Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Kućni ljubimci

Kućni ljubimci Za vlasnike pasa, mačaka i ostalih životinjica dragih
Podforumi: Zdravlje kućnih ljubimaca, Psi, Mačke, Udomljavanje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.11.2007., 17:28   #1
Rozenkolis

Ne znam je li bila ova tema,ali evo o cem se radi...imam rozenkolisa,kod mene je vec 3mj.Jede voce i povrce,kupa se...sve je to super,ali nikako da mi pridje,naime uzasno se boji ruke...kako ga (je) pripitomiti????
...Aurory... is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2007., 17:42   #2
Hm, iskreno se nadam da će ti netko nešto pametno odgovoriti. Naime i ja imam skoro identičnu situaciju. Moj je kod mene kojih mjesec i pol i još uvijek bježi na drugu stranu kaveza kad mu se približim. A nije baš da sam ga okolo lovila i tako traumatizirala. Možda još nije prebrodio traume od lovljenja u pet shopu kad sam ga kupila Tražila sam malo po netu i naišla na ovaj forum koji je baš o rozakolisima.

http://www.lovebirdsplus.com/community/index.php

Oni imaju nekih prijedloga za pripitomljavanje, ali uglavnom spominju da bi ptičici trebalo podrezati krila za početak da ne može pobjeći od tebe. Meni se to baš ne sviđa, a ne znam ni dal to naši veterinari rade. Ja zasad čekam da se moj još malo opusti i stekne povjerenje da ga neću pojesti
Mya is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2007., 18:04   #3
probajte ga podmititi hranom, prvo veću voćku ili nešto da vam baš ne mora uzeti iz prstiju, pa postepeno smanjujte komadić, potrebno je da sagradite povjerenje, ev upravo dok vama pišem moj krky nimfa mi se podvukao pod lijevu ruku i moram ga češkati po glavi
Tatsha is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2007., 09:51   #4
Ja sam ga probala namamiti barom koji obožava, ali zasad ga neće uzeti ni kroz rešetke od mene, a kamoli kad otvorim vratašca i stavim ruku unutra. Samo se povuče što je dalje moguće od mene i gleda me izbezumljeno
Mya is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2007., 18:10   #5
Strpljenja, strpljenja, i dobre volje...

Ja imam fishera kojeg sam "spasila" iz okoline u kojoj se nitko godinama nije njime bavio. Već tri godine je kod mene i uspjeli smo doći do toga da hoće uzeti hranu iz ruke (bar, krušku, dinju, blitvu ili druge fine stvari), ali još uvijek ne mogu reći da je pitom. No kakav je bio kad je došao kod mene, super je - nisam se uopće smjela približiti krletki. Pa smo po malo stvarali povjerenje - jedan dan sjednem malo bliže krletki, pa drugi još bliže, pa onda sve nešto radim oko krletke (ne gledajući pticu pri tome), pa kad prihvati moje prisustvo (tj. prestane panično letjeti kad me vidi) počnem nešto govoriti, pa je povremeno pogledam, pa onda govorim gledajući u nju... itd itd. Doduše, nisam baš htjela puno siliti pticu, tj. nisam se ni nadala da ću je uopće uspjeti pripitomiti, pa nisam baš intenzivno radila na tome - zato je to trajalo toliko dugo.

Sad, ne vjerujem da su vaše ptice baš toliko istraumatizirane, ali svejedno treba puno strpljenja. Da ne izmišljam:
Quote:
Netom pristigle u vaš dom, papigice su često preplašene, vrlo oprezne i plašljive. Neke će biti čak i toliko šokirane, da će dopustiti da ih dodrujete, ne mrdajući pritom nimalo, vjerojatno se prave da su nepomične poput drveta kako ih "napadač" odn. vaša ruka ne bi "primijetila". No to se u pravilu vrlo brzo mijenja.

U pravilu, većina ptičica i dalje ostaje vrlo oprezna i plašljiva, ali već nakon 3 do 5 dana više ne dopuštaju nikakav tjelesni kontakt i bježe po kavezu kada se uputite rukom prema njima. To je pogotovo prisutno kod ptičica koje su dugo bile u pet shopu. S njima treba imati mnogo strpljenja i upornosti, obavezno izbjegavati nagle pokrete i postepeno im se približavati. Svaki dan im treba puno pričati, treba polagano raditi oko kaveza i, u idealnom slučaju, više puta dnevno po nekoliko minuta, samo staviti ruku u kavez i ne micati je.

Tek kada ptica mirno držanje ruke više ne smatra prijetnjom, dakle ne bježi i ima opušteno držanje tijela, krećemo na sljedeći korak - a taj je lagano, polako pomicanje ruke gore-dolje u kavezu, pa zatim i lijevo-desno. Uvijek između pokreta napravimo kratku stanku, gdje ruku držimo mirno. Tek kada i ove radnje ptica dopušta i trpi bez pokazivanja straha, možemo krenuti dalje. Tada je ruku prihvatila kao nešto što je dio "namještaja" u kavezu. Na sljedeći korak krećemo vrlo polako i postepeno, kako se ptica ne bi osjećala napadnutom.

Sada je pokušavamo nagovoriti da stane na ruku u kavezu. Približimo ruku ptičici, iznad razine trbuha i lagano je dodirnemo. Ako krene rukom prema kljunu, ne izmicati ruku - papige se često prvo kljunom prime za nešto na što će se popesti.
(preneseno s papigice.net)

Upozorila bih i na kontakt očima - nemojte, bar u početku, "buljiti" u pticu, odn. nemojte gledati u nju dugo vremena. Direktan pogled one tumače kao napad, tj. tebe vide kao predatora (držiš ju na oku, vrebaš). Dakle, svako malo skreni pogled, pravi se da ju ne gledaš, pa onda malo pogledaš, pa opet skreneš pogled itd. S vremenom ti pogledi mogu biti sve duži i duži, ali bar u početku pazite na to.

Ne znam što bih vam više rekla... osim da vam želim puno strpljenja i puno lijepih trenutaka s vašim ptičicama
__________________
Ne idite uokolo tumačeći kako vam svijet duguje život. Svijet vam ne duguje ništa. On je prvi bio ovdje.
-- Mark Twain
vrabac is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2007., 18:15   #6
To su ti prave nabrijanke, terijeri među papigama koje vole biti u centru pažnje
Najbolje je ostaviti otvoreni kavez i sjesti za stol, a ispred sebe staviti neke sjemenke, najbolje suncokret, iako kradljivice hoće i kikiriki papati. Fino sjedi i prebiri po tome, a znatiželjka će kopkati šta radiš i na kraju će ti sletjeti na stol, a mic po mic ćeš je dobiti da ti kljucne iz ruke. Samo puno strpljenja i pazi se kljuna, toliko je jak da ti može odvaliti i komadić mesa sa prsta kad se naljuti
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2007., 22:09   #7
Talking

hvala na savjetima,to sa sejmenkama bi mozda i moglo uspjeti pa cu probati,jer je mama neki dan pripremala paprike pa ih cistila,a ona je cak i sletila na stol i pocela se vrzmati oko paprika...to znaci skoro je i prisla mami hmm...znaci samo kroz zeludac ljubav ide hheh...
...Aurory... is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2007., 12:02   #8
Imam i ja rozenkolisa (ja mislim). ..u biti to je ptica mog dečka i sad kad smo se negdje prije preslili u zajednički stan postala je i moja ptica.
Kako on nepridaje baš previše pažnje toj ptici odlučila sam je ja uzet pod svoje i pripitomit i igrat se s njom.
Al to je ptica koja je kod njega već nekih 7-8 mjeseci i još uvijek se boji svega. A mislimo i da nije bila baš jako mlada kad ju je kupio iako je trgovac rekao da je.
E sad, moje pitanje, jel postoji mogućnost da ju ja pripitomim????
To me baš zanima. Dat ću sve od sebe ako postoji šansa. Čitala sam da je to i inače jako teško pogotovo kad je ptica starija.

Ovo me inspiriralo : http://www.papigice.net/newforum/ind...topic=1265.120 ptica alba
__________________
Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za mene ostat će uvijek najljepša pjesma i stih
kvakica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2007., 12:03   #9
aurory ajd stavi slikice svoje ptice
__________________
Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za mene ostat će uvijek najljepša pjesma i stih
kvakica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2007., 16:57   #10
Imala sam ružogrlu papigicu osamnaest godina. Ne da je bila pitoma, nego je samo gledala gdje će se kome u ruku uvaljat da je se mazi! Ali najdraže joj je bilo popodnevno lješkarenje samnom na kauču. Šćućurila bi mi se na vratu i lagano grickala za uho. Doduše, nešto je jače grickala kada bi imala osjećaj da i ona ne sudjeluje u kakvom razgovoru. Obožavala se zalijetati na šahovsku ploču i nije stala dok ne bi srušila i posljednju figuru. Ljulala se na žici od pegle kad bih peglala, svakih par dana bi se tuširala u sudoperu stojeći meni na dlanu, znala mi se zavlačit pod majcu...
Za ove papige kažu da ne mogu naučiti govoriti, ali moja je ipak znala reći svoje ime.
Dakako, kad je uginula imala je dostojan pogreb.
Pišem sve ovo u namjeri da vas ohrabrim u nastojanjima da se sprijateljite sa svojom ružogrlom papigicom jer su zaista pametne i krasne.

I na kraju, jeste li znali da cijeli zaplet u Hitchcokovim "Pticama" počinje upravo od para ružogrlih papigica?
mali008 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2007., 22:12   #11
kakve su to ružogrle papige!? Nije mi poznat taj naziv
__________________
Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za mene ostat će uvijek najljepša pjesma i stih
kvakica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.11.2007., 12:08   #12
Agapornis rosenkolis je po naški ružogrla papigica.
mali008 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.11.2007., 12:46   #13
ja imam rozenkolisa. uzela sam ga isplasenog i istraumiranog. trebalo mi je skoro dvije godine da se pripitomi i prestane bojati. ali ga zato sada ne mogu otjerati sa sebe. stalno mi je u ruci, na ramenu, u kosi.
dobijem stotine pusa svaki dan jer se obozava ljubiti i gurati glavicu da ga ljubim. cak mi se zavlaci u krevet i mazi se. obozavam ga .
ja ga nisam silom pokusala uhvatiti nego sam ga pustila da sam odluci kada ce mi ukazati povjerenje. nagrada je neopisiva....
__________________
"Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, - mi ćemo ga držati"
Cruela is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.11.2007., 17:49   #14
I ja sam imala ružogrlu papigicu tj dvije. Pjera je bila ženka i prepitoma. ja bi je držala u ruci i "gnječila" joj glavu između dva prsta, a ona je uživala. Jedino je bila užasno ljubomorna i nisam je smjela pustiti kad bi mi došao momak. Letila bi za njim po stanu i pokušavala ga ugristi. Duju smo nabavili da joj bude društvo, a moja je Pjerica uginula par mjeseci nakon što je on došao. Njega nismo nikad uspjeli do kraja pripitomiti. Nije da se baš bojao. Došao bi mi ponekad na glavu, svega desetak puta u sve godine koje sam ga imala i uzeo bi iz ruke papati, ali nikad nije htio biti pretjerano blizak s nama. Ne znam da li je to zato što smo ga uzeli već starijeg (namjerno jer je i Pjera imala već 6 godina) ili zato što je bio čorav na jedno oko (zato ga nitko nije htio pa je imao 1-2 godine kad smo ga mi kupili) pa nije imao povjerenja. To je jedina ptica koja je živjela s nama a da nije bila potpuno pitoma. Treba samo dosta strpljenja i ljubavi. Paziti da se ne rade nagli pokreti dok papigica ne stekne povjerenje. Ja sam znala gledati film da mi prođe vrijeme dok sam po sat-dva stala kraj krletke skoro nepomično s sjemenkama na ruci čekajući da mi ptica priđe.
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.11.2007., 08:15   #15
Quote:
Ja sam znala gledati film da mi prođe vrijeme dok sam po sat-dva stala kraj krletke skoro nepomično s sjemenkama na ruci čekajući da mi ptica priđe.
Svaka čast na strpljenju! Ja mislim da ne bi mogao izdržati tak dugo :-(
Constatinopol is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.05.2008., 19:15   #16
ja imam rozenkolisa od 24. aprila,a vec 25. smo je mogli milovati i nije bjezala,a 1. i 2. maja se dala u ruku uzeti,jako je zivahna i puno pjeva i kao luda skace po kavezu,ali ne znam kak da odredim spol,kazu da mogu samo iskusni uzgajivaci ptica odrediti spol,i da se odreduje prema karlicnoj kosti i grudnom kosu,osoba u pet shopu nije znala koji je spol,znal netko jos jedan nacin za odredivanje spola?ak moze nek me kontaktira preko pm-a.
bonita_de_mas is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2008., 13:15   #17
Puno strucnih odgovora za svoju pticicu (od određivanja spola, ponasanja, bolestima, igrackama) pronasla sam na http://www.papigice.net/newforum/
Pa ako nekom pomogne...
__________________
Ako podignes pogled neces vidjeti granice...
bianca is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2008., 18:59   #18
sta god odlucis to je tvoja stvar..ali samo jedan komentar moram napisat
nemoj nikad krila podrezat..nas mezimac je kupljen tako..jednostavno ih drugacijih nisu imali u petshopu..jadnicak je par puta htio poletit pa se zabijao svugdje..mi mu poslje toga nismo nikad podrezali krila...sad malo leti po kuci cisto da se malo 'protegne' i onda se smjesti medju nas pa zica ljubakanje i mazenje..sefuje po kuci ogromnom NJO i labradoru a nemas ga sta vidit
__________________
I would rather be hated for what I am than loved for what I am not.
Het is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2008., 19:07   #19
ja isto imam malo luđi primjerak rozenkolisa
kod mene je već 6 godina, al nije se niš spripitomio, samo se pobezobraznio.
uzela sam ga totalno istraumatiziranog iz pet shopa, imao je ogromnu krastu na glavi, koju smo mu izliječili. sad izgleda jako lijepo, svi mu se dive, ali užasno je destruktivan i agresivan
sam sebi grize krila i uopće ne zna letjeti, grize si i rep.
sunčica. evo vam fotka:
Innocent is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 12:55   #20
Papiga treba otprilike biti tri mjeseca u krletci i tek se tad pušta van. Otprilike toliko vremena treba da se ptica privikne na okolinu. Meni je došao na ruku nakon nekih 5 mjeseci, s tim da sam mu ja posvećivao dosta paženje po par sati dnevno. U prva tri mjeseca treba mu dosta pričati, a nakon nekog vremena polako mu prilaziti prstom i tak pticu pomalo privikavati na sebe. Inače je to jako druželjubiva ptica i ne treba mu mnogo da se privikne na čovjeka. Moj je recimo bio jako mlad kad sam ga dobio, oko par mjeseci još nije dobio ni karakterističnu boju na glavi. Zanimljivo da mu je trebalo oko par tjedana da se počne glasati, do tad je šutio. Naime prije toga je bio smješten u velikom kavezu sa ostalim pticama i oplakivao je bivše društvo.
Krle is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:55.