Problemi i rješenja u odnosu s roditeljima

[satori]

hipersenzibilna kaže:

Moja baki kraljica manipulacije.
Ali ne znam,kako baš ni njen muž ni sin nisu primjetili šta radi?
Recimo to ovako;kada god bi je upitali gdje će na more,koji će auto kupiti,u koju će boju okrečiti ona bi razdragano rekla:"Kako moj suprug bude htio."
Ono fascinantno u svemu tome je da je taj njen suprug odlučivao da idu na ljetovanje upravo tamo gdje bi ona išlada kupuje upravo onakav auto koji je ona htjela,a kojem se on isprva silno protivio,da kreči u narandžasto koja je gle čuda upravo bakina omiljena boja

međutim,svi njeni pokušaji manipulacije su toliko očiti i smiješni,da ne kažem patetični i ne znam kako to niti jedan od njih dvojice to nije prozreo?
Sebična,samoživa,egocentrična,iskompleksirana...je dnostavno zla.
Ali ne svjesno...ona misli da radi dobro.Mislim da nju najbolje opisuje ono put prema paklu,popločan je dobrim namjerama.'

Pokušala sam u nekoliko navrata razgovarati s njom.Bezuspješno.
Pokušavala sam saznati da li je od uvijek bio takav kada popije,kada je počeo piti?
Baki se namrštila,napućila usta kao da razmišlja i rekla:"Poslje tebe,(uzdah) kada je tvoja mama pobacila sina kojeg je nosila(malo duži uzdah),bio je očajan,toliko se veselio da dobiješ brata ili seku...ali eto,tvoja mama nije htjela...Od onda je počeo piti...

Ja kada nisam počela vrištati od muke...jer moju mamu je upoznao kada mu je bilo 30,a ne liječenju je bio prvi put sa 24
I tako...moja je mama upropastila tatu...život je bio nepravedan prema njemu,bla...bla...bla...


A kod mog staroga me je zapanjilo kada je za nekoga rekao da je pijanac
Ono,ti kažeš za nekoga da je pijanac?!
Ali upravo tu mislim da negdje i leži problem-u negiranju stvarnosti.
Recimo,naša se obitelj raspala upravo zato što je pio,kada mu to kažeš kada je trezan,rasplače se,svjestan je svega šta je napravio,i onda ode i napije se od tuge...i tako u krug.

ja bih rado da moja baka staje na manipulacijama koje se ticu boje zida i tipu auta
ona je veci kalibar, ona skuplja "dokaze" i potplacuje svjedoke da se optuzi njenu snahu da je ubila muza
pokusava okrenuti jedan dio obitelji protiv drugog, izbaciti svog unuka iz stana jer ga ne prizna... i sl
hardkor zlikovka

[Stablo]

satori kaže:

ja bih rado da moja baka staje na manipulacijama koje se ticu boje zida i tipu auta
ona je veci kalibar, ona skuplja "dokaze" i potplacuje svjedoke da se optuzi njenu snahu da je ubila muza
pokusava okrenuti jedan dio obitelji protiv drugog, izbaciti svog unuka iz stana jer ga ne prizna... i sl
hardkor zlikovka

Ne mreš bilivit.. izbacuje unuka? Koji mračni lik.... Nažalost, njoj će se te akcije obiti o glavu... pokušaj je urazumiti iako ne znam da li je to moguće ako do sada nije došla k sebi...

Kada takve stvari čujem, postaje mi jasno kako sam zapravo jako sretan što takvih oko mene nema...

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

Ali ne svjesno...ona misli da radi dobro.Mislim da nju najbolje opisuje ono put prema paklu,popločan je dobrim namjerama.'

I tako...moja je mama upropastila tatu...život je bio nepravedan prema njemu,bla...bla...bla...

A kod mog staroga me je zapanjilo kada je za nekoga rekao da je pijanac
Ono,ti kažeš za nekoga da je pijanac?!
Ali upravo tu mislim da negdje i leži problem-u negiranju stvarnosti.
.

Pa znaš, meni se čini da ona jednim dijelom svijesti zna što radi, ali je stvorila svoj sistem koji s nje pere krivnju. Sagradila je kulu od karata koja se bazira na tome da su drugi problematični, a ona je OK. Kula egzistira dok se krivnja prebacuje na druge... recimo tvoju mamu. Ako bi se dogodilo da ona u jednom trenutku postane stvarno i neupitno svjesna da je nešto kriva, sve bi se srušilo i to ne bi mogla podnijeti. Zato mehanizam samoodržanja stalno stvara iluziju.

A glede oca, pa to je klasika, na grupnim terapijama alkoholičara, prva rečenica što svatko mora reći jest, Ja sam alkoholičar. Nevjerojatno je koliko je to mnogima teško.

[Rippersenzibilna]

Stablo kaže:

Ne mreš bilivit.. izbacuje unuka? Koji mračni lik.... Nažalost, njoj će se te akcije obiti o glavu... pokušaj je urazumiti iako ne znam da li je to moguće ako do sada nije došla k sebi...

Kada takve stvari čujem, postaje mi jasno kako sam zapravo jako sretan što takvih oko mene nema...

Zapravo to je i meni palo na pamet.
Ipak ja sa kakvim takvim odmakom posmatram ovu situaciju.Nisam tamo stalno prisutna.Ali znam da me je u par navrata onako fino raspizdila,vjerojatno je to i njima radila...pa se nisu znali postaviti.Nisam sigurna ni da bih ja znala

Ali da,strašno mi je kada vidim kakvih ljudi ima,koliko su daleko spremni ići...strašno.
I još ova što ju je @Satori opisla;kao horor film.
A svi zamišljamo bake kao one iz Crvenkapice;drage,vesele,umiljate.

[Rippersenzibilna]

Stablo kaže:

Pa znaš, meni se čini da ona jednim dijelom svijesti zna što radi, ali je stvorila svoj sistem koji s nje pere krivnju. Sagradila je kulu od karata koja se bazira na tome da su drugi problematični, a ona je OK. Kula egzistira dok se krivnja prebacuje na druge... recimo tvoju mamu. Ako bi se dogodilo da ona u jednom trenutku postane stvarno i neupitno svjesna da je nešto kriva, sve bi se srušilo i to ne bi mogla podnijeti. Zato mehanizam samoodržanja stalno stvara iluziju.

A glede oca, pa to je klasika, na grupnim terapijama alkoholičara, prva rečenica što svatko mora reći jest, Ja sam alkoholičar. Nevjerojatno je koliko je to mnogima teško.

Oooo,pa jasno je to meni,i to me u isto vrijeme,i fascinira i užasava.Kako,dokle?Dokle će negirati stvarnost?Na neki način,ona njega smatra svojom krivicom;zato i krije sve to.Jer ju je sramota.Možeš li zamisliti da to nitko uobitelji ne zna?!
Ma prestrašno je sve to,zaista mi je teško vjerovati da postoje istinski zli ljudi.
Svi oni to rade jer misle da tako treba.
Drago mi je zaista,da ja njih(moje roditelje) zaista ne krivim za ništa,vjerujem da su radili kako su najbolje znali...sad što se to nije pokazalo kao najboljom opcijom,druga je stvar.
Voljela bih da moj stari bude sretan.A on sve to nije.I zato mi ga je žao.
I znam da ja tu ništa ne mogu napraviti,po tom pitanju.Samo ga pokušavam shvatiti.
Ali mi baš i ne ide

[MicaMaca]

Ja sam u klubu, iako jos nisam spremna po forumu o tome....
Jos je sve frisko i jos radim na svemu, jer u paketu sam izgubila i veci dio ionako raspadnute familije, a i dobar dio "prijatelja". Mislila sam da cu osjecati izostanak, da ce mi ti ljudi nedostajati, a to se nije desilo i to je jedina stvar oko koje sam ponekad zabrinuta...je li to normalno?

[Stablo]

MicaMaca kaže:

Ja sam u klubu, iako jos nisam spremna po forumu o tome....
Jos je sve frisko i jos radim na svemu, jer u paketu sam izgubila i veci dio ionako raspadnute familije, a i dobar dio "prijatelja". Mislila sam da cu osjecati izostanak, da ce mi ti ljudi nedostajati, a to se nije desilo i to je jedina stvar oko koje sam ponekad zabrinuta...je li to normalno?

"Dragi Lastane, jesam li ja normalna"

Pa ja mislim da jesi, zašto ne bi bila. MOžda ćeš poslije osjetiti neke posljedice, ali vezano samo za najužu obitelj, i to najčešće u odnosima u vezi iako ne mora biti.
Sve ovisi o mentalnom sklopu, ako nisi sklona sebe okrivljavati, sve je u najboljem redu.

[lina.lauri]

Ciao, procitala sam sve i prisjecam se kako mi je bilo, a i kako nastavljam sa ''doziranjem''. Bacalo je doslovce na tragediju, nije da bas imam previse snage prepricavati, ali mi je knjiga Otrovni roditelji i te kako pomogla u shvacanju da nisam ni toliko jedina u imanju takvih roditelja, a ni toliko luda kakvom su me konstantno cinili, tj.ja sam se tako osjecala. cak je i moj brat igrao igru pogodnu njima jer kako mi je kasnije objasnio, bilo mu je lakse tako , a i roditelji su pa...Kad je nakon mojih poziva i mog otvaranja shvatio kako mi je i povezao sve pa i pricu svoje zene, poceli smo napokon biti blizi i komunicirati. To mi je bila jedna od vaznijih stvari jer nisam imala nicijeg dokaza o onome o cemu sam pricala, ni konkretnog ni emotivnog, tako da kad je on poceo u biti potpuno potvrđivati moju pricu i dapace vise od toga, nekako je to doprinijelo olaksanju, no bitke su bile krvave do izluđenosti, ne mozes vjerovat. Naravno da je ostalo nerazrijesenih enigmi o tome da li su nesto rekli ili nisu. Da sam kao prije, izludila bih od toga, no kao da nije vise ni toliko bitno jer je vaznije da covjek odraste i odrasta dalje, da preuzme odgovornost za sebe samoga. Uiistinu je tesko za povjerovat da roditelj moze tako lagati kad se radi o necijem psihofizickom zdravlju, ali ponavljam, Otrovni roditelji su me ipak donekle pripremili na to. Meni je uz tu, pomogla i knjiga Moc negativnih emocija. Kad sam je prvi put vidjela u biblioteci, prepala sam se, ali sam se nakon nekog vremena vratila, otvorila je i shvatila da je i te kako dobrocudna i pozitivna jer mi je pomogla da shvatim da moje ruzne i negativne misli koje nikako nisu u modi, nisu uopce tako zastrasujuce ako pomislis da su reakcija na nesto i borba za izravnavanjem racuna, nekakvo prirodno, skoro biolosko trazenje ravnoteze da ne puknes do kraja, da ne podlegnes tom svijetu koji ti se namece a ti ko marsovac udaras u sve i svasta i na nemoguc nacin trazis pripadnost i ljubav od svega i svacega. Mislila sam da i psi osjecaju moju losu stranu kad bi reagirali drukcije nego mi je bilo potrebno, da ne govorim o djeci. A izvana sam izgledala tako veselo...??? Naucena da sve skrivam, narocito ako nisam kriva, uf! Ali eto, sad kad se sjetim tih uzasa, nekako mi dodje osmjeh na lice kad pomislim kako sam se u jednom trenu suprotstavila jednom izazivacu na motoru, i mislim da je i to bio jedan mali dokaz o promjeni jer sam bila bas kukavica sa velikim snovima o hrabrosti itd.

[lina.lauri]

I jos da vas pohvalim, nisam bas cesto na forumu,no kad sam gledala neke teme koje su me malo zaintersirale, naisla sam na toliko povrsnosti, cak podmetanja ili govora da to netko iz dosade otvara temu da vidi sto ljudi odgovoraju, nekako mi je bilo fino naici na tako tople i nekako ''ljudske'' odgovore, a da nisu banalni i puko pametovanje.

[Stablo]

lina.lauri kaže:

I jos da vas pohvalim, nisam bas cesto na forumu,no kad sam gledala neke teme koje su me malo zaintersirale, naisla sam na toliko povrsnosti, cak podmetanja ili govora da to netko iz dosade otvara temu da vidi sto ljudi odgovoraju, nekako mi je bilo fino naici na tako tople i nekako ''ljudske'' odgovore, a da nisu banalni i puko pametovanje.

Pa onda pohvali i sebe jer si napisala vrlo pozitivan i poučan post

Sada si me sa spominjanjem knjige Moć negativnih emocija podsjetila na jednu drugu koja općenito govori o pristupu prema životu, ljudima, emocijama i sl. Zanimljiva je zbog svog načina prezentacije. Radi se o nizu knjiga nezanimljivog naslova, Vadim Zeland - Transurfing. Dovoljno je za početak prvu knjigu pročitati.
Tko je dobro prouči i počne je primjenjivati, život će mu se garantirano promjeniti .
Zato navali narode, možemo mi svi puno bolje nego do sada

[Rippersenzibilna]

MicaMaca kaže:

Ja sam u klubu, iako jos nisam spremna po forumu o tome....
Jos je sve frisko i jos radim na svemu, jer u paketu sam izgubila i veci dio ionako raspadnute familije, a i dobar dio "prijatelja". Mislila sam da cu osjecati izostanak, da ce mi ti ljudi nedostajati, a to se nije desilo i to je jedina stvar oko koje sam ponekad zabrinuta...je li to normalno?

A zašto ne bi bilo normalno?
To što si ti doživjela u svojoj obitelji,najbolje ti sama znaš.I vjerujem da si otišla sa razlogom.I sada se čudiš jer ti onaj loši dio u tvom životu ne nedostaje.
Svi mi kada izađemo iz neke loše faze,čudimo se samima sebi.Ali bitno je kako se ti osjećaš.Kada se i nakon svog preispitivanja osjećaš dobro,znaj da si na pravom putu!
Ovo je tek početak,uživaj!

[satori]

Stablo kaže:

Ne mreš bilivit.. izbacuje unuka? Koji mračni lik.... Nažalost, njoj će se te akcije obiti o glavu... pokušaj je urazumiti iako ne znam da li je to moguće ako do sada nije došla k sebi...

Kada takve stvari čujem, postaje mi jasno kako sam zapravo jako sretan što takvih oko mene nema...

vjerojatno ce joj se obiti o glavu kad ona i deda (koji nije nista bolji) ostanu sami

ne mogu je urazumiti ni ja ni itko drugi
a i ja nemam vise pristup u njihovu kucu a na cesti ce se praviti da me ne poznaju, kao sto rade mom bratu

pisala sam o tome na jednoj drugoj temi

imam srece sto ljudi koji su najgori u mom zivotu (u obitelji) me sami maknu od sebe, ja ne moram ni prstom mrdnuti.... sami me odrezu
zasto mene a ostale nastave tlaciti.. ne znam

mozda zato sto im ne dam da prelaze moje granice pa shvate da me ne mogu manipulirati.. pojma nemam

[Ba Nija]

Dakle, utješno je vidjeti koliko nas ima i odmah je lakše. Kad vidimo neke probleme, naši nam se čine još kao dječja igra. No, kažu, da nam je teret dan onoliko koliko možemo izdržati. Kad su mi neke životne situacije bile nepodnošljive ja sam se pak sjetila Majke Tereze koje je znala u teškim situacijama reći da ju je Bog precijenio. Eto, ne čini se uvijek da možemo izdržati.
Slažem se sa Stablom što se tiče literature, zbilja može pomoći, baš ću probati pronaći ovu zadnju knjigu koju preporučuješ. Ako itko može od ovdje prisutnih preporučila bih im i neku tehniku opuštanja, svakom po volji i u što vjeruje od autogenih treninga, TM-a ili sl. kako tko osjeća. Moram priznati da me je na duuugi nagovor moja prijateljica navela da upišem 1 stupanj TM-a da prebrodim teške trenutke i tome pribjegavam zbilja kad god zaškripi ali bih voljela da sam redovnija po tom pitanju. I da, sviđa mi se kako ste se svi otvorili, zbilja je puno lakše kad čovjek pročita nešto što su i drugi prolazili, zato i vani imaju udruženja podrške, nisam sigurna da je to kod nas baš tako razgranato, ali zato imamo i ovaj podforum.

[heleny 15]

Stablo kaže:

Najprije treba utvrdti da li je stvarno tako. Ponekad ljudi pretjeruju, osobito ako se radi o osobi u pubertetu.
Ali recimo da je stvarno tako, što napraviti?
To što rodtelji govore da imaju pravo raditi što hoće nije istina. Oni nisu vlasnici ljudskog bića pa ne mogu kako hoće. Ne znam kako to kod nas funkcionira, bojima se da ne baš previše, ali u takvim slučajevima postoji centar za socijalni rad i školski psiholozi. Osim toga ima i neki telefon za zlostavljane gdje se može dobiti savjet kako postupiti.
Cilj tih akcija jest da se roditelje dovede na razgovor kod psihologa odn. psihoterapeuta. Ako se radi o stvarnom zlostavljanju, psihičkom i fizičkom, za to postoje i sankcije.
Ipak, krajnji cilj te cure treba biti osamostaljenje i tada joj nitko neće moći uipravljati njezinim životom.

Ma što treba li utvrditi.
Maloprije je njena stara krenula u dućan i evo šta je rekla svojoj kćeri,citiram:"Hoćeš da donesem čokoladu za svoju bebicu?! Znam da moja bebica voli slatko,donijet ću ti."
Razumijete li vi to

[Stablo]

heleny 15 kaže:

Ma što treba li utvrditi.
Maloprije je njena stara krenula u dućan i evo šta je rekla svojoj kćeri,citiram:"Hoćeš da donesem čokoladu za svoju bebicu?! Znam da moja bebica voli slatko,donijet ću ti."
Razumijete li vi to

Pa ne vidim tu nekog zlostavljanja . Osim infantilnog odnosa

[nverinos]

Što to znači "put prema paklu,popločan je dobrim namjerama"?

[Rippersenzibilna]

neverin7 kaže:

Što to znači "put prema paklu,popločan je dobrim namjerama"?

To ti je ona zamka u koju se svaki čovjek da uhvatiti.Konkretno,kada sam to rekla,misilia sam na moju baku,koja svog sina(moga tatu) voli najviše na cijelom svijetu.Sve što je radila,radila je za njega,ali se na kraju to loše odrazilo na njega.Nije ga pustila da odraste.To je ono glavno i osnovno.Nije ga pustila da snosi odgovornost za svoje postupke;sve je ona uvijek riješavala.
Jer mu je željela pomoći.A zapravo mu je napravila još gore.
To je to;radeći sve u nekim najboljim namjerama,uništila mu je cijeli život,a i svoj.

[google1]

lina.lauri kaže:

Ciao, procitala sam sve i prisjecam se kako mi je bilo, a i kako nastavljam sa ''doziranjem''. Bacalo je doslovce na tragediju, nije da bas imam previse snage prepricavati, ali mi je knjiga Otrovni roditelji i te kako pomogla u shvacanju da nisam ni toliko jedina u imanju takvih roditelja, a ni toliko luda kakvom su me konstantno cinili, tj.ja sam se tako osjecala. cak je i moj brat igrao igru pogodnu njima

Probaj s knjigom "Koju igru igraš" od kanadskog psihijatra Erica Berna, mislim da će ti se svidjeti.

[google1]

Ove sve priče daju svesti pod istu stvar. Strah se javlja iz poistovjećivanja s pogrešnom formom, osjećajem, misli koja je usađena i tom emocijom oni manipuliraju. Iz toga se lako da zaključiti da manipuliraju isključivo zahvaljujući vašem neznanju i nerazumijevanju.

[šaban]

Ja imam skoro četrdeset i konačno sam shvatio da moram prekinut/prorijedit svakodnevne kontakte s svojim roditeljima. Oni su divni, brižni, pažljivi ali s vremenom me je to počelo jebeno smetat. Hvala bogu ne živimo zajedno, al nažalost ne živimo i dovoljno daleko. Moja sestra je drukčija, kao da su je rodile zmije i odgajale aždaje i roditelji joj služe kao odlagalište njenih problema, ono, psihoterapija za džabe. Naravno, nakon svake seanse, ova dva jadnika su u komi danima i vremenom su se počeli iživljavati nadamnom i mojom porodicom jer su našu dobrotu protumačili kao našu slabost pa si uzimaju za pravo da pokušaju upravljat s mojim živoom, kad već nemogu s njenim. Uglavnom, vrijeme je da i ja pokažem zube i lijepo ih odjebem, pa se nadam da će me tako i više cijenit.