Puno problema u dugoj vezi

[Elamyth]

BoMe kaže:

Čokolada se uzima za naknadu štete od nanesene boli i trauma
I zato jer je super

A što se muškome pokloni u suprotnoj situaciji, kada se zamijene uloge? Tj. što žene poklanjuju?

[BoMe]

emma emily kaže:

Jutros kad sam išla na faks dočekao me ispred kuće i kaže moramo razgovarat, ja sam rekla žurim na faks i produžila, a on viče za mnom molim te javi se kad budeš imala vremena za razgovor.

Jao pa vi to kao u teen serijama

Budi jaka , daj ... neće se promijeniti jer da je mislio vać bi to napravio.
Idemoooo

Elamyth kaže:

A što se muškome pokloni u suprotnoj situaciji, kada se zamijene uloge? Tj. što žene poklanjuju?

Daj se saberi, žene nisu nikad krive




Edit:
Mi poklanjamo pomirdbeni seks

[Elamyth]

BoMe kaže:

Daj se saberi, žene nisu nikad krive




Edit:
Mi poklanjamo pomirdbeni seks

Nova tema.

[Elamyth]

emma emily kaže:

Jutros kad sam išla na faks dočekao me ispred kuće i kaže moramo razgovarat, ja sam rekla žurim na faks i produžila, a on viče za mnom molim te javi se kad budeš imala vremena za razgovor.

Ako želiš razgovarati s njim, ako te interesira što ima za reći, razgovaraj ali ne daj se Floki. I budi jaka pritom.

Ako te ne interesira što bi ti rekao, onda se nema što puno reći.

[Lady_Tila]

emma emily kaže:

Jutros kad sam išla na faks dočekao me ispred kuće i kaže moramo razgovarat, ja sam rekla žurim na faks i produžila, a on viče za mnom molim te javi se kad budeš imala vremena za razgovor.

Drugi put mu slobodno naglasi da više niste zajedno i da te ne gnjavi. I ideš svojim putem jer više nemaš vremena za njega.

Via Tapatalk

[Lady_Tila]

Autorice, dal ima kaj novoga, koji je na kraju rasplet situacije?

Via Tapatalk

[emma emily]

Lady_Tila kaže:

Autorice, dal ima kaj novoga, koji je na kraju rasplet situacije?

Via Tapatalk

Ima, svaki dan me traži, zove, šalje poruke. Jasno sam mu rekla da je s nama gotovo i da nema smisla da to radi i da me pusti na miru, ali on ne odustaje. Ono jutro kad me dočekao kad sam išla na faks, taj isti dan je došao meni kući i pitao me jel mogu izać s njim nakratko, tu su bili i moji roditelji, pa sam izašla i onda sam mu to sve rekla, i to je bio prvi put da me poslušao do kraja. Sutradan mi je slao poruke da nije vidio šta je imao pored sebe dok to nije izgubio, ja se nisam obazirala na te poruke, onda me zvao nekoliko puta, isto se nisam obazirala, pa je opet slao da je shvatio di griješi i da on može normalno razgovarat i tako slično svaki dan šalje, zove, moli me da razgovaramo itd.

[ToBeMyself]

Imaš na podforumu Usamljena srca temu o šupendarskim pričama iz prošlosti.

Na toj temi sam ja pisala.

Naime imala sam ja jednog takvog dečka, nije mi bio prvi, ja njemu jesam, bila sam par godina starija nego ti sad. Preporučam da pročitaš tu priču

Uglavnom, imao je takvu nepodnošljivu obitelj, majku koja si je davala za pravo da ga ne pusti van. On doduše nije radio i bio je prelijen da nađe posao, ali ta majka si je ujedno i davala za pravo da mene komentira, jesam ovakva jesam onakva.

Govorim iz iskustva, čim postoji problematična obitelj s kojom se osoba ne zna nositi, prije ili kasnije tebe odvede "u provaliju" a da nije jasno da te odveo, jer ga voliš. A to da oni njemu upravljaju životom govori upravo o tome da su oni problematični, a on beskičmenjak koji se s tim ne zna nositi.

Sve se svede na to da više nisi u vezi s osobom, nego s cijelom obitelji. To se ne smije dogoditi. Treba imati dobar odnos s obitelji, i cijeniti da druga osoba ima, ali treba i znati procijeniti odgovara ili ti odnos koji oni imaju. Ukoliko je taj odnos nešto što tebi ne odgovara i ne čini te zadovoljnom, s takvom osobom sigurno ne želiš provesti godine života!

Eto toliko od mene

[emma emily]

ToBeMyself kaže:

Imaš na podforumu Usamljena srca temu o šupendarskim pričama iz prošlosti.

Na toj temi sam ja pisala.

Naime imala sam ja jednog takvog dečka, nije mi bio prvi, ja njemu jesam, bila sam par godina starija nego ti sad. Preporučam da pročitaš tu priču

Uglavnom, imao je takvu nepodnošljivu obitelj, majku koja si je davala za pravo da ga ne pusti van. On doduše nije radio i bio je prelijen da nađe posao, ali ta majka si je ujedno i davala za pravo da mene komentira, jesam ovakva jesam onakva.

Govorim iz iskustva, čim postoji problematična obitelj s kojom se osoba ne zna nositi, prije ili kasnije tebe odvede "u provaliju" a da nije jasno da te odveo, jer ga voliš. A to da oni njemu upravljaju životom govori upravo o tome da su oni problematični, a on beskičmenjak koji se s tim ne zna nositi.

Sve se svede na to da više nisi u vezi s osobom, nego s cijelom obitelji. To se ne smije dogoditi. Treba imati dobar odnos s obitelji, i cijeniti da druga osoba ima, ali treba i znati procijeniti odgovara ili ti odnos koji oni imaju. Ukoliko je taj odnos nešto što tebi ne odgovara i ne čini te zadovoljnom, s takvom osobom sigurno ne želiš provesti godine života!

Eto toliko od mene

Najveći problem je zapravo to šta se on ne zna nositi s tim, a to je i sam priznao, samo nisam sigurna jel se uopće potrudio, samo je šutio i slušao sve, to mu je bilo lakše nego suprotstaviti se.
Najviše problema ima s majkom. Kad smo otišli prošle godine na ljetovanje (drugi put u 4 godine veze), ona je zvala 100 puta i ispitivala ga jel gladan, čak je i pitala "zna li ta tvoja išta skuhat".. A sigurno nije bio gladan jer sam mu pripremila i doručak i ručak i večeru, i nije mi bilo ni mrsko ni teško

[ivep44]

Ja sam bila u jako dugoj vezi, više od desetak godina, cijelo djetinjstvo smo proveli zajedno. I mislila sam da sam bila sretna. Bilo je tu svega, svađali smo se i mirili, ali smo uvijek nekako sve sredili i borili se te vjerovali u nas. No nakon sto sam ja završila faks i vratila se kuci prije dve, tri godine, sve je krenulo nizbrdo. Tj. sve je počelo kad je on počeo raditi. Ja sam uvijek bila ta koja se nekud kretala i postizala nešto ali nikad ga nisam podcjenjivala dok sad imam dojam da on mene smatra nedostojnom sebe jer on radi, zarađuje, kreće se među ljudima dok ja sjedim kod kuće i tražim posao kojega nema. Puno puta imam osjećaj kao da me se stidi, iako sam završila faks među najboljima, dobro izgledam i nema ni jednog razloga da se tako ponaša prema meni. Prije smo si uvijek slali poruke dok nismo zajedno, planirali smo nešto uvijek i sve se dogovarali. Stvorili smo neka svoja pravila. Čak smo i datum za svatove odredili ali ja osijećam da nešto ne štima. Više nismo nimalo bliski, rijetko kad se poljubimo, zagrlimo, a da ne spominjem nešto vise od toga. Kad pokušavam razgovarati s njim zašto me ne želi više dotaknuti on uvijek govori da nije tako. Uvijek sve poriče. Neznam ni sama više, volim ga i želim sve s njim ali nemam snage ni volje više se boriti snjim. Još uz sve to svađamo se oko toga gdje živjeti ako se vjenčamo. Ja želim da živimo sami, ali on ne zna ni sam. Nemogu mu objasniti ili on ne zeli shvatiti zašto ne želim biti s njegovim roditeljima. Ja želim imati svoj mir, a ovako ga neću imati. Borim se sama sa sobom i pokušavam naći rješenje ali ga ne pronalazim. Sve češće zalim sto sam toliko vremena provela s njim i što sam cijeli svoj život podredila njemu a mogla sam puno više. Tek sad shvaćam koliko sam pogriješila a nemam snage maknuti se od njega. Navikla sam na njega jer svaki dan provodimo zajedno, sve znamo jedno o drugome, sve tajne, svu obitelj. Teško mi je priviknuti se na ovakav odnos u kojem mu ništa ne vjerujem , u kojem više ne pronalazim sigurnost i mir. Znam da je on u duši dobar, i da mu se uvijek mogu obratiti kad mi je treško ali jednostavno to više nije to. I što sad? Odbaciti sve te zajedničke godine, uspomene, sijećanja? Neznam kako bi se snašla bez njega? Jer kad samo pomislim da ga nema osijećam neku prazninu i tugu, a opet nesretna sam snjim!

[emily14]

ivep44 kaže:

Ja sam bila u jako dugoj vezi, više od desetak godina, cijelo djetinjstvo smo proveli zajedno. I mislila sam da sam bila sretna. Bilo je tu svega, svađali smo se i mirili, ali smo uvijek nekako sve sredili i borili se te vjerovali u nas. No nakon sto sam ja završila faks i vratila se kuci prije dve, tri godine, sve je krenulo nizbrdo. Tj. sve je počelo kad je on počeo raditi. Ja sam uvijek bila ta koja se nekud kretala i postizala nešto ali nikad ga nisam podcjenjivala dok sad imam dojam da on mene smatra nedostojnom sebe jer on radi, zarađuje, kreće se među ljudima dok ja sjedim kod kuće i tražim posao kojega nema. Puno puta imam osjećaj kao da me se stidi, iako sam završila faks među najboljima, dobro izgledam i nema ni jednog razloga da se tako ponaša prema meni. Prije smo si uvijek slali poruke dok nismo zajedno, planirali smo nešto uvijek i sve se dogovarali. Stvorili smo neka svoja pravila. Čak smo i datum za svatove odredili ali ja osijećam da nešto ne štima. Više nismo nimalo bliski, rijetko kad se poljubimo, zagrlimo, a da ne spominjem nešto vise od toga. Kad pokušavam razgovarati s njim zašto me ne želi više dotaknuti on uvijek govori da nije tako. Uvijek sve poriče. Neznam ni sama više, volim ga i želim sve s njim ali nemam snage ni volje više se boriti snjim. Još uz sve to svađamo se oko toga gdje živjeti ako se vjenčamo. Ja želim da živimo sami, ali on ne zna ni sam. Nemogu mu objasniti ili on ne zeli shvatiti zašto ne želim biti s njegovim roditeljima. Ja želim imati svoj mir, a ovako ga neću imati. Borim se sama sa sobom i pokušavam naći rješenje ali ga ne pronalazim. Sve češće zalim sto sam toliko vremena provela s njim i što sam cijeli svoj život podredila njemu a mogla sam puno više. Tek sad shvaćam koliko sam pogriješila a nemam snage maknuti se od njega. Navikla sam na njega jer svaki dan provodimo zajedno, sve znamo jedno o drugome, sve tajne, svu obitelj. Teško mi je priviknuti se na ovakav odnos u kojem mu ništa ne vjerujem , u kojem više ne pronalazim sigurnost i mir. Znam da je on u duši dobar, i da mu se uvijek mogu obratiti kad mi je treško ali jednostavno to više nije to. I što sad? Odbaciti sve te zajedničke godine, uspomene, sijećanja? Neznam kako bi se snašla bez njega? Jer kad samo pomislim da ga nema osijećam neku prazninu i tugu, a opet nesretna sam snjim!

Skupi hrabrosti, i otiđi iz te veze.
Znam da se čini teškim, i da je lakše reći nego napraviti, ali znam kako je to biti s nekim koga toooolikooo voliš, a nesretna si. Samu sebe uvjeravaš svakim danom da će biti bolje, da će se promijeniti. Ali teško, ništa se ne mijenja.
Na kraju shvatiš da se toliko trudiš oko nekoga i daješ mu sve od sebe, a šta on tebi daje zauzvrat? Ništa. Ili samo poneku sitnicu, s vremena na vrijeme. Promijeni se na par dana, i onda sve po starom.
Stavi sebe na prvo mjesto, svoj život podredi samoj sebi, a ne njemu. Gledaj na sve malo objektivno, za promjenu, i misli glavom, a ne srcem.
Teško je, boljet će, ali pruži sebi malo mira i sreće, znaš i sama da to zaslužuješ...

[ToBeMyself]

emma emily kaže:

Najveći problem je zapravo to šta se on ne zna nositi s tim, a to je i sam priznao, samo nisam sigurna jel se uopće potrudio, samo je šutio i slušao sve, to mu je bilo lakše nego suprotstaviti se.
Najviše problema ima s majkom. Kad smo otišli prošle godine na ljetovanje (drugi put u 4 godine veze), ona je zvala 100 puta i ispitivala ga jel gladan, čak je i pitala "zna li ta tvoja išta skuhat".. A sigurno nije bio gladan jer sam mu pripremila i doručak i ručak i večeru, i nije mi bilo ni mrsko ni teško

Ma kao da govoriš o mojem bivšem.

Nismo mogli jednu večer provesti na miru, a vikend nikako - uvijek bi nešto "iskrsnulo" zbog čega je on baš u tom trenutku morao biti doma

Isto tako, dok bi pored mene razgovarao s materom, sve bi se čulo - kako pljuje po meni da sam ovakva i onakva, a on je uporno tvrdio da sam ja njoj super nego da "ona samo ima svoj stil izražavanja" :klap:

I tako, umjesto da nogiram budalu, ja pokušam utjecati na njegov odnos s materom. Nije išlo. Oslobodila sam se kad smo napokon prekinuli. Mrzio me nakon prekida. Još uvijek me mrzi. Ali shvatit će jednog dana da je bio u krivu

Mislim da svi vi koji ste u sličnoj situaciji, morate gledati izlazna vrata, koliko god teško zvučalo. Jednostavno, tu nema sreće, zadovoljstva, opuštenosti... samo trpljenje i upijanje tuđih problema.

[Samazza]

ivep44 kaže:

Ja sam bila u jako dugoj vezi, više od desetak godina, cijelo djetinjstvo smo proveli zajedno. I mislila sam da sam bila sretna. Bilo je tu svega, svađali smo se i mirili, ali smo uvijek nekako sve sredili i borili se te vjerovali u nas. No nakon sto sam ja završila faks i vratila se kuci prije dve, tri godine, sve je krenulo nizbrdo. Tj. sve je počelo kad je on počeo raditi. Ja sam uvijek bila ta koja se nekud kretala i postizala nešto ali nikad ga nisam podcjenjivala dok sad imam dojam da on mene smatra nedostojnom sebe jer on radi, zarađuje, kreće se među ljudima dok ja sjedim kod kuće i tražim posao kojega nema. Puno puta imam osjećaj kao da me se stidi,

Da ne bi citirala ostale stvari jer bi bilo previse.
Meni samo nije jasno, kako se ti njega ne stidis? I njegovog ponasanja prema tebi, prema vasoj vezi? Kako tebe nije stid da imas takvog decka i takvu vezu?
Tolerises njega i njegovo lose ponasanje prema tebi a to znaci da to sve odobravas. Sve dok ne budes sebe cijenila, postovala, voljela, nece te niko drugi.

[Lady_Tila]

Autorice, kako se odvija situacija sada?

Via Tapatalk

[emma emily]

Lady_Tila kaže:

Autorice, kako se odvija situacija sada?

Via Tapatalk

I dalje je sve isto. On me stalno traži i zove, šalje poruke. Moli me da se nađemo i razgovaramo. Jutros je sreo mog tatu i reko mu da on zna da je griješio u nekim stvarima ali da me iskreno voli. Moj tata mu se normalno javio, ali ne želi se miješat u to. Eto, tek sad se počeo trudit nekako.

[BoMe]

emma emily kaže:

I dalje je sve isto. On me stalno traži i zove, šalje poruke. Moli me da se nađemo i razgovaramo. Jutros je sreo mog tatu i reko mu da on zna da je griješio u nekim stvarima ali da me iskreno voli. Moj tata mu se normalno javio, ali ne želi se miješat u to. Eto, tek sad se počeo trudit nekako.

A kako si ti ? Kako se ti osjećaš?

[emma emily]

BoMe kaže:

A kako si ti ? Kako se ti osjećaš?

Skroz dobro, samo šta me nekad poremeti kad mi pošalje neku poruku ili kad me traži. Uvijek moli za razgovor, ali nisam mu dala priliku još i ne znam hoću li ikad. Stalo mi je do njega još, naravno, ali ne vjerujem da se to između nas može popravit.

[emma emily]

Šta vi mislite, bi li trebala razgovarat s njim? Jel to pametno? Stvarno se trudi, sad ne znam može li se išta promijenit između nas.

[Lady_Tila]

Nemoj se ni truditi nema smisla. Može on i biti malo bolji prema tebi sada, ali cjelokupna situacija s roditeljima i kakav in je u ostalim stvarima koje si navela a smetaju se nikad neće promijeniti.

Via Tapatalk

[BoMe]

emma emily kaže:

Šta vi mislite, bi li trebala razgovarat s njim? Jel to pametno? Stvarno se trudi, sad ne znam može li se išta promijenit između nas.

Pa nitko to ne zna sigurno. Možda i može, do slijedeće prilike, dok se opet ne osjeti sigurno u vezi i ne uzme te zdravo za gotovo.
Imaš priliku sad se izvući iz toga ili se vratiti u nešto što nije valjalo ... na tebi je da doneseš odluku.