Samoubojstvo - *pročitati prvi post*

[Splićankaa]

dire Dawn kaže:

Pitam se hoću ikad prestat htjet nestat.
Nije to čak ni da sam ja pretjerano loše. Štoviše, dobro sam.
Ipak, ta misao me prati svaki put kad držim kutiju tableta u ruci, svaki put kad kraj mene prolazi kamion i svaki put kad vidim paketić žileta.

Malena, sićušna misao da ja ovdje ne pripadam i da je ovo trenutno dobro samo iluzija do nekog drugog lošeg.
I zašto čekat.
Sve što je potrebno da mi nikad više ne bude loše imam u tom trenutku u ruci... Ili barem gledam kako mi se približavam velikom brzinom.

Ne osjećam se dobrodošlo.
Nigdje se ne osjećam dobrodošlo.
Ne osjećam se kao da igdje pripadam, ali to ni ne želim.
Ne moram nužno pripadati, samo ne želim smetati.

I nisam ja loše. To je plot twist cijele priče.
Nisam.
Dan provodim uglavnom ugodno i uglavnom sam zadovoljna.
Do trenutka kad u ruke primim nešto što bi moglo zaustaviti svako ikad buduće loše.
Onda nakon toga baš ništa više ne bude isto.

Voljela bih kad bi mogla nestati.
Izmisliti novi život i novo sve u nekoj nepoznatoj mi državi.
Kad bi mogla počiniti suicid, a da ne umrem ustvari.
Jel bi tada možda dobila svoj happy end?

https://www.youtube.com/watch?v=LuiCv1n2bRc

[Splićankaa]

Diego Rivera kaže:

Slažem se i uvijek sam za život i borbu sa problemima, ali nažalost puno ljudi se ubilo danas kao i svaki dan iz raznih razloga. To je realnost. Najčešći razlog je neki psihički poremećaj, ili je čak suicid klasični simptom tog poremećaja, dovoljan je mali klik u glavi a osoba objektivno ne mora biti u velikim problemima.

Zato je vazno pricati s nekim, ako ne s bliznjima, onda naci besplatni broj za psiholosku pomoc, jer kad nam je tesko, netko ko nas saslusa, nasu situaciju vidi iz svog kutka, moze nam dat drukciji uvid u situaciju, izlaz, rijesenje, potporu, ne moramo sami prolaziti kroz crne misli, ljudi postoje oko nas kojima je stalo.

[Leteća]

dire Dawn kaže:

Pitam se hoću ikad prestat htjet nestat.
Nije to čak ni da sam ja pretjerano loše. Štoviše, dobro sam.
Ipak, ta misao me prati svaki put kad držim kutiju tableta u ruci, svaki put kad kraj mene prolazi kamion i svaki put kad vidim paketić žileta.

Malena, sićušna misao da ja ovdje ne pripadam i da je ovo trenutno dobro samo iluzija do nekog drugog lošeg.
I zašto čekat.
Sve što je potrebno da mi nikad više ne bude loše imam u tom trenutku u ruci... Ili barem gledam kako mi se približavam velikom brzinom.

Ne osjećam se dobrodošlo.
Nigdje se ne osjećam dobrodošlo.
Ne osjećam se kao da igdje pripadam, ali to ni ne želim.
Ne moram nužno pripadati, samo ne želim smetati.

I nisam ja loše. To je plot twist cijele priče.
Nisam.
Dan provodim uglavnom ugodno i uglavnom sam zadovoljna.
Do trenutka kad u ruke primim nešto što bi moglo zaustaviti svako ikad buduće loše.
Onda nakon toga baš ništa više ne bude isto.

Voljela bih kad bi mogla nestati.
Izmisliti novi život i novo sve u nekoj nepoznatoj mi državi.
Kad bi mogla počiniti suicid, a da ne umrem ustvari.
Jel bi tada možda dobila svoj happy end?

Isto kao kod mene. Novi početci, a bilo ih je, nisu pomogli. Znala sam fantazirati o tome da konstruiram vremenski stroj i spriječim svoje rođenje, no onda sam doznala da je 'grandfather paradox' zastarjeli i nerealni koncept - tako bi se samo odvojio još jedan svemir u kojem mene nema. A čini mi se da svemira ima i previše. Samoubojstvo ne dolazi u obzir jer ga smatram neestetskim i neetičnim. Novi početak u nepoznatoj državi zvuči dobro, s tim da truli Zapad ne dolazi u obzir. Kao ni hladna klima. Imam nekoliko lokacija koje istražujem kad mi sve dopizdi. A i kad god su negdje neredi obuzme me bajronovština i ozbiljno razmišljam o pakiranju kofera jerbo je bolje biti tragična heroina nego glupi samoubojica.

[benedeiktus]

mora li psihijatar moći prepoznati znakove suicidalnosti kod pacijenta? je li u slučaju samoubojstva pacijenta koji je boravio na psihijatriji pa prema tome i bio promatran odgovoran psihijatar koji ga je "liječio"(bio nadležan za njega)?
i tu prvenstveno mislim na prepoznavanje suicidalne sklonosti po neverbalnom ponašanju.

[mario889]

statistika kaze, nakon otpusta sa psih. odjela, sanse za izvrsenje suicida znacajno rastu, visestruko.
psihijatri to znaju jako dobro, znaju i da mogu biti tuzeni... ostaje cinjenica da je suicid rijetka pojava, i da su te obitelji toliko jadne i sokirane da im tuzakanje sa neizvjesnim ishodom bas i nije realna opcija.
osim toga, suicid je jako tesko predvidjeti u tocno definiranom vremenskom okviru, bez obzira na iskustvo...

[woow123]

Splićankaa kaže:

Gledala sam video u kojem je covijek koji je prezivio skok sa Golden Gate Bridge (most s najvise samoubojstava u svijetu) rekao je da nakon sto se odgurnuo se predomislio!!
Bilo je kasno, pao je, vidio spasilacku sluzbu, samo 1% ljudi prezivi skok s tog mosta, on je bio medu njima.

Borio se s depresijom 7 godina.

Ljudi koliko god vam bilo lose, koliko god savjeti da se pokrenete vas ne dodiruju jer nemate energije, jer ne mozete se ni do kade dovuc i otudirati, jer vam je dosta svega, nemojte se ubit!
Uvijek postoji izlaz, ali ga u tom trenutku ne vidimo i osjecamo se stjerani uza zid, izlaz ima!
Umjesto misli o samoubojstvu, otic na portale za posao, kupit Mali oglasnik, naci ce se posao, hrpa ljudi je odselila iz Hrv i to znaci da se ljudima u Hrv otvaraju mogucnosti na tim radnim mjestima, vazno da imas zelju da se zaposlis i da krenes od toga i traziti posao.

prejeben dokumentarac gledao ga prije 5-6 godina... pamtim onog lika s dugom kosom kako se bacio na leđa....stvarno treba imati muda za to....
tko god ovdje dođe neka shvati da jednom živi i probaj to iskoristi do maksimuma...ne dopustite da vas netko slomi da vas jebena bol slomi uvjek gurajte naprijed koliko god teško bilo vi uprite još jače

[F.A.Q]

Splićankaa kaže:

Ljudi koliko god vam bilo lose, koliko god savjeti da se pokrenete vas ne dodiruju jer nemate energije, jer ne mozete se ni do kade dovuc i otudirati, jer vam je dosta svega, nemojte se ubit!

nemos nista drugo reci .. problem je sto znam iz vlastitog iskustva kako u tim trenucima nista ne pomaze .. p abi samo prosirio savjet za prezivljavanje do mjere da sta god treba uciniti da s eizbjegne samoubojstvo treba uciniti ..

uopce je nemoguce takve procese definirati odnosno reci "prije karaja probaj" jer kraj u takvim porukama nesmije uopce biti prisutan .. zbog prirode stanja treba izbjeci sve moguce insinuacije i istrazivati sve sto nema veze odnosno sto ne vodi kraju price .. koliko god iscrpljuce .. besmisleno .. sve je bolje .. koliko god bolno .. nepodnosljivo .. probiti sve granice .. SVE osim kraja mogucnosti .. ne oduzeti si izbor .. prezivjeti SVE!

Uvijek postoji izlaz, ali ga u tom trenutku ne vidimo i osjecamo se stjerani uza zid, izlaz ima!

nakon prezivljavanja ne suditi si i ne biti prestrog .. mislim to je uvijek pametno .. ako covjek nema stabilno stanje uma potreziti pomoc .. pametno .. koliko god je moguce .. cuvati s e.. biti sebi prijatelj i sve sto treba .. sve sto nedostaje .. sve sto treba uciniti uciniti .. prezivjeti SVE!

[Preveza]

salevart kaže:

Odite u crkvu ljudi. Vjerujte u bolje sutra. Takodjer u crkvi se moze upoznat netko smireniji, dobar, za razliku od klubova gdje ima raznih ljudi, ne kazem losih, ali definitivno ima i onih koji idu krivim putem.

A u crkvi svi idu pravim putem?
Da je tako, ne bi bilo pedofilije medju svestenstvom.
Plus narod koji dolazi u crkvu, nista oni nisu bolji od onih koji idu u klubove, nisu klubovi leglo zla, pa da tako delis ljude!

[Leteća]

benedeiktus kaže:

mora li psihijatar moći prepoznati znakove suicidalnosti kod pacijenta?

Teoretski da. U praksi ne. Najsigurnije je otići psihijatru koji je imao iskustva s takvim pacijentima.

[Vizon]

Napravio sam sranje neki dan. Kleo i psovao svojima svasta, izletio iz kuce, otisao od kuce, odem do bolnice da se prijavim na psihijatriju da ne spavam napolju na minusu i vrate me sa portirnice, i nekako se kao nekom silom vodzen vratim u kvart i nadzu me moji. Bila potraga za mnom, cak mislim i policijska.

Razmisljao cak tad da se bacim sa mosta na autoput a noc prije da popijem tablete, a pukao zbog stalnih svadza u porodici i zvocanja meni za svasta i zbog neimastine.

Mogao sam i gore poludit. A poceo sam sve vise da ludim, a nisam prije imao nekih ovih misli, ne glasova nego misli kao glas moj koji psuje itd., nesto lose govori a i pomisljam ja.

Sve radi besparice, neimastine. Ubi me.

[woow123]

idi sezonu odradi ili zapali iz države daleko od svojih nađi posao nemoj sebe do jebenog ludila dovoditi

[Vizon]

woow123 kaže:

idi sezonu odradi ili zapali iz države daleko od svojih nađi posao nemoj sebe do jebenog ludila dovoditi

Ma nemogu iz Bosne sam. Namam gdje, nisam ni fizicki dobro, jos mozda imam neki oblik autizma pa sad i sizofrenije mozda a mislim da sam zbog svega dobio i neki oblik depresije da li bipolarnu ili neku hronicnu sa fazama manije.

Ubi me sto nemogu sebi nista ni osnovno, male stvari da priustim, a najgore sve gore stanje nam finansijsko a i moje fizicko i psihicko.

Da je barem sve stajalo u mjestu pa hajde ali ide nagore.

[Guud]

U sezoni nedostaje radnika, vjerujem da si ti avion s obzirom kakve sam vidio. Ako je problem dublji pa na to još dođe i besparica, nije dobro, ali ako je glavni problem besparica, sve se da riješit.

[khari]

Cudo jedno koliko ljudi mogu biti debilni i zli pa zatrovati ono cisto i nevino dijete kada dodje na ovaj toksican planet. Pa nas krenu lagati...pricati price i bajke a u skoli tek krece sistematsko zagluplivanje...socijalizacija...svijesnost ega...pa krece ludilo prezivljavanja...laktarenja i borbe za prevlast...prikaza u najboljem svijetlu pred drugima dok iznutra bijesnimo i proklinjemo...
Ne znam, mozda si umisljam, ali imam nekako osjecaj da nece ovo sve jos dugo trajati...svijet je sve ludji a trebalo je biti obrnuto jer smo kao pametniji i napredniji...uskoro ce ionako atomske bombe padati okolo, oboljevat cemo od posljedica i krepavati...pa sto bi onda razbijo glavu o tome da li se ubiti ili ne kad me za koju godinu svejedno nece biti...

Otislo je predaleko...k vragu...psihopate se zabavljaju...
...cesto se pitam, je li ovo uopce zivot ili test izdrzljivosti?

[Zek0slav]

Splićankaa kaže:

Gledala sam video u kojem je covijek koji je prezivio skok sa Golden Gate Bridge (most s najvise samoubojstava u svijetu) rekao je da nakon sto se odgurnuo se predomislio!!
Bilo je kasno, pao je, vidio spasilacku sluzbu, samo 1% ljudi prezivi skok s tog mosta, on je bio medu njima.

Borio se s depresijom 7 godina.

Čitao sam o mostu nedavno. Nisam mislio da je prikladno linkati članak te prirode na temu, ali možda nekome bude zanimljiva problematika: Članak

Jako tužne priče.

Počeli su graditi zaštitnu ogradu pa se nadaju znatno smanjiti broj pokušaja https://www.washingtonpost.com/news/...ld-save-lives/

[Talking Heads]

Meni se psihičko stanje dosta poboljšalo otkad su mi neki dobri ljudi sa ovog foruma savjetovali da počnem ponovno piti punu terapiju koja mi je psihijatrica prepisala a to je 10 tableta dnevno (antipsihotici, antidepresivi i anksiolitici). Također, počeo sam ponovno meditirati i učlanio se u jedan sportski klub. Treninzi su tri puta tjedno. Uskoro ću se učlaniti i u još jedan. Druženje s ljudima iz tog kluba mi puno pomaže. Jako pozitivno djeluje na moju psihu.

[šećerna vata]

dire Dawn kaže:

Pitam se hoću ikad prestat htjet nestat.
Nije to čak ni da sam ja pretjerano loše. Štoviše, dobro sam.
Ipak, ta misao me prati svaki put kad držim kutiju tableta u ruci, svaki put kad kraj mene prolazi kamion i svaki put kad vidim paketić žileta.

Malena, sićušna misao da ja ovdje ne pripadam i da je ovo trenutno dobro samo iluzija do nekog drugog lošeg.
I zašto čekat.
Sve što je potrebno da mi nikad više ne bude loše imam u tom trenutku u ruci... Ili barem gledam kako mi se približavam velikom brzinom.

Ne osjećam se dobrodošlo.
Nigdje se ne osjećam dobrodošlo.
Ne osjećam se kao da igdje pripadam, ali to ni ne želim.
Ne moram nužno pripadati, samo ne želim smetati.

I nisam ja loše. To je plot twist cijele priče.
Nisam.
Dan provodim uglavnom ugodno i uglavnom sam zadovoljna.
Do trenutka kad u ruke primim nešto što bi moglo zaustaviti svako ikad buduće loše.
Onda nakon toga baš ništa više ne bude isto.

Voljela bih kad bi mogla nestati.
Izmisliti novi život i novo sve u nekoj nepoznatoj mi državi.
Kad bi mogla počiniti suicid, a da ne umrem ustvari.
Jel bi tada možda dobila svoj happy end?

Ovo kao da citam svoje misli zadnjih nekoliko tjedana. A i prije se znalo dogoditi. Sad jos vise. Nevjerojatno.

[Hunny B]

You'll be sorry when I'm gone

Another six months, I'll be unknown

Give all my things to all my friends

Please tell mom this is not her fault
:
:
:

Poruka treba biti kratka, jezgrovita. kome se da čitati stvari i priče od Franje Josipa?
I osim toga, za objavljivanje sadrzaja koji je ovdje zabranjen, postoji stranica.
Ljudi sažmu svoj život u rečenicu, dvije i gotovo.

[dire Dawn]

Hunny B kaže:

Poruka treba biti kratka, jezgrovita. kome se da čitati stvari i priče od Franje Josipa?
I osim toga, za objavljivanje sadrzaja koji je ovdje zabeanjen, postoji stranica.
Ljudi sažmu svoj život u rečenicu, dvije i gotovo.

Obitelj najčešće cijenu svaku rečenicu, riječ i zarez. Jer je to zadnje ikad od nekog koga su voljeli.

Uostalom, what are you? Suicide police?

Nema tu ni pisanih ni nepisanih pravila.

[Hunny B]

https://suicideproject.org/