pitanje jezika u hrvatskoj

[thatfeel]

evo baš sam pročitao ovaj članak i potpuno se slažem

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spli...9/Default.aspx

Naši izvorni govori bi se trebali sačuvat, a ne radit ovaj kulturni genocid vlastite nacije i jezika. Na to se trebalo mislit 90-ih, ali mislim da ni sad nije prekasno da se neke stvari promjene. Mislite li da bi si trebali promjenit književni jezik ili barem učinit čakavski i kajkavski službenim prije nego što potpuno nestanu?

Što se mene tiče, ja bi najradije htio vidit hrvatski koji se temelji i na čakavskom, i na kajkavskom i na štokavskom. Nešto kao ovo: http://www.forumgorica.com/kajkavski...nasa-cakavska/

[pukovnikz]

Ja bi zakonski ograničio (da ne rečem zabranio) uporabu stranih riječi na službenom i medijskom nivou.

[thatfeel]

pukovnikz kaže:

Ja bi zakonski ograničio (da ne rečem zabranio) uporabu stranih riječi na službenom i medijskom nivou.

to je dio globalizacije koja se svugdje događa, nije bitno ako spomenu 2-3 engleske riječi ako su nam 80% književnog jezika napisali jugoslaveni koji su ga samo htjeli približit srpskom što su više mogli

svaka zemlja može krivit svoje probleme na nešto, neki svaljuju krivnju na imigrante, neki na stranke, a ja osobno na jezik. Ako govorimo isti jezik kao i istočni susjedni, onda je samo pitanje vremena kad ćemo pokupit njihov mentalitet i kulturu i na kraju se integrirat u njihov narod. Pa pogledajte što se već događa, sami sebe zovemo zapadnim balkanom što nikad prije nismo bili, ali dobro, to je već druga tema.

[Daniel.N]

Problem nije jednostavan. Hrvatski ima gomilu stranih riječi i jako dugo je pod stranim utjecajem. To nije samo po sebi loše, jezik se obogaćuje novim riječima.

Drugi je problem da sami Hrvati ne cijene jako svoj jezik. Pogledaj malo nazive kafića. Pogledaj kakve umjetnička imena uzimaju Tony, Vanna (a oboje se ponose da su Hrvati).

Treći je problem naš vlastiti odnos prema raznolikostima UNUTAR Hrvatske. Tu smo jako netolerantni. Ali svatko mora poći od sebe.

Nažalost, dijalekti, lokalni govori su ograničeni na par kolumna po novinama i na Gruntovčane koji su snimljeni... kada? I repriziraju se po XX put.

Mate Kapović, poznat po aktivizmu za vrijeme štrajka na FF, je napisao jedan jako dobar članak:

http://crosbi.znanstvenici.hr/datote...zam_-_HDPL.doc (MS Word)

Problem naših dijalekata, koji su jedinstveni u svijetu, se minorizira, a problem utjecaja stranih jezika na razgovorni jezik se preuveličava.

Mi ne govorimo isti jezik kao naši susjedi. Mi govorimo kod kuće svojim svakodnevnim, razgovornim jezikom (ja zagrebačkim govorom, netko nešto drugo), a u posebnim prilikama (HRT, zakoni, sud i sl.) se koristi standardni hrvatski jezik koji je vrlo sličan standardnom jeziku naših susjeda.

Nije bit koliko je nešto službeno, nego koliko je prihvatljivo u javnosti. Zagrebački govor je jedva dosegao razinu lokalnih radija tipa Antena i 101.

Govori čakavskog sjevera su dosegli neku specijaliziranu emisiju na radiju i par stranica u Novom listu svaki četvrtak (primjer)

Postoji i koji prilog u lokalnim časopisima.

Što se tiče prava Dalmacije, postoji i unutanji problem da se ne govori isto u Hvaru, Splitu, Šibeniku i Trilju. Koji čakavski?

Jedini je izlaz da se sve zajedno mnogo više tolerira i da nam "ništa hrvatsko ne bude mrsko".

Pročitajte članak, pa možemo informiranije raspravljati. Inače se o ovakvim stvarima raspravlja na drugom PDF-u.

[thatfeel]

Daniel.N kaže:

*zid teksta*

većinom se slažem

mi imamo jako velik broj dijalekata što nije slučaj u mnogim drugim zemljama, evo recimo rusija koja je po veličini nekih sto puta veća od hrvatske ima šaćicu dijalekata koji se između sebe razlikuju manje nego 20 kilometara zračne linije udaljeni hrvatski dijalekti. (i to su mi baš sami rusi rekli)

i uz sve to mi idemo što više standardizirat jezik i gubit svu tradiciju i ono što nas razlikuje od eto, uzmimo opet istočne susjede za primjer. Inače se smijem teorijama zavjere, ali stvarno si čovjek pomisli da ovom zemljom vladaju neka jugoslavenska tajna društva koji čine što god mogu samo da bi opet ujedinili hrvatsku sa susjedima

inače, u nekim zemaljama se službeni jezik/dijalekt birao po tome na kojem su govoru napisana najvažnija književna djela (kao u italiji), kod nas je to nemoguće odredit zato što su sva izvorna djela pisana dosta različito (uzmimo za primjer marulićeva, vrančićeva, držićeva i ostala djela) ali jedna stvar je sigurna, ovo što mi danas pričamo nema nikakve veze sa onim iz prošlosti.

Najhrvatskiji jezik bi bio onaj koji bi uzeo ponešto iz svakog dijalekta, od primorskog do međimurskog, kao hrvatska verzija slovija.

Inače, ovo baš nema veze sa ostalim ali zadnjih par dana sam baš proučavao izvorne dijalekte (odatle sam i došao na ideju za napravit temu na forumu) i primjetio sam da su svi dosta slični današnjem kajkavskom i slovenskom, čak i oni iz slavonije.

[Uzvišeni]

Hrvatski jezik ima tri narječja (štokavsko, kajkavsko, čakavsko) i tri odraza jata (ikavica, ekavica, ijekavica). Književni hrvatski utemeljen je na štokavskom narječju i ijekavskom odrazu jata. Njega treba koristiti svugdje, a neknjiževne oblike hrvatskog samo u razgovoru s obitelji i poznanicima iz rodnog kraja. Ja sam Dubrovčanin i uvijek govorim književnim hrvatskim. Moj prvi jezik je književni hrvatski. Nikad nisam govorio dijalektom. Premda se naravno dubrovački dijalekt i književni hrvatski odveć ne razlikuju.