Regresija u prošle živote/terapeuti/tehnike

[zaphod]

dakle, kao sto sam naslov kaze- regresijaska hipnoza- vracanje u prosle zivote-
je li netko probao,
gdje (kod koga)
i kako je bilo?

citam neke zapise doktora koji su koristili (nisu u pocetku imali namjeru vratiti pacijenta u prosle zivote nego samo do ranog djetinjstva gdje su sumnjali na neku traumu) i moram priznat da se jezim jer su pacijenti do takvih detalja opisivali te zivote da je to naprosto fascinantno! Tako da me zanima je li tko od vas bio, probao, sjetio se... ajde javite; ja bi prob. ako doznam za dobrog terapeuta...

[Aphex]

nisam probao, ali ono.. slabo je vjerojatno da se tako štagod zaista dogodilo (stvarno prisjećanje).
kao prvo, hipnoza ne daje pouzdane rezultate, odnosno pouzdana sjećanja. zato nije prihvaćena na sudu. ljudi su izmišljali ono čega se nisu mogli sjetiti uvjereni da se stvarno sjećaju.

ako ti je do bacanja love, slobodno.. pomoći ti može bilo koji cirkuski hipnotizer. javi se onima što odvikavaju od pušenja

[anonymus]

cuo sam za to, nisam probo, al je probala osoba bliska meni, kaze da je to bilo neko cudno iskustvo, kao neki san samo stvarnije...
svasta je moguce, tako da ne iskljucujem i tu mogucnost da se tako moze doci do sjecanja iz proslosti, a isto tako je moguce da ko sto aphex kaze, mozak jednostavno krpa rupe sa izmisljenim podacima...
meni se vise puta znalo desit da imam deja-vu, i onda mi je jedan lik pricao o nekom njegovom poznaniku koji je stalno govorio kako vidja stvari i onda ih pronalazi po gradu. jednom su ga 'pratili' ili gledali, pa su skuzili da on samo nasumicno vidi neku stvar i pokupi ju. e sad moze bit da je lik srao a moze bit da je njegov mozak tu stvar premjestio u neko ranije sjecanje tako da se stvorio efekt deja-vu, to sam skuzio da se i meni desavalo, tako da je cisto moguce da nas nas mozak vara, a mozda i ne...
u svakom slucaju ako ces probat trebas se prije svega pazit sarlatana jer njih ima vise nego strucnjaka...
meni ako se ukaze prilika znam da cu probat.

[Beljki]

kako aphex kaze.... terapijski je korisno jer u tom kontekstu nije bitna objektivnost "sjecanja" vec rjesavanje unutarnjeg konflikta. A ako se vec regresijom pokusavaju iskopati sjecanja (i to iz ovog zivota) postoje odredjena pravila koja se slijede u takvim slucajevima da bi se maksimalno izbjeglo navodjenje od strane hipnoterapeuta (npr da to za ilustraciju upotrebimo u ovom slucaju ako recimo kazes vrati se u prosli zivot to je vec indirektna sugastija da postoji neki prosli zivot u koji se vracas). No i tako nije sigurno. Posebno kad se vracamo u djetinjstvo gdje nastaju mnogi konflikti. Subjektivni dozivljaj neke traume moze ju napuhati i iskriviti takvo sjecanje. Npr neko nas malteretirao jako.. i javi se regresiom sjecanje kako nas je ta osoba silovala. A to se nije desilo, medjutim zbog iznimno teskog "psihickog sadrzaja" koji povezujemo sa tom osobom um malo "ukrasi" stvari... tako da iako to vjerojatno ne umanjuje samu terapijsku korist treba biti oprezan sa pridavanjem cinjenicne vrijednsti takvim sjecanjima bez neke dodatne potvrde.

ali osobno ne bih isao niti kod cirkuskog hipnotizera niti kod "njuejdj" regreso..sto vec.. najprije kod klinickog hipnoterapeuta (koji je cesto i psiholog ili psihijatar iako ne nuzno). Zato sto "cirkuski" cesto nemaju iskustva sa icime osim direktne sugestije, iako su vjerojatno iskusniji u samoj indukciji transa. "njuejdjer" su cesto upitne kvalitetei sa previse unapred zacrtanih ideja na koje ce navodit. Osim toga hipnoza nije nuzno bezopasna u nestrucnim rukama, moze doci do "abriekšns", ne znam hrvatski izraz.. nesto kao nagle emotivne reakcije najcesce povezane sa spontanim "isplivavanjem" kakve potisnute traume.. ali i do drugih nekih problema .. dakle najbolje naci nekog malo ozbiljnijeg u tome, ukoliko je neki terapeut uopce voljan igrati se sa takvom "rekreacijskom" hipnozm, ali ako se plati vjerojatno hoce...

[albaharija]

zaphod kaže:

dakle, kao sto sam naslov kaze- regresijaska hipnoza- vracanje u prosle zivote-
je li netko probao,
gdje (kod koga)
i kako je bilo?

citam neke zapise doktora koji su koristili (nisu u pocetku imali namjeru vratiti pacijenta u prosle zivote nego samo do ranog djetinjstva gdje su sumnjali na neku traumu) i moram priznat da se jezim jer su pacijenti do takvih detalja opisivali te zivote da je to naprosto fascinantno! Tako da me zanima je li tko od vas bio, probao, sjetio se... ajde javite; ja bi prob. ako doznam za dobrog terapeuta...

A šta će ti hipnoza za regresiju?

[Beljki]

albaharija kaže:

A šta će ti hipnoza za regresiju?

svaka je regresija hipnoticka predpostavljam, makar se nazivala nehipnotickom, ali to prolazi vise zbog opceg medijskog progresnog interpretiranja hipnoze nego sto takva definicija drzi vodu. Sve te tehnike u pravilu (ako nije tako molio bih informaciju jer nisam jos naletio) koriste neke metode opustanja, vizualizacije, vodjenja od strane terapeuta itd. pa mi nije jasno sto je tu nehipnoticki... al ono, mozda sam falio fudbal

[zaphod]

probajte si nac i procitat knjigu od lika koji je doktor (psih.) i predaje na stanfordu i jos negdje, tip se zove Brian L. Weiss. Na pocetku knjige kaze da bi iz perspektive svoga ugleda bilo najbolje da knjigu nikad nije objavio jer da ce nekima bit tesko prihvatit- u biti je sabrao prijepise sa terapije sa jednom mladom curom (nekih 26 godina). On prije nje nije vjerovao u prosle zivote ali ju je hipnozom htio vratiti urano djetinjstvo jer se bojala mraka il mraka u zatvorenom prostoru, nebitno sad. Enivej, tjekom terapije uspio ju je vratit u nekih 18 proslih zivota (to nije bila namjera, jednostavno je uzrok zvojih strahova nasla u prijasnjim a ne ovom zivotu); i ne, nikad nije bila kleopatra il napoleon, vise manje je uvijek bila neki seljan il obican covjek a detalje je opisivala do najsitnijih pojedinosti; na primjer sjecala se kad su obolili od kolere u francuskoj i kako su ih izolirali i kao lijecili (bezuspjesno) i sl. U nekima je umrla mlada, u nekima stara, u nekima je bila zena, u nekima muskarac. Nevjerojatni opisi, probajte nac knjigu.
Osim toga, navodno postoje intrevjui sa tisucama djece kja su se sjecala ko su bili prije i di su zivili i ko su im bili roditelji i slicno- jednam petogodisnjak iz engleske je mamu vodio po amsterdamu do kuce u kojoj je prije zivio, i takvi primjeri.
U takvim slucajevima se nije radilo o doktorima koji te hipnozom ubijede da su cigarete sranje il da je kruh bljak pa ti ne treba pa se neces debljat, nego ljudi koji su zavrsili fakultete, obicno medicinu i to psihijatriju ili psihologiju pa su se jos dodatno usavrsavali. Pa me zanima jel ima kod nas takvih i ako je tko bio kakva su iskustva. Jer ako iskopamo kakvo pouzdano ime i prezime mislim da bi otis. probat- cini se kao nezaboravno iskustvo. nazalost ne znam nikoga ko je bio, samo ovo sta procitah u knjigama....

[Morpheus]

Svojevremeno sam, eksperimenta radi, proveo regresijsku hipnozu na nekoliko poznanika koji su se - kao skeptici, dobrovoljno javili. I baš kao što Beljki kaže, u dva slučaja došlo je do nagle, emotivne reakcije pri čemu su isplivale spontane traume. U oba slučaja, njihovi umovi su stvorili fantastične settinge za uprizorenje konflikta. Ženska je osoba do u tančine je opisivala njemački protestanski gradić iz 17. stoljeća u vrijeme 30 godišnjeg rata i silovanje koje je doživjela u obližnjoj šumi od strane odrpanih plaćenika, dok je muškarac zapanjujuće detaljno opisivao bitku kod Lepanta prilikom koje se, ranjen, utopio. Kontrole radi, prisutni su bili njihovi bližnji (brat i sestra) koji su u kasnijoj analizi pojasnili da je ženska osoba imala traumatično iskustvo s maturalca, dok se muškarac skoro utopio kad je kao dijete pao u more s luftmadraca.

[Aphex]

Morpheus kaže:

Svojevremeno sam, eksperimenta radi, proveo regresijsku hipnozu na nekoliko poznanika koji su se - kao skeptici, dobrovoljno javili. I baš kao što Beljki kaže, u dva slučaja došlo je do nagle, emotivne reakcije pri čemu su isplivale spontane traume. U oba slučaja, njihovi umovi su stvorili fantastične settinge za uprizorenje konflikta. Ženska je osoba do u tančine je opisivala njemački protestanski gradić iz 17. stoljeća u vrijeme 30 godišnjeg rata i silovanje koje je doživjela u obližnjoj šumi od strane odrpanih plaćenika, dok je muškarac zapanjujuće detaljno opisivao bitku kod Lepanta prilikom koje se, ranjen, utopio. Kontrole radi, prisutni su bili njihovi bližnji (brat i sestra) koji su u kasnijoj analizi pojasnili da je ženska osoba imala traumatično iskustvo s maturalca, dok se muškarac skoro utopio kad je kao dijete pao u more s luftmadraca.

sva sila detalja koju su ispitanici navodili je u početku rada sa regresijskom hipnozom gledana kao dokaz da oni imaju stvarna sjećanja, međutim to je dokaz jedino bujne mašte i konfabulacije (stvaranja priče) oko možda traumatskog iskustva.

[albaharija]

Beljki kaže:

svaka je regresija hipnoticka predpostavljam, makar se nazivala nehipnotickom, ali to prolazi vise zbog opceg medijskog progresnog interpretiranja hipnoze nego sto takva definicija drzi vodu. Sve te tehnike u pravilu (ako nije tako molio bih informaciju jer nisam jos naletio) koriste neke metode opustanja, vizualizacije, vodjenja od strane terapeuta itd. pa mi nije jasno sto je tu nehipnoticki... al ono, mozda sam falio fudbal

Svaka regresija nije i ne mora biti hipnotička. Osim toga, za regresiju nije potreban. Osobi koja je usvojila određene tehnike i tehnologije čišćenja svijesti nije problem prema vlastitoj potrebi raditi na traumatskim iskustvima. S druge strane, traumatska iskustva su izrazito neugodna i ljudi se unaprijed boje vlastitih reakcija koje znaju biti vrlo burne i neugodne. Zato se odlučuju potražiti pomoć regresoterapeuta. U svemu je bitno zašto određena osoba uopće želi regresijsku terapiju. Ako je motiv radoznalost i razbibriga, tako da se proba, onda je to vrlo neozbiljno, iako jedan sat kod psihoterapeuta i nije skup za takvu zabavu. Hipnotizirani pacijent nije aktivan u pravom smislu riječi, već tu ulogu za njega obavlja terapeut. Rješavanje traumatskih iskustava, ako je to stvarna namjera, treba biti svjesno radi preuzimanja ogovornosti za vlastiti život. Osim toga, psihoterapeuti nisu u stanju doprijeti do duhovnih nivoa osobe, stvarnih uzroka problema zbog kojih ljudi i traže pomoć.
Nitko ti ne može reći tko si ti, to treba otkriti sam, i raditi na tome.

[Beljki]

albaharija kaže:

Svaka regresija nije i ne mora biti hipnotička. Osim toga, za regresiju nije potreban. Osobi koja je usvojila određene tehnike i tehnologije čišćenja svijesti nije problem prema vlastitoj potrebi raditi na traumatskim iskustvima. S druge strane, traumatska iskustva su izrazito neugodna i ljudi se unaprijed boje vlastitih reakcija koje znaju biti vrlo burne i neugodne. Zato se odlučuju potražiti pomoć regresoterapeuta. U svemu je bitno zašto određena osoba uopće želi regresijsku terapiju. Ako je motiv radoznalost i razbibriga, tako da se proba, onda je to vrlo neozbiljno, iako jedan sat kod psihoterapeuta i nije skup za takvu zabavu. Hipnotizirani pacijent nije aktivan u pravom smislu riječi, već tu ulogu za njega obavlja terapeut. Rješavanje traumatskih iskustava, ako je to stvarna namjera, treba biti svjesno radi preuzimanja ogovornosti za vlastiti život. Osim toga, psihoterapeuti nisu u stanju doprijeti do duhovnih nivoa osobe, stvarnih uzroka problema zbog kojih ljudi i traže pomoć.
Nitko ti ne može reći tko si ti, to treba otkriti sam, i raditi na tome.

eto zasto ne volim "duhovne" terapeute. Previse trihaging fantazije bude ponekad umjesano u pricu iako mozda sa druge strane imamo medicinsko tvrdolinijastvo zatvoreno za nove ideje.

Prvo apsolutno je pogresna ideja da neko preuzima kontrolu. U regresoterapiji te netko vodi, isto tako u hipnoterapiji, nema razlike, ne postoji neki mambo djambo kojim hipnotizer preuzima kontrolu nad nekim, jednostavno daje sugestije i upute, a osoba ih prihvaca ili ne prihvaca (u drugom slucaju naravno nista od seanse).

Ako imas nekoga tko osobu vodi kroz tehnike opustanja, vizualizacije isl to je hipnoza, odnosno mozes nazvat kako zelis ali nema razlike. Uostalom nije cak potrebno radit tehnike opustanja da bi imali hipnozu, no to je vec druga prica, a i kada se sa djecom radi recimo nemas klasican trans.. ponekad se radi preko pricanja bajki isl.. a sve to spada u hipnoterapiju. Zbog pomalo iskrivljenih ideja usljed medijske prezentacije (filmovi, scenska hipnoza isl) cesto postoji gomila predrasuda koje s jedne strane uzimaju masu truda i vremena hipnoterapeutima na pocetku rada da razjasne kako stvari zaista stoje, a sa druge omogucava ljudima da tipicno hipnoticke metode prezentiraju kao nesto drugo, a to se posebno radi u "ezotericnim" vodama bilo kroz razne duhovne i alternativno-terapeutske tehnike bilo rikriveno u okviru metoda kontrole uma u sektama (doduse to se koristi i u politici i bilo gdje gdje se zeli manipulirati ljudima).

Uglavnom i dalje ne vidim sto je to nehipnoticka regresija, samim tim sto se tvrdi da je tako ne znaci da zaista jest. Volio bih vidjet konkretni postupak i objasnjenje sto je tu nehipnoticko. Naime svojevremeno, ali dosta davno, citah jednu takvu knjigu koja se bavila "nehipnotickom" regresijom da bih otkrio u opisima same metode kako se koristi tipicno hipnotickim metodama pa sam lagano sumnjicav.

[Beljki]

zaphod kaže:

Pa me zanima jel ima kod nas takvih i ako je tko bio kakva su iskustva. Jer ako iskopamo kakvo pouzdano ime i prezime mislim da bi otis. probat- cini se kao nezaboravno iskustvo. nazalost ne znam nikoga ko je bio, samo ovo sta procitah u knjigama....

ima dosta psihijatara i psihloga koji rade hipnoterapiju. Da li ce zeljeti raditi regresiju u prosle zivote ne znam.

[tuvok]

Beljki kaže:

ima dosta psihijatara i psihloga koji rade hipnoterapiju. Da li ce zeljeti raditi regresiju u prosle zivote ne znam.

Neznam čemu tolike predrasude da ako je neko psihijatar ili psiholog odma je stručan i u hipnozi ili regresiji.
Stvarnost je sasvim drugačija, dobar je onaj koji ti uspije pomoći uz određenu tehniku(hipnozu) bio on gospon doktor, gospon seljak ili gospon nekidrugi.
Obično su doktori sputani dogmama i predrasudama u koje vjeruju pa su uglavnon slabi hipnoterapeuti i nemogu puno pomoći.
Veću prednost dao bi svakoj osobi otvorena uma koja je dovoljno stručna u obavljanju hipnoze.
Što se pak tiće trauma koje se oslobode, nebi ih nazvao opasnim već korisnim i iscjeljujućim za osobu koja ih je otpustila.
Veća opasnost vreba osobu kod klanjanja raznim kipićima.

[Beljki]

tuvok kaže:

Neznam čemu tolike predrasude da ako je neko psihijatar ili psiholog odma je stručan i u hipnozi ili regresiji.
Stvarnost je sasvim drugačija, dobar je onaj koji ti uspije pomoći uz određenu tehniku(hipnozu) bio on gospon doktor, gospon seljak ili gospon nekidrugi.
Obično su doktori sputani dogmama i predrasudama u koje vjeruju pa su uglavnon slabi hipnoterapeuti i nemogu puno pomoći.
Veću prednost dao bi svakoj osobi otvorena uma koja je dovoljno stručna u obavljanju hipnoze.
Što se pak tiće trauma koje se oslobode, nebi ih nazvao opasnim već korisnim i iscjeljujućim za osobu koja ih je otpustila.
Veća opasnost vreba osobu kod klanjanja raznim kipićima.

stvar je u tome da mnogi od najkvalitetnijih instituta koji obucavaju u klinickoj hipnoterapiji uopce ne dozvoljavaju pristup skolovanju ili ne dozvoljavaju kompletno skolovanje (tj iznad odredjenog stupnja) pojedincima koji nisu odgovarajuce struke. A odgovarajuca struka je ipak kroz godine studiranja i cesto specializacije i prakse ipak nesto vise i naucila... pa kad recimo usporedis faks medicine, pa praksu, pa godine specijalizacije (psihijatrije) pa neku psihoterapijsku obuku pa obuku u hipnoterapiji (u sklopu neceg ili zasebno) koja ist zna trajat godinama sa nekime tko je zavrsio vikend tecaj kod nekog upitne kvalitete... sorry ali to nije realno. Mogu i ja nekog uvest u trans i obavit regresiju, ali bilo bi prepotentno tvrdit da imam isto zaledje i iskustvo kao psihijatar sa skolivanjem u psihoterapiji i hipnoterapiji i sa godinama iskustva svakodnevnog rada sa klijentima. To bi bilo vrlo nerealno i umisljeno

[albaharija]

Beljki kaže:

eto zasto ne volim "duhovne" terapeute. Previse trihaging fantazije bude ponekad umjesano u pricu iako mozda sa druge strane imamo medicinsko tvrdolinijastvo zatvoreno za nove ideje.

Prvo apsolutno je pogresna ideja da neko preuzima kontrolu. U regresoterapiji te netko vodi, isto tako u hipnoterapiji, nema razlike, ne postoji neki mambo djambo kojim hipnotizer preuzima kontrolu nad nekim, jednostavno daje sugestije i upute, a osoba ih prihvaca ili ne prihvaca (u drugom slucaju naravno nista od seanse).

Ako imas nekoga tko osobu vodi kroz tehnike opustanja, vizualizacije isl to je hipnoza, odnosno mozes nazvat kako zelis ali nema razlike. Uostalom nije cak potrebno radit tehnike opustanja da bi imali hipnozu, no to je vec druga prica, a i kada se sa djecom radi recimo nemas klasican trans.. ponekad se radi preko pricanja bajki isl.. a sve to spada u hipnoterapiju. Zbog pomalo iskrivljenih ideja usljed medijske prezentacije (filmovi, scenska hipnoza isl) cesto postoji gomila predrasuda koje s jedne strane uzimaju masu truda i vremena hipnoterapeutima na pocetku rada da razjasne kako stvari zaista stoje, a sa druge omogucava ljudima da tipicno hipnoticke metode prezentiraju kao nesto drugo, a to se posebno radi u "ezotericnim" vodama bilo kroz razne duhovne i alternativno-terapeutske tehnike bilo rikriveno u okviru metoda kontrole uma u sektama (doduse to se koristi i u politici i bilo gdje gdje se zeli manipulirati ljudima).

Uglavnom i dalje ne vidim sto je to nehipnoticka regresija, samim tim sto se tvrdi da je tako ne znaci da zaista jest. Volio bih vidjet konkretni postupak i objasnjenje sto je tu nehipnoticko. Naime svojevremeno, ali dosta davno, citah jednu takvu knjigu koja se bavila "nehipnotickom" regresijom da bih otkrio u opisima same metode kako se koristi tipicno hipnotickim metodama pa sam lagano sumnjicav.

Psihoterapeut te hipnotizira stručnim metodama koje je učio, proučavao i specijalizirao godinama, nakon čega ti padaš u jednu vrstu transa, imaš iskustva koja imaš, pričaš što imaš, plačeš, vrištiš, tužan si, agresivan, i ostalo. Psihoterapeut sve to bilježi i kada pucne prstima ili se služi nekom drugim trigerom, ti se budiš iz stanja hipnoze i onda ti on/ona prenosi što si ti zapravo radio odnosno doživljavao i proživljavao i pričao tijekom seanse. Inače ti nisi svjestan ničega, pojma nemaš što se je događalo u tom periodu seanse, pa vjeruješ terapeutu da si recimo bio u 18. stoljeću u tamo nekom životu i da ne duljim.... Nehipnotička regresija je nenaporna, a cijelo vrijeme si svjestan emocija, misli, stanja kroz koja prolaziš.
Tebe očito raspinje znatiželja , a na cyber space-u nećeš dobiti to iskustvo. Jedino što ti preostaje je da 'naletiš' na 'stručnog' terapeuta nehipnotičke regresije i da prođeš to iskustvo.

[albaharija]

Beljki kaže:

stvar je u tome da mnogi od najkvalitetnijih instituta koji obucavaju u klinickoj hipnoterapiji uopce ne dozvoljavaju pristup skolovanju ili ne dozvoljavaju kompletno skolovanje (tj iznad odredjenog stupnja) pojedincima koji nisu odgovarajuce struke. A odgovarajuca struka je ipak kroz godine studiranja i cesto specializacije i prakse ipak nesto vise i naucila... pa kad recimo usporedis faks medicine, pa praksu, pa godine specijalizacije (psihijatrije) pa neku psihoterapijsku obuku pa obuku u hipnoterapiji (u sklopu neceg ili zasebno) koja ist zna trajat godinama sa nekime tko je zavrsio vikend tecaj kod nekog upitne kvalitete... sorry ali to nije realno. Mogu i ja nekog uvest u trans i obavit regresiju, ali bilo bi prepotentno tvrdit da imam isto zaledje i iskustvo kao psihijatar sa skolivanjem u psihoterapiji i hipnoterapiji i sa godinama iskustva svakodnevnog rada sa klijentima. To bi bilo vrlo nerealno i umisljeno

Mnogi školovani psihoterapeuti koriste razne duhovne tehnike i tehnologije pored onih koje su naučili školovanjem i specijalizacijom, i konačno praktičnim iskustvenim radom. Njihov doprinos je vrijedan svakog poštovanja. To ne isključuje činjenicu da postoje duhovni terapeuti koji nemaju nikakvu medicinsku diplomu niti certifikat bilo kakve škole, a provode regresoterapije. Naravno da se s time ne treba igrati već itekako paziti na izbor terapeuta.

[zaphod]

Morpheus kaže:

Ženska je osoba do u tančine je opisivala njemački protestanski gradić iz 17. stoljeća u vrijeme 30 godišnjeg rata i silovanje koje je doživjela u obližnjoj šumi od strane odrpanih plaćenika, dok je muškarac zapanjujuće detaljno opisivao bitku kod Lepanta prilikom koje se, ranjen, utopio. Kontrole radi, prisutni su bili njihovi bližnji (brat i sestra) koji su u kasnijoj analizi pojasnili da je ženska osoba imala traumatično iskustvo s maturalca, dok se muškarac skoro utopio kad je kao dijete pao u more s luftmadraca.

postavlja se pitanje od kuda njima detaljno, do u tancine znanje o 30ogodisnjem ratu u njemackoj u 17 st. i bitci kod lepanta?
kao i djetetu od pet godina znanje kako se kretat ulicicama nekog grada u drugoj drzavi; znanje gdje je u pojedinim ulicama bio pekar a gdje postolar koji tamo vise ne postoje ali su postojali u razdoblju za koje dijete tvrdi da ga se sjeca..?
je li moguce da nam se odredena iskustva ponavljaju iz zivota u zivot (ako prihvatimo teoriju da postoje prosli zivoti) dok jednom ne razrijesimo traumu (silovanje, utapanje, stogod...)? i nije li onda dobro potrazit pomoc terapeuta i rijesit stvar?

[Beljki]

albaharija kaže:

Psihoterapeut te hipnotizira stručnim metodama koje je učio, proučavao i specijalizirao godinama,

za samu indukciju transa nisu potrebne godine, posebno u klasicnoj hipnoterapiji to se dost brzo da naucit, veca je prica oko onog sto se radi sa time..

nakon čega ti padaš u jednu vrstu transa, imaš iskustva koja imaš, pričaš što imaš, plačeš, vrištiš, tužan si, agresivan, i ostalo. Psihoterapeut sve to bilježi i kada pucne prstima ili se služi nekom drugim trigerom, ti se budiš iz stanja hipnoze i onda ti on/ona prenosi što si ti zapravo radio odnosno doživljavao i proživljavao i pričao tijekom seanse. Inače ti nisi svjestan ničega, pojma nemaš što se je događalo u tom periodu seanse,

to nije tocno. Amnezija u hipnozi je pojava koja moze i ne mora biti prisutna, a koja moze biti potaknuta sugestijama amezije kao i uklonjena sugestijama sjecanja. U hipnozi je subjekt stalno onaj koji kontrolira, ne postoji misticno "spajanje umova" vec samo sljedjenje instrukcija, a da subjekt nije prisutan u procesu ne bi niti mogao sljediti instrukcije. Smanjuje se kriticki faktor uma koji nas navdi u "uobicajenom" stanju da odbacujemo sugestije koje smatramo netocnim pa je smanjenjem kriticnog faktora lakse sugestiju "implantirati" i uopce raditi sa podsvjescu. Ali smanjenje kritickog faktora nije gubljenje svjesti. U nekoj mjeri se to desava u masu situacija poput mastanja, intenzivnih emotivnih stanja (to posebno vole koristiti politicari) itd i sve se to cesto proucava u sklopu hipnoze osim samog tradicionalnog transa. Definicija hipnoze u americkom zakonu cak niti ne spominje trans vec samo smanjenje kriticog faktora pa je u tom smislu hipnoza i ispiranje mozga na emweyovim skupovima ili politickim govorima... Ali kako rekoh i u uobicajenom transu ne gubi potpuno subjekt kontrolu, moze odbiti bilo koju instrukciju, ucu se u trans samo koliko sam zeli i moze izaci iz njega kada god zeli bez obzira na pucketanje prstima (koje btw nije preporucljivo ako se predhodno ne upozori jer cula mogu biti izstrenija pa to bude neugodno). Kolko se sjecam jedino ova stanja poput tzv hipnoticke kome i jednog navodno jos dubljeg ali i jos uvijek kontroverznog u vecoj mjeri podrazumjevaju amneziju. Kod uobicajenih stanja u hipnozi (lagani, srednji, duboki trans/somnambulizam) amnezija nije neko apsolutno pravilo. A zanimljivo je najcesce da kod navedenog koma stanja terapeut ima problema vaditi subjekta iz transa (jer vise ne zeli sljediti instrukcije), medjutim sam subjekt nikad nema problema izaci ako zeli. To najbolje pokazuje kako je cak i kod tog daleko dubljeg stanja od uobicajeno koristenog subjekt taj koji kontrolira proces, terapeut samo daje upute. Sve ovo je upravo primjer kako se hipnoza pogresno shvaca i zato prolazi nazivanje neceg nehipnotickim. Uostalom postoji vrlo rasirena metoda indirektne konverzacijske hipnoze koju je posebno popularizirao Erickson gdje ne postoje uopce formalne indukcije i daleko manje lici na klasicnu hipnoticku indukciju od bilo koje "nehipnoticke" regresije. Dakle nazivanje takve regresije nehipnotickom je IMHO samo posljedica nepoznavanja mehanizama hipnoze iako se na njima jednako zasniva.

Nehipnotička regresija je nenaporna, a cijelo vrijeme si svjestan emocija, misli, stanja kroz koja prolaziš.

upravo si opisao hipnozu

Tebe očito raspinje znatiželja , a na cyber space-u nećeš dobiti to iskustvo. Jedino što ti preostaje je da 'naletiš' na 'stručnog' terapeuta nehipnotičke regresije i da prođeš to iskustvo.

uopce me ne raspinje znatizelja, a po nehipnotickoj regresiji sam cackao.. pa u svakom slucaju prije pojave mreze svih mreza, ne znam tocno.. uglavnom.. donio sam svoje zakljucke, a sad ... svi grijesimo..

[Beljki]

zaphod kaže:

postavlja se pitanje od kuda njima detaljno, do u tancine znanje o 30ogodisnjem ratu u njemackoj u 17 st. i bitci kod lepanta?
kao i djetetu od pet godina znanje kako se kretat ulicicama nekog grada u drugoj drzavi; znanje gdje je u pojedinim ulicama bio pekar a gdje postolar koji tamo vise ne postoje ali su postojali u razdoblju za koje dijete tvrdi da ga se sjeca..?
je li moguce da nam se odredena iskustva ponavljaju iz zivota u zivot (ako prihvatimo teoriju da postoje prosli zivoti) dok jednom ne razrijesimo traumu (silovanje, utapanje, stogod...)? i nije li onda dobro potrazit pomoc terapeuta i rijesit stvar?

osobno vjerujem u reinkarnaciju tako da sa time nemam problema. Medjutim objektivno gledano dokazano je da takva sjecanja (u okviru ovozivotne regresije) nisu uvijek doslovna. Mogu biti doslovna, mogu biti potpuno lazna ili mogu biti mjesavina fantazije i stvarnih dogadjaja. Osobno stoga ne osporavam samu reinkarnaciju vec iskljucvo pitanje fizicke realnosti sjecanja "otkrivenih" regresijom bas u tom obliku... naravno s obzirom da je tako onda se moze relativizirati uopce sjecanje na prosli zivot i pripisati ga necem drugom, ne moze se sa sigurnoscu ista u vezi toga tvrditi pa jednostavno ne mislim da je regresija dokaz. Moze biti da je tako i ne mora, ne mozemo znati

[Aphex]

zaphod kaže:

postavlja se pitanje od kuda njima detaljno, do u tancine znanje o 30ogodisnjem ratu u njemackoj u 17 st. i bitci kod lepanta?
kao i djetetu od pet godina znanje kako se kretat ulicicama nekog grada u drugoj drzavi; znanje gdje je u pojedinim ulicama bio pekar a gdje postolar koji tamo vise ne postoje ali su postojali u razdoblju za koje dijete tvrdi da ga se sjeca..?

do sada nije potvrđeno (koliko mi je poznato) niti jedno stvarno sjećanje. detalji su dokaz bujne mašte, mozak sam stvori priču iz detalja pokupljenih sa raznih mjesta.
recimo u slučaju žene koja je opisivala detalje iz prošlog život u kojemu je živjela u irskoj i radila to i to i poznavala toga i toga je utvrđeno da je kao mala imala susjedu doseljenicu iz irske (sličnog ili istog imena kao u sjećanju) i od nje slušala priče o irskoj i životu tamo, pa je u hipnozi više-manje ponavljala što je čula.

lažna sjećanja se dosta istražuju u zadnje vrijeme. recimo u slučaju otmica vanzemaljaca je utvrđeno (tj. predložen je mogući mehanizam koji podupiru dokazi) da se 'otmice' dešavaju po sličnom principu.

inače, kod svih ljudi, netom prije padanja u san, dešava se paraliza tijela, a u mozgu se izlučuju halucinogene tvari za koje se smatra da su odgovorne za snove. pri buđenju se vraća kontrola nad mišićima i prestaju snovi.

ljudima koje su 'oteli vanzemaljci' je zajedničko da vole znanstvenu fantastiku i da im se u određenom momentu u snu nešto 'poremeti'. ostanu paralizirani, ali 'probude se' i doživljavaju halucinacije različite od sna koje ostanu u pamćenju kao nešto stvarno. budući da vole znanstvenu fantastiku - tematika halucinacije je vezana uz vanzemljce.

također su istraživana lažna sjećanja na silovanja (problem osude navodnog zlostavljača na temelju prisjećanja žrtve događaja od prije trideset godina) sa sličnim rezultatima, a pretpostavlja se da su se u povijesti događali slični fenomeni u religioznih ljudi tipa ukazanja anđela ili svetaca (neki navode ukazanja pri buđenju ili usred sna).

je li moguce da nam se odredena iskustva ponavljaju iz zivota u zivot (ako prihvatimo teoriju da postoje prosli zivoti) dok jednom ne razrijesimo traumu (silovanje, utapanje, stogod...)? i nije li onda dobro potrazit pomoc terapeuta i rijesit stvar?

za razrješavanje trauma je uvijek dobro potražiti pomoć, sad koliko je regresijska hipnoza učinkovita - nemam pojma, ali mislim da sa mainstream terapijama ima više šanse za uspjeh.