Rana crkva ili nastanak kršćanstva

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Pavlu i njegovim drugovima je tajnu otkrio duh.

To nam je bitno jer želimo otkriti da li je Pavle dobio legitimaciju od Jeruzalemske crkve.

To ko dva romana u jednom, družba pere kvržice i tajna gornjeg grada.

A Pavle kao nije bio apostol, ne, po legitimaciju mora na mup.


Još nijednom nisi spomenuo Kraljevstvo nebesko. Po tebi izgleda nema veze s ranim kršćanstvom.

[Akvila]

kom1 kaže:

Vidimo da Pavle govori o dva evanđelja i o dva učenja rane crkve koja je jedinstven pokret. Zapravo to i nisu dva učenja nego se radi o razvoju kršćanske vjere. Po logici stvari, izgleda je između pavla i Prvih Apostola zbog tih razloga sto je Pavle nadogradio prvobitnu vjeru dolazilo do sukoba.

Sadržaj tih evanđelja nije objašnjen, ali vidimo u poslanicama što pavle kaže o svom učenju, ili svom evanđelju koje on propovjeda sa sojim drugovima.

To vidimo kad on kaže da je to mudrost drugog svijeta među savršenima. Onda kaže da je ta mudrost tajnovita jer da ju je božanska providnost sakrivala eonima. Ne objašnjava kako je ta mudrost počela teći na njihovu slavu. A tu tajnu nezna nijedan vladar svijeta pa su onda iz neznanja razapeli Gospodina slave. Pavlu i njegovim drugovima je tajnu otkrio duh. Zato njegovo učenje ne dolazi od ljudske mudrosti.

Mudrost je i Isus Krist ali i evanđelje, ali to je i anđeo, ili duh koji mudrost prenosi. Nama je u ovom trenutku bitno da on tvrdi da njegovo učenje ili evanđelje ne dolazi ljudskom murošću ili od ljudi nego da dolazi duhom.

To nam je bitno jer želimo otkriti da li je Pavle dobio legitimaciju od Jeruzalemske crkve.

Instrumentalizirano vjerovanje naspram osobnog vjerovanja.

[Akvila]

Pravi Život kaže:

To ko dva romana u jednom, družba pere kvržice i tajna gornjeg grada.

A Pavle kao nije bio apostol, ne, po legitimaciju mora na mup.


Još nijednom nisi spomenuo Kraljevstvo nebesko. Po tebi izgleda nema veze s ranim kršćanstvom.

Kraljevstvo nebesko je naknadna teologija nakon sto Mesija nije uspio oslobodio Izrael pa se rodila interpretacija o nebeskom Jerusalemu.

[Srebrni-medvjed]

Akvila kaže:

Instrumentalizirano vjerovanje naspram osobnog vjerovanja.

Smjernice moraju postojati.

Mentalnom spekualcijom se ne dolazi do znanja.

[Khulus]

Srebrni-medvjed kaže:

Smjernice moraju postojati.

Mentalnom spekualcijom se ne dolazi do znanja.

Tako je. Inače bi imali koliko vjernika toliko različitih vjera. Pa i ovako kad postoje smjernice i pravila ljudi konstantno nešto premišljaju, vrte...

[Srebrni-medvjed]

Khulus kaže:

Tako je. Inače bi imali koliko vjernika toliko različitih vjera. Pa i ovako kad postoje smjernice i pravila ljudi konstantno nešto premišljaju, vrte...

Ljudima su religija i duhovnost nešto kao razbibriga kad uhvate malo slobodnog vremena, umjesto da svoje djelovanje shvate kao nešto krucijalno za njihovu sudbinu

[Khulus]

Srebrni-medvjed kaže:

Ljudima su religija i duhovnost nešto kao razbibriga kad uhvate malo slobodnog vremena, umjesto da svoje djelovanje shvate kao nešto krucijalno za njihovu sudbinu

Plitkost i površnost su nažalost zajednički nazivnici današnjice. Pogledaj samo današnje "humoristične" serije, od kojih neke "plešu" na granici idiotizma, vulgarnosti i banalnosti. U svemu vlada površnost, pa i u pristupu vjeri. Rade to i sami vjernici, kojima je kao njihova vjera "bitna", ali bitna maltene samo u kontekstu skrivanja u masi. I da imaju na koga urlati.

[kom1]

Pavle je po svemu sudeći izvan svojih drugova i svojih vjernika bio usamljen u tim svojim idejama. To vidimo kad on kaže da su on i njegovi drugovi bili izvan sebe, ali da je to bilo zbog toda jer su okrenuti Bogu za razliku onih drugih koji su okrenuti prividnom stvarnošću.

Dakle jedni su vjerovali u povjesnog Isusa jer su sa njim bili, a Pavle govori o duhovnom kristu. Vjerojatno su mu to zamjerali i govorili da je lud. On se brani od te optužbe i kaže da njihova odsutnost ili izvansebnost jeste radi okrenutosti Bogu.

Te drge ljude, ili svete apostole on naziva ljudima koji se ponose pogrešnim stvarima, pa zato kaže: da je jedan umro za sve pa su zbog toga svi umrli. Zato oni koji žive ne bi smjeli više živjeti za sebe- nego za onoga koji je umro za njih i opet ustao.

Zaključak je preobražaj svakog čovjeka u novo stvorenje, čime stari poredak ustupa mjesto novome.

Ako te ideje pravilno tumačimo mora nam biti jasno da je Pavle u sukobu sa određenim kršćanskim učiteljima, onima za koje on kaže da svoj položaj ( u crkvi) osnivaju na onome što on naziva vanjski privid.

Sveti Apostoli su bili Isusovi učenici koji su položaj stekli poznavanjem Isusa Povjesti što je isto tako Isus Predaje. Pavle svoje tumačenje vjere ne zasniva na tom učenju Jeruzalemske Crkve -nego na KRISTU koji se shvaća duhovno.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Pavle je po svemu sudeći izvan svojih drugova i svojih vjernika bio usamljen u tim svojim idejama.

Poistovjećuješ li se s Pavlom? Znaš, on nikad nije bio usamljen, a za tebe se ne zna... Kako si, čovječe, nisi li vidio pridružili ti se čim pomislili sam si tu na temi?

[kom1]

Pravi Život kaže:

Poistovjećuješ li se s Pavlom? Znaš, on nikad nije bio usamljen, a za tebe se ne zna... Kako si, čovječe, nisi li vidio pridružili ti se čim pomislili sam si tu na temi?

Kad ćeš ti naučiti čitati sa razumjevanjem teksta? Nigdje se ne govori o usamljenosti.

Značenje onoga što je rečeno je drugačije.

Kršćanstvo je nastalo dugotrajnim razvojem jer se razvilo iz Judaizma.

Isus i njegovi učenici sve do samog križa nisu uopće niti bili kršćani u današnjem smisli.

Ivan Krstitelj je krstio židove zbog političkih i vjerskih razloga jer su Rimljani postavljali njihove Visoke svečenike u hramu. Obrad krštenja je bila zamjena za hramski obred. Tako da je to krštenje bio prekršaj i politički i religijski.

Dokaz su ti tekstovi poslanica gdje Pavle govori o kršćanima koji su imali jedni manu kao kršćani jer oni nisu poznavali krštenje po duhu svetom nego samo Ivanovo krštenje. Zbog toga ih je trebalo dodatno poučiti da bi upoznali duha svetoga.

Isusovi učenici su se odvojili od ivana Krstitelja i krenuli za Isusom, koji je nastavio rad Ivanov. Kad je Herod to primjetio, raspravljalo želio je i njega uhvatiti. Ali oni su išli za Isusom jer su mislili da je on Mesija.

Kda je Isus bio razapet onda su učenici vjerovali da je Mesija uskrsnuo.

Pavle je primio od Apostola Evanđelje i kad on govori da je Isus umro na križu za naše grijehe, da je bio položen u grob i da je za tri dana uskrsnuo jer da je to bilo zapisano u pismima- to je bila vjera Svetih Apostola koju su oni prenjeli Pavlu.

Ali Pavle je propovjedao Evanđelje za neobrezane i tvrdio da je to Evanđelje primi preko duha bez ikakvog utjecaja ljudi. Tada on govori o svm vlastitom poimanju vjere koju je kako kaže primio u viziji uskrslog Krista i ljudi za tu mudrost koju on prenosi vjernicima do Pavla nisu znali.

To je njegovo orginalno učenje.

Kršćanstvo je nastalo poslije Pavla zato što:

Jeruzalemska crkva je prestala djelovati poslije 70.-te godine.

Crkva je po Petru i Pavlu prenešena u Rim.

Sveti Apostoli su vjerovali u Isusa na Židovski način.

Pavlovo učenje je omogučilo povezivanje učenja Svetog Pavla i učenja svetih apostola ali isto tako je omogučilo da svi narodi prihvate tu vjeru. Jer su Sveti Apostoli išli samo i isključivo kod Židova. Pogani su mogli uči u crkvu ali samo poslije obrezanja.

Poslije toga se razvija Rimska crkva i sve što se događalo je samo razvoj tih početnih ideja.

Tekstovi su bili nužno i apologije pa je i to utjecalo na tekstove.

Proturječnosti u tekstovima nastaju zbog spajanja ideje izvornog Židovskog Mesije i nove ideje Duhovnog Isusa Krista.

Na primjer postoji ona rečenica: Kako on može biti njegov sin kad ga David zove Gospodinom. To je negiranje Sina Davidova. To je nastalo jer su crkvi postojale struje koje su zahtjevale da Isus bude Sin Davidov, a zbog apologetskih razloga je dolazilo do negiranja Židovskog porijekla vjere, pa se u ovoj rečenici ne odbacuje ali ni ne prihvača Sin Davidov.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Kad ćeš ti naučiti čitati sa razumjevanjem teksta? Nigdje se ne govori o usamljenosti.

Značenje onoga što je rečeno je drugačije.


Isus i njegovi učenici sve do samog križa nisu uopće niti bili kršćani...

Dok ti skužiš očem ja pričam, prođe voz.
Rečeno, blog ti je usamljen.

Ima nekog pa da ne zna da se Isus krstio? Al ti zapeo baš za sam naziv umjesto samo značenje. Isto kao sad tu spominješ nekakav "križ" a već i ptice na grani ispjevale da se radi o predkršćanskom simbolu poteklom iz vremena starih Kaldeja koji su gle slučajnosti živjeli puno prije starih Egipćana kod kojih se gle iste te slučajnosti pronašao isti taj križ, i gle opet slučajnosti spletom 'križnih' okolnosti isti se kasnije našao i kod starih Rimljana. Tako onda, njima sveti božanski simbol na kojem oni ne bi ni u ludilu kačili osuđene na smrt.

Blog bi te definicije trebao znati i razlikovati. U protivnom, blog ne zna za ništa drugo osim osame.

Zanimljivo kako se rani kršćani nikad nisu žalili na osamljenost. Jednostavno nisu imali vremena za ta razmišljanja, jer djelo propovijedanja o Dobroj vijesti je putovalo brzinom vjetra a kršćani svojom dobrotom jednostavno osvajali ljude oko sebe. A ti kažeš da danas takvih više nema i time dezinformiraš druge oko sebe.

[cestar]

Pravi Život kaže:

Zanimljivo kako se rani kršćani nikad nisu žalili na osamljenost. Jednostavno nisu imali vremena za ta razmišljanja, jer djelo propovijedanja o Dobroj vijesti je putovalo brzinom vjetra a kršćani svojom dobrotom jednostavno osvajali ljude oko sebe. A ti kažeš da danas takvih više nema i time dezinformiraš druge oko sebe.

Da, moglo bi se itekako govoriti o uzajamnom oslanjanju u to prvo vrijeme...

The Great Appeal - What did Christianity offer its believers that made it worth social estrangement, hostility from neighbors, and possible persecution?

Helmut Koester:
John H. Morison Professor of New Testament Studies and Winn Professor of Ecclesiastical History Harvard Divinity School

A NEW COMMUNITY

Why was the Christian community something that people wanted to join?

I think that only because at least certain parts of the early Christian mission were intent in creating new community, that only for that reason this movement was successful. Now what does it mean "new community?"

Let me talk about this in two different levels. One was certainly that the message that was preached here promised gifts, spiritual gifts, to people that went beyond the everyday life experience and promised also immortality, a future life which would be liberation from sickness and from disease and from poverty, and individual isolation. There is a future for the individual. And the message of the possibility for a human being to be related to something that is beyond the powers of this world was certainly one great attraction. But that alone would not have been enough. I think it's a very important spiritual-religious factor. But it would not have been enough, because, in spite of all the glories of the Roman Empire, people lived in the world in which there was inequality, there was great poverty on the one hand and immense wealth in the hands of a very few people. There were sickness and disease and there were no public health services, and doctors were expensive.

Now here's also the question of the inequality which Rome really reinforced through the Augustan system. Rome is a very strict hierarchical system, in which the emperor is at the pinnacle, all the way up and then all the blessings in the world that come to people come down from above. The emperor is the conduit to the divine world. And if you're at the bottom of that social pyramid, not a whole lot of things are coming down to you anymore. Slavery slowly diminished, but continued to exist.

Now the Christian community, as we have it particularly in the letters of Paul, begins with a formula that is a baptismal formula, which says in Christ there is neither Jew nor Greek, neither male nor female, neither slave nor free. This is a sociological formula that defines a new community. Here is a community that invites you, which makes you an equal with all other members of that community. Which does not give you any disadvantages. On the contrary, it gives even the lowliest slave personal dignity and status. Moreover, the commandment of love is decisive. That is, the care for each other becomes very important. People are taken out of an isolation. If they are hungry, they know where to go. If they are sick, there is an elder who will lay on hands to them to heal them.

[Pravi Život]

cestar kaže:

Da, moglo bi se itekako govoriti o uzajamnom oslanjanju u to prvo vrijeme...

The Great Appeal - What did Christianity offer its believers that made it worth social estrangement, hostility from neighbors, and possible persecution?

?

Opet manjak duhovnosti a višak ko zna čega.

[cestar]

Pravi Život kaže:

?

Opet manjak duhovnosti a višak ko zna čega.

Manjak duhovnosti ? Čije ? Višak... čega ?

[Pravi Život]

cestar kaže:

Manjak duhovnosti ? Čije ? Višak... čega ?

Božje duhovnosti. Manjak. A višak new community corporation.

[Kudum]

Pravi Život kaže:

Božje duhovnosti.

Božije duhovnosti?! Hahahahahahahhhh

[Pravi Život]

Brkaš duhovnost sa duhovitošću, ai ta ti slabo ide.


Muslimanima treba vječito pojašnjavati svaki i najmanji detalj. Primjerice, što je to "Božja duhovnost"? Znate, da ju ne posjeduje sam Bog Stvoritelj, a kako bi onda istu posjedovali ljudi. On reče "na Moju ste sliku", i ajd ti to sad objasni neproduhovljenima.
I čemu uopće.

Al bitno da islam zna o ranom kršćanstvu. Islamu to ko trn u oku.

[kom1]

Pravi Život kaže:

Dok ti skužiš očem ja pričam, prođe voz.
Rečeno, blog ti je usamljen.

Ima nekog pa da ne zna da se Isus krstio? Al ti zapeo baš za sam naziv umjesto samo značenje. Isto kao sad tu spominješ nekakav "križ" a već i ptice na grani ispjevale da se radi o predkršćanskom simbolu poteklom iz vremena starih Kaldeja koji su gle slučajnosti živjeli puno prije starih Egipćana kod kojih se gle iste te slučajnosti pronašao isti taj križ, i gle opet slučajnosti spletom 'križnih' okolnosti isti se kasnije našao i kod starih Rimljana. Tako onda, njima sveti božanski simbol na kojem oni ne bi ni u ludilu kačili osuđene na smrt.

Blog bi te definicije trebao znati i razlikovati. U protivnom, blog ne zna za ništa drugo osim osame.

Zanimljivo kako se rani kršćani nikad nisu žalili na osamljenost. Jednostavno nisu imali vremena za ta razmišljanja, jer djelo propovijedanja o Dobroj vijesti je putovalo brzinom vjetra a kršćani svojom dobrotom jednostavno osvajali ljude oko sebe. A ti kažeš da danas takvih više nema i time dezinformiraš druge oko sebe.

Činjenica da se ti ne razumiješ u temu ostaje.

Pavle je bio usamljen u svojoj teoriji o duhovnom evanđelju jer Jakov i stupovi, Kefa i Ivan i sveti apostoli i rani kršćani nisu nikada prihvatili Pavlovo Evanđelje za neobrezane. Oni su vjerovali u Mojsijeve zakone i obrezanje.

Isus se krstio. Ivan Krstitelj je krstio ŽIDOVE.

Značenje tog krštenja nas ne dovodi u vezu sa KRŠĆANSTVOM kakvoga u to vrijeme nije niti bilo.

Nekakav KRIŽ kažeš. Da li ti uopće razmiješ povjesno značenje križa. Svečenici su doveli Isusa kod Pilata da mu Pilat sudi. KRIŽ u Evanđeljima je SUDSKA KAZNA. O čemu ti pričaš.

Sudska kazna koju je izrekao Pilat nema nikakve veze sa simbolikom križa prije kršćanstva koje nastaje tek poslije 33 godine jer je Isus kažnjen smrtnom kaznom zbog pobune.

Koje gluposti lupaš, Kaldeja i Kaldejci nisu postojali prije Egipćana, Od kuda si izvukla te besmislice. Izrazi Kaldeja i Kaldejci kao i Aramejci i Aramejski jeziknisu STARIJI od 1.000 godina prije Krista. A Egipat je mnogo stariji od 1.000 godina prije Krista.

Tvoje obrazovanje je stvarni problem takvom neznanju.

Onda nako svih tih besmislica nabrajaš i moješaš Kaldeju sa 1.000 godina prije Krista i Egipat oko 3.500 godina prije Krista sa Rimljanima iz prvog stolječa. Savjetujem ti da se obrazuješ.

Ti bi trebaqla znati, ako sa mnom želiš raspravljati o toj temi da su Evanđelja napisana tako se mitologije miješaju sa povješću. Zbog toga u Evanđeljima imamo Biblijsko suđenje Isusu Kristu. A svakome tko imalo zna o povjesti iz prvog stolječa je poznato da su i Židovi i Rimljani poznavali tu kaznu na smrt i da je ta kazna bila teška i sramotna.

Ti bi sa svojim totalnim nepoznavanjem teme i povijesti htjela pobijati cijelu stručnu i znanstvenu svjetsku zajednicu gdje se večina stručnih i obrazovanih slažu da je Isusov Križ sudska kazna.

Zbog toga su tvoji upisi besmisleni.

[Akvila]

Negiranje ideje da je razapinanje na krizu bila kazna za pobunu protiv Rima je i razloga zasto se ne moze rasvjetliti dogadjanje.
Otuda fantazije vezano za vjerovanje sve se crpi iz ideje koja nema veze s realitetom.
Pobunjenik je u pitanju i ja bih jos dodao i ne obicni nego riba kapitalac i njega su razapeli u Rimu kao ritualno zrtvovanje bogu Rima kao sto su u prije cinili s pobunjenim liderima.
Dakle slozio bih se s nekim piscima po tom pitanju no oni ne znaju identitet toga ulova ili bolje receno doborovoljno predatog kapitalca.
Imamo lidera nad liderima predao se u ruke Rima i razapet u Rimu.

Jerusalem je teloska igra u svrhu Solomonizacije hrama raznih religija i medju njima i krscanstvo zato je Jerusalem u prici ubacen kao centar jer Solomonov hram ce ujediniti religije u jedan centar.

[kom1]

Akvila kaže:

Negiranje ideje da je razapinanje na krizu bila kazna za pobunu protiv Rima je i razloga zasto se ne moze rasvjetliti dogadjanje.
Otuda fantazije vezano za vjerovanje sve se crpi iz ideje koja nema veze s realitetom.
Pobunjenik je u pitanju i ja bih jos dodao i ne obicni nego riba kapitalac i njega su razapeli u Rimu kao ritualno zrtvovanje bogu Rima kao sto su u prije cinili s pobunjenim liderima.
Dakle slozio bih se s nekim piscima po tom pitanju no oni ne znaju identitet toga ulova ili bolje receno doborovoljno predatog kapitalca.
Imamo lidera nad liderima predao se u ruke Rima i razapet u Rimu.

Jerusalem je teloska igra u svrhu Solomonizacije hrama raznih religija i medju njima i krscanstvo zato je Jerusalem u prici ubacen kao centar jer Solomonov hram ce ujediniti religije u jedan centar.

To da Isus bio razapet zbog pobune protiv Rima i piše u Evanđeljima. Za to su nekako bile umiješane i židovske vlasti, ali nema sumnje da je razapinjanje Rimska kazna za pobunu. Da je Isus bio razapet zbog židovskih vlasti bio bi kažnjen kamenovanjem.

Nije mi jasno o kojim fantazijama konkretno govoriš.

Kad govoriš o lideru, koji je razapet u rimu i koji da se predao, pa o ritualnom žrtvovanju , rekao bih da su to fantazije jer u Evanđeljima se govori o Isusu iz Nazareta razapetom oko 30-33 god u Jeruzalemu.

Tako da to nikako ne može biti vođa ili lider razapet u Rimu , vjerojatno misliš 70te godine.

Ne vidim zašto bi netko stvarao religiju kojom bi povezao Rimsku religiju sa Židovskom religijom. Rimljani su bili praznovjerni pa bi se bojali Bogova kad bi tako nešto radili.