Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[zoki89]

lotus flower kaže:

ja imam svako malo po 3-4 dana takvog stanja. znaci dogadja se ovo: odem k decku na par dana i ne svadjamo se (intenzivno ) tih dana. kad se vratim doma baterije su mi napunjene i osjecam se jako mirno, zrelo i stalozeno. jasno mi je da sve sto se dogadja ljudima je posve normalno, da svakoga izgradi nesto i da je to prirodno (inace sam svjesna ovoga, ali nisam mirna zbog toga nego tjeskobna - zbog onoga sto je mene izgradilo). svjesna sam da sam kompletna osoba i gledam sa nekom cudnom melankolijom na proslost. sve je povezano i imam osjecaj zajednistva sa cijelim svojim bicem (za razliku od normalnog stanja u kojem gledam proslost kao da ima neke pregrade izmedju, trenuci nikad nisu spojeni ili povezani sa istom osobom). u tim stanjima se osjecam kao da gledam objektivno zivot osobe za koju nisam emocionalno vezana i svjesna sam toga da je taj zivot samo jedan od zivota milijarda ljudi sto su zivjeli u neko vrijeme na zemlji - ni manje bitan, ni vise bitan, ali ogranicen subjektivnoscu koju vecinom ne mogu kontrolirati.

nakon 3-4 dana krece withdrawal. ispraznila sam baterije i treba mi doza, decka nema i onda pocinje ludilo. razum ne postoji, doslovno. bilo sto me moze triggerat da poludim i to nije prosjecno borderline ludilo. jako, jako je intenzivno i bez obzira koji mi je razlog za ludilo uvijek dolazim do istog zakljucka - moram se spasiti iz ovoga i pobjeci. uvijek isto. cak i znam da se ovo dogadja ali ne mogu sprijeciti jer razumna zena koja jesam u gore opisanim trenucima potpuno nestane. jednostavno ne postoji nacin da mi se objasni sto se dogadja, potpuno se prepustim ljutnji, strahu i na kraju ocaju.

kad ovo zavrsi dolazim u normalno borderline stanje. ona normalna nestabilnost kad me nesto triggera i moja reakcija ovisi o tome koliko dugo negativan podrazaj traje. sto duze podrazaj traje to ce mi duze trebati za hladjenje. a sto se tice odnosa s deckom nakon ovog, lol, zaboravim sve kao da nista nije bilo. doslovno se ne mogu sjetiti sto se dogodilo.

Dobro je imati pozitivne osobe u životu, nečiju podršku. Ali mnogi postanu ovisni o određenoj osobi. Stoga uživaj u njegovom društvu, ali također traži načine da si sama podižeš raspoloženje, da budeš sretna i sama sa sobom.

To je slično kao da si u kući sa jednim prozorom. Kada se on zatvori, osjećaš se užasno. Ali ako stvoriš više prozora, postaviš rasvjetu u samoj prostoriji i pripremiš svijeće, nikada nećeš ostajati u tami.

lotus flower kaže:

b) druzila sam se s dvije potpuno razlicite cure. jedna je bila pekmezasta mimozica, druga je bila gruba, bahata i racionalna. i jedna i druga primitivne i zadrte. zivjele smo blizu pa smo isle zajedno na faks. znaci ja nisam bila u stanju s njima pricati uopce, dakle uopce. sutila sam cijelo vrijeme, nelagodno se smijala, pol vremena bi pocela mucat (stvarno nikad u zivotu nisam mucala), pricala o sebi nisam uopce, reakcije nula, emocije nula, znaci nista. ne znam zasto nisam mogla funkcionirati s njima, cini mi se kao da su bile toliko razlicite da bi samo isla od jedne uloge do druge, ali su bile previse razlicite da bi prosla pod "normalno" pa sam jednostavno bila u nekom stanju poluhibernacije. spremna da preuzmem ulogu, ali nisam znala kako. i onda nam se pridruzila treca koja je bila razmazena bogatasica, ali strasno POZITIVNA i NASMIJANA i inteligentnija od ove dvije. s njom sam se najlakse povezala jer je pozitivno reagirala na moju djecju stranu i tu sam napravila miks djeteta u meni i mirroranja njezine pozitive.

no mene zanima sad jel ovo normalno za nas bordere. sto vi drugi kazete?

1. kratkotrajna stabilnost?
2. uloge u spajanju razlicitih drustava?

Mislim da je to normalna reakcija koju većina doživljava u takvom društvu. I ja se potpuno isključim u takvim situacijama. Samo može biti da je to kod bordera malo izraženije (npr. mucanje).

lotus flower kaže:

cesto se pitam.. ako nema nikoga pokraj mene da me definira, sto sam tocno?

Drugi ljudi nisu dio tvog života da te definiraju, već da ti pomognu da se upoznaš i prihvatiš, da u druženju s njima još više uživaš u onome što jesi sama.

[katarina32]

ovo gore što piše @lotus flower je po meni tipični borderlajn if I ever saw one (ja inače dozu stabilnost dobivam ne od drugih ljudi nego preko ove meditacije kojom se bavim...to sam započela još iz doba kad sam bila "zdrava" prije 13 god, i presretna sam što preko božanske energije (kako god) dobivam uzemljenje i stabilnost ne preko druge osobe (iako prijatelja imam dosta, al samo kad sam potpuno van sebe oni me stabiliziraju - moje drage bakice podupiračiice jelte)...

@zoki stvari su ipak malo drugačije kod borderlajna...

[Vina_Apsara]

Opet Seroquel.

Što se tiče euforičnosti zbog nespavanja, evo, upravo sam prošla takvu jednu situaciju.

Nafilala me sa skroz novom terapijom u cilju da se smirim, međutim, to me bacilo u neku maniju di uopće nisam mogla zaspati.

I sve je super, ono, radišan si, dobre si volje, ali neeeee možeš se smiriti i ne možeš se koncentrirati.

Uf, pa di je ta zlatna sredina...

[jednokratna nika]

ja nisam euforicna od nespavanja meni se opet place.

[katarina32]

jednokratni nik kaže:

ja nisam euforicna od nespavanja meni se opet place.

Zašto?

[jednokratna nika]

jer mi se eto place jer sam jadna. kak mislis zasto.

[Vina_Apsara]

Nemojte se smijati, ali ovo trenutno rezonira sa mnom.

''Jer moj je život
Igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
Kad skupim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike...
I sve na tome ostane...''

https://www.youtube.com/watch?v=VseZQiez0z4

Inače većinom slušam strano, al ova pjesma mi je fenomenalno napisana.

[Vina_Apsara]

BTW, dečko mi je svetac. Lijep, pametan i još veli da bi dao bubreg za mene.

U biti, koliko je on već napravio za mene...

[mr-crime]

Vina_Apsara kaže:

BTW, dečko mi je svetac. Lijep, pametan i još veli da bi dao bubreg za mene.

U biti, koliko je on već napravio za mene...

https://www.youtube.com/watch?v=8KW1E_SdhJY ja se držim ovog, ima i on potrage za nečim predivnim i slične divote

a što se tiče tvog dečka, nije li on dobar motiv da zbilja ovladaš sobom?

[jednokratna nika]

mislim da se ona sali ali mozda grijesim.

[Vina_Apsara]

Tko se šali?

[katarina32]

Prespavali svi vikend?

Jel ko gleda sučeljavanje sinoć...nasmijala sam se bolje od svake komedije...večeras čekam novu dozu smijeha, baš mi je trebalo...

[lotus flower]

katarina32 kaže:

Prespavali svi vikend?

Jel ko gleda sučeljavanje sinoć...nasmijala sam se bolje od svake komedije...večeras čekam novu dozu smijeha, baš mi je trebalo...

imas neki link? ja nisam gledala jer sam mislila da nema sanse da me zabavi ko bandic na proslim izborima, ali ako kazes da si se nasmijala mozda bi trebala dat sansu

[katarina32]

lotus flower kaže:

imas neki link? ja nisam gledala jer sam mislila da nema sanse da me zabavi ko bandic na proslim izborima, ali ako kazes da si se nasmijala mozda bi trebala dat sansu

nemam sori...možda ima na politici na temi - prvo sučeljavanje......mislila sam da će me iztriggeat, al crkla sam od smija kombinacija Kujundžić- mali Sinčić...

[Vivian Volcano]

Ovo sam postala na temu "Grupna psihoterapija", ali budući da je ova puno posjećenija, a i ja sam BPD-ovka u oporavku, stavljam i ovdje:


Od jeseni idem na grupnu nakon pet godina individualne psihoterapije kod žene koju sam prvo gledala kao božanstvo, jer me spasila, i nakon toga prihvatila kao ljudsko biće, izašavši iz borderlinerske crno-bijele prakse idealizacije i devaluacije.

Na individualnoj mi je često zamjerala da samu sebe pljujem, da se ne poštujem i ne volim dovoljno i na tome smo intenzivno radili. Često je naglašavala da bih trebala osvijestiti svoju posebnost i senzibilnost, ali otkad sam ušla u grupu, postala je neprepoznatljiva.

Odjednom je stroga prema meni, kad me preplavi nagon da nekome upadnem u riječ i nešto prokomentiram, oštro me prekori, kao malo dijete. Sad smo prije Božića, dobili domaće zadaće, svatko u skladu sa svojom situacijom, ali light verzije. Moj je ovaj:
"U raznim interakcijama s ljudima promatraj kako se trudiš biti zanimljiva/umjetnica/posebna i sl., na kakav odjek to nailazi, gdje si tu ona prava ti - isto samo pribiježi, bez osude."

Zinula sam od šoka. Što to znači? Da sam zapravo obično govno na cesti („gdje si tu ona prava ti“)? Zamjera mi što se bavim umjetnošću? Pa ne mogu lagati i govoriti da sam vodoinstalater. Kao prvo, ništa se ne trudim, ljubazna sam prema svima, i imam prirodnu tendenciju rečenice formulirati kao slikovite sentence pune bujnih metafora, i svoj jezik začiniti tropima koji će sugovornike uvući u priču, zabaviti ih i učiniti da se u mom društvu osjećaju ugodno, a ona mi zamjera da se, praktički, kurčim, pravim važna, da sam arogantna, bahata i puna sebe (ne tim riječima, ali iz njezinog zadatka to naprosto vrišti; odmjereno i otrovno, zapakirano u šljašteći celofan).

U jednom mailu prije rekla mi je da je svijet umjetnika često pretenciozan (generaliziranje, nije li to i svijet političara, medija, estrade...?) i da treba njegovati skromnost i poniznost. Kakva je to terapeutkinja koja nameće svoje (očito kršćanske, gazi-me-dok –ne-svršim) svjetonazore, omalovažava tuđe, koja na silu nastoji preodgojiti, koja na umjetničarenje (ok, i ja sam naziv „umjetnik“ smatram nategnutim i ljigavim, ali bitno je ono čime se baviš, ne naziv i titula) gleda s mješavinom prijezira, straha, gađenja i zavisti (dotična je studirala glazbu, ali nikada nije uspjela postati trenirana pjevačica, mnijem da svoje osobne frustracije projicira na mene)?

Što je najgore, mail s domaćim zadaćama dodijeljenim svim članovima grupe bio je poslan kao grupni, da ga svi možemo vidjeti, i osjećam kao da me terapeutkinja izdala, izvrijeđala, osramotila i povrijedila. Nikad, ama baš nikad u svom „stvarnom“ životu nisam imala problema s ljudima koji strše, niti su imali drugi; većina koje sam srela voli svijetleće, dragocjene, drage, duhovite, karizmatične, tople i darovite osobe koje u društvo unose neki magični fluid, i ne osjećaju se nimalo ugroženima od takvih, i respektiraju ambiciju nauštrb licemjernog pogibanja leđa i lizanja poda i/ili oltara/papaka (lažnih) autoriteta. Dapače, često mi govore da moram biti glasnija, artikuliranija i prodornija, da moram znati "prodati" ono s čime raspolažem (mislim na znanje i dar/sposobnost/potencijal kao kapital) - upravo suprotno od onoga što je terapeutica učitala u mene.

Nakon te domaće zadaće na grupnu sam došla s nikad u životu doživljenim osjećajem paranoje, kao da su me svi pozdravili vrlo polako i oprezno, kao da me svi zaista gledaju kao posebnu kobasu. I kao da su svi, zajedno s njom, okrenuti protiv mene. Možda i zato jer je terapeutkinja s grupom u početku otračala jednu bivšu pacijenticu, pa sam pomislila da se netko požalio i na mene.

Ne znam što da mislim i što da radim. Voljela sam i cijenila tu ženu svih pet godina (i mislila da i ona voli mene), ali ovo me duboko razočaralo.
I da, posljednji, predbožićni sastanak bio je tulum, i netko je donio kupinovo vino. Ja ne smijem piti jer (jedina) konzumiram psihotropne lijekove, i kad su se počeli častiti, terapeutkinja, dakle žena od šezdeset i nešto godina, ne tinejdžerka, kaže mi, „Pati!“ (u šali i sa smiješkom, ali meni je ta šala tako bljutava, bezvezna, jadna, mizerna i dno dna da nisam mogla doći k sebi, samo sam se s neugodom nacerila da drugima ne bih pokvarila zadovoljstvo). Osim toga, ona zna da mi nije svejedno, i sama sam joj spominjala da mi je alkohol usprkos apstinenciji i dalje slaba točka i predmet žudnje, a ona se sprda kao zadnja iskompleksirana i zlobna klinjoberka.

Morala sam ovo s vama podijeliti, boli me kuki što je pravilo da se detalji s terapije ne smiju širiti okolo, ali sve ovo me razbjesnilo. Već sam preko maila s njom komentirala zadaću, ali nisam zadovoljna njezinim odgovorom, djeluje kao izmotavanje.

I općenito, na individualnoj je bila užasno topla i pažljiva, gotovo kao da hoda po porculanu, a na grupnoj kao da se raspojasala neka njena svežderna zloba i pakost; doslovno, kao da posjeduje dva lica. I dalje sam uzdrmana. Svi na terapiji su (meni) ok, osim nje. A prekomplicirano mi je mijenjati terapeuta nakon toliko uloženog truda i vremena.

-------

Naravno, znam da terapeut treba uputiti na naše pogreške, iskrivljena mišljenja, neadekvatna ponašanja i odnošenja prema drugima, ali ne bi li se nečiju strast koja osobu čini sretnom trebalo odobravati i zalijevati, umjesto da ju se despotski satire čizmetinom i čini predmetom i uzrokom srama? Po meni bi ovo trebalo biti zakonski kažnjivo. Cijelo vrijeme nebesima sam zahvaljivala na njoj, a sad odjednom više uopće nemam povjerenja u nju i ne želim joj odati niti česticu svoje intime. I ne vidim načina kako to među nama popraviti.

[Vivian Volcano]

Oprostite na plahti od teksta, ali šokiralo me ovo odgođeno razočarenje. I što to uopće znači, "biti ono što jesi"? Kad ju to pitam, kaže, ne znam, zajedno to otkrivamo. Ali ako ona to ne zna, kako onda to može očekivati od mene? I zar joj nije poznata temeljna BPD-ovska dilema identiteta? Osim toga, smatram da smo svi jednaki, ali ne i isti (svatko ima različite talente, sposobnosti, karakter, mušice, patologije, šarmantnosti, itd.), dakle svi smo posebni i jedinstveni, a ona je meni ovom zadaćom dala hint da iskačem kao govno u punču i da bih se trebala samocenzurirati, poništiti, prekrižiti, učiniti nevidljivom što je zapravo ekvivalent povratku u stanje samomržnje. I po prvi put imam filing da bih trebala biti u grupnoj sačinjenoj od drugih BPD-ovaca, pošto na mojoj nema niti jednog, i nitko ne može razumjeti ono kroz što mi prolazimo, a kako sam posvjedočila, očito ne može ni moja netaktična i ignorantna terapeutkinja.

[jednokratna nika]

jesi li ti sigurna da si ju dobro shvatila? meni ovo ne izgleda kao da ti to ne trebas raditi, samo da promatras to sto radis i zapamtis reakcije, nista drugo, nista mijenjati...

"U raznim interakcijama s ljudima promatraj kako se trudiš biti zanimljiva/umjetnica/posebna i sl., na kakav odjek to nailazi, gdje si tu ona prava ti - isto samo pribiježi, bez osude."

mislim, nisam nikad dobivala takve zadace pa ne znam, ali cini mi se da je tu zadatak samo promatranje samog sebe, nikakva promjena neceg.

[Vivian Volcano]

jednokratni nik kaže:

jesi li ti sigurna da si ju dobro shvatila? meni ovo ne izgleda kao da ti to ne trebas raditi, samo da promatras to sto radis i zapamtis reakcije, nista drugo, nista mijenjati...

"U raznim interakcijama s ljudima promatraj kako se trudiš biti zanimljiva/umjetnica/posebna i sl., na kakav odjek to nailazi, gdje si tu ona prava ti - isto samo pribiježi, bez osude."

mislim, nisam nikad dobivala takve zadace pa ne znam, ali cini mi se da je tu zadatak samo promatranje samog sebe, nikakva promjena neceg.

Ma ona mi je često sugerirala da se ne bih trebala identificirati sa svojim zanimanjem kad se pitam tko sam, ali ja to želim, jer se tada dobro osjećam i znam da je to autentično, i ispunjava me.
Inače, ženska ima tendenciju nešto te pitati, i kad ponudiš svoj odgovor, ona gotovo obavezno doda, "ili možda ipak ovako:......(upiši bilo što što nisi ti, već njezina konstrukcija i dojam/percepcija tebe)", a koliko mi je poznato, to je u terapeutskoj praksi, to navođenje na prihvaćanje i usvajanje mišljenja terapeuta, umjesto vjerovanje sebi i istraživanje vlastitog, zabranjeno. Kao da ima jasnu, izgrađenu, ali zapravo, u odnosu na stvarnost iskrivljenu sliku tebe u glavi koja se kosi s "pravom tobom" i tu sliku ti želi nametnuti i njome na silu ispuniti tvoje praznine i šupljine.

[jednokratna nika]

al ti nisi svoje zanimanje. ti volis to raditi i to je lijepo i u redu ali opet postojis i izvan toga.

[Vivian Volcano]

jednokratni nik kaže:

al ti nisi svoje zanimanje. ti volis to raditi i to je lijepo i u redu ali opet postojis i izvan toga.

Pa da, ali sve ostalo me ispunjava puno manje, ne znam da li zato što sam introvert, stidljivac, ili me muči povjerenje u ljude i imam malo istinskih prijatelja (možda jednu ili dvije). Socijalno nisam baš ostvarena, a u vezi (dugačkoj, ozbiljnoj, dubokoj) nisam bila 18 godina