Žumberački uskoci

[Uskok D]

Mjesto za sve koji znaju nešto o Žumberačkim uskocima ili misle da znaju

[Peća]

Zbjegovi iz područja pod turskom okupacijom,koje novače hrvatski feudalci i njemački kapetani u protuturskim ratovima 16.st.Među njima ima i izbjeglica iz Raške,pa onda i autohtonih Hrvata te nešto Vlaha,koji se konačno okupljaju u Senju.
Tamo uznemiruju austrijske planove pa ih nasilno preseljavaju da brane granicu Banske Hrvatske.I naravno smještaju ih na napuštena područja.
Domaće priče govore da Crnogorci,pa Srbi,pa Vlasi,pa Hrvati iz bosansko-dalmatinskih krajeva no najviše zbunjuje njihova grkokatolička vjera..
Otprilike preko 50% vjerovatno su bili zbjegovi iz Raške jer je zadržan taj pravoslavni obred,a zbog kompromisa s katoličkim zapovjednicima i Crkvom priznat je papa.
Vlasi u to vrijeme služe kao turske pomoćne snage.
Hrvati ne ulaze u grkokatoličku vjeru..

[Pavo B.]

http://www.upload3r.com/serve/250210/1267135209.png

Vjera u Zumberku i okolici 1910.

[Michael Collins]

Pavo B. kaže:

http://www.upload3r.com/serve/250210/1267135209.png

Vjera u Zumberku i okolici 1910.

Lijepa karta prijatelju

[markoantonio]

Peća kaže:

Zbjegovi iz područja pod turskom okupacijom,koje novače hrvatski feudalci i njemački kapetani u protuturskim ratovima 16.st.Među njima ima i izbjeglica iz Raške,pa onda i autohtonih Hrvata te nešto Vlaha,koji se konačno okupljaju u Senju.
Tamo uznemiruju austrijske planove pa ih nasilno preseljavaju da brane granicu Banske Hrvatske.I naravno smještaju ih na napuštena područja.
Domaće priče govore da Crnogorci,pa Srbi,pa Vlasi,pa Hrvati iz bosansko-dalmatinskih krajeva no najviše zbunjuje njihova grkokatolička vjera..
Otprilike preko 50% vjerovatno su bili zbjegovi iz Raške jer je zadržan taj pravoslavni obred,a zbog kompromisa s katoličkim zapovjednicima i Crkvom priznat je papa.
Vlasi u to vrijeme služe kao turske pomoćne snage.
Hrvati ne ulaze u grkokatoličku vjeru..

Prosrpske bedastoće, "Uskoci nemaju veze sa vlašinama ni rašanima.

Žumberački uskoci Padom grada "Klis"a hrvatski puk i vojnici na čelu sa poglavnikom Petrom Kružićem nisu htjeli doći pod tursku upravu te su se povukli do obale i otplovili brodovljem do grada Senja. Iz Senja su kretali u ekspedicije odmazde protiv Turaka, poradi tih napada Turci su optuživali Mlečane te su ovi zaratili protiv "Senjskih Uskoka", taj rat zabilježen je u povjesti kao "Senjski rat" u kojemu su Mlečani izgubili puno galija. Potom Mlečani diplomatskim putem sklapaju sporazum sa Austrijskim vlastima koje su preselile "Senjske Uskoke" na Žumberak, sve je dokumentirano u povijesnim izvorima. Inače grkokatolički obred je kod Hrvata stariji od rimokatoličkog obreda, neki dijelovi hrvatskoga puka ostali su na tom starom obredu i od tuda grkokatolici.

[vratanijac]

markoantonio kaže:

Prosrpske bedastoće, "Uskoci nemaju veze sa vlašinama ni rašanima.

Žumberački uskoci Padom grada "Klis"a hrvatski puk i vojnici na čelu sa poglavnikom Petrom Kružićem nisu htjeli doći pod tursku upravu te su se povukli do obale i otplovili brodovljem do grada Senja. Iz Senja su kretali u ekspedicije odmazde protiv Turaka, poradi tih napada Turci su optuživali Mlečane te su ovi zaratili protiv "Senjskih Uskoka", taj rat zabilježen je u povjesti kao "Senjski rat" u kojemu su Mlečani izgubili puno galija. Potom Mlečani diplomatskim putem sklapaju sporazum sa Austrijskim vlastima koje su preselile "Senjske Uskoke" na Žumberak, sve je dokumentirano u povijesnim izvorima. Inače grkokatolički obred je kod Hrvata stariji od rimokatoličkog obreda, neki dijelovi hrvatskoga puka ostali su na tom starom obredu i od tuda grkokatolici.

je baš tak

ŽUMBERAČKI USKOCI

Već iza g.1539. naselili su Žumberak uskoci,to jest kršćani,koji su nekoć živjeli pod turskom vlašću,ali su poradi turskih nasilja "uskočili" iz Turske u slobodnu kršćansku zemlju,u Hrvatsku.Tu su osnovali posebnu uskočku graničarsku kapetaniju te se zajedno s Hrvatima starosjediocima borili protiv Turaka.Kasnije nakon turskog poraza kod Siska,1593.g.,velik je broj kršćana ostavio svoja sela i gospodare u turskoj Slavoniji i Bosni te "prebjegao" u slobodnu Hrvatsku,u karlovačku(hrvatsku) i varaždinsku(slavonsku) krajinu.To su novi,brojniji uskoci ili prebjezi,koji su kao i žumberački branili hrvatsku granicu od turskih upada.Kao turski podanici malo su bili poučavani u kršćanskoj vjeri.Pripadali su grčko-slavenskom obredu.


SVIDNIČKO-MARČANSKI BISKUPI

Prvi biskup ili vladika u Hrvatskoj postao je Šimun Vratanja.On je g.1611.sjedinio uskoke kršćane s rimskom katoličkom Crkvom,te ga je Papa Pavao V.imenovao svidničkim biskupom.Na imanju zagrebačkog biskupa u Marči kod Ivanića sagradio je drvenu crkvu i samostan sv.Mihajla arhanđela,i to na mjestu,gdje je nekoć stajala davno od Turaka porušena katolička crkva Sviju Svetih.Da je došlo do crkvenog sjedinjenja,zasluga je ivanićkog župnika,kasnije zagrebačkog kanonika Martina Dubravića,koji je nekoć i sam pripadao grčko-slavenskom obredu i zato s većim uspjehom mogao poučavati u vjeri Vratanju i marčanske kaluđere.Osim Dubravića dao je za crkveno jedinstvo mnogo poticaja i zagrebački biskup Petar Domitrović,rodom iz Oštrca u Žumberku,koji je uskoke kršćane dobro poznavao i shvaćao njihove potrebe.Nakon Vratanjina imenovanja za uskočkog vladiku nadvojvoda je Feridinand posebnim proglasom pozvao sbe krajiške uskoke,neka novoga vladiku priznaju svojim crkvenim poglavarom.

Biskupa Vratanju,koji je umro 1630.,nasliedila su tri Predojevića:Maksim,Gabriel i Vasilije,a zatim Sava Stanislavić,koji su svi bili vjerni Svetoj Stolici.Iza njih je došao Šimun Kordić,arhimandrita lepavinskog manastira,koji je potajno otišao u Vlašku i tamo se dao posvetiti za vladiku po vlaškom metropoliti Stefanu.Kad je radi toga pozvan na odgovornost,pobjegao je u Tursku.

Gabriel Mijakić(1663.-1670.),svidničko marčanski vladika,posvećen je doduše od moldavskog nadbiskupa u Jašu,ali je pred apostolskim nuncijem u Beču izjavio svoju vjernost Sv.Ocu Papi.Tom je prilikom ujedno se priznao vikarom i sufraganom zagrebačkog biskupa među kršćanima grčko-slavenskog obreda i to on prvi od svidničko-marčanskih vladika.Naprotiv odrekao se pećkog patrijarha,jer nije u vezi sa S.Stolicom i podanik je sultanov.G.1666.sastali su se nakon svladane uskočke bune uskočki vojvode u Marči i zamolili vladiku,neka u njihovo ime i u ime njihovih sunarodnjaka izjavi Sv.Ocu Papi njihovu vjernost i odanost.Mijakić je pošao u Rim i ondje izjavio vjernost svoju i svojih sunarodnjaka Sv.Stolici.Poradi druženja s grofom Petrom Zrinjskim,čijoj su se uroti imali pridružiti svi uskoci,bio je Mijakić uhvaćen i bačen u tamnicu u kojoj je umro nakon 16.godina.

U to doba nalazilo se u Marči i Lepavini nekoliko kaluđera,koji su došli iz krajeva,gdje su vladali Turci,a bili su zadojeni mržnjom prema katoličkoj Crkvi i Sv.Stolici te su tu mržnju nastojali proširiti među drugim kaluđerima i uskocima grčko-slavenskog obreda.To je bio razlog,te je pobožni kaluđer Pavao Zorčić,iskreni pristalica crkvenog jedinstva,ostavio Marču,došao u Zagreb,školovao se u Bologni i vratio u Hrvatsku,kako bi postao Mijakićev nasljednik.Kaluđeri,protivnici crkvenog jedinstva,sve su poduzeli,mitli i klevetali,samo da Zorčić ne postane vladika.A kad je on ipak imenovan svidničko-marčanskim vladikom,njegovi su protivnici žilavo radili na tom,da sprieče njegovo ustoličenje i vršenje biskupske službe.

Pavao Zorčić(1671.-1685.),je 8.IV.1671. položio prisegu vjernosti katoličkoj Crkvi u biskupskom dvoru u Zagrebu pred biskupom Martinom Borkovićem i cielim kanoničkim zbrorom.Kad je imao poći na ustoličenje u Marču i Lepavinu,njegovi protivnici kaluđeri uložili su protiv njegova izbora pismeni prosvjed kod krajiških vlasti i tražili narodni izbor biskupov.Krajiške su vlasti nastojale na miran način riešiti spor,ali bez uspjeha.U Marči i Lepavini nije bilo ni pokušano,da se Zorčić ustoliči,jer su ga kaluđeri i pobunjeni uskoci namjeravali ubiti.Odlučeno je,da ustoličenje bude u Križevcima 6.svibnja 1671.,ali se poradi buke pobunjenika nije moglo taj dan održati već istom na koncu mjeseca svibnja.Nakon toga je Zorčić pošao u Rim,gdje je imenovan apostolskim vikarom za Uskoke,koji borave u zagrebačkoj biskupiji,i naslovnim biskupom te je ondje i posvećen za biskupa.Njegova se vlast protezala od Drave do mora,dakle ne samo u zagrebačkoj nego i u senjskoj te modruškoj biskupiji.Uza sve težkoće i neprilike učinio je biskup Zorčić mnogo dobra za svoje vjernike.Prva mu je briga bila,da se svećenstvo uzgoji u pobožnosti i duhu crkvenog jedinstva.Zato je kupio u Zagrebu g.1681. od Patačića kuću,koja je upotrebljena za sjemenište.Obilazio je svoje vjernike,poučavao,tješio i utvrđivao u katoličkoj vjeri.G.1672. i 1681. držao je vladika Zorčić sa svojim svećenstvom sinode u Marči.Kaluđeri,koji su došli iz Turske u Hrvatsku,neprestano su bunili uskoke protiv vladike.Plašili su ih,da ih vladika hoće prevesti na latinski obred.Tako se vladika nalazio u neprestanoj životnoj opasnosti kako u svom sjedištu u Marči tako prigodom obilaženja vjernika.G.1673.buntovnici su kaluđeri-stranci oplienili marčanski samostan te zlatne i srebrne križeve pa srebrne kaleže i drugo odnijeli u Pakrac.Tako je Zorčić ostao opljačkan.Utjeha je vladici bila,što su njegovi vjernici bili uz njega i Sv.Stolicu.Godine 1678. prvaci i starješine uskoka s područja između Drave i Save,svečano su izjavili u Varaždinu svoju vjernost katoličkoj Crkvi.Istu vjernost u raznim prilikama očitovali su i žumberački Uskoci.Zorčić je umro i pokopan u Marči u crkvi sv.Mihajla.Nasliedio ga je Marko Zorčić,rođeni brat i to tek g. 1688.,ali je iste godine umro.Nato je biskupija bila pet godina bez biskupa.


BORBE S PROTIVNICIMA CRKVENOG JEDINSTVA


U to su se vrijeme u srednjoj Europi dogodili vrlo važni dogadjaji:Turci su protjerani iz Slavonije,Like,Ugarske i sjeverne Srbije;kršćanski se narodi u Makedoniji pobunili protiv Turaka.No kad se Francuska kao saveznica pridružila Turskoj,morala se kršćanska vojska povlaćiti s Balkana.Tada je g.1690. pećki patrijarh Arsenije Crnojević preselio 36 000 srpskih porodica u Sriem,Bačku i Banat,da ih spasi od turske osvete.Od cara Leopolda dobio je crkvenu vlast nesamo nad netom doseljenim grčko-iztočnjacima,nego i nad onim kršćanima grčko-slavenskog obreda,koji su pred stotinu i više godina uskočili u Hrvatsku.Ta je carska odredba potvrđena g.1706. i 1713.Tako je crkveno jedinstvo Uskoka s katoličkom Crkvom došlo u veliku pogibao.





Leopoldov privilegij izdan "Rascianima" i Arbanasima,pretisak iz 1743.


Isaija Popović(1698.-1699.)prvi je marčanski vladika rodom iz Žumberka.Njega su preporučili kaluđeri manastira u Marči,Lepavini i Gomirju bečkom biskupu Mikuliću,a ovaj caru u Beč.Kaluđeri su se složili te izabrali svećenika,vjerna Sv.Stolici i katoličkoj Crkvi,pod utjecajem velikih pobjeda carske kršćanske vojske nad Turcima u Ugarkoj,Slavoniji i Srbiji.Popović je imenovan vladikom od cara,potvrđen od Pape,a posvećen u Beču.Marčanska biskupija bila je trn u oku patriarhi Crnojeviću,koji je odlučio uništiti njezino crkveno jedinstvo sa Sv.Stolicom.Poslužio se varkom te zatražio od zagrebačkog biskupa Mikulića dopuštenje za pastirski pohod u marčansku biskupiju.Biskup Mikulić ne sluteći zla dopusti.No mjesto patriarha došao je najprije samo njegov izaslanik,koji je g.1691. išao od sela do sela,od župe do župe te bunio uskoke protiv crkvenog jedinstva.O Božiću iste godine došao je u marčansku biskupiju i sam patriarh Arsenije,koji je tražio,da vladika Isaija Popović prizna njega svojim nadbiskupom.Bečki dvor i krajiški zapovjednici pustili su slobodne ruke djelovanju patriarhe Arsenija protiv vladike Popovića.Zagrebački biskup Mikulić i ostrogonski nadbiskup Kolonić su doduše brzo uvidjeli za čim zapravo ide Arsenije i odlučili pomagati Popovića,ali je sve bilo kasno.Kolonić je doduše vrlo oštro izstupio protiv Crnojevića,da zaštiti vladiku Popovića,ali se Crnojević nije dao smesti,već je g.1695. u Beču,gdje su držali,da on stoji u iskrenim vezama sa Sv.Stolicom,izhodio za sebe povlastice,da može pohađati marčansku biskupiju te ubirati od svojih vjernika u požeškoj i virovitičkoj županiji desetinu.

Gabriel Turčinović (1700. do 1707.), rodom iz Sv. Ivana Žabna, učen i pobožan, imenovan je nastojanjem zagrebačkog biskupa Selišćevića i ostrogonskog nadbiskupa Kolonića vladikom svidničkim, ali je u Rimu potvrđen samo kao naslovni biskup.

U doba tjeranja Turaka iz Slavonije i Ugarske kršćanske vojničke pobjede duboko su se dojmile kršćanaiztočnog obreda u Slavoniji i Baranji. Oslobođeni od dugog i težkog turskog vladanja postali su skloni crkvenom jedinstvu, koje je jedino moglo osigurati sigurnu i trajnu pobjedu kršćanskim narodima od vjekovnog zajedničkog neprijatelja. Tako je došlo do toga, da je g. 1688. Longin Kaić imenovan od cara Leopolda vladikom u Sriemu, a Job Raić vladikom u Pečuhu za tamošnje kršćane grčkoslavenskog obreda. Longin je stanovao u fruškogorskom manastiru Hopovu i priznao nad sobom vlast sriemskog rimokatoličkog biskupa Franje Janya smatrajući se njegovim vikarom, kao marčanski vladika vikarom zagrebačkog biskupa. Job Raić zajedno s 18 narodnih prvaka izpovjedio je g. 1688. u Pečuhu u isusovačkoj crkvi katoličku vjeru. Jobova biskupija je obuhvatila područje od Orahovice na sjever sve do Stolnog Biograda.

Longinov nasljednik u Sriemu bio je Petar L jubibratić (1694. do 1703.), redovnik reda sv. Vasilija, koji se iz čiste kršćanske pobožnosti i revnosti trudio oko crkvenog jedinstva u Sriemu. I on je stanovao u manastiru u Hopovu te priznavao! nesamo vlast Sv. Stolice, nego i vlast rimokatoličkog sriemskog biskupa kao i njegov predhodnik. Ljubibratićeva biskupska vlast se protezala nad svim vjernicima grčko-slavenskog obreda u Donjoj Slavoniji. Poradi svoje vjernosti Papi i katoličkoj Crkvi bio je Llubibratić ljuto progonjen i u neprestanoj životnoj pogibli od patriarha Arsenija Crnojevića, koji je protiv njega bunio narod i klevetao ga na ra-zlične načine. G. 1699. preselio se Ljubibratić u Pakrac te ovdje sagradio drvenu kuću i crkvu sv. Trifuna.

Kako je iza smrti Petra Ljubibratića bečki dvor bio zabavljen Rakoczijevom bunom u Ugarskoj, učinio mu je velike usluge patriarh Arsenije te nevolju carevu upotriebio protiv crkvenog jedinstva: došao je u Pakrac pa odanle protjerao u Vlašku Ivana Ljubibratića, Petrova brata, privrženoga katoličkoj Crkvi, koji je imao nasliediti Petra kao vladika u Pakracu. Tako je patriarh Arsenije uklonio iz Donje Slavonije posljednjeg borca za crkveno jedinstvo. Nakon toga su sljedbenici grčko-slavenskog obreda sve od Pakraca do Zemuna povraćeni u vjerski razkol.

Marčanski su biskupi u to vrieme vodili borbu ne samo za crkveno jedinstvo nego i za područje svoje biskupske vlasti. -Protivili su se osnivanju novog vladičanstva u Pakracu pa tako i nehotice skrivili, što je taj kraj izgubljen za crkveno jedinstvo. Iz Like su doduše iztjerali vladiku Atanaziju Ljubovića, koji je onamo došao iz Sarajeva, ali se taj Atanazije nastanio u Komogovini kod Kostajnice, odakle je carevim i banovim dopuštenjem vršio bskupsku službu u kraju između Une 1 Kupe među pripadnicima grčko-slavenskog obreda. Atanazije je uklonio iz Komogovine kaluđere, koji su se razišli na sve strane, a najviše ih se sklonulo u Marču, te se složio s Joakinom Šobatovićem, igumanom manastira u Gomirju, protiv marčanskog vladike i crkvenog jedinstva. Kako je patriarh Arsenije zalazio također u karlovačku krajinu i ondje bunio uskoke, oni su se sve više odmetali od marčanskog vladike i sjedinjenja te se priklanjali vladiki Atanaziju, poborniku razkola i pristalici patriarha. Razlog je tomu između ostalog i to, što je senjski biskup Brajković stajao na stanovištu, da uskoci moraju prihvatiti rimski latinski obred. U isto su se vrieme počeli odmetati od marčanskog biskupa i crkvenog jedinstva također lepavinski kaluđeri buneći narod. Jedino je Žumberak kroz vjekove ostao vjeran katoličkoj vjeri i svojm biskupima u Marci, a kasnije u Križevcima.


KRIŽEVAČKA BISKUPIJA.

Godine 1777. ukinuo je Papa Pijo VI. svidničko-marčansku biskupiju i osnovao mjesto nje biskupiju u Križevcima. Spadala' je pod metropoliju ostrogonsku, a od g. 1852. pod zagrebačku. Godine 1844. osnovan je i križevački kaptol. Danas ima križevačka biskupija 14 hrvatskih župa i više rusinskih.
Na čelu nove križevačke biskupije bili su biskupi: Vasilj Božičković (1777. do 1789.), Jozafat Bastašić (1789. do 1794.), Silvestar Bubanović (1794. do 1884.),. Konstantin Stanić (1874. do 1830.), Ivan Kopcsay (1833.), Gavro Srni čik las (1834. do 1856.), Đuro Smičiklas
(1857. do 1881.), Ilija Hranilović (1882. do 1889.).

Dr. Julije Drohobeczky, križevački biskup od 1892. do 1917., rodom Malorus, bivši ravnatelj ungvarske učiteljske škole, obnovio je stolnu crkvu u Križevcima i dvorac u Pribiću, gdje je podigao liepu crkvicu. Zaslužan je za crkvenu i svjetovnu glasbu u Hrvatskoj.


Dr. Dionizije Njaradi, križevački biskup od 1920. do 1940., bio je imenovan i posvećen za biskupa g. 1915., ali je prvih pet godina vršio upravu biskupije sa¬mo kao administrator (upravitelj), a od 1920. kao puno¬pravni križevački biskup. Bio je svet biskup, veoma ugle¬dan kod Sv. Stolice, brinuo se otčinski nesamo za svoju biskupiju, nego i za Katoličku Akciju, katoličko novin-stvo, napisao jednu knjigu za Družtvo sv. Jeronima itđ.

Dr. Janko Šimrak, križevački biskup od 1942. godine, rodio se 29. svibnja 1883. u Žumberku. Iztakao se kao katolički, i narodni borac, a osobito kao katolički novinar, koji je veći dio svog života posvetio tome, da stvori i održi hrvatskom narodu katolički dnevnik. Bio je i sveučilištni profesor te je pisao o prošlosti grkoka¬tolika, u Hrvatskoj.


Draganović-Buturac-Poviest Crkve u Hrvatskoj,Zagreb,1944.

[Shain]

vratanijac kaže:

Je baš tak.

Nisi napisao da je 1739. grkokatolički manastir Marča izgorio, a da su ga zapalili pravoslavni kaluđeri, koji su bili u sukobu s grkokatolicima. Pod njihovim pritiskom nestaju grkokatolici južno od Kupe.

[vratanijac]

Shain kaže:

Nisi napisao da je 1739. grkokatolički manastir Marča izgorio, a da su ga zapalili pravoslavni kaluđeri, koji su bili u sukobu s grkokatolicima. Pod njihovim pritiskom nestaju grkokatolici južno od Kupe.

Ništ ja ovo nisam pisal to je pisal Draganović Krunoslav i Buturac Josip ( Poviest Crkve u Hrvatskoj , Zagreb 1944 ) , kaj znači za vrijeme NDH-a da netki nebi odma počeli pobijat ono kaj je opće poznato .

[Uskok Marko]

Pavo B. kaže:

http://www.upload3r.com/serve/250210/1267135209.png

Vjera u Zumberku i okolici 1910.

Hvala na karti.

[Uskok Marko]

markoantonio kaže:

Prosrpske bedastoće, "Uskoci nemaju veze sa vlašinama ni rašanima.

O imaju još kako imaju. Od imena do krsne slave. Plus svojeglavi su da te bog sačuva.

[Uskok D]

Uskok Marko kaže:

O imaju još kako imaju. Od imena do krsne slave. Plus svojeglavi su da te bog sačuva.

Ja sam podrijetlom Žumberčan i nisam nikad čuo da se u Žumberku slave krsne slave
Imena su sasvim uobičajena, Janko, Tomo, Milan, Marta, Mare su najčešća imena i mogu se naći na području cijele ex Yu.
Ti si pod imenima možda moslio na Jovana Hranilovića ali o je sasvim druga tema.

P.S.

I na kraju ti Marko da si Žumberčan ne bi širio laži da se ljudi na Žumb. osjećaju Srbima

[Uskok Marko]

Uskok D kaže:

Ja sam podrijetlom Žumberčan i nisam nikad čuo da se u Žumberku slave krsne slave
Imena su sasvim uobičajena, Janko, Tomo, Milan, Marta, Mare su najčešća imena i mogu se naći na području cijele ex Yu.
Ti si pod imenima možda moslio na Jovana Hranilovića ali o je sasvim druga tema.

P.S.

I na kraju ti Marko da si Žumberčan ne bi širio laži da se ljudi na Žumb. osjećaju Srbima

Pa ako si grkokatolik i neznaš koja ti je krsna slava to i nije tvoj problem, to je sramota tvojih roditelja koji ti nisu objasnili neke stvari.

PS Kod nas je Jovica bilo koliko hoćeš u familiji.

[Uskok D]

Uskok Marko kaže:

Pa ako si grkokatolik i neznaš koja ti je krsna slava to i nije tvoj problem, to je sramota tvojih roditelja koji ti nisu objasnili neke stvari.

U razgovoru sa svojim roditeljima, bakama, prastričevima nisam nikad čuo da su oni imali krsnu slavu
Rekli su i da njihovi djedovi(uzmi da su nihovi djedovi živjeli u 19.st) nisu imali krsne slave.

Inače Stanko Vraz je u svojem putopisu ''Put u gornje strane'' napisao da ako Žumberčana pitaš što je, on će ti reći da je prvo Žumberčan pa Hrvat

[Passenger_57]

Meni u obitelji nisu žumberački nego senjski uskoci,ali zbilja nisam ništa čuo da bi bili išta drugo do katolici i Hrvati.Srbi su ionako vjerojatno samo dio Hrvata koji su služili pod Biazntom i otamo uzeli i pravoslavlje i tako postali nekakav narod.To kaže Porfirogenet,o 'Servima',da ne mislite da izmišljam...
Tako da je upitno kad i kako su se Srbi uopće formirali kao nekakav etnicitet,a kamoli da govorimo o Uskocima kao Srbima.

[Uskok Marko]

Uskok D kaže:

U razgovoru sa svojim roditeljima, bakama, prastričevima nisam nikad čuo da su oni imali krsnu slavu
Rekli su i da njihovi djedovi(uzmi da su nihovi djedovi živjeli u 19.st) nisu imali krsne slave.

Inače Stanko Vraz je u svojem putopisu ''Put u gornje strane'' napisao da ako Žumberčana pitaš što je, on će ti reći da je prvo Žumberčan pa Hrvat

Pa onda svrati po dodatno obrazovanje u Grkokatolički pastoralni centar praoca naše vjere Abrahama u Samoboru. Stari ili mladi Vranešić će ti rado objasniti neke stvari. Ako hoćeš do Križevaca ni vladika Kekić nije loš sugovornik, samo je do čovjeka malo teže doći jako je zaposlen.

[Peća]

Petar Kružić,Klis i obrana..sve to stoji.
Uskoci su dobili naziv po upadima na turski teritorij.Autohtono hrvatsko stanovništvo iz SZ Bosne i sjevernih dijelova Dalmacije u zbjegovima je našlo utočište među njemačkima kapetanima u utvrdama hrvatskih feudalaca i morali su braniti zemlju pred nadirućim Osmanlijama na rubovima Like i Pounja.Hrvati su kasnije bili zatečeni drugim zbjegom raških ljudi,pa potom i Vlaha koji su otkazali lojalnost polumjesecu.I dobar dio njih upleo se u mrežu"senjske priče"jer u pedeset godina i više okolonosti su se mijenjale.
Znam da postoje starokatolički Hrvati,ali za grkokatolike nisam čuo.Ako se uzme u obzir Bosna u kojoj su rimokatolici itekako odupirali bogumilima,ili zaleđe dalmatinskih gradova gdje je u vremenu prije Turaka živjelo 90%rimokatolika,doista neznam za drugačiji obred.
Žumberčani danas imaju lokalnu etiketu da su potomci istočnih ljudi i zbog fizionomije,običaja i vjere,ali naravno tvrditi da su svi potomci Srba,to je glupost.Očito zbog politike Austrije prema svojim zemljama,pravoslavni element je korišten za blokadu hrvatskih državnih težnji..

[Uskok Marko]

Passenger_57 kaže:

Zbog fizionomije?

Vjeruj mi nije puno fulao.

[Passenger_57]

Uskok Marko kaže:

Vjeruj mi nije puno fulao.

Ne znam meni je jedina prava srpska fizionomija ona tipa Slobodan Milošević,taj neki egzotičan izgled.Ako žumberački Uskoci tako izgledaju,odmah vam priznajem srpstvo

[Uskok Marko]

Passenger_57 kaže:

Ne znam meni je jedina prava srpska fizionomija ona tipa Slobodan Milošević,taj neki egzotičan izgled.Ako žumberački Uskoci tako izgledaju,odmah vam priznajem srpstvo

Ma ne radi se tu o nikakvom srpstvu i da li su Srbi ili ne. Ja ti ovu stariju generaciju prepoznajem na kilometar u Samoboru. Dovoljno mi je samo vidjeti facu i držanje. A da ima nešto povezano s Frančeskom (po naški Slobodanom) što jest jest.

[Passenger_57]

Uskok Marko kaže:

Ma ne radi se tu o nikakvom srpstvu i da li su Srbi ili ne. Ja ti ovu stariju generaciju prepoznajem na kilometar u Samoboru. Dovoljno mi je samo vidjeti facu i držanje. A da ima nešto povezano s Frančeskom (po naški Slobodanom) što jest jest.

po čemu ih prepoznaš?jel se baš izdvajaju fizičkim izgledom od okolnih starosjeditelja,crniji su možda?
i kažeš da ima dosta tog miloševićevskog egzotičnog izgleda?