Djeca i obiteljske svadje

[Mil@]

Opsezan post koji sam napisla zamjenjujem slijedecim i molbom za vasim kometarima

Unazad dvije godine nemam nikakvog kontakta sa obitelji pokojnog supruga koji se za to vrijeme nisu javili niti cestitkom za rodjendan klincu koji sada ima 7 godina.
Zapravo, jedan telefonski poziv s njihove strane od prije godinu dana motiviran sasvim drugim razlozima dao mi je priliku da spocitam odnos prema djetetu i kazem kako je za prosli rodjendan pitao za njih i da bi bilo korektno radi njega da su mu poslali barem cestitku .
Bili su zateceni i na pitanje mogu li ga nazvati i naknadno cestitati rekla sam da mogu kao sto su to mogli uciniti i godinu prije ali da ce mu to njihovo nejavljanje , ukoliko ih ikad bude pitao, morati sami objasniti .
Nakon toga, javili su se jednom sa idejom da bi vidjeli klinca ali tako da ga baka uzme i kod sebe uprilici susret sa tetama i sestricnama na sto nisam pristala vec porucila da se tete mogu javiti same jer ja ne osporavam djetetu pravo na svoje tete ali pod drugim okolnostima jer nakon dvije godine okolnosti i jesu drugacije.
Dakle ne doma, vec na nekom neutralnom mjestu , u slasticarni ili slicno po dogovoru. Nakon toga, docekala me bujica teskih rijeci i dernjava na sto sam spustila slusalicu.
Nisu se javili naravno a buduci je vec proslo vise od 2 godine od kada ih je on posljednji vidio , vise za njih ni ne pita .
Danas je od stigla cestitka za rodjendan sa slijedecim tekstom ;

”Nadamo se da ste ti i mama dobro, puno nam nedostajete i nadamo se da cemo se uskoro ponovo vidjeti. Vi ste zauvijek u nasim mislima i snovima.
Nadamo se da ti skola ide dobro i da si imao lijepu proslavu rodjendana. Puno poljubaca i zagrljaja, citava obitelj XXX i tvoje sestricne Y&Y ”

[AgentScully]

Mozda im je konacno doslo iz dupeta u glavu.
Ja bi im dala sansu, da sam na tvom mjestu. Ali po tvojim uvjetima.

[Septembar]

i ja sam za davanje sanse, vise mi lici da je to tvoja osveta njima sto se ne javljaju, djete netreba i ne mora biti dio tog, nego mu bas treba i ona "druga" rodbina, da zna da ih ima, i danas sutra moze oslonit na njih
cek jeste svi u istom gradu? ako jeste kaj je toliko tesko organizirat nesto?

gdje i kako: pitaj PRVO klinca sto on misli bi li bilo cudno da sam ode kod bake i da se skupe tete i rodbina
ako bi onda trazi nes drugo
ako je njemu ok, pusti ga

[Mil@]

Ne razumijem na osnovu cega ti se cini da je u pitanju osveta jer nisam osporavala kontakte vec se ljudi nisu javljali nakon svog cirkusa kojeg su napravili .Osim toga, pricamo jos uvijek o jednoj cestitici bez konkretne ideje a lako je moguce da sve i ostane na rijecima. Da ga ispitujem o susretu koji nitko nije ponudio ? A sto ako na tome i ostane ? Tako je bilo i lani.
Cijela prica je inace vrlo i tuzna i ruzna ; smrt mog supruga, porodicni klanovi i pokusaji da se iz svega izvuce nekakva materijalna korist , degutantno ponasanje na ostavinskoj raspravi koje se kasnije dugo pominjalo medju onima koji su bili upuceni…
Za svo to vrijeme nitko se nije sjetio da u prici postoji jedno dijete koje je trebalo biti vaznije od komada namjestaja iz naseg doma koje su, po nekoj njihovoj logici, namjeravali prodati i medjusobno podijeliti.Toliko o prioritetima.
Sada, vise od dvije godine kasnije stize cestitka i to ovakva za koju sumnjam i da bi je bilo da im nisam skrenula paznju na to da bi bio red.
A razloga sa sumnju imam i previse. Ne dopada mi se ni manipuliranje rijecima ” da se oni nadaju skorom susretu, da jako misle na mamu i malog koji su im zauvijek u mislima i snovima …” kao da im je susrete koje nisu trazili neko osporavao i kao da im je oteto pravo na vidjanje .Ne svidja mi se ni prizvuk koji se u usima djeteta moze protumaciti kao mamino osporavanje njihove silne zelje . Ne dopada mi se ni sto te rijeci kriju iza slike dvaju curica koje su rodjene nakon rasprave koja im nije ispunila tadasnje ”snove i misli” .
Na koncu, vjerujem da ovdje vise nastupaju sa pozicija novopecenih rodtelja koji bi svojim curicama sad rado poklonili jednog bratica a ne sa pozicija jedne tete koja ima necaka za kojeg se nije interesirala svo ovo vrijeme.
Meni je moj klinac daleko vazniji od inacenja sa rodbinom koja to nije, barem ne u onom smislu kako ja rodbinu dozivljavam. Jer i oni imaju nekakve obaveze ako zele biti teta i baka . Cinjenica da sam ja rodila dijete ne znaci da sam obavila sav posao za njih i da su time opravdane od svojih postupaka prema njemu.
Isto tako, lagala bih da nisam ogorcena. Koji roditelj ne bi pozelio svom djetetu sve ono sto bi svako dijete trebalo imati ukljucujuci i ocevu rodbinu.I naravno da me je zestoko boljelo sto za svo ovo vrijeme za njega nitko nije pitao. Postoje familije koje su u stanju zbog kontakta sa djecom trpiti svakakva ucjenjivanja a postoje i ovakve koje se eto jave nakon dvije godine cestitkom da smo zauvijek u njihovim mislima i snovima.Onaj prvi poziv od prosle godine mog je sina rasuzio jer ga je baka pitala kako mu je u vrticu a on je vec bio krenuo u skolu … A skola je velika stvar.
I sto reci, no da je baka stara i pomalo zaboravna.Tesko mu je palo a imao je tom prilikom puno pitanja na koje nije bilo lako odogovoriti. Jer sto reci na pitanja u stilu ”A zasto ona mene nikad ne posjeti ili ne zove ?”.Pricali smo dosta i ponudila sam mu da nazovemo baku ako hoce . Isprva je rekao da hoce i da bi joj rekao da je ljut na nju i da je ne voli jer ona ne dolazi a kad je trebalo okrenuti telefon nije htio…

Zelim ti reci da na njegova pitanja o njima ne odgovaram negativno ali ni ne lazem.On vise ne pada na price da je baka vec stara pa da joj je tesko doci ”jer moze nazvati” i jer ovaj i onaj imaju stare bake koje svejedno dodju . Ili da teta sigurno puno radi pa ne stigne… A na prijedlog da ih nazovemo da sam s njima razgovara i da ih pita sto god zeli - to nece.
Moj klinac ih se sada na zalost vrlo slabo sjeca. Da nije foto albuma sa slikama od ranije ne bi imao nikakvu predodzbu o njima.
Cestitku sam mu procitala ali se nije mogao sjetiti koja je to teta pa sam potrazila album da mu pokazem za sto i nije bio narocito zainteresiran. Pitajuci ga za sliku s curicama rekao je da su slatke i uzeo strip…
Nisam inzistirala na daljnjem razgovoru a cestitka i dalje stoji na stolu u koverti . Mozda je bude opet htio pogledati …

Moram priznati da nije lako biti podvojem izmedju uloge mame i sebe same. Ako je to uopce moguce i odovojiti. Osobno sam te ljude konacno prekrizila iz svog emotivnog zivota i ja prema njima nemam nikakvih obaveza . Debelo sam se trudila i uspjela sazvakati sva ona nimalo lijepa osjecanja koja su iza njih ostala tako da je konacan rezultat s moje strane jedna 0. Ni plus ni minus.
Jedina obaveza koju imam je prema mom djetetu sto je sasvim nesto drugo . Srecom da nisam imala veca ocekivanja i srecom da zivim u srediti u kojoj nisam ovisna o pomoci sa te strane jer bi bilo jadno da je bilo drugacije.
Cesto razmisljam o dragoj prijateljici koja je razvedena zavideci joj na razumnim roditeljima loseg bivseg muza koji su uzorni djed i baka. Uspjeli su odrzati odnos koji se bazira na kontaktu unuke i njih iako otac nema kontakta sa djetetom i u kojem imaju korektan odnos sa majkom .
Sto se tice susreta s njima, nisam za ”obiteljsko” okupljanje doma jer zelim svom djetetu ostaviti manevarskog prostora . Nije on knjiga iz knjiznice koju mozes posuditi nakon 2 godine i komforno uzeti k sebi i ostaviti ga na milost i nemilost dogovorenoj satnici .
Ipak ga ja najbolje poznajem a sama ne zelim biti dio takvog okupljanja. Eventualno bih pristala na to da se nadjemo u nekakvoj igraonici ili slicno , prostoru jednako neutralnom za sve strane gdje ce imati prilike sresti sestricne i tete i u kojem ce djeca biti u fokusu i gdje ce meni osobno biti vaznija reakcija mog djeteta no njihove zelje.
Osim toga, mom je klincu sada 7 godina. Nije on vise beba.
A cinjenica da ima tete,sestricne i baku koji mu se ne javljaju on dozivljava na svoj nacin.Koliko vjerovatno bio i radoznao toliko je i razocaran. Ja zaista ne bih svom djetetu losim kometarima ubijala samopouzdanje.
Oni sada vise za moj pojam nemaju apriori pravo na njega vec svojim postupcima trebaju probuditi njegov interes za njih i izgraditi odnos s njim imajuci u vidu i to da taj odnos mora i meni biti prihvatljiv.Tek nakon toga mogu uzeti njihove zelje u razmatranje.
Od oceve familije , kontakt imamo sa djedom (baka i on su odavno razvedeni) i njegovom novom obitelji. Doduse, taj je kontakt na zalost vise pismeni buduci na razdaljinu ali znaci puno. Mali je i krsten kod djeda tako da veza sa ocevom stranom nije bas sasvim prekinuta.



P.S. Sorry na ovako opseznom tekstu .

Mislim da sasvim ispravno postupaš, ja imam zavrzlame doma zbog razvedenih roditelja. Uvijek sam bila između očeve i majčine strane a oni su se ponijeli vrlo nezrelo konstantno ogovarajuću one druge. Zato mislim da je tvoj način jako dobar, iskren, ali ne i surov. Baka tvog sina mora sama shvatiti što joj je u interesu, biti bliska s unukom ili tjerati svoju pravdu. Ako se ponaša na način na koji si opisala postoji velika mogućnost da će se ponašati slično kao u mojoj obitelji. neprestano optužujući drugog roditelja, a iz iskustva znam da je to najgore što se djetetu može dogoditi. Vječno sam se osjećala kriva zbog potrebe da budem dobra sa svima, a u isto vrijeme bilo mi je kao da izdajem onu drugu stranu (razvod je bio kad sam imala sedam).
Zato je moje mišljenje ne gurati dijete u situaciju u kojoj se neće osjećati ugodno. Ako oni nisu spremni pružiti djetetu lijep izlazak, nisu mu spremni ni pružiti lijep doček kod kuće.

[Issa]

ako ima didu sa druge strane i njegovu familiju to mu je sasvim dosta

Sto se tice ove druge strane:
da nemas dvojbe vjerojatno ne bi ni pisala post. Ako mislis da tvoj sin treba i baku i tetu (bez obzira sto ti o njima mislis), onda ih i nazovi dok ti sin nije u blizini i predlozila im da ga nazovu i da dogovore sastanak. Ako ti je stalo da se vide, potakni malo susret, reci im sve sto da mu kazu. Neki ljudi trebaju takve poticaje. Ako prvi susret prodje dobro, mozda se stvari poprave.

I ja imam takvu familiju sa oceve strane, nikad nisu nazvali i pitali za mene sami od sebe, uvijek je moja mama to poticala i organizirala odlaske tamol. Nije mi zao jer oni nisu losi ljudi, samo su tak malo puknuti na svoju stranu.

Ako pak mislis da su stvarno toliko losi ljudi da ih tvoj sin ne zavredjuje onda nemoj to ni forsirati, ni sina vise pritiskati jer ovakvim preljevanjem lijevo-desno ga vjerojatno samo zbunjujes. Ili poduzmi nesto, ili baci to iz ruku.

[Mil@]

Hvala na odogovorima. I sama se lomim ali imam jako los predosjecaj o svemu . A lomim se vise radi one "skolske" da dijetetu trebaju obje strane . S druge strane , kad se utopim u razmisljanja, dolazim do zakljucka da je kvaliteta tih eventualnih odnosa daleko ispod minimalnmih ocekivanja i da bi mi donijela tisucu i jednu situaciju u kojoj cu morati ispravljati jer ti ljudi ( baka osobito) zna izvaliti nevjerojatne stvari.
Mali je i voli i mrzi ujedno. Voli je , kako kaze, radi igracke koju je dobio u paketicu sa pahuljicama koji je ona jednom kupila a mrzi je jer ga plasi kad zavija kao vuk koji ce ga pojesti ako on ne moze zaspati To je upamtio.
Uz to je rekao " A mozda je ona umrla kad se ne javlja? Ili me stvarno ne voli " Na baku je bio ljut i jer od nje nije stigla nikakakva cestitka sto mu valjda govori da je u pitanju jedna od ove njegove dvije alternative. U vrijeme dok smo imali kontakte sa bakom to je bilo na moju inicijativu i doma kod nas. Dosla bi iskljucivo kada bi je zvala, na spavanje i spremljenu klopu gledajuci tv i Ricky Lake s unukom u krilu.
O baki inace daleko emotivnije razmislja dok o tetama nema bas nikakav stav jer izgleda da nista u vezi njih nije upamtio.
Sinoc smo imali nastavak koverte na stolu. Nije obratio paznju dok mu navecer nisam rekla nek pospremi svoju sobu i stol. Sve je sklonio pa me onda dosao pitati " A sto da radim s ovim ?"
"Ne znam, spremi gdje zelis, to je tvoja cestitka"
Onda je rekao da ce to baciti ali ne s nekom ljutnjom nego vise kao sa crtezima koji se ponekad nakupe pa kad ne zna sto bi s njima a nisu za cuvanje na kraju ih baci. I zaista je bio krenuo baciti cestitku a sacuvati kovertu na kojoj je otraga bilo odstambiljano srce jer mu se koverta jako svidjala i htio je u njoj poslati pismo svom prijatelju kat inzad .
Nisam dozvolila vec sam mu objasnila da je koverta adresirana na njegovo ime i ne moze se tako poslati drugome i pitala ga zar zaista zeli baciti slike od sestricni i njihovu cestitku .
Tu je on stao zbunjen (valjda ga je boja mog glasa ucinila nesigurnim da cini nesto lose) pa je rekao "Ali sto da radim s tim?"
I onda mi je fino dao kovertu i rekao "Pa ako je ne mogu baciti, ti je spremi gdje hoces"
Na pitanje da li zeli sacuvati slikicu a da ja spremim kovertu , rekao je "ne, sto ce mi ?"
Doduse, klinci nisu sentimentalni na isti nacin. Njima su eto paketici iz pahuljica (prica sa pozadinom) veca uspomena nego slika i rijeci da su nekome zauvijek u mislima ali ne i u zivotima .
I kad bolje razmislim, i jeste tako zar ne ? Na njegovom rodjendanu bilo je 19 klinaca i dio roditelja koji mu nisu "nista" ali su vec par godina kontinuirano dio njegovog malog svijeta bez da su tome prethodile diplomatske vjestine, ratovanja i primirja , nestanci i povratci .
Ja sama imam osjecaj da bez njih (rodbine) , imam brigu manje i mirniji zivot sto mi nije nevazno jer sama vodim brigu o njemu i popratnih problema i onako ne fali.

[Blueberry]

s djetetom trebas razgovarati i pitati ga sto on zeli. jer, i sama kazes da on vise nije beba pa moze odluciti zeli li vidjeti baku i tetu. Ipak, ja bih voljela biti tamo da sam na tvom mjestu, jer iako je on veliki decko, jos je dijete i ne zelis da bude zbunjen nekim situacijama ili rijecima. Kontakt s ocevom familijom je vazan, ali ako je za dijete zdrav. Moze biti i ustogljen, ali ako dijete voli vidjeti ih i zeli to, s vremena na vrijeme, to je u redu. Takodjer, ako ne zeli, i to je u redu. Uostalom, ako vam dodju u posjetu, ne mozete ih otjerati s vrata, zar ne?!? Ipak je to tvoj, tj. vas teritorij, pa ce vam biti lakse.
U svakom slucaju moras uvazavati misljenje tvoga sina, a to sto on pristane na poziv a onda se uplasi kad treba odvrtiti broj, to je normalna djecja reakcija. Samo mislim da bi ti to trebala napraviti, samo taj jedan krajnji korak i dati mu slusalicu da porazgovara s bakom ili tetom. Tako ce mu biti lakse, ne mozes bas od 7-godisnjeg djeteta ocekivati da ce biti toliko hrabro. To ces ipak morati uciniti ti!
Sretno!

[orc]

eto ja sam u vrlo sličnoj situaciji- dijete mi tri godine nije vidjelo didu i baku.
Da rasčistimo jednu stvar; djetetu ne trebaju "obje" ili pet ili devet strana- vjeruj mi da djeca međuljudske odnose kuže bolje od velikih a pošto mi se ti ljudi ne čine baš konstruktivni od nih više štete nego koristi.
Ako se jave da bi konkretno htjeli vidjeti dijete postavi svoje uvjete (glede mjesta, vremena i ljudi) a ti odlučiš da možei ne popuštaj "ni milimetra"- oni možda jesu dida, baka i ostala rodbina, ali ti si RODITELJ i ti u ovom slučaju imaš zadnju.

u svakom slučaju zapamti ovo (iz vlastitog iskustva)-
što si ti bolja oni su gori- da nisu takvi već bi ti pomogli u odgajanju djeteta: i vremenom i emocionalno i financijski...

vjerujem da se mnogi neće složiti sa mnom, ali ako se upustiš u bilo kakve odnose s njima (ta odluka je ipak na tebi i nikom drugom, a djetetove želje su ipak samo faktor koji trebaš imati u vidu) spremi se na psihičko i emocionalno iscrpljivanje- to ti je 100% zagarantirano

p.s.
daj bože da se varam...

[Mil@]

Da, mislim da je ovaj tvoj odgovor najblizi onome kako se osjecam i cega se pribojavam.
Ima tu jos i tisucu i jedan detalj i sve sam blize odluci da citav slucaj stavim ad acta. Cini mi se pametnije a i lakse je na sebe preuzeti odgovornost samo za vlastite postupke. Osim toga, ti ljudi i mene dovode u posebno stanje jer mi je citava situacija bila izuzetno teska emotivno i iako je proslo dosta vremena neke se osjecaji nisu promijenili.
Kod njih su okolnosti drugacije i oni zive neki novi zivot.
Baka je npr unazad godnu ponovo udata . Ovog puta je mladozenja mladi 30 godina sto me se i ne bi ticalo da to nije baka mog klinca i meni je sad neprihvatljivo da on npr. ide kod nje jer taj covjek nama/njemu nije nista .
Niti ga znamo niti ga zelim znati niti zelim da moj sin ima ili treba imati nekakv odnos s njim . Isto kao sto mislim da su u pitanju drugi interesi a ne neka ljubav...
No svjejedno, hvala na odgovorima . Sve su mi varijante prolazile kroz glavu a ipak se zavrsilo na onome "ko se par puta opece ..."

[M@3X]

Mil@,nemoj samo osjecati grizu savjesti i nemoj se osjecati lose,ma sta odlucila.

Ne vidim razlog da oni pisu da se nadaju da su mali i mama dobro.
Ako ne malog,"mamu" su mogli nazvati i pitati kako je ona i kako je djete.

Roditelji,kojima je nakon smrti sina najvazniji komad namjestaja,a ne kako se osjeca njegova zena i njegov sin,po mom misljenju,ne zasluzuju da im se gleda kroz prste i izlazi u susret da bi njima bilo lakse.
Ako ga zele vidjeti - neka nazovu i dogovore se s tobom.
Vjerovatno i u ovom kontaktu (ako ga stvarno zele) s tvojim sinom vide prvenstveno neku svoju korist,a ne njegovu dobrobit.
Jer da oni misle na njega,ne bi im trebalo dvije godine da mu posalju pisljivu cestitku.

[M@3X]

Osjecam da u ovoj prici ima mnogo vise gorkih detalja,nego sto ti zelis podijeliti s nama.
Budi jaka i nedaj da iko ugrozi i poljulja mir tebe i tvog sina,a da za to nema dobar razlog.

Njihovo hocemo-necemo nije razlog ni da razmisljas o tome.Kad poduzmu konkretan korak,onda odluci sta ces i kako ces,naravno - uzimajuci u obzir i zelje djeteta.

[Mil@]

M@3X kaže:
Osjecam da u ovoj prici ima mnogo vise gorkih detalja,nego sto ti zelis podijeliti s nama.
Budi jaka i nedaj da iko ugrozi i poljulja mir tebe i tvog sina,a da za to nema dobar razlog.

Njihovo hocemo-necemo nije razlog ni da razmisljas o tome.Kad poduzmu konkretan korak,onda odluci sta ces i kako ces,naravno - uzimajuci u obzir i zelje djeteta.

Hvala ti na podrsci. Zaist ima puno gorkih detalja. Nekad i sebe krivim sto sam dopustila da se ponavljaju ... Upadnes u neku mustru, pa kad nenormalnosti postanu svakodnevnica i dio obitelji izgubi se kompas...
A opet, svatko zeli biti dobar roditelj i dati klincima sve...
Ovaj se topic svodio zapravo na to da mi je trebala "potvrda" da je ok i zadovoljiti svoje potrebe i nekad ih staviti na prvo mjesto.
Ipak je vaznije da dijete ima stalozenu mamu i normalne odnose s ostalima nego nenormalne a familijarne samo biologije radi zar ne ?
Imam ja i lijepih stvari za podijeliti . Cekaj samo dok pocnem o mom junioru. Tu sam izvukla cistu premiju

[Denys]

Klinac ti je sve pokazao svojim ponasanjem.
Oni su ispali iz njegovog filma i po mom misljenju mu uopce ne nedostaje taj dio familije (kako ce mu nedostajati kad ga nije ni imao). Uostalom to ti je pokazao i s odnosom na cestitku. Zato lipo zivi svoj zivot u miru i ne diraj u gov.. jer sto ih vise diras ona vise smrde.