Vječnost je već "počela"

[Adura]

Sve informacije leže u čovjekovom pamčenju .Svaki detalj okus ,miris,riječ.Sa druge strane mi usvajamo samo ono što nam naš "um" dopušta.Vrijeme i prostor su takođe relativni i ovise o onome ko ih perceptira.

Sa druge strane dogadjaji koji su se desili , za nas više nisu "živi", oni su pa našem poimanju "mrtvi"-sem ako ih mi kao živi ne dozivamo u sječanje.

Drugim riječima ,događaji i djela koja nisu u našem sadašnjem sječanju(trenutku - ovom sada) su prošle, - prosto u tom momentu su "mrtve" -"ne postoje".

Ova gornja konstatacija vrijedi za ljudska bića , jer su ljudska bića ograničena po pitanju svoga pamčenja.

Ali Allahova memorija(pamčenje) sa -druge strane-je superiornija.Ona je vantjelesna i vječna.Ipak nešto interesanto u tome zalužuje posebnu pažnju.
Koncepcija "Allahovog pamčenja" je često shvaćena pogrešno.Nemoguće je to savršeno pamčenje uporediti sa ljudskim.Allah je sve stvorio iz ničega, i On zna svaki detaljčić onoga što je stvorio.

Allah nas upoznaje sa Sobom u svojoj Knjizi preko Svojih atributa.Jedan od tih atributa je i Al-Hafiz(Onaj koji sve pamti) "Onaj koji će sačuvati sve stvari do u najmanje detalje".

"Knjiga -Majka".

U ocima Boga, sve se desilo i završilo u trenutku.Od početka vremena , sve se več odigralo po Njegovim mjerilima.
U očima Boga ,svi podaci koji su se desili su sačuvani u Knjizi.Ova "Glavna Knjiga" se naziva "Majka svih Knjiga", i u sebi sadrži sve podatke o svemu.

A uistinu, on(Kur'an) je u Majci-knjizi (Lewhi mahfuz)-kod Nas uzvišen, mudar.(az-Zukhruf)

..."sa Njim je i Majka -knjiga"(ar-Ra'd: 39)

"Mi sve obuhvatamo a kod Nas je Knjiga čuvar.(Qaf:4)

"Zasita nema ništo što je skriveno bilo da je na Nebu ili na Zemlji a da nije u Jasnoj Knjizi"(An-Naml: 75)

"I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama!" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.(al-Kahf: 49)"

U nekim ajetima Allah nagovještava da svi oni dogadjaji koje neko doživi zapisani u Knjizi:
Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko -(al-Hadid:22)

Naprosto sve , živuće ni ne živuće , što je postojalo od početka ,sve što se desilo, je stvareno od Boga.Shodno tome, Bog je Svjedok tome.Ili drugim rijećima "Svi ti dogadjaji postoje u Bozijem sječanju".U prenesenom smislu "Majka-knjiga" je jedan vid mainfestacije Božijih atributa "Al-Hafiz"(onaj koji sve zna i pamti)

Pošto je Bozije sječanje neogranićeno ništa što u Njemu postoji nije izgubljeno.Drugim rijećima, niti jedno stvoreno živo biće nije "nestalo" ,niti je cvijet uvenuo, niti je izlapila voda, niti postoji početak i kraj vremena, niti "hrana propada".

Svaki trenutak koji Allah stvori sadrži u sebi detalje koji su zapisani u Vječnosti.

Drugim rijećima, vječnost je vec "počela" u trenu , i u isto vrijeme ona je tren-SADA.
Npr. kada je cvijet stvoren , u Allahovoj "realnosti" taj cvijet nikada ne vene , jer je on zapisan u Majci-Knjizi.
No nešto je bitno napomenuti:Allah , u Kur'anu , skreće pažnju da "samo oni koji okrenu lice Njemu" će uspjeti.Drugim rijećima , samo oni koji istinski traže sa ih Allah vodi u životu će zaslužiti Njegovu neizmejrnu Milost i Allah će im dati mudrosti i pronicljivosti da shvate šta se iza svega krije.

[Adura]

Ako se razmisli o ovoj cinjenici svaki događaj u ocima Bozijim se desava u trenutku.Zamislimo sliku jednog grada.Ulice,građevine i ljude u njemu...Zamislimo čovjek koji želi da pređe sa jednog na drugi kraj grada.Iz perspektive tog čovjeka postoji odredjena udaljenost izmedju dva kraja grada.Zbog te udaljenosti tom čovjeku će trebati određeno vrijeme da pređe put koji je naumio preći.
Sa druge strane osoba koja je "van grada" drugaćije posmatra taj grad.Prije svega ta osoba vidi mnoge detalje u samoj jednom trenu.Jednom čovjeku koji je u gradu trebat će određeno vrijeme da "pogleda" šta je to na drugoj strani grada, dok osobi koja je "van grada"(na uzvisici npr.) čitav grad je semo u jednom trenutku dostupan pogledu.Da bi ta osoba "vidjela grad" potreban je samo jedan tren.

Ovaj primjer svjedoći da i sami ljudi mogu "shvatiti" dimenziju "trenutka".Za nas odlazak iz jednog u drugi dio grada zahtjeva vrijeme i trošak energije.Za Boga , koji je svjedok svih trenutaka i dimenzija tog trenutka, treba samo trenutak za sve ove događaje.Kako je jednom čovjeku koji je izvan grada potreban tren da ga sagleda, tako je Bogu -koji je svjedok svemu i koji je iznad svega- potreban jedan tren da sagleda i tog čovjeka na uzvisici grada, i onog čovjeka koji želi preći iz jednog dijela grada u drugi.Drugim rijećima Bogu treba samo tren u Njegovim oćima da svojim pogledom obuhvati čitav univerzum.

Druga bitna stvar je simultanost tih događaja.U Božijim očima , sve se desilo i dešava u trenutku "sada".

Poslanik Adam s.a.v.s. je stvoren od zemlje baš sad u ovom trenu , anđeli bash sada se prostiru pred Adamom.I bash sada je Adam sišao na zemlju.Upravo sada i vi čitate ovaj tekst.

Drugi primjer će josh jasnije pokušati da objasni koncept vječnog.
Trenutak kada je Musina majka stavila Musu s.a.v.s. u kovčeg i pustila isti niz vodu upravo se sada dešava.Trenutak kada je Musa s.a.v.s otiao faraonu bash sad se dešava u oćima Boga.

Trenutak kada je Marija začela Isusa pod palminim drvetom, i trenutak kada se vratila svom narodu ,trenutak kada je Isus pričao sa ljudima josh kao mal....sve se to u očima Boga dešava sada,isto kao što vi sada čitate ovaj tekst.

Svaki dogadjaj u bezvremenosti je simuliran u trenutku.Ne postoji prošlost niti budučnost, jer niti jedan od ovih dogadjaja nije izgubljen , i svaki od njih je zapisan u Majci -Knjizi.

Svi ovi primjeri govore o istoj činjenici:Niti jedan od ovih trenutaka ,niti dešavanja, niti jedno živo biće koje je postojalo u "prošlosti" nikada nije "nestalo".

Suštinski razumjeti ovu činjenicu je veoma važno.Naime niti jedan od ovih dogadjaja , i ovo pisanje teskta i vaše čitanje, nisu u suštini isti, ali su svi oni sačuvani , kao što je sačuvan i ovaj tren koji za nas sada prolazi.

Mi samo perceptiramo vrijeme koje je "prošlo".Da bi se prošlost "oživjela" ona se mora prizvati sada u sječanje.Znaći i ljudsko pamčenje ,iako je ograničeno, govori o tome da je sječanje, i memorija nešto vantjelesno, vanvrmensko...u suštini nemoguće je poimati prošlost , niti je se sjetiti ako se ona sada ne pozove iz sječanja.
Mi te dogadjaje smatramo prošlošću samo zato što ih Allah vratio u "perceptivni stepen sječanja".
No, Allah može , usljed svojih savršenih svojstvava-svaki "različit tren" pretvoriti u sada-na taj način da mi vjerujemo da se one zaista dešavaju sada.

[Adura]

Smrt je čest pojam o kojem ljudi ramišljaju,ali o tom fenomenu često imaju pogrešne predstave.Neko ko umre ne umire ne- prirodno.Samo zato što su neki izgubili predstavu o vječnom životu mnogi i ne vjeruju u ponovno proživljenje.

Od vremena kada se neko rodi (kada je jednom stvoren od Boga) njegov vječni život je več počeo.Kao i svi trenutci,smrt je samo tren u našoj realnosti, ali u istinskoj Božijoj realnosti ta osoba ne umire.Razlog tome leži u činjenici da su svi događaji u našem životu ostali sačuvani , i neizmjenjeni.Npr. kada neko kaže "šteta što je umro , bio je mlad ....." ne umije da shvati da život nije prolazan, jer svi podaci o njeogvom životu, sječanja iz djetinstva , rođenje i porodica josh uvjek postoje.Sve te informacije ne blijede ako isčeznu na ovom svijetu.Ovi podaci su jednostavno nestali iz iz nečije memorije, što ne znaći da su oni potpuno uništeni-nit da više ne postoje.


U očima Boga , rođenje ,život i smrt su povezani događaji,a život nakon ovozemaljske smrti je takođe jedna od etapa života.
Sva ljudksa bića u ovom trenu(u Bozijim očima) radjaju se , žive i umiru.Sva su u ovom trenu proživljena, poslata u raj ili pakao.Jer u Božijim očima niko ne umire ,i svi ljudi završe u vječnosti.
Unutar vječnog, čovjek provede samo određeni trenutak na ovom svjetu, gdje biva testiran.Bash u ovom trenutku ,neko(u očima Božijim) živi u raju,dok neki žive u paklu.

Ova činjenica je data u Kur'anu, gdje u mnogim ajetima koji se odnose raj i pakao , kao i na život iza smrti- taj fenomen opisan kao nešto što se več događa(sadašnje vrijeme) i nešto sto se več dogodilo(prošlo vrijeme).


Uistinu, stanovnici Dženneta Danas su zauzeti, veseli,
Oni i žene njihove, u sjenci, na divanima naslonjeni;(Sura Ya sin: 55-56)


Biće rečeno: “Uđite na kapije Džehennema, vječno ćete biti u njemu.” Pa lošeg li boravišta oholih.I biće sprovođeni oni koji su se bojali Gospodara svog ka Džennetu u skupinama; dok - kad mu dođu i otvorene budu kapije njegove i reknu im čuvari njegovi: “Selamun alejkum!Bili ste dobri, zato uđite u njega da vječno boravite!”A (oni) će reći: “Hvala Allahu koji nam je ispunio obećanje Svoje i dao nam da naslijedimo Zemlju, nastanjujemo se u Džennetu gdje hoćemo!” Pa divna je nagrada radnika!I vidjećeš meleke, okružitelje okolo Arša, slave sa hvalom Gospodara svog. I presudiće se među njima s Istinom, i biće rečeno: “Hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova!”(az-Zumar: 73-75)


Drugim rijećima , sve se u Božijim očima dešava danas, u trenutku.

Ljudi su rođeni u bezvremenosti, zbog toga će i "umrijeti" u njoj,i biće u njoj proživljeni...u suštini ljudi su živi sada.

Kao primjer tome Kur'an nas informiše da u toku spavanja mi takođe doživljavamo jedan vid "smrti".Zbog toga,svake noći svako je svjedok sopstvene "smrti" i buđenjem svjedok je sopstvenog "proživljenja".

Allah uzima duše u vrijeme smrti njihove - a koja nije umrla - u snu njenom. Tad zadržava onu kojoj je odredio smrt, a šalje drugu do roka određenog.Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju.Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: “Zar iako ne vladaju ničim, niti razumiju?”(az-Zumar: 42)

Zbog toga naše rođenje ,smrt i proživljenje nisu ništa drugo nego trenutak u očima Boga.Svako je u očima Boga živ.

Allah! Samo je On Bog! Živi, Samoopstojeći! Ne obuzima Ga drijemež, niti san. Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega, izuzev s dozvolom Njegovom? Zna šta je pred njima, i šta iza njih, a ne obuhvataju ništa od znanja Njegovog, izuzev šta htjedne. Njegovo Znanje obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umara Ga održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Veličanstveni.(2:255)

[Adura]

KUN-FEJEKUN" ("BUDI I BICE") pripada iskljucivo Stvoritelju-Bogu.

[Vojnik Gorčin]

Allahu la ilahe ila hu !

[jurislav]

Adura kaže:
Drugim rijećima, vječnost je vec "počela" u trenu , i u isto vrijeme ona je tren-SADA.

Čovjek je izgubio vječnost i ima priliku da je ponovo zadobije.

Božji duh primljen u srce začetak je vječnog života.Vječnost počinje onda kad čovjek povjeruje.Smrt je samo trenutni prekid do uskrsnuća.

[dolma]

Izvrsno Adura !

[Vojnik Gorčin]

davno prije jedno tri godine imao sam priliku čitati Historiju vječnosti od Borhesa.

Jedan od prvih eseja u toj zbirci bio je o Ocu, Sinu i Duhu svetom.

Koliko se sjećam čovek je krenuo od teze da je vječnost sadržana u ljudskim pojmovima prošlosti sadašnjosti i budućnosti.

Pošto je to jedan lijepo izbrušen txt ove tri kategorije predstavljaju trojstvo.

Njegova razmišljana kreću se u tom pravcu da sadašnjost ne postoji odnosno da je u onom trenutku sadržana, ili se prelijevaju, prošlost i budućnost.

Borhes , tako, kaže da je Isus, neuzubillah, bog koji nestaje a Duh sveti, bog koji nastaje i da njih dvojica simbolizuju prošlost i sadašnjost.

kiao što već napisah iz tad dva, odnosno tri, pojma nastaje pojam vječnosti, Pojam Boga koji je vanvremen, koji postoji i niti nastaje niti nestaje, Bog vječnosti/prošlost sadašnjost i budućnost.

Tu teza o Trojstvu dolazi do posebnog izražaja.

Znam da ne ide ovo baš direktno uz ovu temu, međutim ovaj tekst podsjetio me je na Borhesov.

Nisam siguran koliko me pamćenje vara ili ne vara po pitanju ovog teksta, pa bih volio da me ostali poznavaoci u ljubitelji Borhesa isprave ako griješim.

Imama potebu prepiričati i jednu anegdotu kada su Dostojevskog pitali da li vjeruje u vječnost, na što je ovaj odgovorio da vjeruje u vječnost, ali u trenutcima sadašnjosti.

Žašto povlačim ovu paralelu?
Nešto što su me pokušali ubijediti da jst jedna misao.

Postoje dva puta do Boga. Put vjere i put umjetnosti.
Ja nastojim ići ovim prvim, ali onima kojim nije data vjera, put umjenosti nameće se kao alternativa. Smo još ne skontah da li ta alternativa vodi ka putu do Boga ili putu do vjere.

Selam i pozdrav.

P.S nadam se da ste se ugodno proveli za Bajram!