Bitka za Vukovar

[mortimer]

Hvala Keva,veoma tužna priča

[Za dom]

zulualpha kaže:

U Vukovaru nije bilo sigurnog mjesta. Najmanje granata je padalo uz prvu crtu, jer sa dalekometnim topnistvom nisu smjeli tuci po prvoj crti, posto su postrojbe bile vrlo blizu.

Ma to stoji, ali nisam niti rekao SIGURNO mjesto već KOLIKO-TOLIKO sigurno mjesto što znači u datom momentu sigurno od direktnih pogodaka. Ne moramo se oko toga prepucavati jer to i nije bitno za ovu temu a i jedna riječ za dva čovjeka može biti dvosmislena.

[dekameron2009]

Keva kaže:

...
"Dolazimo gotovo u sam Nuštar. Kod groblja smo popili vodu , popušili cigaretu i vratili se po ljude. E tada smo izdani i okruženi. To je šljunčara Marinci - Henrikovci - Cerić , tu je groblje. Uhvatila su me tri četnika i prisilila da gledam kako kolju moje ljude. Pitaju me "je li ovaj tvoj" , i kad kažem "da" , oni ga zakolju. Tad sam shvatio što govorim. S nama je petero djece i dvije žene; od te djece dvoje su zaklali pred nama. Onde me vode u Marince gdje su me htjeli streljati , ali me spasio zastavnik Filip. Taj Filip jer bio na početku s nama na sastancima HDZ-a , a sada ga tu zateknem. Znao je mog oca , možda je to razlog zašto me spasio."
...

ovoj zvijeri koja je ubila to dvoje djece ako nije zalegla negdje od hrvatskog metka i ako je još živa od srca želim njemu i njegovoj djeci tešku bolest i dugu smrt.....

[laki5]

zulualpha kaže:

U Vukovaru nije bilo sigurnog mjesta. Najmanje granata je padalo uz prvu crtu, jer sa dalekometnim topnistvom nisu smjeli tuci po prvoj crti, posto su postrojbe bile vrlo blizu.

Ne mogu se složiti s tvojom konstatacijom da je najmanje granata padalo na prvu crtu, to je bilo različito od položaja do položaja.
Naše položaje su šibali dalekometnim iz poprilične blizine, redovito, temeljito i vrlo precizno.
Kad bi počeli s granatiranjem bar smo bili mirni od pješačkog napada.

[zulualpha]

Svakome se cini da je kod njega najgore.

[laki5]

zulualpha kaže:

Svakome se cini da je kod njega najgore.

Nisam ja napisao da je meni bilo najgore, već da su padale nemilice.

Pa nisu ni ono bili baš toliko glupi. Po potrebi bi se povukli dok nas njihova artiljerija ne počasti.

Drago mi je da tvoj položaj nisu toliko zasipali.

[zulualpha]

Ne znam da postoji neko mjesto u gradu koje nije zasipano.

[laki5]

Mogli bi se složit da se ne slažemo iako vrlo slično mislimo.Što kažeš na to?

[Sistematski]

ja sam si pokušao nakon povratka zamisliti, da me netko postavi i učvrsti kao figuru od konca kolovoza do 20.11., bilo gdje u gradu na otvorenom, dali bi ostao čitav... i došao sam do zaključkada ne bi, tj. ako postoji takvo mjesto šanse su sigurno manje od 1:100 00, da postoji.

Vukovar nije imao dubine, to mi koji smo vukovarci znamo, ko ne zna može iz karte vidjeti.
tako da prebačaj topništva je mogao biti npr 1km i već bi one iz Bačke padale po njima u vinkovačkim odvojcima ili bi one iz Bršadina padale u Dunav .

što se tiče ostvarenja braniteljskog statusa, mislim da je glavna greška napravljena praktički izjednačavanjem borbenog od neborbenog sektora.

a da su i vatrogasci i djelatnici vodovoda i oni što su osiguravali s puškom skloništa ( pada mi na pamet sad odma jedan ) djelatnici bolnice saniteta, žene koju su dragovoljno pristupale sanitetu, kuharice na 1. crti itd itd, pekari, oni što su autima prevozili ranjene, prebacivali civile u skloništa,
da bez njih sviju ne bi bilo svega to je jasno.
I još ako su zarobljeni, prošli torture, odležali po logorima, prošli neizvjesnost itd...
svaki od njih ako ni puškenije vidio prošao je više nego masa branitelja koji su mobilizirani i bili na 1. crti bilo gdje drugdje.

a da je masa stavri ispala nepravedno raspoređena , to je činjenica, ali zbog mira u kući, to je tako napravljeno i nikad neće biti ispravljeno. i ne vrijedi sad oko toga praviti revoluciju.

bit je ovdje pisanog maksimalno realno i precizno dočarati situaciju ratnih dana 91 u Vukovaru.
Nažalost nas nekoliko svatko iz svog kuta gledanja i pozicije gdje se nalazio je to učinilo, ali većinom s 1. crte, uz neke javne video snimke objavljene.
Ali nema nikoga s Mitnice da opisuje situaciju, nema nikoga s ostalih djelova Sajmišta, nema nikoga s Adice, nema nikoga s Lušca, nema nikoga s drugih djelova Borova Naselja (Borovska cesta , dom tehnike, budžak, zgrade), nema nikoga od vatrogasaca, nema nikoga iz vodovoda, nema nikoga iz bolnice, nema nikoga od preživjelih ranjenika koji su dočekali pad u bolnici ili Komercu, nema nikoga od kuharica, od civila...
svčji kut gledanja i događanja koja su prolazili je drukčiji...

sa svim njihovim svjedočanstvima i Vama koji niste tamo bili bi slika bila još puno puno vjernija

[vin09mon]

ovo sam vec pitao prije kojih godinu dana, ali me zanima malo detaljnije.

branitelji, kakav je bio vas odnos prema obicnim rocnicima, klincima od 18 god?
Kutina, bio si na snajperu jedno vrijeme, dal su oni imali "povlasteni tretman"?
meni je stvarno zao tih momaka (ne samo Hrvata i ostalih nesrba vec i Srba). Njihova krivica je bila ta sto su u najzajebanije vrijeme imali 18 godina.
Bilo je sigurno jako puno Hrvata, sto vojvodjanskih, sto ostalih..

Vjerojatno je i medju rezervistima bilo dosta Hrvata, no tu na zalost se nije moglo znati dal je lik od 30-40 god zadrti cetnik, normalan Srbin, Hrvat, Madjar..

Sad sam se sjetio price prijatelja koji je rodjen u Istocnom Srijemu. Razlog sto su dosli u RH je taj sto su poceli masovno mobilizirati Hrvate za vukovarki front. Njegovo selo je bilo pola-pola i stari njegov je odlucio da idu za Hrvatsku, mjenjali kuce.

Sjecam se i da sam za Sontu u Backoj procitao, vecinsko hrvatsko selo, veliko, da su ih masovno mobilizirali za Vukovar i jako puno ih je poginulo.

koje odvratno vrijeme, biras dal ces dobit metak u potiljak, ili pucat u svoje.

jedan forumas iz Backe je napisao kako su pobjegli iz jna i otisli na nasu stranu.

jel mozda netko zna dal je bilo kakvih seoskih straza u nasim selima u Vojvodini?

i zanima me medju srpskom vojskom, koji je otprilike bio omjer izmedju rocnika i ostalih (mobilizirani, dobrovoljci)?

[zulualpha]

Neki se valjda ne koriste racunalom. Neki ni ne znaju za ovaj forum. To su vjerojatno glavni razlozi sto ih nema ovdje. Svakako bi imali sto napisati.

[HOS-Kutina]

što se tiče nas,'' prednost '' su imale šajkače,šubare pa zeleni JNA šljemovi,svi su uglavnom nešto imali.Kad smo mogli '' birat '' birali smo četnike,šajkače i šubare,pa onda ostale.

[Za dom]

Da ne quotam sve ovo iznad od Vin09mon-a;
ne znam brojčano stanje u njihovim redovima što se tiče ročnog sastava, no znam da ih je bilo strašno puno (mislim na naše dečke koji su morali odslužiti vojni rok).
Ispričat ću u bratovo ime, koliko se mogu sjetiti, s obzirom da mi je tada i brat bio u tom vražjem 5. Novosadskom korpusu i služio je na Petrovaradinu kao vezist. Otišao je potkraj godine u 12. mjesecu, taman prije barikada jer smo mu mi (rodbina) mogli bez problema doć na zakletvu, ali po dolasku smo već vidjeli napeto stanje. Oni nisu smjeli izać iz kasarne (čak ni iz svojih soba) bez da nisu bili u grupama od dva ili tri ročnika te jedan vojni policajac s njima(u našoj grupi je bio jedan Albanac, Hrvat i Hercegovac koji im je bio i desetar). Tada smo otišli u centar Novog Sada pa je to izgledalo kao turistički posjet gradu, a trajao je jako kratko jer su se morali brzo javiti u vojarnu.

Prilikom posjete i druženja - to nije bilo to ... osjetila se napetost, no na te stvari smo brzo zaboravili samo da smo njega uspjeli vidjeti.

Vojni policajci su svi od reda bili srpske nacionalnosti, naoružani bojevom municijom, dugim naoružanjem i pištoljima. 100% su im mozgovi već bili isprani jer su se dosta arogantno ponašali.

Naime, oni su svaki dan morali gledati informativne emisije koje su plasirale njihove televizije a istovremeno su ostajali bez mogućnosti čitanja, gledanja i slušanja naših informativnih emisija. To im je bilo strogo zabranjeno i čak nemoguće da dobiju naše informacije, tako da su svi oni provodili dane u neznanju o stvarnim prijetnjama od strane velikosrpske agresije.

Kada je došlo do prekida komunikacija nismo znali što je dalje bilo sa njime i ostalim ročnicima.
Majka je pokušavala preko "Bedema ljubavi" doći do njega, kao i ostale majke do svojih sinova, čak su odlazile u Beograd, no bezuspješno.

Sjećam se da smo preko jednog mještanina iz majčinog sela koji je otišao živjeti u Sarajevo (profesor na filozofskom fakultetu) imali kakav-takav kontakt sa jednim Hrvatom iz Subotice koji je bio kurir/posrednik između nas i brata te smo tako došli do informacija o njemu.

Tada smo saznali da svi sa Petrovaradina idu na nekakvu vojnu vježbu no zbog vojne tajne, mali broj ročnika je znao gdje (vjerojatno oni vojni policajci). Brat je pričao da su im zavezali bijele vrpce, podijelili manevarsku municiju i pokrcali u kamione pa na teren. Kaže da su se čule detonacije koje su im bile sve bliže, no još su mislili da je riječ o toj vojnoj vježbi. Kada su ih iskrcali pred neko kukurizište, poredali su se u strijelce te sui im njihovi oficiri naredili da idu naprijed pucajući prema kućama ispred sebe koje su još bile u daljini. Naređenje su morali izvršiti te su tako kretnuli naprijed kroz kukuruzište i tada je počelo sranje. Brat mi nije previše htio u detalje, no sumnjao je u vojnu vježbu a uvidio je istinu vrlo brzo kada je granata ili geler otkinuo glavu nekom njegovom prijatelju odmah pored njega, i tada su dečki zalegli te je nastao košmar. Dosta ih je izginulo u tom kukuruzu što od postavljenih mina, što od metaka i granata. Pričao je da je do navečer Dunav bio prepun leševa (vojske i civila) koje su oni morali izvlačiti van.
Njegova sreća je bila što je bio vezist pa je ostao (mislim) u Dalju ili Aljmašu gdje su im postavljali njihovu centralu/poštu, a puno naših ročnika je nastradalo jer su morali dalje. Bilo je slučajeva da su i naši i njihovi ročnici kada bi vidjeli da se gine, okretali leđa i počeli povlačenje, odnosno htjeli su se skloniti i pobjeći od tog sranja, pa su takve odmah starješine uhićivali/hapsili. Najviše su naj. Albanci jer su njih masovno u prve redove.

Par dana prije same vojne vježbe, koliko se sjećam, bat nas je upitao zašto je Hrvatska napala Apatin ili tako nešto (vjerojatno su im već tada prali mozgove na taj način- prikazivajući slike razorenih sela po Slavoniji od strane njihove "sile" a da su to učinile ustaške snage prema srpskom i svom ostalom jugo. narodu).

U svoj toj situaciji nam je strahovito puno pomogao taj Hrvat iz Subotice i ne samo nama nego i drugim ročnicima, a evo kako i mom bratu (čovjek je ipak riskirao život):
preko njega smo uspjeli dogovoriti da brat i još jedan naš, kada budu tu noć bili na straži, pobjegnu na dogovoreno mjesto, gdje ih je on vozilom odvezao do Mađarske granice. Prilikom bježanja, bježalo je još nekoliko stražara, dvojicu ročnika su (ne znam čiji su bili) jednog čini mi se ubili a drugog teško ranili ti isti vojni policajci jer su oni bili naoružani cijelo vrijeme i baš valjda kada su ovi prelazili žičanu ogradu , jedan od policajaca ih je uočio i sasuo rafale u njih bez upozorenja. Brat je to saznao naknadno, jer su i njega uhitili na samoj granici (KOS-ovci), s obzriom da je taj vojni policajac digao uzbunu odmah po pucanju.
Naš otac je stajao na Mađarskoj granici i nije mogao ništa učiniti, već se preko Austrije i Slovenije vratio kući.
Brat je dobio zatvor i na suđenju na prvoj presudi strijeljanje sa nekim datumom, no s obzriom da mu je još ostalo do odsluženja vojnog roka, presudu su preformulirali na daljnje služenje kazne u logoru, kao i svi drugi, te je bio u nekom logoru/zatvoru gdje je bio uz naše branitelje u Novom Sadu, pa za Beograd ali njega i druge ročnike koji su prošli slično ko brat nisu fizički maltertirali jer su im oni služili prilikom posjete Crvenog križa da kažu kako sa zatvorenicima vojska postupa po svim pravima. Normalno, naše branitelje su ubijali od batina. Njih su samo provocirali, možda tu i tamo koji šamar, više su ih psihički sjebali na razne njima poznate metode ...

U svakom slučaju, on je negdje u 04. mjesecu 91. bio pušten, razmjenjen za njihove te se odmah priključio u obranu i na svu sreću izvukao živu glavu.

Žao mi je da on ne želi ovdje pisati o svojim danima na njihovoj strani jer bi imao što za reći, ali ni meni nije želio puno toga ispričati a ima dosta toga.
Nisu svi ljudi isti, neto se zatvori u sebe, netko se otvori pa kaže sve što ga muči, Takvi smo mi ...

Eto, nadam se da vas nisam umorio sa ovim postom, no imao sam obavezu da i to izađe van, samo da nekako predočim stanje i ugled navodne JNA iako nisam bio sudionik već moj brat, a priča se o bitki za Vukovar.

[laki5]

Bez obzira što nije bilo dubine mogu potvrditi da su rakete VBR-ova iz Bačke padale baš tamo kud smo se mi kretali.
Definitivno su bili navođeni jer su projektili padali npr. na početku Jadranske ulice baš u trenutku kad smo nekog ranjenika donijeli i ubacivali u auto.

Bijah ja u svojstvu ranjenika u bolnici kad su stigli "oslobodioci".

[Sistematski]

laki5 kaže:

Bez obzira što nije bilo dubine mogu potvrditi da su rakete VBR-ova iz Bačke padale baš tamo kud smo se mi kretali.
Definitivno su bili navođeni jer su projektili padali npr. na početku Jadranske ulice baš u trenutku kad smo nekog ranjenika donijeli i ubacivali u auto.

nemoj misliti da proturiječim, vjerujem da je tako bilo...
no vjeruj da nitko 15 km dalje od početka Jadranske nije stavio 1 raketu u VBR i čekao da se vi pojavite pa da opali samo tu jednu.
cijele baterije su bile postavljene koje su jednu za drugom cijela punjenja isprašivala.

moj slučaj. ja i pokojni ratni prijatelj od Krive bare idemo lijevom strane ulice ka MZ Brača Radić. Nekih 10-ak kuća prije kraja ulice, kaže on meni sačekaj me tu evo za minutu natrag. Ode on u dvorište ja stao iza ograde čučnuo i čekam. Odjekuje puščana vatra dolje od Budžaka, Granatira se negdje prema Lužcu, tako mi djeluju eksplozije, avion kruži jako visoko . Prošlo već par minuta, nema njega. Meni sumnjivo idem ja za njim u kuću. Dođem u jednu sobu, a on "šobluje" prevrće sve. Ja dreknuo nešto bijesno i kažem ako ti nejdeš dalje ja odoh. On skupio ispod jakne ono što je tražio i nastavimo dalje. MA nismo 2 kuće dalje došli kad ono tup negdje u Kolodvorskoj u vrtove padne jedna, cca 30-50 dalje. KAžem ja njemu bjež ovamo iza zida past će još. Mi se zavučemo jedno 10 sek ništa, kaže on daj idemo dalje ovo je zalutalo. JA ga uhvatim za ruku kad ono taman u tom trenu pljas na beton kod Puđaša na samom čošku ispred kuće. Taman direkt pogodak u nas bi bio.
Sačekamo još minutu i ništa. Pretrčimo Vinkovačku cestu i uđemo u zapovjedništvo. Dogovorimo što smo trebali , ali trebamo sačekati jer navodno Arbanas treba doći i pokazati nam nešto vezano za miniranje dolje na 3. Budžaku. No ovaj moj kaženema on mira "svrbe ga ruke". Reko odi ti ja čekam. Prošlo već skoro sat nema Arbanasa ni nikoga od njegovih, navodno na Sajmištu zagustilo pa ostao tamo. JA krenem dođem do vulkanizera Gavranovića do punkta, tamo dio ekipe, ali nema ovog što samnom išao.
Sutradan ujutro nađemo ga u vrtovima prema kanalu s desne strane Vase Đurđevića. Dobio geler od granate.
Šta je sudbina

laki5 kaže:

Bijah ja u svojstvu ranjenika u bolnici kad su stigli "oslobodioci".

može li malo detaljnije, kakav je put bio od zarobljavanja nadalje...

[dekameron2009]

Sistematski kaže:

ja sam si pokušao nakon povratka zamisliti, da me netko postavi i učvrsti kao figuru od konca kolovoza do 20.11., bilo gdje u gradu na otvorenom, dali bi ostao čitav... i došao sam do zaključkada ne bi, tj. ako postoji takvo mjesto šanse su sigurno manje od 1:100 00, da postoji......

ima takvih dosta po gradu, sa nekima sam u dobrim prijateljskim vezama, ali nikad se nismo na tu temu rata dotakli odnosno oni o tome ne pričaju a ja ih ne želim ništa pitati....jednostavno ne zelim prvi otvarati takva pitanja,jer možda su to za njih bolne teme pa zato o tome ne žele razgovarati....svatko je na svoj način podnio rat...vama zulualpha sistematski kutina.....i ostali koji pričate i pišete o tome skidam kapu.... vi vukovarci uglavnom poznajete Peru tromblona,..dosta često ga vidim u gradu...osobno ga ne poznam ali kad sam pročitao njegovu knjigu i kakve muke je doživio nakon ranjavanja i zarobljavanja ostao sam bez riječi...svima preporučujem da pročitaju njegovu knjigu ako su u mogučnosti....uglavnom u knjizi je opisao njegovo osobno iskustvo u bitki za Vukovar

[kobrin sin]

dekameron2009 kaže:

ovoj zvijeri koja je ubila to dvoje djece ako nije zalegla negdje od hrvatskog metka i ako je još živa od srca želim njemu i njegovoj djeci tešku bolest i dugu smrt.....

Razumijem te potpuno i shvačam tvoju ogorčenost, ali ovo nije dobro i ispravno razmišljanje!

[bobi1980]

U svakom slučaju, on je negdje u 04. mjesecu 91. bio pušten, razmjenjen za njihove te se odmah priključio u obranu i na svu sreću izvukao živu glavu.

Žao mi je da on ne želi ovdje pisati o svojim danima na njihovoj strani jer bi imao što za reći, ali ni meni nije želio puno toga ispričati a ima dosta toga.
Nisu svi ljudi isti, neto se zatvori u sebe, netko se otvori pa kaže sve što ga muči, Takvi smo mi ...

Eto, nadam se da vas nisam umorio sa ovim postom, no imao sam obavezu da i to izađe van, samo da nekako predočim stanje i ugled navodne JNA iako nisam bio sudionik već moj brat, a priča se o bitki za Vukovar.[/QUOTE]

Svaka čast na postu, a i nije lako to ispričati
Za dom nek je izvukao živu glavu......jel misliš na 04. mjesec 91god. ili 92.god. ?

[Za dom]

Sorry, boby1980 i ostalima.
Da, 04. mjesec 1992. (mislim 24.04.1992.)

Pozdrav!

[bobi1980]

Za dom kaže:

Sorry, boby1980 i ostalima.
Da, 04. mjesec 1992. (mislim 24.04.1992.)

Pozdrav!

Ma nema frke samo mi je malo prerano bilo.

Pozdrav