Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 31.10.2007., 00:43   #41
ja se nisam brinula sve dok se jednom nismo zatekli u prometnoj gužvi u gradu,bilo je auta na sve strane, pješaka, i naš malac od 9 godina kaže: tata, tata, požuri, pogazi ih sve, ko u gta igrici??? Odonda mu branim takve igrice!
nickitha is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2007., 00:48   #42
Quote:
plavva kaže: Pogledaj post
ovak, nasilni crtići tipa transformeri, ninje kornjače i
ja imam majicu na ninja kornjače, dvije ustvari, i ne mogu ti opisat koliko sam bila sretna kad sam ih kupila, i šta uskraćuješ djetetu.
__________________
štrumf dok ga daviš pocrveni, pozeleni, poljubičasti,
a kad umre opet je plav ali bljeđe :D
by mishamu
alexxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2007., 09:37   #43
Da nasilne igrice uzrokuju kod djece nasilno ponasanje, moji bi obojica bili masovni ubojice

I oni i svi njihovi prijatelji prolijevaju hektolitre krvi u raznim meni ogavnim pucacinama, jurnjavama i slicno, pa nitko od njih nema problema s razdvajanjem igre od stvarnosti. Normalna su djeca s normalnim medjusobnim odnosima (je, moja dvojica krv piju jedan drugome svakodnevno, ali to je pocelo prije igrica), empatijom prema zivotinjama i ljudima i osjecajem za dobro i lose. Mislim da je moguce da do nekih problema dodje kod djece koja imaju predispozicije za probleme (izlozenost nasilju, dusevna bolest i sl.), ali normalno dijete koje odrasta u normalnoj okolini sasvim ce jasno shvacati da je igrica igrica a real life real life, isto kao sto smo mi prije 30 godina shvacali da nikoga ne ubijamo kad pucamo jedni na druge kao svabe i partizani.

I ja sam dok mi je prvi malac bio malen brijala da se moje dijete nece igrati nicega nasilnog, nismo mu kupovali nikakve ratne parafernalije i gledao je samo nenasilne crtice (apsolutni hit mu je bio Thomas the Tank Engine), ali to je otislo kroz prozor kad je kod malog frenda prokopao po igrackama, u ruku uzeo prvi plasticni pistolj i ostao ocaran, s ocima ko farovi. Testosteron.

Prijateljica je lani popustila i kupila klincima (4 i 6) PS. Do tad su igrice samo povremeno vidjeli kod drugih i nisu igrali, a kucnom racunalu nisu imali pristup uopce. Onda se zgrazala kako je djeci danima bila glavna zanimacija uhvatiti mrtvaca u igrici pa ga vuci pola sata naokolo. Bilo joj je morbidno. Onda su klinci naucili igrati kako spada pa su vise ubijali a manje vukli mrtvace... anyway, uskoro ih je proslo najvece odusevljenje PS, i dalje igraju ali uglavnom kad je lose vrijeme, kad je lijepo onda su s ekipom iza zgrade i ganjaju loptu i voze bicikle. Nisu postali nista agresivniji ni cudniji, isti su kao sto su bili prije virtualne koljacine.
goblena is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2007., 10:42   #44
Quote:
alexxx kaže: Pogledaj post
ja imam majicu na ninja kornjače, dvije ustvari, i ne mogu ti opisat koliko sam bila sretna kad sam ih kupila, i šta uskraćuješ djetetu.
ima i on. ima i figurice. al crtić je takvo smeće da toga nema nigdje. baš smeće. a to jebiga ne mora gledat. ima ostatak života da gleda pizdarije.

kaj se igrica tiče, ja imam dete od skoro 4 godine. nema kaj radit na kompu. ima bojat, čitat, slagat kocke, igrat se na drugi način. uopće ne mislim da nekaj propušta. kad bude veći, pokazat ću mu sama kaj sve komp može i nabavit ću mu igrice koje nisu čista pucačina, nego nešto što i mozak razvija.
telka i komp su gotova zabava: uključiš i ne moraš se trudit oko ničega. a to je, vjerujem, loše.
plavva is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2007., 12:20   #45
Sve je ono sto od toga napravis.

Igrice na kompu i buljenje u TV su stetni ako zauzimaju previse vremena i zamijene neke druge stvari (kretanje, druzenje, ucenje, spavanje). Vjerujem da nisu stetni sami po sebi.

Osim toga, itekako se puno toga dobroga moze izvuci iz velikog interesa koji racunalne igre pobude kod djece. Od velike motivacije za ucenje stranog jezika (imam dva takva doma kojima su igrice donijele vise kompetencije u engleskom nego nastava istoga) do toga da devetgodisnjak sam instalira programe i uspjesno nalazi crackove za njih po netu, da je dvanaestgodisnjak sposoban sam instalirati novi komad hardwarea (ukljucujuci trazenje odgovarajucih drivera po netu), reinstalirati operativni sustav, raspravljati na stranom jeziku na stranim forumima o stvarima koje ga zanimaju (ne samo igricama), potpuno sam provaliti 3D program za arhitekte (ne room arranger nego profesionalnu stvar) i crtati si u njemu do u detalje svoju kucu iz snova, traziti sam po netu dodatne izvore za potrebe nastave itd itd. Naravno da sve to ne ide samo od sebe i da je potreban nadzor i poticanje, ali moju djecu to veseli i puno su naucili uz racunalo, a ja sam savrseno svjesna da bez igrica toga ne bi bilo, jer im racunalo ne bi bilo toliko privlacno...
goblena is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2007., 15:01   #46
Quote:
goblena kaže: Pogledaj post
Sve je ono sto od toga napravis.

Igrice na kompu i buljenje u TV su stetni ako zauzimaju previse vremena i zamijene neke druge stvari (kretanje, druzenje, ucenje, spavanje). Vjerujem da nisu stetni sami po sebi.

Osim toga, itekako se puno toga dobroga moze izvuci iz velikog interesa koji racunalne igre pobude kod djece. Od velike motivacije za ucenje stranog jezika (imam dva takva doma kojima su igrice donijele vise kompetencije u engleskom nego nastava istoga) do toga da devetgodisnjak sam instalira programe i uspjesno nalazi crackove za njih po netu, da je dvanaestgodisnjak sposoban sam instalirati novi komad hardwarea (ukljucujuci trazenje odgovarajucih drivera po netu), reinstalirati operativni sustav, raspravljati na stranom jeziku na stranim forumima o stvarima koje ga zanimaju (ne samo igricama), potpuno sam provaliti 3D program za arhitekte (ne room arranger nego profesionalnu stvar) i crtati si u njemu do u detalje svoju kucu iz snova, traziti sam po netu dodatne izvore za potrebe nastave itd itd. Naravno da sve to ne ide samo od sebe i da je potreban nadzor i poticanje, ali moju djecu to veseli i puno su naucili uz racunalo, a ja sam savrseno svjesna da bez igrica toga ne bi bilo, jer im racunalo ne bi bilo toliko privlacno...
pa o tome ja pričam.
mislim da je za 4-godišnje dijete bolji drugi oblik zabave, ali kad ponaraste zašto ne? dapače.
plavva is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2007., 19:47   #47
Quote:
nickitha kaže: Pogledaj post
ja se nisam brinula sve dok se jednom nismo zatekli u prometnoj gužvi u gradu,bilo je auta na sve strane, pješaka, i naš malac od 9 godina kaže: tata, tata, požuri, pogazi ih sve, ko u gta igrici??? Odonda mu branim takve igrice!
GTA je stvarno grozan, ali ja nisam branila, samo bih s vremena na vrijeme bacila komentar, i sad se to vise ne igra kod nas. Problem je s klincima da sto im vise branis to budu tvrdoglaviji. I uvijek mogu otici kod prijatelja pa tamo igrati/gledati
vorbore is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 11:50   #48
GTA IV i ostale igre-utjecaj na djecu

Baš gledam ovaj članak na index.hr o najnovijoj igri GTA IV. Članak nije nimalo kritičan prema igri već ju dapače opravdava. Pa mi smo onda u potpunosti izgubili osječaj za moral. Igra u kojoj možete hodati po ulici i raznjeti čovjeka bazukom ili rascvjetat mu glavu metkom...pobiti masu ljudi i onda pohebati kurvu u autu, a da ne govorim o masi psovki koje igra sadrži....za sve to dotični "novinar" tvrdi da nema ama baš nikakvog negativnog utjecaja na nedozrelu djecu!?
Jedan od glavnih argumenata je "zašto roditelji ne provode više vremena s djecom"....kako?
Ako želite preživjeti morate radit, obitelji su rasprosute na sve strane, velika većina razvdojena....tradicionalne obitelji gotovo da više i ne postoje...ili su već uništene. Možda je kod nas situacija nešto bolja, no na zapadu....sumnjam...tamo je čudo ako se obitelj održi na okupu duže od 10 godina...

Dječiji mozak je ko spužva i zar je zaista nužno da ono mora upijati sve bolenoće ovoga svijeta kroz tu igircu...u tako ranoj dobi? Ma ona nije ni zdrava za odrasloga pojedinca...
Dakako nije problem samo te igirce već konstantna bombardiranja dječijih umova sa takvim porukama i u serijama i u filmu, no ipak ova igra dozvoljava virtualnu interaktvinost u ubijanju čovjeka....djete sudjeluje u tome...interakcija je obostrana za razliku od filma.

Smješno je što se uopće čudimo ispadima pojednica kada su jedine poruke ovakve....naš svijet je nesposoban za demokraciju. Zapravo ona je vjerojatno najstrašnija tvorevina za čovjekov moral....a kada taj moral nestane...onda je zaista čovjek čovjeku vuk.



Link na članak:
http://www.index.hr/xmag/clanak/gta-...cu/386855.aspx
Fredrro is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 12:44   #49
cinjenica je da nemamo pojma kaj nam klinci rade.

sin mamin pametni je zicao gta mjesecima i na kraju uzicao od kume za rodjendan...kad sam pitala kakva je igrica objasnio mi je da su to jurnjave autima. ok, rekoh, pomisljejuci da je to najmanje od sveg zla

instalirali mi to, igra on veselo, ulijece mama u sobu, a frajer autom prelazi kroz crveno preko pjesaka, zida, travnjaka, ubijajuci sve redom

jebote, mene je znoj oblio samo od slike na ekranu!
citavo vrijeme se pitam kakve procese izaziva u mozgu privikavanje na ovakvo nasilje!

a kad sam pitala naivno "pa zasto vozis ko kreten!?" odgovor je bio "pa kad mogu, mama!"
tipa igrica ga ne izbacuje, sve ono sto mozes ujedno i smijes.

prestrasno.

skidam ga s gta pomalo, tj. doziram i pokusavam mu paralelno pricati o gradu, pljacki, voznji, stresu u kolicinama u kojima on to moze shvatit...ali fakat se bojim.
__________________
Najopasnija hrana je torta. Svadbena.
Jedini poraz koji sam doživio u životu...nisam uspio sjebat škuribandu. (walter, 2010.)
putnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 12:46   #50
zato će meni djeca dobit ps kad si ga zarade.
opće me ne zanima jel to zlostavljanje i uskraćivanje ne znam čega. ja isto nisam imala tamagočija jer je majka bila protiv koncepta ljubimca kojeg možeš resetirat ako neš zajebeš i niš mi ne fali. molim da se suzdržite od komentiranja zadnje izjave. hvala.
__________________
štrumf dok ga daviš pocrveni, pozeleni, poljubičasti,
a kad umre opet je plav ali bljeđe :D
by mishamu
alexxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 13:55   #51
Quote:
alexxx kaže: Pogledaj post
ja isto nisam imala tamagočija jer je majka bila protiv koncepta ljubimca kojeg možeš resetirat ako neš zajebeš i niš mi ne fali.
Jebote, kako da se suzdržim...

mudroj ženi!
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 14:10   #52
ot: vjerujem da je mislila na ovo "nis mi ne fali"

to sam obrazlozenje imala i ja u glavi sto bi bilo kad bi bilo, ali moji su bili premladi za tamagocija.

ja im ne mogu zabranit sve
obrazlozenja prolaze, cak se i slaze s njima oko turbonasilnih pucacina, barem do gta. to je mene iznenadilo jer ja nisam imala pojma kaj je to.


malac je do sad bio zadovoljan s fifa/proslogodisnje izdanje i ostalim sportskim igricama.
__________________
Najopasnija hrana je torta. Svadbena.
Jedini poraz koji sam doživio u životu...nisam uspio sjebat škuribandu. (walter, 2010.)
putnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 14:30   #53
Quote:
putnica kaže: Pogledaj post
ja im ne mogu zabranit sve
ja hoću

ma lupam bezveze. nemam blage veze kako ljudi uspiju izbalansirat izloženost negativnim utjecajima iz okoline i socijalizaciju djeteta. ono, ne možeš ga stavit pod stakleno zvono, al di se povlači crta? pomiriš se s tim da će to igrat kod prijatelja al doma ne dolazi u obzir? pomiriš se s time da će to igrat kod prijatelja pa može onda i doma jer kad je kod prijatelja bolje da se igraju nešto njih dvojica nego da bleje u ekran? postaviš vremensko ograničenje i nosiš kablove sa sobom na posao da osiguraš da će se i poštovat i dok te nema doma? odeš naučit vrlo konstruktivno hendlat vlastiti stres i bijes i ljutnju i frustraciju i nadaš se da će dobar role model doma bit dovoljan da minimizira utjecaj igrica? spotrgaš se da osiguraš hrpu stalno dostupnih alternativa? ideš se igrat s djetetom kad apsolutno nemaš volje za to jer ga ne želiš gurnut pred ekran kad već nije tamo samoinicijativno? šta napraviš kad ga prijatelji zajebavaju jer je zadnji prešao igricu jer mu mama nije dala da je igra dok ne pređe, žrtvujući san i hranu?

ono, aaaaaaaaa!

a to su samo nasilne igrice. šta s realityjima, krvoločnim filmovima, imperativu da se kupi sve ikad i ima sve ikad i moraš (s)kupit sve itakodalje i tako dalje.
__________________
štrumf dok ga daviš pocrveni, pozeleni, poljubičasti,
a kad umre opet je plav ali bljeđe :D
by mishamu
alexxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 15:06   #54
Moj sin ima 5 godina i gleda crtane tipa Spiderman, Ninja kornjače, Power Rangers..... (te kao strašne) uz to ima sve te igračke x 100 valjda
Također gleda i Medvjediće dobra srca, Fifi i cvjetno društvo, (ima i medvjediči igračke kao i Fifi ) Jagodica bobica i sl.

Uz to sve obožava gledati dnevnik Nove Tv - uglavnom svakodnevno.

Što ga zanima ili mu nije jasno - ja mu objasnim.

TV ukupno na dan gleda oko 2-2,5 sata.

On je sve nego naslian. Nikad se nije potukao, čak ni kada ga drugi tuku (na što ja popiz....) više je onako maza , plačljivko.

Nije postao nasilan ni zbog Ninji, Spidermana, a ni zbog dnevnika.
MAJA155 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 15:10   #55
Quote:
alexxx kaže: Pogledaj post
ja hoću

ma lupam bezveze. nemam blage veze kako ljudi uspiju izbalansirat izloženost negativnim utjecajima iz okoline i socijalizaciju djeteta. ono, ne možeš ga stavit pod stakleno zvono, al di se povlači crta? pomiriš se s tim da će to igrat kod prijatelja al doma ne dolazi u obzir? pomiriš se s time da će to igrat kod prijatelja pa može onda i doma jer kad je kod prijatelja bolje da se igraju nešto njih dvojica nego da bleje u ekran? postaviš vremensko ograničenje i nosiš kablove sa sobom na posao da osiguraš da će se i poštovat i dok te nema doma? odeš naučit vrlo konstruktivno hendlat vlastiti stres i bijes i ljutnju i frustraciju i nadaš se da će dobar role model doma bit dovoljan da minimizira utjecaj igrica? spotrgaš se da osiguraš hrpu stalno dostupnih alternativa? ideš se igrat s djetetom kad apsolutno nemaš volje za to jer ga ne želiš gurnut pred ekran kad već nije tamo samoinicijativno? šta napraviš kad ga prijatelji zajebavaju jer je zadnji prešao igricu jer mu mama nije dala da je igra dok ne pređe, žrtvujući san i hranu?

ono, aaaaaaaaa!
e, sve to, samo jos s preostalom rukom grlit

ovo s igricama kod frendova...jednom je moj mali imao zabranu kompjutora tjedan dana. i tak, on zica, ja ne popustam i treci dan kaze bistric mami da bi on na uobicajeno druzenje kod frenda.
-ok, smijes, rekoh
-a smijem li kod njega na kompjutor?
-wtf

rekla sam mu da cu se pravit da nisam cula pitanje, jer mu ne zelim odgovoriti na njega.
__________________
Najopasnija hrana je torta. Svadbena.
Jedini poraz koji sam doživio u životu...nisam uspio sjebat škuribandu. (walter, 2010.)
putnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 15:57   #56
Quote:
MAJA155 kaže: Pogledaj post
TV ukupno na dan gleda oko 2-2,5 sata.
šta nije to malo puno, toliko ni ja ne gledam tv. forum zanemarimo..
__________________
štrumf dok ga daviš pocrveni, pozeleni, poljubičasti,
a kad umre opet je plav ali bljeđe :D
by mishamu
alexxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.05.2008., 16:28   #57
Quote:
alexxx kaže: Pogledaj post
šta nije to malo puno, toliko ni ja ne gledam tv. forum zanemarimo..
Gledaju oko pola sata - sat TV ujutro u vrtiću.

Popodne gleda oko pola sata - sat kući, iako sada baš i ne kad je lijepo vrijeme pa je stalno vani.

I gleda navečer prije spavanja obavezno neki crtani i tako zaspe.


Btw. ja baš ne gledam TV puno. Ne da mi se.
MAJA155 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2010., 19:40   #58
Roditelji, dopuštate li nasilne igračke?

Danas me sestrična našla preko facea (nismo u kontaktu baš iz raznoraznih razloga), a kako dugo nisam vidjela kako nećak izgleda, pogledala sam album s njegovim fotkama. A onda- šok i nevjerica
Desetak slika njega (sad ima nekih 5-6 godina) s puškama i pištoljima (plastični, ali jedni od onih živopisnih), šljemom na glavi, onom vojnom kapom svečanom i beretkom, jedna fotka kako cilja u fotić, jedna fotka s ujakom (RVI) u skoro pa punoj vojnoj spremi....stvarno me šokiralo. Posebno na kraju kad sam vidjela jednu gdje on i druga sestrična pokazuju srednje prste u fotić.

Uhvatila sam se nespremna na vlastiti šok, jer zapravo nisam pomišljala na to da danas, uza svo znanje o razvijanju agresije, tolerancije na nasilje itd još uvijek postoje ljudi koji veličaju dječje igranje s onim što služi samo i jedino kao sredstvo ubijanja, i da je to meni toliko nepojmljivo a njima ko dobar dan.
Još uvijek ne dolazim sebi. Fotke su stvarno stravične po mom mišljenju. Oke, nisam niti ja čistunac, i sama sam se igrala rata ko klinka (jer no, ipak nam je to bila svakodnevica), jedno vrijeme sam bila ovisna o call of duty, dečko mi konstatno igra nešto u čemu ubija nekoga ili nešto...ali sljedeće bi godine (ako bude sreće) trebala biti mama i ne mislim ni u ludilu dopustiti ikakve igračke u obliku pištolja/puške/bombe/ičega sličnog. I učiti ju/ga da su takve stvari opasne, loše i nisu za igru (niti za upotrebu). Mislim da bi možda dopustila mačeve, i najvjerojatnije puške/pištolje na vodu koji ne izgledaju kao puška i pištolj, ali to tek kasnije, kada ovladaju okulomotorikom i ne budu prijetili da će mi smočiti lap ). Ali ništa ratno...to mi je naprosto nepojmljivo. Znam da neću moći djecu izolirati od svih utjecaja, ubojstava i krvi u podnevnim vijestima, ali bar mogu kontrolirati što mi se doma događa. valjda.

U ovom trenutku više ne znam griješim li ja i da li je to sasvim bezazleno (iako mi svo moje znanje i Bandura govore drukčije) ili je reakcija opravdana. Stvarno ne znam. I još uvijek sam šokirana....

Roditelji, molim korisna iskustva i/ili mišljenja...dopuštate li ratne crtiće/filmove? Ratne igračke? Pištolje i puške? Do koje granice? I zašto?

(ako ima potrebe spojiti s općim temama o igračkama, oke, nije mi se činilo da tamo spada)
__________________
"This above all: to thine own self be true, And it must follow, as the night the day, Thou cans't not be false to any man " (Hamlet, ll.78-80)

Bowties are cool.
nephthys is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2010., 20:41   #59
Quote:
nephthys kaže: Pogledaj post
Danas me sestrična našla preko facea (nismo u kontaktu baš iz raznoraznih razloga), a kako dugo nisam vidjela kako nećak izgleda, pogledala sam album s njegovim fotkama. A onda- šok i nevjerica
Desetak slika njega (sad ima nekih 5-6 godina) s puškama i pištoljima (plastični, ali jedni od onih živopisnih), šljemom na glavi, onom vojnom kapom svečanom i beretkom, jedna fotka kako cilja u fotić, jedna fotka s ujakom (RVI) u skoro pa punoj vojnoj spremi....stvarno me šokiralo. Posebno na kraju kad sam vidjela jednu gdje on i druga sestrična pokazuju srednje prste u fotić.

Uhvatila sam se nespremna na vlastiti šok, jer zapravo nisam pomišljala na to da danas, uza svo znanje o razvijanju agresije, tolerancije na nasilje itd još uvijek postoje ljudi koji veličaju dječje igranje s onim što služi samo i jedino kao sredstvo ubijanja, i da je to meni toliko nepojmljivo a njima ko dobar dan.
Još uvijek ne dolazim sebi. Fotke su stvarno stravične po mom mišljenju. Oke, nisam niti ja čistunac, i sama sam se igrala rata ko klinka (jer no, ipak nam je to bila svakodnevica), jedno vrijeme sam bila ovisna o call of duty, dečko mi konstatno igra nešto u čemu ubija nekoga ili nešto...ali sljedeće bi godine (ako bude sreće) trebala biti mama i ne mislim ni u ludilu dopustiti ikakve igračke u obliku pištolja/puške/bombe/ičega sličnog. I učiti ju/ga da su takve stvari opasne, loše i nisu za igru (niti za upotrebu). Mislim da bi možda dopustila mačeve, i najvjerojatnije puške/pištolje na vodu koji ne izgledaju kao puška i pištolj, ali to tek kasnije, kada ovladaju okulomotorikom i ne budu prijetili da će mi smočiti lap ). Ali ništa ratno...to mi je naprosto nepojmljivo. Znam da neću moći djecu izolirati od svih utjecaja, ubojstava i krvi u podnevnim vijestima, ali bar mogu kontrolirati što mi se doma događa. valjda.

U ovom trenutku više ne znam griješim li ja i da li je to sasvim bezazleno (iako mi svo moje znanje i Bandura govore drukčije) ili je reakcija opravdana. Stvarno ne znam. I još uvijek sam šokirana....

Roditelji, molim korisna iskustva i/ili mišljenja...dopuštate li ratne crtiće/filmove? Ratne igračke? Pištolje i puške? Do koje granice? I zašto?

(ako ima potrebe spojiti s općim temama o igračkama, oke, nije mi se činilo da tamo spada)

ja svojoj djeci biram igračke. nasilne igračke, pištolje, i još mnogo demonskih igračaka kojih ima na tržištu ne dozvoljavam.
teško je to u današnje vrijeme jer sva druga djeca u kvartu i vrtiću su dobro opremljena svim tim groznim "igračkama"(teško je to i nazvati igračkama).
I nekada moja djeca su pomalo i izopčena od svojih vršnjaka jer se ne igraju sa time.
Ja im to nastojim nadomjestiti sa normalnim stvarima. npr. ovo ljeto su prijatelji moga sina skupljali neke slije ( ja sam ih zvala da su sotonske slije) koje ja njemu nisam dozvoljavala, ali sam mu zato kupovala sladoled sa slijama autića. Cijela family je lizala sladolede samo da bi skupio cijeli album. i mogu ti reči da on na kraju uopče nije patio zato jer mu nisam kupovala one "sotonske" slije.
Djecu od malih nogu treba učiti da neke stvari nisu dobre i čak ako oni to i ne razumiju treba im neke stvari braniti.
Mnogo puta sam upadala u rasprave sa ostalim roditeljima iz kvarta i uglavnom njima je smiješno što ja svojoj djeci neke stvari branim. Kažu oni meni da su to dječije igračke, ali ja kažem: ako djetetu od 5 godina nisamo u stanju neke stvari zabraniti i naučiti ih da nisu dobre kako čemo im tek onda kada budu imali 15 godina i kada budu puno gore stvari u pitanju reči NE.
Čitala sam u jednoj knjizi da ono što djete nauči do 7 godine života da ga to najviše ocrtava kroz cijeli život. tako da ako dijete nauči na agresiju, pištolje... što se može očekivati.
Dobro, i ja sam se igrala na rata kao djete, ali sve u granicama normalnosti...ali ovo su drugačija vremena.
Mislim da trebamo čuvati našu djecu, oni sa nam dar od Boga.
U današnje vrijeme kao da svi žele zatrovati naštou djecu. pogledajte samo kakvih crtanih ima na televiziji, kakve igračke se prodaju... užaš... između svega toga što se nudi mi trebamo probrati ono što je dobro za njih
tabita is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2010., 23:15   #60
Moj sin (tri i pol) ne gleda ništa od tih nasilnih crtića.Još samo boba,pepu pig,doru,traktor toma i sl.Ne gleda Ben 10,ninđe i sl. i ako mu je ljetos mm nerazmišljajući počeo puštati ninđe(dobili ih na poklon) i tada sam vidjela kako se pod utjecajem njih i kada se igra i kada je ljut ponaša.Sve neke divljačke,ratoborne fore iz tog crtića.Završilo u smeću,a njemu lijepo objasnila.Nije nasilan,budno pazim što gleda ali svejedno neke stvari pokupi u vrtiću.Njemu je u igri kroz maštu gitara puška (igra,puška =vrtić)ali i takve stvari riješimo u hodu.Sve u svemu ja zadovoljna,prezadovoljna jer nije ratoboran,ne prostači,kulturno se ophodi za svoje godine te upozorava i druge na svoje ponašanje,govori "to je ružno".Jako je svjestan što je dobro a što nije,to baš nije toliko vezano samo za i zbog crtića,ali ne vidim razloga čak i da su potpuno bezopasni zašto bi to gledao.Masu toga i ovako pokupi u vrtiću,što onda opet ja moram ispravljati.A sa drugim roditeljima se ne raspravljam o ničemu,pa tako ni o crtićima.
Amrićak is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:08.