Nasilne igre, igrice i crtići

nephthys kaže:

Danas me sestrična našla preko facea (nismo u kontaktu baš iz raznoraznih razloga), a kako dugo nisam vidjela kako nećak izgleda, pogledala sam album s njegovim fotkama. A onda- šok i nevjerica
Desetak slika njega (sad ima nekih 5-6 godina) s puškama i pištoljima (plastični, ali jedni od onih živopisnih), šljemom na glavi, onom vojnom kapom svečanom i beretkom, jedna fotka kako cilja u fotić, jedna fotka s ujakom (RVI) u skoro pa punoj vojnoj spremi....stvarno me šokiralo. Posebno na kraju kad sam vidjela jednu gdje on i druga sestrična pokazuju srednje prste u fotić.

Uhvatila sam se nespremna na vlastiti šok, jer zapravo nisam pomišljala na to da danas, uza svo znanje o razvijanju agresije, tolerancije na nasilje itd još uvijek postoje ljudi koji veličaju dječje igranje s onim što služi samo i jedino kao sredstvo ubijanja, i da je to meni toliko nepojmljivo a njima ko dobar dan.
Još uvijek ne dolazim sebi. Fotke su stvarno stravične po mom mišljenju. Oke, nisam niti ja čistunac, i sama sam se igrala rata ko klinka (jer no, ipak nam je to bila svakodnevica), jedno vrijeme sam bila ovisna o call of duty, dečko mi konstatno igra nešto u čemu ubija nekoga ili nešto...ali sljedeće bi godine (ako bude sreće) trebala biti mama i ne mislim ni u ludilu dopustiti ikakve igračke u obliku pištolja/puške/bombe/ičega sličnog. I učiti ju/ga da su takve stvari opasne, loše i nisu za igru (niti za upotrebu). Mislim da bi možda dopustila mačeve, i najvjerojatnije puške/pištolje na vodu koji ne izgledaju kao puška i pištolj, ali to tek kasnije, kada ovladaju okulomotorikom i ne budu prijetili da će mi smočiti lap ). Ali ništa ratno...to mi je naprosto nepojmljivo. Znam da neću moći djecu izolirati od svih utjecaja, ubojstava i krvi u podnevnim vijestima, ali bar mogu kontrolirati što mi se doma događa. valjda.

U ovom trenutku više ne znam griješim li ja i da li je to sasvim bezazleno (iako mi svo moje znanje i Bandura govore drukčije) ili je reakcija opravdana. Stvarno ne znam. I još uvijek sam šokirana....

Roditelji, molim korisna iskustva i/ili mišljenja...dopuštate li ratne crtiće/filmove? Ratne igračke? Pištolje i puške? Do koje granice? I zašto?

(ako ima potrebe spojiti s općim temama o igračkama, oke, nije mi se činilo da tamo spada)

možda si u šoku jer niste nešto u kontaktu iz raznovrsnih razloga,pa si odma našla manu,mislim lako je gledat iz ptičje perspektive,evo moj ima 10 mjeseci i već znam kako je tvrdoglav kad nešto hoće,a kamoli sa pet,šest godina kad ima prijatelje u vrtiću,kad ima tatu,brata,rođaka kao što je npr.tvoj momak i voli te ubilačke igrice..ja osobno to ne podnosim ali nikad nebi sudila nekome zbog toga i mislim da to ne utječe ako se ne gleda ne znam pet šest sati dnevno..evo moj hoće daljinski,mob,kopat po ormaru,vadit mi lonce,robu van,kopat po blatu,pijesku,čupat mi cviće po kući i već sa deset mjeseci osjećam se kao terminator jer mu non stop govorim ne ne i objašnjavam zašto ne..pa sam prominila ploču,ono što zbilja nije za njega od toga..lupanje po tv,čeprkanje po utičnicama,bacat daljinski e to mu ne dam,a ovo ostalo nek istraživa,preživit će..mislim da zabrane mogu uzrokovat kontra efekt i šta uopće ima loše u nindja kornjačama..ja sam uvik ka mala bila ona sa crvenim povezom

[Death-of-Art]

nephthys kaže:

Danas me sestrična našla preko facea (nismo u kontaktu baš iz raznoraznih razloga), a kako dugo nisam vidjela kako nećak izgleda, pogledala sam album s njegovim fotkama. A onda- šok i nevjerica
Desetak slika njega (sad ima nekih 5-6 godina) s puškama i pištoljima (plastični, ali jedni od onih živopisnih), šljemom na glavi, onom vojnom kapom svečanom i beretkom, jedna fotka kako cilja u fotić, jedna fotka s ujakom (RVI) u skoro pa punoj vojnoj spremi....stvarno me šokiralo. Posebno na kraju kad sam vidjela jednu gdje on i druga sestrična pokazuju srednje prste u fotić.

Uhvatila sam se nespremna na vlastiti šok, jer zapravo nisam pomišljala na to da danas, uza svo znanje o razvijanju agresije, tolerancije na nasilje itd još uvijek postoje ljudi koji veličaju dječje igranje s onim što služi samo i jedino kao sredstvo ubijanja, i da je to meni toliko nepojmljivo a njima ko dobar dan.
Još uvijek ne dolazim sebi. Fotke su stvarno stravične po mom mišljenju. Oke, nisam niti ja čistunac, i sama sam se igrala rata ko klinka (jer no, ipak nam je to bila svakodnevica), jedno vrijeme sam bila ovisna o call of duty, dečko mi konstatno igra nešto u čemu ubija nekoga ili nešto...ali sljedeće bi godine (ako bude sreće) trebala biti mama i ne mislim ni u ludilu dopustiti ikakve igračke u obliku pištolja/puške/bombe/ičega sličnog. I učiti ju/ga da su takve stvari opasne, loše i nisu za igru (niti za upotrebu). Mislim da bi možda dopustila mačeve, i najvjerojatnije puške/pištolje na vodu koji ne izgledaju kao puška i pištolj, ali to tek kasnije, kada ovladaju okulomotorikom i ne budu prijetili da će mi smočiti lap ). Ali ništa ratno...to mi je naprosto nepojmljivo. Znam da neću moći djecu izolirati od svih utjecaja, ubojstava i krvi u podnevnim vijestima, ali bar mogu kontrolirati što mi se doma događa. valjda.

U ovom trenutku više ne znam griješim li ja i da li je to sasvim bezazleno (iako mi svo moje znanje i Bandura govore drukčije) ili je reakcija opravdana. Stvarno ne znam. I još uvijek sam šokirana....

Roditelji, molim korisna iskustva i/ili mišljenja...dopuštate li ratne crtiće/filmove? Ratne igračke? Pištolje i puške? Do koje granice? I zašto?

(ako ima potrebe spojiti s općim temama o igračkama, oke, nije mi se činilo da tamo spada)

uf. to je grozno.
prestrašno!
nedaj bože da ti dijete ikad sazna što je to rat.
nedaj bože da mu spomeneš šta se događalo na našim prostorima 91e!


opravdano je.
normalno je.
što da ti velim? čemu toliko drame oko banalnih stvari?
sory, zgražaš se nad tim slikama ko da su pedofilski sadržaji na njima.
onako, čemu to?
moj muž je imao 4-5 godina kad je pravu pušku držao u ruci i učio kako se puca.
dan danas voli puške , pištolje , tenkove, bavio se airsoftom, u 20oj godini života s frendovima lutao po šumi i igrao se rata, sad igra na kompu neke ratne strateške igrice, sav nabrijan "uf, idem osvajat grad!"
a kaj da velim o njemu osim da je totalno najflegma čovjek kojeg sam ikad upoznala i kojem je najžešći agresivni ispad dosad bio:
"NEĆU RUČAT!"
i većina njegovih frendova koje sam upoznala a koji barataju oružjem su prilično slatkastki i fini muškarci za koje bih dala ruku u vatru da nikoga ne bi namjerno ozlijedili.

ne. ne vidim ništa loše u tome da se djecu uči o oružju.
što se mene tiče moj sin može s 5 godina slobodno nabrojati svih pet milijardi vrsta pištolja koje postoje , ja kurca ne kužim tu spiku ".765" i slične fore.
neka ga tata uči svemu tome slobodno.
štoviše, bila bih sretna da mi sin bude jednog dana poput svoga oca - obrazovan i načitan, kako o povijesti, zemljopisu, općoj kulturi... tako i o vojnoj tehnologiji.


btw, znaš li ti da je odlazak na streljanu i pucanje iz zračnice dio školovanja?
tamo negdje petom osnovne profesor tjelesnog će klince odvuć na streljanu i tamo će djeca učiti pucati u metu.
i kaj buš onda?
tužila profesora? školu?

po tebi su profesionalni vojnici najveća gamad koja je mogla hodati svijetom.
nisu.
jesi li ikad upoznala jednoga?
nisi.
čemu onda tolike predrasude?
ne razumijem. zar misliš da je netko srbočetnički agresor čim primi onaj vodeni pištolj u ruku?

druga je stvar kad je netko seljak pa uzme tatici pištolj iz ormara , ode malo na narodnjake pa se pijan kurči pucanjem okolo naokolo.
al naravno...to sve proizlazi upravo iz jedne stvari...
iz neznanja o oružju.
isto kao što se jedna profesionalni vojnik ne može spustiti na razinu jednog četničkog selje belje koji je silovao pitaj boga koliko žena u BiH, tako se niti oružje ne može svoditi na nužno i apsolutno zlo.

[Death-of-Art]

i šta ste se oružja uhvatili.
glavna prijetnja našoj djeci je Jadranka Kosor sa svojim HDZom.
a ne plastični pištolji.

[shtefy]

Ja patološki mrzim oružje. Srećom, imam žensko djete pa ne moram razbijati glavu s dilemama tipa: dozvoliti igračke-oružje ili ne.

Ali zato obožavam igrice na kompu. Ne igram pucačine i sl., više volim avanture, RPG-e i sl. Ali to ne znači da tamo nema baš nikakvog nasilja. U ogromnoj većini igrica poanta je napredak u svemu, pa tako i oružju, i uništavanje "neprijatelja". Moje igrice su pune najluđih i najšarenijih čudovišta koja uništavam na sve nemile načine.

Moj dragi obožava oružje. Ne da ga ima u stanu, ali ima zavidnu kolekciju DVD-a, knjiga o oružju, po cijele dane bi visio na History Channelu i gledao dokumentarce o velikim bitkama, strategijama... Kad je sam bio pozvan na mobilizaciju i morao je stvarno nositi pušku, bio je sav jadan. Mrzio je to. On na kompu ne gleda pornjavu, nego šore. Filipović je njegov idol. Komentira UFC borbe stručnije od TV komentatora. Sam ne bi ni mrava zgazio.

Svi smo mi odrasli na nasilnim bajkama. Sad su kao nindža kornjače sam pojam zla, a mi smo odrasli na Snjeguljici kojoj je maćeha tražila da joj lovac donese njeno srce, Crvenkapici gdje lovac raspori vuka i baci ga u bunar, Ivici i Marici koje su roditelji ostavili u šumi da krepaju od gladi, kako bi tata i maćeha imali za sebe... Da ne spominjem Tom & Jerryja i sl. gdje svaki čas netko završi spljoskan klavirom, izleti kroz prozor, izgrize ga zloćudni pas, odleti u zrak, bude napucan... Pa kako smo svi završili tako zgroženi nasiljem? Jer po svim istraživanjima, izgleda da bismo trebali biti cijela generacija Hanibala Lectera?

Sada klinka i ja igramo neku igricu Humans na kompu. Radi se o nekim simpa čupavim praljudima koji svaki čas negdje nahrdaju, pojede ih sabljozubi tigar, T-rex, padnu na neke šiljke, padnu sa visine pa ostanu ležati i sl. Pita mene klinka jel' njih to boli kad se tako spljeskaju negdje, ja joj lijepo kažem: draga, oni su nacrtani, ne boli ih. To je igrica, tu se može sve, to ti je kao bajka. Zabavno je, ali je samo mašta, toga ima samo na kompu. Nije neko dubokoumno objašnjenje, ali ona shvaća da u stvarnom životu ne smije nikoaga odalamiti batinom, jer to boli, povrijedit će nekoga i curit će mu krv. I taj se sigurno neće samo ustati i nastaviti dalje. Ali u crtiću, igrici, priči je moguće. I samo je tamo to moguće. Klinci mogu razumjeti razliku između igre i stvarnosti, samo si treba dati truda da im se objasni.

[SummerNight]

shtefy kaže:

Ja patološki mrzim oružje. Srećom, imam žensko djete pa ne moram razbijati glavu s dilemama tipa: dozvoliti igračke-oružje ili ne.
Klinci mogu razumjeti razliku između igre i stvarnosti, samo si treba dati truda da im se objasni.

Pa, nemoj biti bas tako sigurna. Ja se jos sjecam kako sam bila sretna kad su moji popustili i kupili mi pistolj na one metke lasticne koji su pucali.

Za drugu tvrdnju, potpisujem.

[shtefy]

SummerNight kaže:

Pa, nemoj biti bas tako sigurna. Ja se jos sjecam kako sam bila sretna kad su moji popustili i kupili mi pistolj na one metke lasticne koji su pucali.

Ma ja se trudim ne sjećati se sebe u toj dobi...

Ja sam kao klinka jednako mrzila oružje, ali sam bila opsjednuta autićima. Obožavala sam one male metalne autiće, imala sam ih desetke.

A za moju klinku sam sigurna, ona opet patološki mrzi buku. Sva poludi kada ja lupam meso ili sjeckam luk u onoj ručnoj sjeckalici. Tako da sam sigurna od vatrenog oružja. Jedino ako se ne zapali za hladno oružje...

[nephthys]

@ ludaa- nije bit u tome što on hoće i što radi, već što ga uče. on ne ide u vrtić i najvjerojatnije neće još neko vrijeme u školu jer je teško bolestan i baš i nema gdje učiti takve stvari. stavrno, ajde da se radi o tome da on ima prohtjeve, pa mu daš dok mu ne dojadi i gotovo. ali to ovdje nije situacija, nego se radi o svrsishodnom kupovanju određenih igračaka.

@doa. si ti pročitala šta sam napisala? znaš šta znači RVI? ajd sljedeći put komentiraj bez osvrtanja na moje poznavanje i nepoznavanje određene materije jer je nevažno, može?
što se tiče streljane- prošla sam jako puno škola u jako puno gradova i nisam doživjela da itko u sklopu nastave tjelesnog vodi djecu na streljanu. imali smo školske grupe koje su se time bavile, ali nikada u sklopu obvezne nastave. a ako će mi itko vodit dijete na streljanu, bolje mu je da to prvo provjeri samnom. isto kao što će trebat pitat i za plivanje, skijanje itd.

@shtefy- imamo sličnog mužjaka jedino što moj ne voli šore, samo je fasciniran oružjem. ak upalim njegov komp na desktopu će me dočekati ak-47 aka kalašnjikov (i ja sam nešto naučila). ali...i on je vidio slike i također ostao šokiran, a na pitanje o oružju kod male djece rekao da po njemu ne dolazi u obzir. također, rekao mi je da su i njemu zabranili igranje s oružjem (odrastao je u njemačkoj), a kada ga je to počelo stvarno zanimati imao je već 16 godina- tada je bio relativno formirana ličnost. i s time na kraju krajeva nemam problema, jer jedno je već skoro pa odrasla osoba (ako će ga to na neki način oštetiti, onda očito prethodnih 16 godina nismo ništa radili).
nisam se osvrtala na bajke jer je to tema za sebe nego na striktno ratnu tematiku...najvjerojatnije zato što sam ga i sama vidjela pa mi je valjda i dodatno stresno vidjeti dijete spicajzlano ko mali ustaša.
nekak mi je lakše ono što ti shtefy kažeš- objasniti djetetu da je nešto nacrtano i da je bajka itd...ali mi se to gubi kad dam djetetu pušku u ruke, učim ga pravilno ciljati i držati tu pušku i onda ga pustiti da trči uokolo i "ubija" četnike, izvanzemaljce, koga god.
ne znam...
ne vidim zašto je oke i što se postiže davanjem djetetu u ruke vrlo vjerne replike puške ili pištolja. pa sunašce mu, može se igrat s nečim drugim...

btw- nismo svi odrasli na način da se zgražamo nad nasiljem, ako se odmakneš iz kruga poznanika i onih s kojima s družiš, postoje i oni kojima je to ko dobar dan. da se toliko zgražamo, bilo bi ga puno manje.

[ljutakopas]

nephthys kaže:

što se tiče streljane- prošla sam jako puno škola u jako puno gradova i nisam doživjela da itko u sklopu nastave tjelesnog vodi djecu na streljanu. imali smo školske grupe koje su se time bavile, ali nikada u sklopu obvezne nastave. a ako će mi itko vodit dijete na streljanu, bolje mu je da to prvo provjeri samnom. isto kao što će trebat pitat i za plivanje, skijanje itd.

Ja sam 80-tih išla u školu, i pucanje na streljani je bilo OBAVEZNO. Prvo smo učili rastavljati i sastavljati pušku, a zatim na streljanu. Da ne spominjem bogato znanje o bojnim otrovima
Moj dragi je još kao klinjo od par godina bio zaluđen vojskom i oružjem. Danas je vojnik .

[ksenija_2]

ljutakopas kaže:

Ja sam 80-tih išla u školu, i pucanje na streljani je bilo OBAVEZNO. Prvo smo učili rastavljati i sastavljati pušku, a zatim na streljanu. Da ne spominjem bogato znanje o bojnim otrovima
Moj dragi je još kao klinjo od par godina bio zaluđen vojskom i oružjem. Danas je vojnik .

Ja sam kasnih 80tih i ranih 90tih išla u osnovnu i nikada nismo dobili pušku u ruke u školi, a kamoli bili blizu streljane

Oružje ne volim. Od pomisli na rat mi dođe zlo i suze na oči (a još više me žalosti kad netko priča o ratu kao svetinji), ali to je valjda nešto što će se uvijek događati s vremena na vrijeme, bez obzira što mi mislili o tome.

Moj skoro trogodišnjak ima 2 pištoljčića na vodu kojima se prskamo ljeti dok je vruće i ima mali drveni mač pa se nekad mačujemo kao vitezovi. Od crtića gleda mify, bumbu, u vrtu pod zvijezdama, pocoyo, baltazara, štrumfove i sl.. One gluposti kao što su ninje i slično, posebice oni nebulozni japanski crtići nisu za njegov uzrast pa mu ih ni ne puštam. Sumnjam da ću mu ih kasnije moći zabraniti, ali bar ga sad filam onim stvarima za koje mislim da su ok (npr. čitanje slikovnica) pa se nadam da će razviti interes za njih (tj. već vidim da je).
Utjecaj okoline je nešto što se ne može zaobići, ali me zaista žalosti kad sam nedavno vidjela da otac djetetu uzrasta od nekih 3 godine kupuje časopis i sličice Gormiti.

[Death-of-Art]

nephthys kaže:

@doa. si ti pročitala šta sam napisala?

jesam. zgražaš se nad slikama djeteta koje drži plastične puške u ruci.

oh. strašno.

[Death-of-Art]

ksenija_2 kaže:

Oružje ne volim. Od pomisli na rat mi dođe zlo i suze na oči (a još više me žalosti kad netko priča o ratu kao svetinji), ali to je valjda nešto što će se uvijek događati s vremena na vrijeme, bez obzira što mi mislili o tome.

rat nije svetinja.
rat je činjenica.

[ksenija_2]

Death-of-Art kaže:

rat nije svetinja.
rat je činjenica.

DOA, ne vidim razloga za facepalm kad su tvoje dvije rečenice upravo ono što i sama mislim.

[Death-of-Art]

ksenija_2 kaže:

DOA, ne vidim razloga za facepalm kad su tvoje dvije rečenice upravo ono što i sama mislim.

učinilo mi se da se tvoje "rat je svetinja" odnosi na moj post u kojem kažem kako učiti djecu o ratu nije najveći grijeh na svijetu niti je stvar krivog odgoja. već je sasvim normalno.
time naravno ne opravdavam ratove. meni su osobno ratovi ogavni , depresivni , tužni i frustrirajući.
ali događaju se. jebiga.
kamo sreće da će naša djeca o ratu učiti samo iz udžbenika povijesti a ne iz vlastitog iskustva.