Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - opća tema

[Azz]

ako misliš na stigmatizaciju, onda je to jedna naša klasična priča kad je u pitanju psihička dijagnoza...mislim ništa više ili manje od ostalih. neke poput anksioznosti i depre su dosta široke i mase se tu pronađu, no u principu i PTSP spada pod skupinu anksioznih poremećaja.

[F.A.Q]

Azzura kaže:

ako misliš na stigmatizaciju, onda je to jedna naša klasična priča kad je u pitanju psihička dijagnoza...mislim ništa više ili manje od ostalih. neke poput anksioznosti i depre su dosta široke i mase se tu pronađu, no u principu i PTSP spada pod skupinu anksioznih poremećaja.

pricaj mi ..

danas su me fino okruzili u tramvaju kontrolori i posto nisu otvarali vrata i prijetili usput bilo je juuhuhuuuuu ajmo sve ispocetka lijepo po redu .. po ko zna koji put ..

da da .. samo radite svoj posao .. ja isto tako radim svoj posao .. i mos ga jebat .. sve uredno po propisima odradis i platis i nema zime za eskime ali ... ALI .. AAAAAAAAAALIIIIIIIIIIIIIIIIIII .. cemu prijetnje .. cemu agresiva i kaznjavanje ... ko tu koga jebe u mozak mater ti diktatorsku .. ko je izgradio sve to picke jedne nisu ulozile ni kune a iskoristavaju represorni sustav da ti iscjede posljednju kap krvi .. i cekaj .. cekaj .. ONI SU zrtveeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa hahahhh jooooooj kako to ja budala nisam odmah skuzio i laganini se naguzio

nitko nezna azzura .. kada dodjes strucnjacima .. nemaju pojim aILI se prave blesavi .. ukratko .. ko tu koga .. anksionizira .. da pas mater kaj moram demonstrirat budali ispranog mozga kak je to? .. da podjelim iskustvo?

kako .. ajde .. ja sam lud .. netko tko je "normalan" neka gukne .... sta je .. nema .. tisina .. muk .. sok i nevjerica

tko ceka doceka .. a bit ce sve vise .. ok ajmo ovako .. koliko je potrebno ... odnosno koliko sranja moze ova debilana od "sustava" (koja nema veze sa pojmom sustava) izdrzati .. ?

evo odmah mojeg odgovora .. nemora nista izdrzavati .. boli je ona stvar .. sustavno je zaboli .. dokazano . znanstveno .. znanstvenim principima metodama i istrazivanjem

dakle .. sa takvim zakljuccima koje stoje na raspolaganju svima na javljanje di .. tko se javlja .. opet nista .. gluha znanost .. nema .. nitko necuje .. strucnjaci za komnunikaciju gluhi ko top ..

a bit ce sve vise .. stizu novi pacijenti ..

humana djelatnost .. halo?

ok .. meni je posao ubijati ljude pa .. ono kuzite kak je situacija u drzavi najte kaj zamjerit .. tak i tak se o tom ne prica pa ak vas bas pogodim .. nista osobno

ne to nije bila prijetnja . ja nikada ne prijetim .. to je ono sto ti gluhonijemi nazivaju konfrontacijom svetom metodom izjebavanja izjebanog mozga

ajmo ban vise .. kak to smije covjek pricati svoje probleme i misljenja tak okolo kaj nikome (jer on je nitko) ne znaci nista u zivotu a onima kojima znaci tak i tak nema pomoci (pocivali u sranjima zatrpanima pod blagoslovom sranja moj apresla na tebe)

okej .. nema price .. nema teme .. nema problema ... znanstveni klimaks! :klap:

[Pringles]

FAQ, ajde ti malo odmori, spamaš cijeli dan nesuvislim postovima.

[F.A.Q]

a nije ti lose gledati ih kako se hlade?

kako ih napusta zivot

i jos ih usput pljuckati iza vojske pravila sramota

daj covjeku moc i vidjet ces kakav je covjek!

suvislo lol .. da postoji suvislost nebi bilo toliko ludjaka

kome smeta istina .. tkome smetaju pitanja a jos vise odgvori?

nema tu nicega suvisloga osim primitivnih potreba licemjerno skrivenih iza nekakve iluzije opceg dobra koja SVAKI dan uzima zrtve

koliko si ih ti ohladila?

svaki ubojica i zlostavljac ima dobre isprike i opravdanja za svoja (ne)djela

a zrtve su uredno prezentirane kao "problem" ..

naravno tebi se nije dopusteno obratiti kao prema covjeku .. zanimljiva pravila .. dok kao sto rekoh pljuckas i igras se lokalnog serifa ..

jesam vec rekao .. daj covjeku moc i vidjet ces kakav je?

sto je suvislo u jebanju ljudi u zdrav mozak?

muk i tajac ... sok i nevjeriica .. uopce prihvatit postojanje drugog ljudskog bica je znanstvena fantastika za neke .. djela govore ... rezultati govore

a sto se teme tice kako nestaju nakon samoubojstava i podjeljenih mirovina PTSP-ovci je vise nego olaksavajuce jadnom i napacenom sustavu (kakti) strucnjaka .. koji nakon toliko godina nisu naucili previse .. osim kako se rjesiti "proiblema"

hlade se ljudi i dan danas

svi ce se ohladiti kad tad ... samo je pitanje vremena i okolnosti

hoce li itko ista reci .. za mrtve ... nema posta .. al su bar postedjeni i cenzure

mogu ja jos suvislije .. moja ja jos konkretnije .. mogu ja uci unutar sustava i objasniti svaku pojedinost i povezanost iz ljudske perspektive .. ne samo ja .. mnogi ljudi su sposobni za tako nesto .. nije uopce misterija .. stovise .. zdrav razuma svakog pojedinca ce zakljuciti za sebe

ali i to nekome smeta .. sve im smeta .. tako osjetljivi i neiskusni .. djeca .. nisu kriva .. a i roditelji su bili djeca

a ljudi se i dalje hlade ..

[Pringles]

Faq, ili se smiri ili ide parcijala na ovaj pdf. Ti biraš. Meni je sasvim svejedno.

[kikakm]

Kako preduhitriti ponovno proživljavanje traumatskog/ih događaja? Jeste li zamijetili na sebi neka signalizirajuća ponašanja/reakcije koja ukazuju na povratak simptomatike? Kako se izolirati od okoline, u smislu da osobno proživljavanje ne utječe na druge (obitelj, prijatelje, kolege na poslu...)? Kako hendlati depresiju uz sve? Kako zaustaviti ruminacijske misli? Kako hendlati emocije? Kako zaustaviti flashbackove? Kako zaustaviti hipobuliju, psihomotornu usporenost, toliki pad koncentracije da osoba povremeno ne može ni pratiti tok misli drugih osoba? Kako smanjiti hipersomniju? Kako se nositi s osjećajem disocijacije, emocionalne iscrpljenosti?
...

[Kymatica]

kikakm kaže:

Kako preduhitriti ponovno proživljavanje traumatskog/ih događaja? Jeste li zamijetili na sebi neka signalizirajuća ponašanja/reakcije koja ukazuju na povratak simptomatike? Kako se izolirati od okoline, u smislu da osobno proživljavanje ne utječe na druge (obitelj, prijatelje, kolege na poslu...)? Kako hendlati depresiju uz sve? Kako zaustaviti ruminacijske misli? Kako hendlati emocije? Kako zaustaviti flashbackove? Kako zaustaviti hipobuliju, psihomotornu usporenost, toliki pad koncentracije da osoba povremeno ne može ni pratiti tok misli drugih osoba? Kako smanjiti hipersomniju? Kako se nositi s osjećajem disocijacije, emocionalne iscrpljenosti?
...

meni je rečeno da se maknem iz stresorne okoline, i pijem ad, i sve će se normalizirati. I tako je i bilo, a imala sam sve gore navedene simptome, i pred kraj, strah od izlaska iz kuće. Danas Ne podnosim više stres ko normalni ljudi, jako mi tijelo reagira, nakon stresnog događaja (više ne mora biti nešto jako, ali ja sam postala osjetljiva na stres, potrošeni živci) se razbolim, prehlada, ili kičma me uhvati.
Nakon godinu, dve, od kada sam se maknula od okoline koja mi je uzrokovala traumu, normalno sam počela spavati, bez noćnih mora, nisam se budila u znoju, prestale su opsesivne misli koje su se vrtile i iscrpljivale me, se.
Međutim ako se npr tjeram prema kući gdje sam doživjela traumatične događaje, vraća se sve, znači ao se vraćam na mjesto događaja, to je strašno, drhtavica, nemogu voziti, panika, zvukovi, znojenje, srce, ma užas. Obavezno tu noć, ili drugu, vrate se noćne more.

Danas, nakon što je prošlo skoro 10 g od kada ne živim tamo i nemam doticaja sa ljudima koji su mi činili loše, ostali su samo simptomi koji su postali moja osobnost, npr, kad netko viče, ja se smrznem, zgrčene šake, lupanje srca, nelagoda iz koje želim pobjeći. Općentio sam strašljiva i držim se na udaljenosti od ljudi, ali i idem na terapiju i radim na sebi.
AD ne pijem više. Znam da mi umor je npr triger, pa idem na vrijeme na spavanje, čitam, kad imam red u životu, onda sam i psihički dobro, rutina, ne dovodim se u stresne situacije, ne izlazim sa ljudima koji me smetaju, više sebi povlađujem, radim samo što me veseli, puno priroda, i joga obavezno, preporod, dođem tamo strgana, živčana, uplašena i luda od posla, i tamo se smirim. Sjetim se disati, i to me smiri. A svaki put proživim isto, neda mi se jer sam iscrpljena od posla, pa šta mi to treba, želim samo doći doma nakon stresnog posla, ali svjesna sam da se ne smijem zapustiti, vježbanje i smirivanje i sl.

[kikakm]

Kymatica kaže:

Danas Ne podnosim više stres ko normalni ljudi, jako mi tijelo reagira, nakon stresnog događaja (više ne mora biti nešto jako, ali ja sam postala osjetljiva na stres, potrošeni živci) se razbolim, prehlada, ili kičma me uhvati.

Da, neke stvari u životu ostave vječiti trag na zdravlje, tolerancija na stres se smanji, a triger može biti nešto što okolini može izgledati kao banalan razlog.

Kymatica kaže:

Nakon godinu, dve, od kada sam se maknula od okoline koja mi je uzrokovala traumu, normalno sam počela spavati, bez noćnih mora, nisam se budila u znoju, prestale su opsesivne misli koje su se vrtile i iscrpljivale me, se.

Meni su noćne more bile prvih par mjeseci. Baš neki dan pomislim neće valjda opet, kad ovu noć eto, dvije sanjala. Da mi otac imao operaciju srca i da je bilo kritično (imao je moždani inače), a drugi da je moja pesica odjurila na cestu i pregazio ju auto. Imala je tešku operaciju i bila skoro na samrti jednom, a ljudi inače ne mogu shvatiti kako ona za mene nije pas/ljubimac, nego živo biće, koje volim kao što majke vole dijete. Snovi su mi uvijek razumljivi i znam što je u podlozi njihovoj jer nema nekih skrivenih simbola i sl., uvijek direktno ono o čemu brinem i u stvarnosti. Vjerojatno manje na svjesnoj razini.

Kymatica kaže:

Međutim ako se npr tjeram prema kući gdje sam doživjela traumatične događaje, vraća se sve, znači ao se vraćam na mjesto događaja, to je strašno, drhtavica, nemogu voziti, panika, zvukovi, znojenje, srce, ma užas. Obavezno tu noć, ili drugu, vrate se noćne more.

Javlja ti se panična reakcija jer dolaziš direktno u okolinu gdje si proživljavala traumu/e. Takav direktni susret s osobom, mjestom ili čak sličnom situacijom, dovodi organizam opet u jedno od onih stanja fight/flight/freeze. Pa krenu flashbackovi, sjećanja.

Kymatica kaže:

kad netko viče, ja se smrznem, zgrčene šake, lupanje srca, nelagoda iz koje želim pobjeći. Općentio sam strašljiva i držim se na udaljenosti od ljudi, ali i idem na terapiju i radim na sebi.

Vikanje, napadanje, agresivni pristup...su i meni trigeri. Prva reakcija mi je isto smrzavanje, pa mucanje i gubitak toka misli. Inače, nisam strašljiva, već i suprotno, ponekad prehrabra u nekim situacijama, ali kod napadačkog stava druge osobe se povlačim. I to ako se radi kod osoba s kojima sam bliska tj. bila bliska jako.

Kymatica kaže:

Znam da mi umor je npr triger, pa idem na vrijeme na spavanje, čitam, kad imam red u životu, onda sam i psihički dobro, rutina, ne dovodim se u stresne situacije, ne izlazim sa ljudima koji me smetaju, više sebi povlađujem, radim samo što me veseli, puno priroda, i joga obavezno, preporod, dođem tamo strgana, živčana, uplašena i luda od posla, i tamo se smirim. Sjetim se disati, i to me smiri. A svaki put proživim isto, neda mi se jer sam iscrpljena od posla, pa šta mi to treba, želim samo doći doma nakon stresnog posla, ali svjesna sam da se ne smijem zapustiti, vježbanje i smirivanje i sl.

Nekako mi se čini da je kod osoba koje su općenito preživjele teže stresove ili traume rutina jako važna stavka u daljnjem životu, ne nužno možda u svim područjima života. Možda to ima veze s time da nakon proživljenog osoba ima potrebu neke stvari držati pod kontrolom, makar realno, znamo da kontrola nikada nije moguća.
Priroda mi je isto kao i tebi nešto u čemu imam svoj mir i spokoj, s čime se mogu povezati uvijek. Jogu sam probala, nažalost nije za mene, više mi odgovara nešto tipa bicikliranje/planinarenje, ali za to me pak sprečava prokleta depresija većinom. I posao me uvijek držao u ravnoteži i tu su drugi bili zadovoljni s mojim radom, pa mi je to davalo neki smisao.

[Kymatica]

kikakm, slažem se s tvojim postom, a i ovo zadnje me potaknulo za razmišljanje, ni ja nisam mislila da sam strašljiva, uvjek borac za one koji su sami, slabiji i sl ali kad se promatram da npr na poslu neka frustrirana prezaposlena i o svemu možda inferiornia osoba npr povisi ton meni krenu emotivne reakcije, mozak se zaustavi, ne mogu se ničeg sjetiti što bi rekla toj osobi, smrznem se, srce lupa, baš ima veze sa traumama a ne sadašnjim trenutkom, jednostavno mi je ta moja bespomoćnost srušila i ovo malo samopuzdanja.
Sada radim u baš takvim okolnostima i to me jako troši, shvačam da nisam oosba za koju je zdravo biti u takvoj okolini, stresu ali ne mogu naći drugi posao. Pa trpim već dugo. Nije to dobro.

[Azz]

Kymatica kaže:

kikakm, slažem se s tvojim postom, a i ovo zadnje me potaknulo za razmišljanje, ni ja nisam mislila da sam strašljiva, uvjek borac za one koji su sami, slabiji i sl ali kad se promatram da npr na poslu neka frustrirana prezaposlena i o svemu možda inferiornia osoba npr povisi ton meni krenu emotivne reakcije, mozak se zaustavi, ne mogu se ničeg sjetiti što bi rekla toj osobi, smrznem se, srce lupa, baš ima veze sa traumama a ne sadašnjim trenutkom, jednostavno mi je ta moja bespomoćnost srušila i ovo malo samopuzdanja.
Sada radim u baš takvim okolnostima i to me jako troši, shvačam da nisam oosba za koju je zdravo biti u takvoj okolini, stresu ali ne mogu naći drugi posao. Pa trpim već dugo. Nije to dobro.

možda bi mogla s vremenom naučiti hendlati u takvim situacija, s naglaskom na to da si samoj sebi polazna točka. dakle, zaštiti sebe prije svega. vidi što i kako možeš napraviti u tim situacija. ja se recimo ne pričam s ljudima koji bi se svađali. jednostavno - neću. makar to bio i glavni, nadređeni. a ako nešto tako krene unutar kolektiva, neka komunikacija koju smatram neprimjerenom, imam pravo odmaknuti se od te situacije i odlučiti to ne slušati.

[kikakm]

Kymatica kaže:

Sada radim u baš takvim okolnostima i to me jako troši, shvačam da nisam oosba za koju je zdravo biti u takvoj okolini, stresu ali ne mogu naći drugi posao. Pa trpim već dugo. Nije to dobro.

A jel dobivaš ikakvo razumijevanje od strane tih ljudi i da li su upoznati s tvojim težim nošenjem sa stresom?

Azzura kaže:

ja se recimo ne pričam s ljudima koji bi se svađali. jednostavno - neću. makar to bio i glavni, nadređeni. a ako nešto tako krene unutar kolektiva, neka komunikacija koju smatram neprimjerenom, imam pravo odmaknuti se od te situacije i odlučiti to ne slušati.

Jedino, znaš što je problem u takvim situacijama, to što nadređeni ili kolege pomisle da ih ignoriraš ili se ne želiš družiti s njima. Kad se nešto emotivno zakuha među ljudima, onda nije dobro odmah reagirati, nego napraviti mali, kraći odmak jer kod nekih ljudi jednostavno ne pali ikakav pokušaj racionalne komunikacije dok su u fazi bijesa, agresije i sl.

[Kymatica]

Azzura kaže:

možda bi mogla s vremenom naučiti hendlati u takvim situacija, s naglaskom na to da si samoj sebi polazna točka. dakle, zaštiti sebe prije svega. vidi što i kako možeš napraviti u tim situacija. ja se recimo ne pričam s ljudima koji bi se svađali. jednostavno - neću. makar to bio i glavni, nadređeni. a ako nešto tako krene unutar kolektiva, neka komunikacija koju smatram neprimjerenom, imam pravo odmaknuti se od te situacije i odlučiti to ne slušati.

to sam i radila cijeli život, tako mi se i otac nosio sa ljudima, međutim imam iskustvo, osječaj ili posljedicu da nesvjesni ljudi, a obično su takvi agresivni ili histerični, van kontrole, nanjuše u tome slabost, znači ako se odmaknem ili na napad ostanem kul i normalno odgovaram, razumom, smatraju da mogu i drugi put eksplodirati, pustiti svoju napetost prema meni jer tu za posljedicu će dobiti jedino moj odmak, gospodsku šutnju, uglavnom neki pristojan razgovor da to nije u redu i sl. To kod takvih ljudi ne pali, jer je to ponašanje kod njih automatika, nesvjest impuls, i jedino verbalni šamar, sukob, im se ureže u sječanje, da tu im se neisplati izderati, već traže dalje.
Na drugog "slabijeg" u čoporu, pristojnijeg i sl.
fuj. ma treba se maknuti iz takvih okolina ako se neuklapaš u to, ali bojim se jer mi i psihijatar prije, a sada psihoterapeut govore ne dati otkaz, bez posla je još gore. a i razum mi govori da nadjem prvo posao al posla jednostavno nema, i još ovom umorno razjebanom stanju možda ni ne mogu tražiti niti privuči normalan posao.
Mislim da je to najviše što me privlači za irskom, općenito vani, da više nemam lanac oko noge da moram crkavat na poslu, ono ako ti je loše, tražiš dalje a ovdje sam svjesna da drugi posao je gotovo nemoguće mi pronaći, da sam jedva i ovaj našla..i da dati otkaz, je gotovo pa ludost u ovoj zemlji. a opet venem u otrovnoj atmosferi 8 sati svaki dan. kvaka 22.

[Kymatica]

kikakm kaže:

A jel dobivaš ikakvo razumijevanje od strane tih ljudi i da li su upoznati s tvojim težim nošenjem sa stresom?



Jedino, znaš što je problem u takvim situacijama, to što nadređeni ili kolege pomisle da ih ignoriraš ili se ne želiš družiti s njima. Kad se nešto emotivno zakuha među ljudima, onda nije dobro odmah reagirati, nego napraviti mali, kraći odmak jer kod nekih ljudi jednostavno ne pali ikakav pokušaj racionalne komunikacije dok su u fazi bijesa, agresije i sl.

išla sam kod svih nadređenih, svi su upoznati, ali nikoga nije briga. dok ne počneš divljati, već samo razgovaraš, maltene ih moliš da nešto promjene, da te maknu, da ne možeš ovako, ali i dalje se vratiš i radiš, ih boli briga.
Ujedno postoji nepisano pravilo šutnje, gdje ostali koji su ti koji se izderavaju ili su se spasili od toga dijela, više nisu oni ti koji su pod pritiskom, oni će reči da je njima oke. i ispadaš osjetljiva dušica koja eto pretjeruje. A i ako kažeš da ti je oke nadređenima, onda si dobio koji bod, malo se ulizao nadređenom, i tako.
Uglavnom prepuštena sam sama sebi, svako za sebe se bori. Meni nije ugodno ni kada mene ubijaju poslom, iskaljuju se ali nije mi ni dobro kada ja više nisam na tapati, već sam u okolini gdje sada nekog drugog ubijaju. Mene je toga sram, i žao mi bude. To nije za svakoga jer nemaš nikada odmor, ostali koji imaju deblju kožu se oporave, baš ih briga što netko drugi sada pati, glavno da su se oni spasili. Jedino tako ideš doma normalan, sposoban funkcionirati. Meni nije dobro ni kad mene a ni kad nekog u mojoj okolini ponižavaju. ne vidim izlaz osim postati ko drugi, gledati sebe, ili otići.

[kikakm]

Kymatica kaže:

išla sam kod svih nadređenih, svi su upoznati, ali nikoga nije briga. dok ne počneš divljati, već samo razgovaraš, maltene ih moliš da nešto promjene, da te maknu, da ne možeš ovako, ali i dalje se vratiš i radiš, ih boli briga.
Ujedno postoji nepisano pravilo šutnje, gdje ostali koji su ti koji se izderavaju ili su se spasili od toga dijela, više nisu oni ti koji su pod pritiskom, oni će reči da je njima oke. i ispadaš osjetljiva dušica koja eto pretjeruje. A i ako kažeš da ti je oke nadređenima, onda si dobio koji bod, malo se ulizao nadređenom, i tako.
Uglavnom prepuštena sam sama sebi, svako za sebe se bori. Meni nije ugodno ni kada mene ubijaju poslom, iskaljuju se ali nije mi ni dobro kada ja više nisam na tapati, već sam u okolini gdje sada nekog drugog ubijaju. Mene je toga sram, i žao mi bude. To nije za svakoga jer nemaš nikada odmor, ostali koji imaju deblju kožu se oporave, baš ih briga što netko drugi sada pati, glavno da su se oni spasili. Jedino tako ideš doma normalan, sposoban funkcionirati. Meni nije dobro ni kad mene a ni kad nekog u mojoj okolini ponižavaju. ne vidim izlaz osim postati ko drugi, gledati sebe, ili otići.

U ovom današnjem gazi druge svijetu, teško ćeš naići na osobu koja će malo usporiti, okrenuti se, pogledati te u oči, barem sa željom da te pokuša shvatiti. Tako je to, a pogotovo u poslovnome svijetu. Ovisno o vrsti posla koji radiš i na kojem si položaju, može biti izraženije više ili manje. Na kraju, uvijek dođe do one uzdaj se use i u svoje kljuse. Nda, zaista je "divan" svijet u kojem živimo.

[Kymatica]

kikakm kaže:

U ovom današnjem gazi druge svijetu, teško ćeš naići na osobu koja će malo usporiti, okrenuti se, pogledati te u oči, barem sa željom da te pokuša shvatiti. Tako je to, a pogotovo u poslovnome svijetu. Ovisno o vrsti posla koji radiš i na kojem si položaju, može biti izraženije više ili manje. Na kraju, uvijek dođe do one uzdaj se use i u svoje kljuse. Nda, zaista je "divan" svijet u kojem živimo.

znam, ali mislim da nam dužnost, pokušati se maknuti iz takvih životnih uvjeta u koje sam se dovela. Sve moje odluke, izbori, nesigurnosti su doveli do toga da se ja nalazim tamo gdje uopće ne funkcioniram, ne pripadam. Promatram, vidim da ima normalnijh radnih mjesta, okolina, iako me svi na sadašnjem poslu uvjeravaju da je svugdje isto. toga se bojim. jednostavno vjerujem da mora postojati nešto drugo za mene, normalnije, jer mi razum govori da ovo nije normlano. a opet se uplašim šta ako su svi oko mene u pravu, da je svugdje isto, pa onda ne poduzimam ništa. želim otići iz ove situacije jer znam da ne pripadam tamo. opet kvaka 22. p stojim na mjestu, i patim. znam da to nije dobro. za zdravlje, a niti mogu prihvatiti da je normalno da ti bude odvratno na poslu. jer eto svi kažu da je to tako. da se isključim nakon posla. i sl. to mi je kao prihvati patnju, i ne mjenjaj jer je uzalud. da li sam naivna i dijetinjasta? ili luda? više ne znam.

[Azz]

Kymatica kaže:

to sam i radila cijeli život, tako mi se i otac nosio sa ljudima, međutim imam iskustvo, osječaj ili posljedicu da nesvjesni ljudi, a obično su takvi agresivni ili histerični, van kontrole, nanjuše u tome slabost, znači ako se odmaknem ili na napad ostanem kul i normalno odgovaram, razumom, smatraju da mogu i drugi put eksplodirati, pustiti svoju napetost prema meni jer tu za posljedicu će dobiti jedino moj odmak, gospodsku šutnju, uglavnom neki pristojan razgovor da to nije u redu i sl. To kod takvih ljudi ne pali, jer je to ponašanje kod njih automatika, nesvjest impuls, i jedino verbalni šamar, sukob, im se ureže u sječanje...

odabir da ne sudjelujem u histerijama i dramama je moj izbor i znak moje odlucnosti, ne slabosti. a oni koji su pomislili da je to zato jer zbog slabosti izbjegavam fajt su upoznali moj djon. nikome nisam ostala duzna, ali to radim na svoj nacin, kad se meni radi i bez spustanja na nivo glupana koji bi se svadjali

[kikakm]

Kymatica kaže:

znam, ali mislim da nam dužnost, pokušati se maknuti iz takvih životnih uvjeta u koje sam se dovela. Sve moje odluke, izbori, nesigurnosti su doveli do toga da se ja nalazim tamo gdje uopće ne funkcioniram, ne pripadam. Promatram, vidim da ima normalnijh radnih mjesta, okolina, iako me svi na sadašnjem poslu uvjeravaju da je svugdje isto. toga se bojim. jednostavno vjerujem da mora postojati nešto drugo za mene, normalnije, jer mi razum govori da ovo nije normlano. a opet se uplašim šta ako su svi oko mene u pravu, da je svugdje isto, pa onda ne poduzimam ništa. želim otići iz ove situacije jer znam da ne pripadam tamo. opet kvaka 22. p stojim na mjestu, i patim. znam da to nije dobro. za zdravlje, a niti mogu prihvatiti da je normalno da ti bude odvratno na poslu. jer eto svi kažu da je to tako. da se isključim nakon posla. i sl. to mi je kao prihvati patnju, i ne mjenjaj jer je uzalud. da li sam naivna i dijetinjasta? ili luda? više ne znam.

Možda da pokušaš realno procijeniti mogućnost pronalaženja novog posla i onda nekako kreneš tim najracionalnijim putem. Npr. ovaj posao koji imaš radiš kao i do sada, a usput tražiš novi s time da promijeniš neke taktike pronalaženja. Možda imaš neki talent ili sposobnosti za neku drugu vrstu posla, pa to pokušaš ili možda da se povežeš s ljudima koji bi te mogli uvesti u novi posao. Možda osposobljavanje ili prekvalifikacija na nešto drugo (ovisno o volji, novcima...). Možda možeš pronaći pronaći neke metode da nakon posla taj stres barem djelomično izbaciš iz sebe.
U zadnjih godinu dana hrpa ljudi koje znam iz viđenja ili su mi poznanici su se odlučili na odlazak u inozemstvo. Mene već dvije godine psihijatrica forsira da i ja odem, bez obzira što joj dajem objektivne razloge zašto je to (barem trenutno) nemoguće. Svi ti ljudi koji su otišli van imaju nešto u pozadini na što se mogu osloniti, npr. imaju financijsku podlogu pa mogu riskirati ili pak imaju partnera/partnericu pa zajedno odu i budu si podrška ili imaju nekoga od rodbine ili imaju osiguran posao.

[alanalan]

LIJEK ZA PTSP
Ima jedan Ruski doktor koji lijeci od PTSP tako sto na rengenu na vratu nadje gdje su zapetljani nervi zbog trauma i ubrizga sa iglom anestetikom.Odmah se osjeca poboljsanje,80% uspjeh.Ovaj sam klip stavio na you tube ako ukucate Lijek za PTSD.Rus se zove Eugene Lipov.
https://www.youtube.com/watch?v=X4XlcWT-lDk

https://www.youtube.com/watch?v=4ZH-2DV9sCA
https://www.youtube.com/watch?v=2VhcpIrpUCQ

https://www.youtube.com/watch?v=uPjTrV5-Zew

[F.A.Q]

alanalan kaže:

LIJEK ZA PTSP
Ima jedan Ruski doktor koji lijeci od PTSP tako sto na rengenu na vratu nadje gdje su zapetljani nervi zbog trauma i ubrizga sa iglom anestetikom.Odmah se osjeca poboljsanje,80% uspjeh.Ovaj sam klip stavio na you tube ako ukucate Lijek za PTSD.Rus se zove Eugene Lipov.
https://www.youtube.com/watch?v=X4XlcWT-lDk

https://www.youtube.com/watch?v=4ZH-2DV9sCA
https://www.youtube.com/watch?v=2VhcpIrpUCQ

https://www.youtube.com/watch?v=uPjTrV5-Zew

molim te .. uozbilji se .. inekcija u vrat

koje si struke .. jesi se educirao .. znas li ista o fiziologiji pa dalje patologiji ..

[F.A.Q]

kikakm kaže:

Kako preduhitriti ponovno proživljavanje traumatskog/ih događaja?

tesko .. godinama mi se cinilo nemoguce, sada uspijevam ali realno trauma je tu .. uvijek ceka i borba odnosno koncentracija potrebna da se preduhitre simptomi oduzima dobar dio zivotne energije i vremena .. kada uhvatim mira znam uzivati u slobodnom razmisljanju satima .. luksuz je to koji si priustim i totalna izolacija od okoline bi bila idealna okolina za kolko tolkko zadovoljavajuce zivljenje no opet takve okolnosti realno mogu dovesti do drugih problema i eto ti "kruzenja u prirodi"

Jeste li zamijetili na sebi neka signalizirajuća ponašanja/reakcije koja ukazuju na povratak simptomatike?

a-ha .. ima signala uvijek

Kako se izolirati od okoline, u smislu da osobno proživljavanje ne utječe na druge (obitelj, prijatelje, kolege na poslu...)?

odgovor u pitanju = izolacija

Kako hendlati depresiju uz sve?

u najgorim godinama (do sada) depresija je bila godisnji odmor od PTSP-a ak se to uopce moze odvojiti .. nakon strucne pomoci i rjesavanja mnogih prakticnih-zivotnih problema

Kako zaustaviti ruminacijske misli?

trening, upornost .. mazohizam usmjeriti prema pozitivnom/zeljenom cilju .. bezbroj puta ustati nakon pada .. i ne brojati poraze

Kako hendlati emocije?

idealno bi ih bilo iskljuciti .. i ovako je sa mislima i gubitkom razuma sve otezano a kamoli jos kad bez kotrole razuma emocije tulumare kako im se prohtije

Kako zaustaviti flashbackove?

nisam ih imao ili nisam upoznat dovoljno sa definicijom/pojmom pa neznam na sta se sve odnosi .. mene asocira na halucinacije odnosno ko dejavu ..

nisam tako nesto dozivio bar ne u vizualnom smislu .. prozivio sam odnosno dozivljavao sam / vidio u stvarnosti scene koje su bile slicne situaciji moje traume intenzivno i bilo mi je stravicno u tim trenucima .. od gusenja djelomicnog grcenja i panike .. bol suze strah .. ma strava .. vec dugo ne prozivljavam to pa mi je vise nego lakse po tom pitanju .. nemoze se to objasniti .. sada kada je u proslosti lako o tome pricam .. tada nisam mogao od straha da ne aktiviram misli pa onda dozivljaj i sve to skupa .. uzas od bolesti .. ja sam je nazvao "rak psihe"

Kako zaustaviti hipobuliju, psihomotornu usporenost, toliki pad koncentracije da osoba povremeno ne može ni pratiti tok misli drugih osoba?

ma to je nis ak je povremeno .. pizdarija je ak je tako duzi period .. mjesecima .. da vidis onda "samoce" .. da vidis onda besmisla i izolacije

Kako smanjiti hipersomniju?

mislis hiposomnija .. nisam cuo da ptsp uspavljuje ikoga osobno a znam ljude .. proveo sam nekoliko noci u raznim situacijama sa ljudima koji imaju ptsp i svi ako spavaju kratko spavaju i samo vidis covjeka kako lezi mirno i otvorene oci ko da je budam cijelo vrijeme bio i uopce nije spavao ..

znao sam nekoliko noci ne spavati .. umoram da nemogu nista ni jest ni pit ni hodat .. lezim .. oci se zaklope .. zaspem na minutu dvije i hopa budam ko u podne puls ko da sam trcao disem .. znojenje .. stres stres stres :biss: i opet na pocetku a danima nisma spavaop .. koliko noci prelezao gledajuci u plafon .. iiiih .. a "strucnjaci" mi pricali da mi nije nis .. evo gore na ovom podforumu pise jedna administratorica da nju nije briga .. pa tak je i u zdrastvu isto .. tu i tamo ima ljudi kojim aje stalo kao i bilo gdje drugdje ..

najjebenije je prcanje u mozak covjeka koji nemoze funkcionirati normalno .. de .. jel bi dali retardiranom covjeku .. ili bilo kojem pacijentu sa mentalnim problemima da pise znanstveni rad .. ono dajte se sredite i napisite semiran oko toga sta vam je koji cirkus .. koja sprdacina .. ak je to humanost .. onda nije cudo da se neki spasavaju na druge nacine

Kako se nositi s osjećajem disocijacije, emocionalne iscrpljenosti?
...

meni se cini da sam se iscrpio i jednostavno ono malo sto je ostalo je zasticeno takvim oklopom da se moram dobro potruditi da se opustim sto bas i ne cinim cesto s obzirom na rizik gubitka .. svaka mrvica je dragocijena .. svaki tracak svijetla se njeguje vise od zivot a.. jer zivot bez toga j ebesmislen a i ovako je tezak no nisam komformist ali dobro bi dosao godisnji s vremena na vrijeme ..

ipak sam dozivio dugorocno napredak kojeg prije nisam mogao ni zamisliti i posto nisam dozivio (dugorocno) povratka na staro i imam iskustva u stabilnosti i koliko god sporom napredku dovoljno mi je ocito da nastavim prema boljem .. naucio sam se strpljenju i svemu sto je trebalo da dodjem do ovog stanja .. nisam vjernik pa potrebu da vjerujem nisam razvijao i definitivno je dodatno otezalo proces .. jer ako nemozes zamisliti niti predpostaviti da ce biti bolje u bilo kojim okolnostima jedino sto te moze "motivirati" je da nista nemozes izgubiti posto si svjestan da si na kraju price i da ti bas i ne preostaje puno toga za iskusiti pa .. kolio imas energije toliko ulozis .. a svaki paketic energije je dragocijen u takvim okolnostima .. lako se iscrpi a jako tesko se obnovi