Odgoj malenih

[Monstera]

kajperinja kaže:

Paa, nejasno je da li je li samo taj jedan samarao i tukao ili su obojica.
Meni je ok da mama onoga koji je udijelio samar reagira. (onaj drugi, cini se nije bio fizicki agresivan)
Ali - naravno, ne tako da mu se prijeti samaranjem, vec uz neko objasnjenje i razgovor.

napisala sam da je jedan drugome opalio samar

sranje je kaj nikad ne znas kak ce roditelj reagirati
po meni, ova je svojom reakcijom napravila dodatnu stetu
po oba djecaka i jos pokoje diejte u parku koje je bilo u blizini

tak da, nije uvijek pametno traziti intervenciju od drugog roditelje, jer nikad ne znas kak ce reagirati

[soks]

kajperinja kaže:

Paa, nejasno je da li je li samo taj jedan samarao i tukao ili su obojica.
Meni je ok da mama onoga koji je udijelio samar reagira. (onaj drugi, cini se nije bio fizicki agresivan)
Ali - naravno, ne tako da mu se prijeti samaranjem, vec uz neko objasnjenje i razgovor.

Tocno. Sigurno ne treba šutjeti i gledati kako tvoj klinac okolo mlati. Doduše, bilo bi primjerenije reći: nemoj šamarati drugu djecu, to nije lijepo...bla, bla.

[puffko]

soks kaže:

Tocno. Sigurno ne treba šutjeti i gledati kako tvoj klinac okolo mlati. Doduše, bilo bi primjerenije reći: nemoj šamarati drugu djecu, to nije lijepo...bla, bla.

Klinci se mlate, sutjeli mi o tome ili ne.
Ja je zaustavim ako je situacija takva da vidim da je ona pokretac, da je dijete mladje itd. (u onoj gore situaciji koju sam napisala, sa "sorry").

S njezinim prijateljem/susjedom koji nam je svaki dan doma cesto (uglavnom) bez pratnje roditelja, i koji je stariji tri mjeseca, e tu se mijesam samo ako se bojim da ce biti krvi Oni cas sjede i krasno se igraju, pa se pohvataju oko neke igracke, pa nakon toga mir i sretna igra... to je njima dio komunikacije, s 2 godine.

[Leonee]

Djeljenje samara mi nije isto kao i natezanje oko igracke. I tu bi najvjarojatnije odreagirala. Mislim, nebi sigurno sjedila sa strane prekrizenih ruku i ne ucinila nista. Jer samim tim ne mjesanjem saljem poruku djetetu da je ok samarati se.
Ok, nebi reagirala sigurno kao gore opisana mama, ali bi rekla da nema samaranja i da se mogu u miru igrati.
Edit:
Nama se jednom desilo da je jedan mali, inace zloco, gurnuo mog sina sa vrha velikog tobogana, nicim izazvan. Na ledja. Njegova baka ni bu ni mu. Nista! Srecom, sve je bilo ok.. ali nisam mogla presutiti pa sam joj nesto i rekla. Uff..

[Gala]

Ma naravno da se djeca međusobno počupaju oko igračke i da su si idući tren super. Ja ne mislim da se treba miješati u takve njihove aktivnosti, naravno i tu postoji granica (meni se šamar također čini malo previše) ali ima tu i puno drugih faktora npr. jesu li to djeca slične dobi ili stariji maltretiraju mlađe, igraju li se i inače zajedno pa su već naučila rješavati sukobe .
Nadam se da sva djeca instiktivno vrate kad su dovoljno ugrožena . Čula sam jedan dan priču o malom kojem je mama inzistirala na tome da se makne i nikad ne vraća pa kad je jedan dan došao doma ispljuvan živčano ga je pitala zašto nisi vratio a mali je jadan odgovorio nisam se sjetio.
Možda je najbolje ne verbalizirati ni jedno ni drugo u prvom slučaju dobiješ ovo iz priče gore a u drugom moraš objašnjavati da je fizička agresija ipak nekad u redu (što mi se čini kao sklizak teren jer onda nema kraja s tim tko je prvi počeo i zašto, i može se često naći opravdanje).

[Monstera]

Gala kaže:

Ma naravno da se djeca međusobno počupaju oko igračke i da su si idući tren super. Ja ne mislim da se treba miješati u takve njihove aktivnosti, naravno i tu postoji granica (meni se šamar također čini malo previše) ali ima tu i puno drugih faktora npr. jesu li to djeca slične dobi ili stariji maltretiraju mlađe, igraju li se i inače zajedno pa su već naučila rješavati sukobe .
Nadam se da sva djeca instiktivno vrate kad su dovoljno ugrožena . Čula sam jedan dan priču o malom kojem je mama inzistirala na tome da se makne i nikad ne vraća pa kad je jedan dan došao doma ispljuvan živčano ga je pitala zašto nisi vratio a mali je jadan odgovorio nisam se sjetio.
Možda je najbolje ne verbalizirati ni jedno ni drugo u prvom slučaju dobiješ ovo iz priče gore a u drugom moraš objašnjavati da je fizička agresija ipak nekad u redu (što mi se čini kao sklizak teren jer onda nema kraja s tim tko je prvi počeo i zašto, i može se često naći opravdanje).

sa ovim se slazem u potpunosti, s time da ja mislim da fizicka agresiaj nikad nije u redu, tj ne bih htjela djetetu slat tu poruku rijecima ohrabrenja tipa "vrati", "postoje situacije kad ipak mozes"
mozda zvucim kontradiktorno, al sigurna sam da ce dvogodisnjak ugrist ili udarit kad je ugrozen, i da ce dobiti natrag, i da iz toga uci.
i da vise uci (i brze) kada mu vrsnjak vrati ugrizom, nego ako ja na grizenje odreagiram monologom o stetnosti grizenja. u tom kontekstu, intervencije odraslih su suvisne, iako znam da se nije lako suzdrzati i da nitko normalan ne moze mirno gledat kako mu dijete netko samara, grize, gura....

ja sam navela onaj primjer da je nekad kontraproduktivno traziti drugog roditelja da intervenira (kad se vec sam nije sjetio), jer postoji sansa da nece intrevenirat kak smo si mi zamislili i to onda moze imati vece stete nego koristi.

[SummerNight]

nosorog kaže:

ja i dalje mislim da djetetu ne treba reci da vrati, ne zato sto mislim da dvogodisnjaka treba uciti da ne treba vratiti, nego sto ce on to ionak napraviti, rekli mi njemu/njoj ili ne, ak se osjeti dovoljno ugrozenim a mi ne interveniramo
i da, djeca ce vise nauciti iz situacije di su dobili udarac i vratili, nego iz mase nasih monologa i politicki korektnih intervencija odraslih

nece. vjeruj mi, nece svi. mojoj je agresija bila nesto toliko strano i neprihvatljivo da joj uopce nije padalo na pamet da to uradi. njoj je bilo skupiti se u cucanj i plakati do ju netko mlati.
prvo sam morala u njoj nekako naci djelic koji je hrabar i jak i potencirati ga da glasom izrazi jasno i glasno negodovanje, to smo vjezbali kuci.
tek nakon sto je uspjela verbalno izraziti, kad je valjda prevladala sok da su neka djeca agresivna i da to postoji na svijetu (imali smo nekako srecu da su sva djeca s kojima smo bili u kontaktu jako njezna) onda se oslobodila pa i odgurne.
ali ona i dlaje ne vraca u pravom smislu rijeci, pitala sam tete, ona ne udara nikad, ni u obrani.

[La_LuNa]

a cure, jel imala koja od vas dijete koje je sklono udarati drugu djecu? kad je to pocelo? kako ste tocno reagirale?
brijem da ce ova moja biti zesci rambo

dakle, znate da je ona jos jako mala. 10 mjeseci.
ali je strasno gruba. ona ne zna pomaziti, podragati, ona samo stipa i cupa. sve redom, od nas roditelja, preko baka i djedova, do druge djece i zivotinja
govorimo joj "ne cupati, podragaj", primimo rucicu, otvorenim dlanom lagano klizimo po predmetu terora
a ne vidim nekog smisla u tome nastavi dalje po svome, pa je maknemo.

neki dan je pocela gristi rukohvat od stepenica, rekla sam "ne", odmaknula je i okrenula prema sebi. a ona mi je uz vrisak opalila samarcinu.

great.

sto ciniti?
mislim, ima li ista sto u toj dobi mogu uciniti izuzev micanja i preusmjeravanja?

[Monstera]

SummerNight kaže:

nece. vjeruj mi, nece svi. mojoj je agresija bila nesto toliko strano i neprihvatljivo da joj uopce nije padalo na pamet da to uradi. njoj je bilo skupiti se u cucanj i plakati do ju netko mlati.
prvo sam morala u njoj nekako naci djelic koji je hrabar i jak i potencirati ga da glasom izrazi jasno i glasno negodovanje, to smo vjezbali kuci.
tek nakon sto je uspjela verbalno izraziti, kad je valjda prevladala sok da su neka djeca agresivna i da to postoji na svijetu (imali smo nekako srecu da su sva djeca s kojima smo bili u kontaktu jako njezna) onda se oslobodila pa i odgurne.
ali ona i dlaje ne vraca u pravom smislu rijeci, pitala sam tete, ona ne udara nikad, ni u obrani.

ak su dovoljno ugrozeni, vratit ce (osim ak ne ocekuju da cemo mi odreagirati jer smo mi tam i jer smo vec reagirali prije umjesto njih)

i kad ih ucimo da kazu "stop", "prestani", "nemoj me gurati" ili sto vec, treba ih nauciti da to pokazu rukom (dakle, ispruze ruku ispred sebe i sa dlanom naprave stop) i pokazu distancu izmedju sebe i drugog dijeteta

i to je max. od fizickog sto bih ja ucila dijete.
ne bih ohrabrivala da moze i smije vratiti i da je fizicki obracun okej.

[Monstera]

La_LuNa kaže:

a cure, jel imala koja od vas dijete koje je sklono udarati drugu djecu? kad je to pocelo? kako ste tocno reagirale?
brijem da ce ova moja biti zesci rambo

dakle, znate da je ona jos jako mala. 10 mjeseci.
ali je strasno gruba. ona ne zna pomaziti, podragati, ona samo stipa i cupa. sve redom, od nas roditelja, preko baka i djedova, do druge djece i zivotinja
govorimo joj "ne cupati, podragaj", primimo rucicu, otvorenim dlanom lagano klizimo po predmetu terora
a ne vidim nekog smisla u tome nastavi dalje po svome, pa je maknemo.

neki dan je pocela gristi rukohvat od stepenica, rekla sam "ne", odmaknula je i okrenula prema sebi. a ona mi je uz vrisak opalila samarcinu.

great.

sto ciniti?
mislim, ima li ista sto u toj dobi mogu uciniti izuzev micanja i preusmjeravanja?

ima smisla, samo moras biti uporna
10mjeseci joj je tek

[annaaa]

SummerNight kaže:

nece. vjeruj mi, nece svi. mojoj je agresija bila nesto toliko strano i neprihvatljivo da joj uopce nije padalo na pamet da to uradi. njoj je bilo skupiti se u cucanj i plakati do ju netko mlati.
prvo sam morala u njoj nekako naci djelic koji je hrabar i jak i potencirati ga da glasom izrazi jasno i glasno negodovanje, to smo vjezbali kuci.
tek nakon sto je uspjela verbalno izraziti, kad je valjda prevladala sok da su neka djeca agresivna i da to postoji na svijetu (imali smo nekako srecu da su sva djeca s kojima smo bili u kontaktu jako njezna) onda se oslobodila pa i odgurne.
ali ona i dlaje ne vraca u pravom smislu rijeci, pitala sam tete, ona ne udara nikad, ni u obrani.

a kolko ti je bila stara kad si je to naučila?

moj je točno takav. kreće u jaslice na jesen pa bi ga htjela naučiti da se obrani rječima. za sad sam ga naučila da kaže "nemoj" ili "ne" kad mu netko uzima igračke. ali nije odlučan i glasan pa drugima nije baš jasno dal je ozbiljan. i njemu na licu vidim šok i nevjericu kad ga netko lupi ili gura jer mu, imam osjećaj, opće nije jasno zašto netko to njemu radi i šta to točno znači.

[SummerNight]

nosorog kaže:

ak su dovoljno ugrozeni, vratit ce (osim ak ne ocekuju da cemo mi odreagirati jer smo mi tam i jer smo vec reagirali prije umjesto njih)

i kad ih ucimo da kazu "stop", "prestani", "nemoj me gurati" ili sto vec, treba ih nauciti da to pokazu rukom (dakle, ispruze ruku ispred sebe i sa dlanom naprave stop) i pokazu distancu izmedju sebe i drugog dijeteta

i to je max. od fizickog sto bih ja ucila dijete.
ne bih ohrabrivala da moze i smije vratiti i da je fizicki obracun okej.

ne nece. moja ne bi, s dvije godine nije vracala. skupila bi se i trpila, cak ni bjezala nije. vrlo jednostavno, blokirala je na agresiju.


uz to, bi li ti kao odrasala osoba vratila udarac? da ne reagira netko na stop, i da nemas zastitu u blizini, bi li vratila?
ja bi, i ne vidim nista lose u tome. ne planiram ikad reci djetetu da nije uredu vratiti, nego joj samo pojasniti da je uredu vratiti tek ako nista drugo ne mozes.
moja s 3 to jako dobro kopca.

[kajpa]

nosorog kaže:

ja sam navela onaj primjer da je nekad kontraproduktivno traziti drugog roditelja da intervenira (kad se vec sam nije sjetio), jer postoji sansa da nece intrevenirat kak smo si mi zamislili i to onda moze imati vece stete nego koristi.

To da. Oni koji sami ne vide...nece progledati niti ako ih zamolimo.

[SummerNight]

annaaa kaže:

a kolko ti je bila stara kad si je to naučila?

moj je točno takav. kreće u jaslice na jesen pa bi ga htjela naučiti da se obrani rječima. za sad sam ga naučila da kaže "nemoj" ili "ne" kad mu netko uzima igračke. ali nije odlučan i glasan pa drugima nije baš jasno dal je ozbiljan. i njemu na licu vidim šok i nevjericu kad ga netko lupi ili gura jer mu, imam osjećaj, opće nije jasno zašto netko to njemu radi i šta to točno znači.

ljeto prije jaslica
dvije godine je imala.
pokusaj iskoristiti nesto, kad na tebe vice, ili nesto takvo da mu objasnisi kako treba zvucati.
mi smo najbolje iskoristili doru i "lopuzo ne kradi", dorin stav i ruka ispruzena (kako nosoroog kaze, to je vazan dio) i prvo smo to vjezbali jer joj je to bila fora
onda smo samo rijeci zamjenili, glavno je naci u djetetu to cvrsto i odlucno pa usmjeriti na obranu.
Moja je sasvim glasno i odlucno znala od nas zahtjevati nesto ali ista stvar je bila ko sto opisujes, djete jednostavno ostajaklo u soku potpunom na fizicku agresiju.
Sva djeca s kojom smo se druzili su bila njezna vise manje, neke agresije su zbilja bile izolirani i dugim vremenskim periodima odvojeni momenti u njenom malom zivotu.
Ona uopce nije imala instinkt fight or flight, stajala je ko zec pred farovima.
i upalilo je, kazu tete da se zna izboriti, da je verbalno jaka i da ju djeca u pravilu ne udaraju.
ali i dalje je njen maximum da odgurne agresivca, jos nikad nikoga nije udarila. I dok odgurivanje djeluje, super. Ja samo zelim da ona zna da i ako udari u samoobrani od mne nece dobiti jezikovu juhu.

[Gala]

SummerNight kaže:

ljeto prije jaslica
dvije godine je imala.
pokusaj iskoristiti nesto, kad na tebe vice, ili nesto takvo da mu objasnisi kako treba zvucati.
mi smo najbolje iskoristili doru i "lopuzo ne kradi", dorin stav i ruka ispruzena (kako nosoroog kaze, to je vazan dio) i prvo smo to vjezbali jer joj je to bila fora
onda smo samo rijeci zamjenili, glavno je naci u djetetu to cvrsto i odlucno pa usmjeriti na obranu.
Moja je sasvim glasno i odlucno znala od nas zahtjevati nesto ali ista stvar je bila ko sto opisujes, djete jednostavno ostajaklo u soku potpunom na fizicku agresiju.
Sva djeca s kojom smo se druzili su bila njezna vise manje, neke agresije su zbilja bile izolirani i dugim vremenskim periodima odvojeni momenti u njenom malom zivotu.
Ona uopce nije imala instinkt fight or flight, stajala je ko zec pred farovima.
i upalilo je, kazu tete da se zna izboriti, da je verbalno jaka i da ju djeca u pravilu ne udaraju.
ali i dalje je njen maximum da odgurne agresivca, jos nikad nikoga nije udarila. I dok odgurivanje djeluje, super. Ja samo zelim da ona zna da i ako udari u samoobrani od mne nece dobiti jezikovu juhu.

Ovo kako si je učila mi se baš sviđa. Super ideja s Dorom.

[annaaa]

SummerNight kaže:

ljeto prije jaslica
dvije godine je imala.
pokusaj iskoristiti nesto, kad na tebe vice, ili nesto takvo da mu objasnisi kako treba zvucati.
mi smo najbolje iskoristili doru i "lopuzo ne kradi", dorin stav i ruka ispruzena (kako nosoroog kaze, to je vazan dio) i prvo smo to vjezbali jer joj je to bila fora
onda smo samo rijeci zamjenili, glavno je naci u djetetu to cvrsto i odlucno pa usmjeriti na obranu.

morat ću nabavit Doru

on je prava dobrica, pozitivac, veseljak...nema trunke agresije u sebi i najrađe bi ga štitila još godinu tj. dok se ne počne bolje verbalno izražavat, al hebiga, tak je kak je.

[miss daisy]

annaaa kaže:

on je prava dobrica, pozitivac, veseljak...nema trunke agresije u sebi i najrađe bi ga štitila još godinu tj. dok se ne počne bolje verbalno izražavat, al hebiga, tak je kak je.

kod nas je upalilo ovo s verbaliziranjem "ne, nemoj tući"
i ne znam kako je tvoj s govorom, ali moj je zadnjih mjesec-dva baš propričao, stalno nešto melje, čisto, svi ga razumiju, i to mu je puno značilo i na planu otvorenosti prema drugima, sad i on kao i ostali stalno radi neki kaos (ranije samo doma, vani je uvijek djelovao plaho i mirno).

s tim da i dalje nikakvu agresiju ne pokazuje, jedino zna uloviti malog susjeda s leđa za majicu i onda ga tako vuče, ali kroz smijeh.

i brani igračke, konačno!
također, pali i ono verbaliziranje "mogu dobiti igračku". s tim da moj se unosi susjedu u lice sa "daj mi daj mi daj mi moim te", a ovaj gleda u čudu i na kraju da



katjes, odnos mama-tada, kod nas je definitivno mama. mislim da sam mu moguće i previše tu davala prostora, njemu je sve "mama će", pa sad u takvim situacijama kažem da može i tata/baka/tko god (ono, treba uliti vodu u bocu, mm kraj špine, on zahtijeva "mama će").



La_LuNa, mi smo imali prvi tantrum tek sad nakon 2. rođendana
i ja sam kriva ušao je prvi put u stražnji dio kombija, bio sav ozaren, ja ga bezveze na brzinu izvukla umjesto da sam ga pustila da se malo igra.
ajme kakav bijes
on inače kad je ljut jer nešto ne smije samo nekako nervozno hopsa okolo i super reagira na tješenje (nosorog, zašto tješenje nije dobro kad se ljute? ).
a ovo je bilo svakako, vrištanje, bacanje, izvijenje, svega.

i pusti ju na tobogan naopako, moj se također mogao tako uspentrati puno prije nego na regularan način.
ja sam i inače sve te pokušaje pentranja maksimalno dopuštala, kad ne bi mogao odustao bi sam, bez ljutnje.

[annaaa]

miss daisy kaže:

kod nas je upalilo ovo s verbaliziranjem "ne, nemoj tući"
i ne znam kako je tvoj s govorom, ali moj je zadnjih mjesec-dva baš propričao, stalno nešto melje, čisto, svi ga razumiju, i to mu je puno značilo i na planu otvorenosti prema drugima, sad i on kao i ostali stalno radi neki kaos (ranije samo doma, vani je uvijek djelovao plaho i mirno).

i brani igračke, konačno!

probala sam ga naučiti, ali ništa (za sad). on se smrzne, a onda i rastuži kad sam ga tražila da ponovi za mnom, tako je to tiho rekao da mislim da ni megafon ne bi pomogao što se tiče govora, brblja, ali ne uvijek razgovjetno. i to za igračke ga pokušavam naučit, inače će u vrtiću ostat bez ijedne

[Monstera]

miss daisy kaže:

on inače kad je ljut jer nešto ne smije samo nekako nervozno hopsa okolo i super reagira na tješenje (nosorog, zašto tješenje nije dobro kad se ljute? ).
a ovo je bilo svakako, vrištanje, bacanje, izvijenje, svega.

zato jer se trebaju ljutiti, kolko god im treba.
ako ih tjesimo (ono, smiri se, pa nemoj, ajde bit ce dobro, evo ti ovo umjesto toga kja hoces itd.....) umanjujemo vaznost njihovih reakcija, saljemo poruku da nije ok to sto osjecaju, da ih ne vidimo, a mozda i da ih ne volimo kada se ljute

i vrlo lako se mozemo upecati u nedosljednost i popustljivost
nama je isto potrebno da mozemo i znamo izdrzati njihovu ljutnju, bijes, to se isto, zapravo, vjezba.
vecina problema u popustljivosti, je sto roditelji tesko mogu izdurati djetetove teske emocije, pa onda naprave neki ustupak, samo da dijete nije ljuto, nesretno, tuzno....to je dugorocno itekak stetno.

[miss daisy]

nosorog kaže:

zato jer se trebaju ljutiti, kolko god im treba.
ako ih tjesimo (ono, smiri se, pa nemoj, ajde bit ce dobro, evo ti ovo umjesto toga kja hoces itd.....) umanjujemo vaznost njihovih reakcija, saljemo poruku da nije ok to sto osjecaju, da ih ne vidimo, a mozda i da ih ne volimo kada se ljute

ja ne tješim tako... nego ga samo uzmem i zagrlim, pri tome govorim nešto u stilu "znam da si ljut/tužan, ali to ne možeš jer..." i kažem pravi razlog zašto ne može.
on u biti skoro pa odmah stavi palac u usta i mazi se dok me sluša. to je varijanta za situacije gdje smatram da mu treba pojasniti zašto moramo tako postupiti i čini mi se ok utješiti ga

u situacijama gdje bezveze šizi to mu tako i kažem i tu on malo lupa nogama hopsajući u krug i ide dalje

al razmislit ću još o ovom drugom dijelu posta, mm meni stalno tvrdi da sam prepopustljiva, iako ja tvrdim da nisam





a sad pitanje o crtićima: koliko dopuštate crtića dnevno dvogodišnjacima, i kako ih držite na uzdi što se toga tiče?
ja mrzim youtube i tu današnju dostupnost svega, da je bar ko nekad crtić u 7,20 i bok
mi imamo pravilo o max pol sata dnevno. mislim, mm i ja, mali nemam pojma o tome al svako malo pita (i sad pazite favorit: snimka od 8 min traktora koji vuče plug po polju kad god vidi laptop pita za "vuče"), stalno objašnjavam da ne može, i strah me zime kad ćemo više biti doma