega gledate, na mojem primjeru ili općenito.

A čuj, svejedno sigurno nije...

Nisu predrasude. Čovjek se jednostavno ne osjeća ugodno. Da sam na njegovom mjestu radije bih prihvatio tvoju soluciju nego ulazio u kredit, ali da bi mi bilo svejedno, ne bi...

Isto, premda su teška vremena muškarcu nije ugodno ako dobije otkaz i ne može si naći posao pa samo žena radi. Može on ne znam što raditi oko kuće, skuhati i spremiti ali gorak ukus u ustima ostaje..

Premda i to treba gledati u kontekstu duljine vremena koji ste skupa. Ako sam sa ženom dvadeset godina u braku i onda dobije kuću u nasljedstvo, sve 5, ne bih imao nikakvih problema da se preselimo tamo. No, u samom početku zajedničkog života nije tako lako.

[ixa]

ja sam se prizenio u njen stan....izbacila me kao govno nakon 1 god....cak nisam siguran i da sam suvlasnik da bi imao veca prava...
pricajte...mozda da prepises na njega 50%.....on ulozi tu vrijednost nekako u stan....to bi meni ipak bilo prihvatljivije nego odbit kad se vec nudi od tvojih....vjerojatno se moze rijesit nekim ugovorom....jer inace ces imat probleme sa svojim starcima....pretpostavljam da im ne bi bilo drago da ti "tamo nekom" prepisujes 50%....ako krenes u to pripremi se da bi mogla cut i dozivjet svasta od tebi nekad "dragih i pitomih ljudi"...AL TO JE ZIVOT

[MonotypeCorsiva]

lorrain kaže:

Zanima me šta za vas predstavlja taj pojam 'priženiti se' i kako na njega gledate, na mojem primjeru ili općenito.

Mislim da ti je dragi pička.

Pička je ne zato jer ne želi useliti u kuću koju bi ti dobila kao dar od svojih roditelja, već zato jer je jedini razlog zbog kojeg to ne želi učiniti taj što će selo misliti da nema dovoljno velik penis samo zato jer je to učinio.

Razumijem ljude koji žele započeti samostalan život bez roditeljske pomoći zato jer roditelji pokazuju tlačiteljski potencijal ili zato jer jednostavno žele imati nešto samo svoje, no ne razumijem nekog tko ne bi želio olakšati život sebi i svojoj partnerici samo zato jer će baba Mara reć babi Marici da se on priženio.

Na tvom bih mjestu jako dobro razmislila oko toga želim li dizati kredit na tisuću godina zbog nečijih zadrtih kompleksa, čak i ako su ti zadrti kompleksi u vlasništvu zjenice oka moga.

[enigma in red]

Taj bi se smrtno uvrijedio da ga ona zaprosi.

Pitanje je kako bi se druge stvari odvijale, ako selo ima toliki faktor u njegovim stavovima - moramo kupiti taj novi auto, pa nece selo misliti da sam papak ako kupim polovni.
- Treba ici na ljetovanje, da selo vidi da se ima

Makar se dizali krediti i spajalo kraj s krajem. Nisam fan toga da netko radi nesto da selo ne bi pomislilo ovo ili ono.

Da se desi neko sranje u trudnoci i da lijecnici sugeriraju ab (ne znam jel moguce, hipotetiziram), jel bi onda ti postala njegova sramota jer, sta ce selo reci, kakva si jalova pa ni dijete mu ne mozes donijeti.

Ili ako se vratis doma nakon njega, hoce selo misliti 'gle, u kurvanje je osla'.

Selo svasta misli i laprda. Ako je njemu to misljenje vaznije od realne cinjenice rjesavanja stambenog pitanja sa zenom koju barema deklarativno voli... Ja bih ozbiljno procackala jel sa mnom jer to selu dobro izgleda, jer sam mozda selu pozeljna udavaca, ili je zato sto je tu sitnicu samostalno osmislio...

Mozda sam mrvu alergicna na to kad ljudi idu nekom drugom nametati stav kao ispravan, a svoj su pokupili od sela.

Strah od pomahnitalih roditelja koji mogu svasta izvoditi - razumijem. Ali, ovaj se pozvao na kvazicast dobivenu od sela.

Selo itekako zna drzat jezik za zubima kad vidi da nekog ne jebe pol posto sto selo misli.

Moram priznati da bi me takav stav partnera ohladio i od ideje podjele mojeg, i od ideje gradjenja zajednickog na jedan dulji rok, prebacilo bi me u 'ok,sad nam je super, mozemo biti podstanari,pa dok ide, ide'.

Da tebe ne smeta, ne bi otvarala temu. Ljudi koji dijele misljenje pa i o selu i slazu svoj zivot prema 'sto selo misli', to naprave i ok su s tim.
Ti nisi ok. Otvorila si temu. Nek ti to bude signal da zauzdas konjice, potegnes uzde, malo sve skupa stavis na promatranje i ne srljas s odlukama.
Ukljucivo i 'pravljenje djece' i tome slicno. Take time. Upoznaj ponovno partnera i vidi jesu li ti njegove mane i dalje drage, ili te pocelo nesto zuljati. Nece zivot pobjeci ako se malo pusti vrijeme da kaze sto ima. I promatra razvoj situacije.

Ako si pasete, pasat cete si i za pola godine. Uvijek se moze stediti umjesto otplacivati kredit.
Ako si ne pasete, usprkos svim lijepim stvarima, bolje da se to iskristalizira prije nego kasnije, da ne treba otvarati jos tema po forumu

-- phone --

[venera_veritas]

bezveze mu je argument "priženiti se", ali mu je zaključak ok. činjenica je da bi s novcem za adaptaciju tvoje kuće, mogli izgraditi pola kuće koja bi bila zajednička. znači potpuna ravnopravnost. to je put prema zdravom odnosu s jednakim slobodama.
ako uđe u tvoju kuću, pri prvim većim svađama ili ti ili tvoji ćete mu predbaciti (ne mora biti namjerno) i podrazumjevati će se da u slučaju raskida on leti van. može onda dokazivati na sudu koliko je njegovo, ali to traje godinama...
do tako crnog scenarija ne mora nikad doći, ali bolje na početku stvari postaviti na zdravim osnovama.
zamisli samo da je stvar obratna. sigurno bi forum prštao od feminističkih komentara da ne odeš u "njegovu" kuću.

a opet, financije i prioriteti će donijeti odluku, što je i jedino moguće.

[Baarbaa]

ako ja ka zadrti dalmatinac i krkan mogu kazati da se ne bi tribalo to gledati s koje strane obale je dosla so' , onda to i je tako

Neki ljudi čitavog života vade so' iz mora ili iz rudnika ka ja .

Dok je drugome krkanu nezamislivo da je nesto soli izvadeno na obali i necu tu jer krkan nije vadija tu so... a sto ako takvi krkan upozna sirenu koja ima soli na repu, utopiti je ili pobići od nje

a sve to skupa ne bi tribalo biti važno, već kako u pismi kaže;

sve za ljubav što triba je žena čovik i more ....
i jedna mala kuća od soli na obali

benti i taku vagu i utege čija je so' , iden u rudnik kopati
sva srića pa ja sa svojon malon sve čisto. ka dvi jabuke dozrivamo na grani i gledamo koja ce jace da porumeni

[Mirko_M]

Dora K kaže:

Iz vlastitog iskustva gledam to na drugi nacin... ukoliko ti naslijedis kucu i oboje ulazete u nju, a u braku ste, ako se rastajete, kuca ostaje tebi, znaci on sve gubi... ukoliko prodas kucu i za nju kupis drugu kucu dok ste u braku, kuca se u slucaju rastave dijeli popola, nije vise samo tvoje nasljedstvo, anasljedstvo se u slucaju rastave nikad ne dijeli...

Samo radi pojašnjenja - imovina koja se naslijedi, i imovina koja potječe iz te imovine su zasebna imovina bračnog druga i ne dijele se. Bračna stečevina je samo imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ii koja iz nje proistječe.

Dakle, svejedno je da li će živjeti u nasljeđenoj/darovanoj kući ili u stanu koji kupe novcem od prodaje. To je njeno.

Ne mogu reć da ga ne razumijem, vjerojatno u njemu postoji nesigurnost u budućnost vašeg odnosa.

EDIT - čitam do kraja. Papak Što će ljudi reć? A ništa, ti živi i spavaj u kući, on nek digne svaki mjesec red cigle i sava u šatoru na gradilištu.

[Tinkerbell 8]

čudno da nisi to prije primijetila.
nikad se ne bih udala za lika koji ima takve patrijarhalne stavove. to bi mi bio teški turn off.

[ersteone]

Tinkerbell 8 kaže:

čudno da nisi to prije primijetila.
nikad se ne bih udala za lika koji ima takve patrijarhalne stavove. to bi mi bio teški turn off.

A ne bi se ni on oženio za tebe, i za njega bi to bio teški turn off... To je jednostavno tako, ljudi nalaze i žene ekipu sličnih svjetonazora... Meni osobno ne bi to smetalo, zaboli me čija je kuća dok u njoj živim i ne moram plaćati kredit

[pozitivax]

Reci ti svome dečku da malo prouči današnja ekonomska kretanja, malo sazrije kao muškarac i malo se emancipira.
I da ima na stotine muškaraca kojemu priženjivanje ne bi smetalo a on neka sam napravi kuću za tebe i njega.Bez tvoje pomoći ako misli glumiti muškarčinu.
Pravi muškarac sam treba napraviti dom a ne da mu se ženica useli k mami.
Kada mu je već do mačo prekenjavanja.
I đaba pričam..tiš njega uzeti za muža a taj njegov konzervatizam, nezrelost i nerealnost samo su početak tvojih problema sa njim.
Meni je tebe žao.Iskreno..zeznut ćeš si život i gadno se namučiti sa tim tipom.
Takve treba prati i kuhati im te robovati jer su navikli od mame da su žene tu da im služe, smješkaju se, šute a oni divni samo pomažu a žena mora
biti njima prilagođena.Kao voštana lutka.Zato jer su oni najbitniji.
I kada pomognu ženi oko kućanskih poslova jednom tjedno...to treba cijeniti kao da su slona na leđima prenijeli preko Alpa.

I ako skupa uredite zajedničkim sredstvima kuću onda se on ne priženjuje na gotovo.O čemu taj melje?
Majko mila...kakvih sve muških tikva pokondirenih ima u 21.stoljeću.
Napravite malu kuću sa dvije sobe i kupaonom na zajedničkoj livadi Bogu iza nogu... pa sa godinama je proširujte i mir.
Trošite živce, vrijeme i novce i uskraćujte si sve da bi napravili za 20 godina kuću koju možete za 5.

Kaj ti uzimaš curo draga..ccc.

[Libertango]

lorrain kaže:

Zanima me šta za vas predstavlja taj pojam 'priženiti se' i kako na njega gledate, na mojem primjeru ili općenito.

Priženiti se znači doći na grunt kod punca i punice. Tj. umjesto da odveć "ćer" od njih (uobičajeno) još im se i ti navališ na grbaču. Otud možda i pogrdno značenje. Prije je bilo uobičajeno da sinovi ostaju i dovode snahe. Kćeri odlaze od doma. Ključna riječ-PRIJE.

Što se mene tiče, sasvim svejedno, ljudi uvijek pričaju a bitno je da se izbjegne kredit i uvaljivanje u dugove.

Ne kužim taj rezon, moram priznati. Nikad ga nisam kužila.

Živi se radi sebe, ne radi sela. Uostalom ta okolina mu nije ništa dala da bi se morao opravdavati.
Ili se loše osjećati zbog običaja.

Na selu je vjerovatno drugačije. Meni u gradu ovakve priče zvuče prilično bzv.

[lorrain]

Hvala svima na odgovorima, za početak da naglasim da je opisana situacija još uvijek čisto hipotetska, to su moji roditelji jednom spomenuli i ja sam to njemu rekla, nisu nikakvi već ozbiljni planovi u pitanju niti smo imali ozbiljne rasprave, samo jedan mali razgovor tako da je i on rekao što mu je prvo palo na pamet, nije ozbiljno promišljao o situaciji. Ozbiljno ćemo se tog pitanja primiti tek za dvije, tri godine, nadam se ne dulje ako ce uopće biti Hrvatska u pitanju...zašto onda uopće razmišljam o tome? pa kao što sam rekla, podsjetila me rasprava na jednoj temi pa me čisto zanima stav ljudi oko toka 'prizeniti se' i ovu situaciju sam dala kao primjer.

Još jednu stvar da pojasnim, nije on danas osoba koja radi sve kako bi se pokazao selu, ili da nešto ne želi jer što bi selo mislilo, nego je odrastao slušajući 'mišljenje sela' o određenim situacijama ili ljudima i naravno da su takvi stavovi u neku ruku dio njega. Kroz život je normalno stvorio vlastito mišljenje o stvarima s kojima je dolazio u doticaj, i nije zadrta osoba, ali kad se suoči s necim o cemu nije prije razmišljao ono što instinktivno iz njega izleti je ono s čime se susretao kroz odrastanje,tj. što je slušao od sela.

U biti, podsjetili ste me, kao razlog je rekao kao što vas je nekoliko spomenulo, da se ne želi naći u situaciji da mu ja ili moji roditelji to nabijamo na nos i da se ne bi osjećao kao doma nego kao gost u tuđoj kući (ili parazit, u tom smislu uglavnom mu ne bi bilo ugodno). A naravno da ja ne želim da se, zbog takve stvari koja se može drugačije riješiti, osjeća cijeli život kao pod nekim teretom i neopušteno. Pa želim bolje razumjeti njegov stav, kao što vidim do sad vas je nekoliko reklo da vam ne bi bilo svejedno.

@Mirko_M: kažeš da postoji u njemu nesigurnost u naš odnos i to je vjerojatno istina, jer o tome smo razgovarali nedugo nakon što sam ja otišla živjeti u drugu državu na više godina pa je vjerojatno bio pod dojmom da li ćemo uopce i to preživjeti i kakve ćemo osobe postati do tada, ali od tada su prošle dvije godine pa mislim da su neke stvari ipak jasnije

Što se roditelja tice, čitam da dosta ljudi ne može imati potpuno povjerenje niti u svoje roditelje pa razumijem da je njemu teško bez rezerve vjerovati mojim roditeljima. Ali oni su rekli da bi kuću dali meni i da s njom mogu šta hoću, živjeti u njoj, preurediti je, prodati, iznajmiti, rastaviti na kockice, tako da je moj izbor da bi nas stavila kao suvlasnike jer ja na nju ne bi gledala kao nešto moje nego naše, pogotovo jer bi je preuredili prema našim željama i vjerojatno, pogotovo u interijeru, ne bi nimalo izgledala kao što izgleda danas, a moji roditelji vode vlastiti život, ne opterecuju se mojim i ne bi nam visili nad glavom.

Naravno, postoji i mogućnost i da prodamo tu kuću i gradimo novu, ali moram priznati da bi to meni bilo teško (a i mojim roditeljima sigurno ne bi bilo svejedno, neovisno o tome što sad kažu) jer ju je moj otac gradio svojim rukama, a i za novu kuću bi teško našli bolju lokaciju od ove pa si mislim da li je vrijedno zezancije s prodajom i gradnjom, to bi vjerojatno i prilično dugo trajalo. Zato želim bolje razumjeti njegov stav i ako dođe do toga jednog dana da i on razumije mene pa da napravimo neki kompromis u kojem bi se oboje osjećali ugodno.

Dakle, da se vratimo na ovo 'priženiti se', da li bi vam bilo super da je situacija gdje se ne moraš brinuti o roditeljima, kuća na dobroj lokaciji s velikim potencijalom i dvorištem ako si 100% siguran da ti nitko ne bi sjedio za vratom zbog toga (osim možda sela, ali tko njih pita ), ili bi vam, dečki prvenstveno, još uvijek bio tu neki neodređeni 'ali', da li bi se mogli potpuno opustiti i osjećati se ko doma ili bi vas uvijek nešto kopkalo? Da li bi se vi sami osjećali stalno da ste u kući od svog punca, a ne u svojoj kući iako vam to apsolutno nitko ne bi predbacivao? edit: i bili bi kao suvlasnik

[gabriela00]

ako bi bili suvlasnici, onda mi njegov stav nema smisla i totalno je zadrt.

[lorrain]

gabriela00 kaže:

ako bi bili suvlasnici, onda mi njegov stav nema smisla i totalno je zadrt.

Ma to je bilo prije dvije godine, kratak razgovor u autu , nisam više ni sigurna koliko smo daleko u njemu otišli, mislim da se vlasništva nismo ni dotakli prije dolaska na odredište...ovo za suvlasništvo sam ja sama za sebe odlučila razmišljajući o situaciji, čisto da vidim mišljenja drugih da li bi im to bilo prihvatljivo da se jednog dana nađu u situaciji u kojoj će se on možda jednog dana naći.

[Lord Byron]

Darivanje partneru polovice roditeljske kuće je teški preserans, čak i da je motiv nešto smislenije od liječenja njegove duševne boli zbog toga što se priženio. To što on želi jamstva da mu nikad nitko neće ništa prigovarati, također je naivno i djetinjasto.

Jedino što bi u toj situaciji fakat imalo smisla je ugovor kojim bi se riješilo priznavanje njegovih ulaganja u tu kuću - u slučaju da nešto pođe po zlu.

[Lee Champa]

Ovo "priženiti se" je fino rečeno!
Mi to kažemo PRIPIZDEK
Nije to ni loše, punica veli - "ko nema zeta, nema magareta"
Ima svojih prednosti, možeš otići od žene u svakom trenutku
Znam o čemu pričam

[McGrubi]

moj se 'uda'
tako to kažu u mom selu

ali mi smo uvik bili svoji, nije nas briga za mišljenje sela, ne trpimo predrasude