Bolest, debljina, ružnoća, pritisak

[nova_xy]

Pozdrav ladygrey!
Nisam ovlaštena ikome postavljati dijagnozu, ali ovo što opisuješ meni zvuči kao klasične metode manipulacije, a to može doslovno uništiti osobu. Stvarno mislim da bi bilo dobro da porazgovaraš sa psihologom o tome što ti se događa jer postoji opasnost da se još više razboliš. Također ti preporučujem da ovo što si napisala na temi pošalješ na [email protected] ili nekoj drugoj udruzi da dobiješ stručnije mišljenje.
Ako se uistinu radi o manipulatorima najbolje ih je izbjegavati, a kad te napadnu ostati smiren.

[zoki89]

Znam da ti je teško ladygrey. Stoga se samo otvaraj i raspiši ovdje. To je dobro. Ali znaj jednu stvar, ako se ti ne izboriš za sebe i svoja prava, nitko neće. Ne zato jer ne želi, već jer to nitko ne može umjesto tebe.

Morati ćeš donijeti odluku. Da li ti je bitniji tvoj život, uspjeh, sreća i zdravlje, ili da se slažeš sa roditeljima te bude mir. Žao mi je što si u toj situaciji te se nadam da ćeš se uspjeti osamostaliti čim prije. Ali za sada je kako jest, i nešto ćeš morati poduzeti.

Moj savjet: jednostavno postani hladna prema roditeljima kada se tako ponašaju. Znam da su ti roditelji, ali ne pridaj važnost njihovom mišljenju jer te samo žele povrijediti i manipulirati tobom. Završi razgovor u 2 do 3 riječi i nastavi mirno po svome neovisno što će dalje činiti i govoriti.

Što god odabereš, želim ti sve najbolje!

ladygrey kaže:

Probala sam ja već i prije ignorirati roditelje i pokazivati određen otpor, prvi put negdje u višim razredima osnovne škole. Pokušavala sam i u srednjoj školi. I uvijek ispalo vrlo loše.
To je uvijek rezultiralo dernjavom, osudama (npr. da sam u vrlo lošem društvu, da pušim, drogiram se, zbog toga su mi znali napraviti premetačinu sobe da nađe navodne opijate i slično).
Radili su se takvi pritisci na mene. Jednom sam pokušala s ignoriranjem i otporom nekoliko mjeseci. To su bile konstatne svađe inicirane s njihove strane, vrijeđanja, osuđivanja. Zapravo nisam ništa postigla. Pokušavala sam to strpit s nadom da će kako-tako prihvatiti nakon nekog vremena, ali to je bio toliki stres i potiskivanje u meni da sam na kraju samo dobila gastritis i iritabilno crijevo.
Sad posebno dok imam puno posla za faks, ne smijem ih ignorirati jer bi situacija bila ovakva:
mama bi mi konstatno hodala u sobu sa zlim komentarima i vrijeđanjima sve dok ja ne bi pukla i počela plakati, tada bi ona izletjela van i skakala i lupapa po kući da mi pokaže koliko je razočarana sa mnom da ja ne bi mogla normalno govoriti ni raditi sljedećih nekoliko sati od muke, osjećaja krivnje i svega.

Nisu oni inače konstatno takvi. Naučila sam kako se trebam ponašati, što reći, napraviti. Teško je ali je bar otprilike mir u kući.
Dok je sve ok, normalno komuniciraju.
Ali mi se često čini da su razočarani da sam ispala takva kakva sam sad.
Da, bolesna sam, bilo je konstanog maltretiranja i vrijeđanja tokom osnovne škole, bilo je i u srednjoj školi ali sam tada čak uspjela dobiti i nekoliko prijatelja.
Čini mi se da nakon svih maltretiranja u osnovnoj i srednjoj školi očekuju da budem neki vesela cici-mici cura. Zapravo ne volim baš ljude. I što duže, to i više.

Znam da nakon svih postova zvučim kao frustrirana baba. Inače nisam tako takva, ali u posljednje vrijeme sam toliko pod stresom da imam sve više tih neepiltičkih napada. A doktore boli ona stvarčica. Napravila još neke pretrage glave. Sve super. Ništa ne upućuje na probleme s glavom. I sad opet navalili da idem psihiću. Nek se opustim. I usput nek si nađem žensku prijateljicu stres. Ne želim ni slučajno žensku prijateljicu. Imala sam dosta problema s njima.

I sad ovaj vikend dovezao moj brat svoja dva klinca (ona 3, on 7 godina) na čuvanje jer izlazi sa ženom. I ona (njegova žena) opet počne kak moram smršavit, vježbat i kaj sve ne. Došlo mi je da se zderem nek odu nekamo. Ona po cijele dane doma, lakira nokte, nezaposlena, vani šeće po nekoliko sati, on nakon posla dođe doma i ostatak dana ima vremena koliko hoće a oboje ne mogu ni klince odgojit, samo se deru na njih. Zapravo sam se toliko suzdržavala da to ne kažem toliko da sam si nokte zabila u šaku i otišla povraćat u kupaonu koliko sam psihički loše.

A nedajbože da ja idem odem prošetat malo duže vani i mozak na pašu pa malo duže ostanem budna u noć da dovršim posao. Komentari da sam budući narkić, ubojica, jebivjetar, kurva će padati sljedećih mjesec dana.

I primijetila sam da svaki put kad ovdje odgovaram, raspišem se kao luda. Ali nemam baš s kime razgovarati. Paše mi da se ipak negdje ispucam, da mogu izdurati još mjesec dana. Dečka ne mogu maltretirati svojim problemima, njegovi starci su mu uvijek bili podrška i ne razumije dosta toga. Ne ide na faks, nema stresan posao niti ima traume jer je ružan invalid.