Kada su dovoljno veliki za svoju sobu?

[mcirjak]

Maleni mi ima dvije godine, a prije mjesec dana je dobio seku. Sada spavamo kao sardine u spavaćoj sobi. U jednom krevetiću sa spuštenom stranicom je mali, na bračnom je kraj njega tata, ja do njega, a do mene je mala u svom krevetiću. Ne moram govoriti da se u sobi ne može okrenuti.

Mali je jako nemiran u snu tako da se nerijetko nadje između mene i tate ili kod naših nogu. Uz to se zna probuditi i tražiti mene, plakati ili tražiti bocu. Po meni je još premali za svoju sobu.

Znam da neki od prvog dana stavljaju bebe odvojeno u svoju sobu. Ja to ne bi mogla. Jeste li i kad ste vi svoju djecu odvojili?

[petra593]

Moj je u svojoj sobi od kada se rodio...spavala sam u njegovoj sobi neka dva mjeseca i od onda spava sam u sobi. Sad ima 2,5 godine i bez problema ide spavati u svoj krevet. Prije 10mj je dobio brata i ja sam otpočetka išla spavati u drugu sobu. Sad, otkako je skužio da može sam izaći iz kreveta, dolazi meni i mm ujutro oko 6 u krevet i onda se mazimo i igramo do 7.
Nemoj me krivo shvatiti, ali možda ima veze sadržaj ove teme sa problemom u tvojoj drugoj temi

[theodora]

Preselili smo se u novi stan kad mi je sin imao 2 god i 3 mj. Do tada nije imao svoju sobu i kad smo se preselili bio je toliko sretan i sam je izrazio zelju da tamo spava.

[mandy]

ne vidim vezu između sramežljivog djeteta i spavanja u drugoj sobi...

malac zasad spava sa nama...kimbi nema jednu stranicu i spojeni su kreveti..uskoro ćemo kupit veći krevet jer mu je ovaj već naknap al i dalje ostaje sa nama u sobi...vjerojatno dok sam ne traži da spava sam u svojoj sobi

[Leonee]

tako sam i ja nekako mislila.. kada sam zatrazi.. izvoli, ceka te.. do tada cemo svi biti u nasem velkom krevetu
ne zelim to uopce pozurivati

[shtefy]

Klinka sa mnom na velikom krevetu, dragi na pomoćnom, ali na dohvat ruke...

I super nam je...

Obožavam kada se navečer prije spavanja svi gurkamo i šuškamo, kada ona skače iz jednog kreveta u drugi, kad se sklupča kraj mene i moram ju češkati i maziti dok ne zaspi (pa ja zaspem prije nje )...

Neka ostane dok hoće, kad ode nedostajat će mi...

[gogiva]

Od kada sam postala spremna za bebu pa dok nisam rodila uvjek sam vikala da ce cim ju prestanem dojiti prebaciti u njezinu sobu ....

ne dojim ju vec mjesec i pol dana a nikako da ju prebacim u njezinu sobu (spava u svom kimbacu pored naseg kreveta)....nekako mi se tesko odvojiti sada od nje i nekako je meni milije da ju cujem kad uvali palac u usta i pocne cicati ....

Da mi je neko reko da ce mi to biti problem rekla bi mu da je sasav a sada eto muka mi je da ju ujutro nevidimodma cim se probudim ...uglavnom sada sam granicu prebacivanj pomaknula dok kao ne pocne cijelu noc spavati u komadu (ima jedno hranjenje nocu),mada mislim da cu i tada naci razlog da ju ne prebacim ni tada ....

[vusa]

Kad su spremni za svoju sobu ako spavaju sroditeljima??? To ovisi o samom djetetu. Moj sin je s nama spavao do svoje treće godine, tad smo preselili u stan i odmah je spavao s veseljem u svojoj sobi. Kad je imao 4 godine dobio je seku al nju smo prebacili kod njega u sobu kad je imala 2 godine i nije bilo veselijeg djeteta. Ima djece koja nece sama spavati ni sa 6 godina, al treba s djecom o tome puno razgovarati i pripremati ih na to i uvjeravati ih da je to nesta posebno, a ne da oni to shvate kao kaznu jer je u sobi tijesno.

[OnlySky]

Da, ovisi o djetetu. Moja ima 4 godine i ne pomišlja na svoju sobu iako ju tamo krevet čeka. Ponekad ju uspijem nagovoriti da spava u svom krevetu, jer se tada bolje naspavam. No, uglavnom sam odustala od toga. Pripremam ju na to, ali ona kaže da je još mala i da će ići u svoju sobu kada bude krenula u školu

[SaveAss]

kad je vrijeme za svoju sobu? kad dođe ljeto a beban ti zauzme cijeli krevet..i kad skužiš da ti je muž skupio već podosta staža u spavanju u dnevnom zbog komoditeta....

[8472]

petra593 kaže:

Moj je u svojoj sobi od kada se rodio...spavala sam u njegovoj sobi neka dva mjeseca i od onda spava sam u sobi.

Dijelim mišljenje i situaciju.....

[kocul]

mcirjak kaže:

Maleni mi ima dvije godine, a prije mjesec dana je dobio seku. Sada spavamo kao sardine u ... Jeste li i kad ste vi svoju djecu odvojili?

Sličnu situaciju imali smo i mi. Stariji je bio 25 mjeseci kada je dobio bracu. No mi smo ga prebacili u njegovu sobu mjesec dana prije poroda ( termina ). Samo dobivanje brace / seke za njih je šok. Još i nova soba... Rekli smo mu da je sada veliki, pa će imati svoju sobu. Doći će mali braco koji neće imati svoju sobu jer je on mali. Bili smo s njim u sobi dok ne zaspi. Srećom nije bilo problema. Relativno brzo je to prihvatio ( uz pomoć sitterice - pričanje ).
Kako ćeš ga sada odvojiti kada se seka već rodila? Hoće li se osjećati odbaćeno? Probaj, no morati ćeš punooooo više raditi s njim. Mogao bi postati ljubomoran, čak i agresivan. Možda da malo pričekaš, dok mu seka ne legne, pa na istu foru kao mi. Sretno
Imaš i moj post o istoj temi od kojih prije 14 mjeseci

[simple mind]

moje su cure spavale u svojoj sobi otkad su se rodile. ta je soba bila predviđena za dječju i tak je bila uređena. i na taj način sam izbjegla sve one "šokove" i osjećaje odbačenosti oko prebacivanja djeteta prvo u svoj krevet a onda i u svoju sobu.

i da, djeca su ODMAH spremna za svoju sobu - pitanje bi trebalo biti kada su RODITELJI na to spremni...

gogiva kaže:

Od kada sam postala spremna za bebu pa dok nisam rodila uvjek sam vikala da ce cim ju prestanem dojiti prebaciti u njezinu sobu ....

ne dojim ju vec mjesec i pol dana a nikako da ju prebacim u njezinu sobu (spava u svom kimbacu pored naseg kreveta)....nekako mi se tesko odvojiti sada od nje i nekako je meni milije da ju cujem kad uvali palac u usta i pocne cicati ....

Da mi je neko reko da ce mi to biti problem rekla bi mu da je sasav a sada eto muka mi je da ju ujutro nevidimodma cim se probudim ...uglavnom sada sam granicu prebacivanj pomaknula dok kao ne pocne cijelu noc spavati u komadu (ima jedno hranjenje nocu),mada mislim da cu i tada naci razlog da ju ne prebacim ni tada ....

[misiz S]

Ovo i mene muči, iako mali ima tek mjesec dana.
Za sada je u svom krevetiću - eventualno pred jutro spava malo s nama u krevetu, al samo vikendom /taman se zbudi kad mm ide na posao pa se i mi selimo u dnevni boravak - nije zabavno bez tate )
al sad me već plaši kako ćemo to izvesti

Brat od mm ima svoju sobu u koju se preselio tek ove godine, ima 9 godina, al još uvijek ode roditeljima spavati u krevet

Ah...kako bi rekla Scarlet, o tome ću brinuti sutra , al smišljam

[mala_papalina]

simple mind kaže:

moje su cure spavale u svojoj sobi otkad su se rodile. ta je soba bila predviđena za dječju i tak je bila uređena. i na taj način sam izbjegla sve one "šokove" i osjećaje odbačenosti oko prebacivanja djeteta prvo u svoj krevet a onda i u svoju sobu.

i da, djeca su ODMAH spremna za svoju sobu - pitanje bi trebalo biti kada su RODITELJI na to spremni...

ova mi je izjava skroz bezveze, sorry. Tvoja je stvar što si djecu odvojila od sebe po rođenju, teško da bi to napravila da si ih dojila 2 godine i po danu i po noći non stop ili da su se budile...
nisu sva djeca ista, ja sam protiv toga da ih se odvaja rano, al svatko poznaje najbolje svoje dijete.
Moj frajer je spavao s nama od rođenja, odvojio se prvo u svoj krevet s 2, pa u svoju sobu s 3ipo bez ikakvih trauma, plača, osjećaja nemamtipojma čega, sretan i na vlastitu inicijativu.
Ne može se djecu cijepit od osjećaja, tako da ih automatski lišiš istih. Treba ih u svoju sobu odma da ne budu tužne, ne volim te metode navikavanja na neimanje nečeg da ne budu tužni kasnije, vjerujem da s djecom treba proživit i tuge...

[simple mind]

mala_papalina kaže:

ova mi je izjava skroz bezveze, sorry. Tvoja je stvar što si djecu odvojila od sebe po rođenju, teško da bi to napravila da si ih dojila 2 godine i po danu i po noći non stop ili da su se budile...nisu sva djeca ista, ja sam protiv toga da ih se odvaja rano, al svatko poznaje najbolje svoje dijete.
Moj frajer je spavao s nama od rođenja, odvojio se prvo u svoj krevet s 2, pa u svoju sobu s 3ipo bez ikakvih trauma, plača, osjećaja nemamtipojma čega, sretan i na vlastitu inicijativu.
Ne može se djecu cijepit od osjećaja, tako da ih automatski lišiš istih. Treba ih u svoju sobu odma da ne budu tužne, ne volim te metode navikavanja na neimanje nečeg da ne budu tužni kasnije, vjerujem da s djecom treba proživit i tuge...

e najdraži su mi ovakvi zaključci koji nemaju veze s činjenicama. dakle: da, dojila sam svoju djecu, svaku po godinu i pol (i nešto sitnog) - dakle ukupno nešto preko 3 godine

jedno dijete mi je bilo nedonošče i dojila sam ju po nekoliko puta tijekom noći

nitko normalan ne želi CIJEPITI DJECU OD OSJEĆAJA; otkud ti, zaboga, takva ideja?! i otkud ti ideja da djeci pružaš osjećaje spavajući s njima i s mužem u istom krevetu?! pa kad bi to bio jedini način pokazivanja osjećaja, onda bi čitav život spavali svi zajedno!

ako je zajedničko spavanje s djetetom dokaz ljubavi, zašto si onda odvojila dijete kad je imalo 2 godine?

[simple mind]

mala_papalina kaže:

Tvoja je stvar što si djecu odvojila od sebe po rođenju,..........

pa naravno da je MOJA STVAR kaj sam stavila djecu spavati u svoju sobu. pa postavljačica prvog posta je i pitala "kad ste vi svoju djecu odvojili"...

[gica]

...ja se ne slažem da su djeca, odnosno bebe spremne ODMAH na odvajanje...ne kažem da moraju svi spavat sa starcima u krevetu, ali da su spremni odmah na svoju sobu ne bi rekla...

[simple mind]

gica kaže:

...ja se ne slažem da su djeca, odnosno bebe spremne ODMAH na odvajanje...ne kažem da moraju svi spavat sa starcima u krevetu, ali da su spremni odmah na svoju sobu ne bi rekla...

a zašto?

[Snake's Kiss]

Naš mrvac spava od prvog dana u svom krevetiću u svojoj sobi.

Mislim da bi ih na "njihov krevet" i prostor trebalo navikavati što ranije.

Ne razumijem sex life roditelja čije dijete spava s njima u sobi !???
To je zapravo strašno