Depresija - opća tema

[Lost-soul]

Death-of-Art kaže:

Upadnete li vi ikad u onaj začarani krug kad ste depresivni zato jer bolujete od depresije kojoj praktički ne znate uzrok niti kad bi vas mogla skršiti?

Ja sam trenutno u toj fazi. Dogodi mi se da mi se depresija psihosomatski odražava. Problijedim,.izgubim apetit, gledam u prazno...a da ni sama ne znam zašto...

I onda puknem antipsihotik da to prespavam... I idući dan plačem jer sam toliko jadna i bespomoćna u tim trenucima da ne znam što bih drugo nego prespavala ih uz pomoć medikamenata koji me totalno skrše...

Pa osjećaj krivnje... Manje vrijednosti... Tehnološki sam višak. Bolje za druge da umrem i da me nema... Mrzim sebe jer bolujem od depresije. Nisam zaslužila ovaj život... Sve sam ja kriva... Itd... Itd...

?

Ovako je i kod mene samo ja ne pijem ništa niti sam išla ikada kod psihića a mogla bih.
Imam osjećaj da nigdje ne pripadam uništavam samu sebe,ljude oko sebe..Zadnjih par dana sam izbjegavala druženja jer mi se nije dalo,nisam imala volje ni snage za pomaknut se dalje od svoja četiri zida... Depresija me svaki dan jede.. Ne znam ni da li bi mi ikakve tablete pomogle?

Osjećam se stalno odvratno,mrzim ogledala,mrzim svoj odraz u njemu...
Razdražljiva sam,plačljiva previše osjećajna i sve mi je teško..Sve mi smeta..Ovo vrijeme isto utječe na mene...Ne znam više šta da radim?

[zoki89]

Lost-soul kaže:

Ovako je i kod mene samo ja ne pijem ništa niti sam išla ikada kod psihića a mogla bih.
Imam osjećaj da nigdje ne pripadam uništavam samu sebe,ljude oko sebe..Zadnjih par dana sam izbjegavala druženja jer mi se nije dalo,nisam imala volje ni snage za pomaknut se dalje od svoja četiri zida... Depresija me svaki dan jede.. Ne znam ni da li bi mi ikakve tablete pomogle?

Osjećam se stalno odvratno,mrzim ogledala,mrzim svoj odraz u njemu...
Razdražljiva sam,plačljiva previše osjećajna i sve mi je teško..Sve mi smeta..Ovo vrijeme isto utječe na mene...Ne znam više šta da radim?

Možda trenutno nemaš društvo koje bi ti odgovaralo, ali to se može brzo promijeniti, zar ne? Dovoljno je da upoznaš jednu super osobu, koja te može upoznati sa još troje iz svog društva Naravno, prvo se pobrini da izađeš iz te depresivne faze.

Nemoj ostajati na površnim komentarima. Idi u dubinu svojih misli. Npr. Što ti se točno ne sviđa kada pogledaš u ogledalo. Zašto? Čim dublje ideš, lakše možeš otkriti kada se um poigrava sa tobom bez posebnog razloga. Nakon toga se prebaci na pozitivna pitanja i stvori kontraefekt: Što ti se sviđa na tebi?

[jedan-od]

Delilah_ kaže:

Moja dijagnoza je emocionalno nestabilna ličnost, ali sam trenutno u fazi teške depresije. Psihijatar mi je (uz ostale lijekove) dao Prozac. Pijem ga tjedan dana i konstantno uništavam sve oko sebe. Uništavam si vezu sa osobom koju volim od ičega na svijetu (3,5 godine smo zajedno), uništavam obiteljske odnose, uništavam SVE. A najveći problem je u tome što sam počela konstanto razmišljati o samoubojstvu. Smirena, ja znam da to ne želim napraviti. Ali kad me uhvati depresija, vidim to kao jedini izlaz... Imate li bilo kakav savjet, kako spriječiti te misli, kako da si pomognem?
Hvala.

Teško češ samo tako spriječiti te misli, a mislim da bi ti najbolje bilo ponovno otiči kod psihijatra. Koliko vidim taj Prozac ti ništa ne pomaže, već ti je još gore stanje.
Otiđi kod psihijatra i objasni mu svoje stanje, pa neka ti da neki drugi antidepresiv.
Kod mene je taj nagon za samoubojstvom isto tako u jednom trenutku bio 24 sata na dan i tek nakon promjene antidepresiva i recepta za još neke lijekove se je to malo smanjilo. Ne potpuno, ali ipak je malo lakše. Ima groznih dana, ali sada za razliku od prije ima i boljih dana.

[zveki 97]

Delilah_ kaže:

Moja dijagnoza je emocionalno nestabilna ličnost, ali sam trenutno u fazi teške depresije. Psihijatar mi je (uz ostale lijekove) dao Prozac. Pijem ga tjedan dana i konstantno uništavam sve oko sebe. Uništavam si vezu sa osobom koju volim od ičega na svijetu (3,5 godine smo zajedno), uništavam obiteljske odnose, uništavam SVE. A najveći problem je u tome što sam počela konstanto razmišljati o samoubojstvu. Smirena, ja znam da to ne želim napraviti. Ali kad me uhvati depresija, vidim to kao jedini izlaz... Imate li bilo kakav savjet, kako spriječiti te misli, kako da si pomognem?
Hvala.

Prerano je da bi se reklo djeluje li Prozac ili ne, tjedan dana je ništa, treba čekati par tjedana da se vide učinci terapije. Što piješ osim Prozaca?
Osobno sam pila Prozac godinama, bio mi je izvrstan, najbolji od svih antidepresiva koje sam probala. Međutim, to je individualno i ono što djeluje jednoj osobi, ne mora i drugoj. Ipak smo svi različiti i tako su i naše depresije različite pa i naše osobnosti. Ne postoje dva ista slučaja depresije, ali neka opća obilježja su ista ili slična.
Dakle, i sama se borim s autodestruktivnim mislima u lošim fazama, ono što meni pomaže je prekidanje tih misli u korijenu, znači, čim se pojave, ja sama sebi kažem: "Dosta" i vizualiziram crveno svjetlo kao na semaforu. Zvuči, možda, glupo, ali to je jedan od načina koji preporuča i kgb terapija u sprječavanju takvih misli. Pokušaj na silu odvratiti misli na nešto drugo, nemoj dozvoliti da te takve misli obuzmu u potpunosti. Za to je potreban ogroman napor, znam, ali upornim ponavljanjem i skretanjem misli na nešto pozitivno možeš se iskontrolirati. Osim toga, napravi popis razloga zbog kojih je vrijedno živjeti i što je sve dobro u tvom životu, probaj taj popis svaki puta uzeti u ruke i čitati iznova. Jednostavno treba trenirati mozak u pozitivnom smjeru.
Međutim, ako su tvoje suicidalne misli jako izražene i ne možeš ih kontrolirati, tada jedino preostaje da hitno nazoveš svog psihijatra i s njim u dogovoru poduzmeš mjere koje će ti pomoći. Bitno je da se s tim mislima ne nosiš sama i da imaš nekoga uz sebe u tim trenucima. Psihijatar će znati što učiniti.
I naposljetku, ono najvažnije što i sama sebi govorim, depresija je prolazno stanje. Ona se danas uspješno liječi ako se pravilno liječi i svaka faza, ma koliko teška bila, se može nadvladati i izliječiti. Imaj to na umu!

[zveki 97]

Lost-soul kaže:

Ovako je i kod mene samo ja ne pijem ništa niti sam išla ikada kod psihića a mogla bih.
Imam osjećaj da nigdje ne pripadam uništavam samu sebe,ljude oko sebe..Zadnjih par dana sam izbjegavala druženja jer mi se nije dalo,nisam imala volje ni snage za pomaknut se dalje od svoja četiri zida... Depresija me svaki dan jede.. Ne znam ni da li bi mi ikakve tablete pomogle?

Osjećam se stalno odvratno,mrzim ogledala,mrzim svoj odraz u njemu...
Razdražljiva sam,plačljiva previše osjećajna i sve mi je teško..Sve mi smeta..Ovo vrijeme isto utječe na mene...Ne znam više šta da radim?

Moraš otići psihijatru i moraš se liječiti. To je jedini način da pobijediš depresiju. Nemoj se mučiti uzalud, neliječena depresija se pogoršava i ne nestaje tek tako sama od sebe. Može se povući nakratko, ali se onda opet vrati u još težem obliku. Zato, samo hrabro, otiđi psihijatru, dobit ćeš adekvatnu terapiju i polako krenuti osjećati se bolje. Oporavak ne ide preko noći, često je spor i težak, ali siguran ako se liječi. Sretno!

[Mammi]

pojede me depresija...
krenulo je prije par mjeseci kada sam bila prinudjena dati otkaz zbog mobinga...
od tada sam sve gora. trenutno me svi nerviraju, suprug, djeca, prijatelji, okolina... svi mi idu na zivce. najvise volim biti sama. citam, surfam po netu, pratim sretne ljude na Fb... ne volim izlaziti iz kuce, samo perem, cistim, kuham i onda bjezim u osamu. kada odem u grad, vidim samo ljude koji RADE, imaju posao, i onda si misliam "gle, eno i ona ima posao, radi"... naprasno postajem uzasno zivcana i bjezim doma.
fakultetski sam obrazovana, govorim 2 jezika, i nista. a poznam tuke (moram ih tako nazvati) koje ne znaju racunalo ukljuciti koje rade u gradskim poduzecima. cak poznam jednu koja je u jednom dobila otkaz zbog pronevjere i sada dobila jos bolje radno mjesto! svjesna sam da veze i vezice igraju veliku ulogu u tomu svemu, ali zar je moguce da su moje veze sve aljkave ili su na pogresnim mjestima?!

mene sve manje stvari zanima, cak me ne zanima vise ni kako izgledam. prezderavam se, jedem sto stignem. kao da ovo svioje tijelo zelim za nesto kazniti...

ne znam ni sama zasto ovo pisem, jer znam da ce odgovori glasiti da se obratim za strucnu pomoc. ali za to nemam novca, pa ne radim, kvragu! a ici preko zdr. ustanove i cekati na termine kod lijecnika koji nemaju volje da uopce udju u srz problema, nego samo trpaju tabletema po traci - ne zelim.

[Elyssia]

Pozdrav,iskreno se nadam da ce mi ovdje netko pomoci u vezi nekih stvari,jer nemam s kime podijeliti svoje probleme. Naime,vec nekoliko mjeseci osjecam se kao da mi se sve sto me mucilo kroz zivot sakupilo,sve sta me je ikad brinulo. Osjecam se odbaceno i usamljeno i jednostavno nemam nijednu osobu u zivotu s kojom bi mogla podijeliti neke stvari. Imam par osoba sa kojima sam mogla razgovarati,ali sada osjecam da to nije moguce i da ih gubim.Stalno razmisljam i strahujem od samoce u svojoj bliskoj buducnosti i uvjerena sam da nikoga necu imati pored sebe.Takoder uz sve to dolaze problemi iz obitelji,jedan od roditelja me je odbacio i jednostavno ga nije briga za mene. Svakim danom sve vise osjecam taj manjak vrijednosti. Mlada sam i jos se skolujem,posto bih trebala iduce godine krenuti na fakultet,sada bih trebala uciti i pripremati se za to,a ja sam zapela u nekakvu krizu koja mi je iz dana u dan gora i koja me sprijecava da se usredotocim na skolovanje. Jednostavno nemogu vise podnjeti tu usamljenost i trebam nekoga za razgovor i druzenje,nekoga tko ce me saslusati i ja njega. U ovo doba blagdana stalno vidam sretne ljude,s prijateljima i u vezama i to me dodatno pogada. Samoca me ubija i imam osjecaj da sve vise tonem u neku tesku depresiju koja me sprjecava u svemu,a ono najbitnije trenutno u ucenju. Svaki savijet bi mi dobro dosao i unaprijed zahvaljujem na razumijevanju jer je to ono sto mi treba najvise.

[zoki89]

Ey Elyssia!

Tvoj strah od usamljenosti i pad samopouzdanja vjerojatno izviru iz odbacivanja roditelja. To je zaista teška trauma, koliko se god nastojala pomiriti s time.

Ipak, vjerujem da bude sve ok. Mnogi ljudi izlaze iz našeg života, ali i novi uđu. Budući da iduće godine krećeš na fakultet, to će ti otvoriti prilike za nova poznanstva. Naravno, ne trebaš čekati. Druži se i upoznavaj s ljudima na koje god načine tebi odgovara. Samo prilikom toga pusti očekivanja. Neka se sve razvija spontano. S nekime ćeš kliknuti, a s nekime ne. Povremeno stvoriš nova poznanstva, a iz nekih od njih s vremenom nastanu nova prijateljstva.

Također možeš iskoristiti virtualnu komunikaciju To također pomaže kada se osjećaš usamljeno.

PS: poslao sam ti privatnom porukom neke savjete. Pogledaj kad uloviš vremena.

[Azz]

Mammi kaže:

ne znam ni sama zasto ovo pisem, jer znam da ce odgovori glasiti da se obratim za strucnu pomoc. ali za to nemam novca, pa ne radim, kvragu! a ici preko zdr. ustanove i cekati na termine kod lijecnika koji nemaju volje da uopce udju u srz problema, nego samo trpaju tabletema po traci - ne zelim.

a pišeš zato što želiš da te netko čuje i u konačnici želiš promjenu na bolje. suosjećam s tobom, nisam ni liječnik, ni psihoterapeut, niti poslodavac, tako da u principu od mene i mojih riječi nemaš nikakve pomoći. dapače, i sama sam na ovoj temi jer mi se otvorila crna rupa depresije koja me povlači (nije prvi put). i možda će ti izgledati grozno, ali ja imam doslovne sve što sam željela u životu (materijalno i nematerijalno). zajeb je što imam i depru koja baš i nema veze što imam ili nemam, niti tko što ima. imam iza sebe i nekoliko godina psihoterapije, pomoglo je to donekle (makar sam samu sebe stavila na mjesto gdje trebam biti), ali u osnovi, sve mi je to zakurac kad "okrene" na depru.

...kad ti na licu više nema ni ljutnje, ni znatiželje, ni čežnje. kad je sve ravna crta.
kad se postavljaš onako kako se to nalaže, bez ijedne prisutne emocije. kad ti je sve svejedno.
to je to stanje u kojem ti je isčupano sve što život znači.
izlječenje krene onda kad jednom zaplačeš.
ponekad je dugo to vrijeme u kojem čekaš na suze...jer, neće ni one, iako je u prsima praznina.
iako tijelom odzvanja podmukla tišina.

tako izgleda moja depra...

a ti draga Mammi, kome ćeš se javiti? a ne znam...možda jednorogu, dobroj vili? ljuti te nepravda? super dok te ljuti, jebeno je kad te više niti ne ljuti, kad se niti ne pokušavaš istrgnuti.
previše svizaca zamotava čokoladu...

tablete? to je najbolje što su stvorili. droga je najbolja stvar da bi se preživjelo.

[Iochannes`]

Elyssia kaže:

.. Naime,vec nekoliko mjeseci osjecam se kao da mi se sve sto me mucilo kroz zivot sakupilo,sve sta me je ikad brinulo. Osjecam se odbaceno i usamljeno i jednostavno nemam nijednu osobu u zivotu s kojom bi mogla podijeliti neke stvari...

To je proces, upravo to "skupljanje". A što kada nešto "skupiš na vrpu"? Očistiš.
Proživljavaš proces čišćenja.. što zna i hoće biti mukotrpno nekad. I to je normalno. I to će proći.
Vrlo slično i sam proživljam, a vjerujem i mnogi drugi. To je sada ta radijacija na koju nam planeta nailazi.. drma nam dnk malo.

[Mammi]

Azzura kaže:

a pišeš zato što želiš da te netko čuje i u konačnici želiš promjenu na bolje. suosjećam s tobom, nisam ni liječnik, ni psihoterapeut, niti poslodavac, tako da u principu od mene i mojih riječi nemaš nikakve pomoći. dapače, i sama sam na ovoj temi jer mi se otvorila crna rupa depresije koja me povlači (nije prvi put). i možda će ti izgledati grozno, ali ja imam doslovne sve što sam željela u životu (materijalno i nematerijalno). zajeb je što imam i depru koja baš i nema veze što imam ili nemam, niti tko što ima. imam iza sebe i nekoliko godina psihoterapije, pomoglo je to donekle (makar sam samu sebe stavila na mjesto gdje trebam biti), ali u osnovi, sve mi je to zakurac kad "okrene" na depru.

...kad ti na licu više nema ni ljutnje, ni znatiželje, ni čežnje. kad je sve ravna crta.
kad se postavljaš onako kako se to nalaže, bez ijedne prisutne emocije. kad ti je sve svejedno.
to je to stanje u kojem ti je isčupano sve što život znači.
izlječenje krene onda kad jednom zaplačeš.
ponekad je dugo to vrijeme u kojem čekaš na suze...jer, neće ni one, iako je u prsima praznina.
iako tijelom odzvanja podmukla tišina.

tako izgleda moja depra...

a ti draga Mammi, kome ćeš se javiti? a ne znam...možda jednorogu, dobroj vili? ljuti te nepravda? super dok te ljuti, jebeno je kad te više niti ne ljuti, kad se niti ne pokušavaš istrgnuti.
previše svizaca zamotava čokoladu...

tablete? to je najbolje što su stvorili. droga je najbolja stvar da bi se preživjelo.

hoces reci da sam jos o.k. dok imam sve te emocije (u ovom slucaju najvise bijesa)?
da, sram me priznati, ali ja jesam zavidna ljudima koji imaju posao. trenutno mi je to opsesija! kada mi kazu "dobro je pa si zdrava, polako", ja se mislim - ma da je meni posao!

o, da... pokusavam se istrgnuti na sve nacine, borim se sama sa sobom. sada, kada sam procitala neke postove na ovom forumu, cini mi se da kod mene ipak nije u pitanju depra, nego vise neka razocaranost...

[Elyssia]

Iochannes` kaže:

To je proces, upravo to "skupljanje". A što kada nešto "skupiš na vrpu"? Očistiš.
Proživljavaš proces čišćenja.. što zna i hoće biti mukotrpno nekad. I to je normalno. I to će proći.
Vrlo slično i sam proživljam, a vjerujem i mnogi drugi. To je sada ta radijacija na koju nam planeta nailazi.. drma nam dnk malo.

Vjerujem da je sve prolazno pa tako i ovo sto trenutno prolazim. Na nama je koliko cemo si olaksati tegobe u tom razdoblju,medutim neznaju svi kako to napraviti kao ja naprimjer,zato sam i dosla ovdje po neki savjet.Upravu si da mnogi drugi prolaze kroz takve stvari,vidim po ljudima oko sebe,cini mi se kao da je svakim danom sve gore i da sve vise ljudi zahvacaju razni problemi sa sobom za koje misle da je nemoguce rijesit. Treba vjerovati u sebe i u oporavak,a to je taj najtezi i prvi korak prema poboljsanju.

[Iochannes`]

Elyssia kaže:

Vjerujem da je sve prolazno pa tako i ovo sto trenutno prolazi. Na nama je koliko cemo si olaksati tegobe u tom razdoblju,medutim neznaju svi kako to napraviti kao ja naprimjer,zato sam i dosla ovdje po neki savjet.

I find comfort in my discomfort.

Discomfort is a signal from the Divine.
Move into that. "Take a closer look". Your greatness awaits there.
Don't move out.

[Death-of-Art]

Ja sam zadnjih mjesec dana u raznim raspoloženjima. Očajno-loše-prihvatljivo. I tako u krug.

[Elyssia]

Iochannes` kaže:

I find comfort in my discomfort.

Discomfort is a signal from the Divine.
Move into that. "Take a closer look". Your greatness awaits there.
Don't move out.

To je ono sto bi mi svi mi trebali napraviti Iz sveg tog izlazimo ko bolje i mudrije osobe,osobno sam se uvjerila vise puta,da ljudima kojima nije sve polazilo za rukom u zivotu,su upravo takve.

Death-of-Art- Tu se nalazimo

[Lomonosov]

Prvi puta pišem na forum.Imam pitanje. Imam 40 godina, 5mjeseci radnoga staža. Dok sam radio doživio sam tešku saobračajnu nesreću od koje sam se dugo oporavljao. Nakon toga dugo nisam mogao naći posao, i onda sam se razbolio. Zadnjih 10 godina borim se sa paničnim napadima, anksioznošću i depresijom. Bio sam na 6 različitih antidepresiva, anksioliticima, antipsihoticima, antiepilepticima. Sad sam na Wellbutrinu. I dalje nemogu postići barem minimalno ljudsko funkcioniranje. Ponašam se izbjegavajuće, krećem se samo u krugu kvarta, sve situacije doživljavam stresno. Uopče se ne vidim da radim neki posao 8 sati. Šta se radi sa takvim ljudima? Za invalidsku mi fali 5godina radnoga staža. Živim sa roditeljima. Hoću li imati pravo na obiteljsku mirovinu? Depresija je izlječiva u 80% slučajeva. Šta ako si u onih 20%?

[zveki 97]

Azzura kaže:

a pišeš zato što želiš da te netko čuje i u konačnici želiš promjenu na bolje. suosjećam s tobom, nisam ni liječnik, ni psihoterapeut, niti poslodavac, tako da u principu od mene i mojih riječi nemaš nikakve pomoći. dapače, i sama sam na ovoj temi jer mi se otvorila crna rupa depresije koja me povlači (nije prvi put). i možda će ti izgledati grozno, ali ja imam doslovne sve što sam željela u životu (materijalno i nematerijalno). zajeb je što imam i depru koja baš i nema veze što imam ili nemam, niti tko što ima. imam iza sebe i nekoliko godina psihoterapije, pomoglo je to donekle (makar sam samu sebe stavila na mjesto gdje trebam biti), ali u osnovi, sve mi je to zakurac kad "okrene" na depru.

...kad ti na licu više nema ni ljutnje, ni znatiželje, ni čežnje. kad je sve ravna crta.
kad se postavljaš onako kako se to nalaže, bez ijedne prisutne emocije. kad ti je sve svejedno.
to je to stanje u kojem ti je isčupano sve što život znači.
izlječenje krene onda kad jednom zaplačeš.
ponekad je dugo to vrijeme u kojem čekaš na suze...jer, neće ni one, iako je u prsima praznina.
iako tijelom odzvanja podmukla tišina.

tako izgleda moja depra...

a ti draga Mammi, kome ćeš se javiti? a ne znam...možda jednorogu, dobroj vili? ljuti te nepravda? super dok te ljuti, jebeno je kad te više niti ne ljuti, kad se niti ne pokušavaš istrgnuti.
previše svizaca zamotava čokoladu...

tablete? to je najbolje što su stvorili. droga je najbolja stvar da bi se preživjelo.

Draga Azzura,
tako izgleda i moja depra. I ja imam sve u životu,kao što si sama rekla, i materijalno i nematerijalno, ali imam i depresiju. Ona poništava sve ovo što imam jer u biti nemam ništa kada imam nju.
Vraća se već godinama i nikako da odustane, moj život pretvara u borbu za preživljavanje, iščupa mi dušu i zgazi ju kao truli list. Radi što hoće. Dođe kad hoće i ode kad hoće. A, ja živim u strepnji kada će opet napasti i hoću li je čime izazvati. Slavim dane kada je nema, hvalim Boga što me oslobodio te zle beštije i s radošću grlim svaki novi dan bez nje.
A, onda opet dođe, nekad tiho i podmuklo, a nekad naglo kao uragan udari i sruši me. Opet sam biljka. Opet vegetiram i opet molim Boga da me iščupa iz njenih kandži.
Je li to život? Ne, nije. To je pakao. Kada imaš sve, a nemaš ništa.

[jedan-od]

zveki 97 kaže:

Draga Azzura,
tako izgleda i moja depra. I ja imam sve u životu,kao što si sama rekla, i materijalno i nematerijalno, ali imam i depresiju. Ona poništava sve ovo što imam jer u biti nemam ništa kada imam nju.
Vraća se već godinama i nikako da odustane, moj život pretvara u borbu za preživljavanje, iščupa mi dušu i zgazi ju kao truli list. Radi što hoće. Dođe kad hoće i ode kad hoće. A, ja živim u strepnji kada će opet napasti i hoću li je čime izazvati. Slavim dane kada je nema, hvalim Boga što me oslobodio te zle beštije i s radošću grlim svaki novi dan bez nje.
A, onda opet dođe, nekad tiho i podmuklo, a nekad naglo kao uragan udari i sruši me. Opet sam biljka. Opet vegetiram i opet molim Boga da me iščupa iz njenih kandži.
Je li to život? Ne, nije. To je pakao. Kada imaš sve, a nemaš ništa.

Ovo je odličan opis. Kao da sam i ja to pisao. I uz antidepresive nikad ne znam kad će lupiti. Dođe bez najave, drži jedno vrijeme i onda malo pusti.
Danas mi je prvi dan nakon nekih 2-3 tjedna da mogu reći da mi je malo bolje.
Baš to - to nije život već preživljavanje od napadaja do napadaja.
Čim lupi depresija odmah dolaze suicidalne misli, apetit na nuli. I svako malo takva borba.
Ne mogu naći uzrok napada niti predvidjeti kad će se to desiti. Da to mogu možda bih uspio nešto napraviti.
Zna se desiti da sjedim, nešto radim ili slično i sad sam Ok i onda za 5 minuta samo osjetim stari osječaj udara i dalje samo mogu buljiti u prazno i nadati se da me nitko ništa neće pitati. Ali, naravno, prestanak se nikad ne desi za 5 minuta već se uvijek razvuče danima.
Baš ću slijedeći put kad budem išao kod psihijatra pitati da li se depresija uopće može izliječiti ili se samo drži pod nekom kontrolom.
To sam već jednom pitao na ovoj temi, ali nisam dobio neki jasan odgovor, pa ću pitati stručnjaka u tom području.
Mi smo najbolji primjer da novac i materijalno nije uvjet da si sretan u životu.
OK, volio bih da svi imaju novca za barem neki recimo "normalan" život jer znam da je mučenje i kad nemaš ništa.
Ali, opet možeš imati sve i nešto takvo kao depresija ti napravi "pakao" od života.
Vrijeme je da prestanem filozofirati.

[F.A.Q]

depra je strasno iscrpljujuca .. uzas i strava .. samo je neke zesce situacije koje bi svatko zdrav izbjegavao uspij malo skulirati ali kad carica depra dodje onda je tu koliko njoj pase mamicu joj ljubim .. sva sreca nakon par godina sam skupio dovoljno frustracija da se tijekom deprimiranja uspijem malo sabrat bar da pojedem i tak .. sprdam se malo sa svim .. al je stvarno ljiga od stanja .. niemres ju ni z aglavu ni za rep .. mos se samo migoljit ak ti dopusti i cekat da prodje ...

suicidalne misli treba obavezno ignorirati .. prelako se mozak zavara u tim stanjim a.. stvarno bude poslije ono .. hbeot e.. za ne povjerovat .. a u tim trenucim se cini .. usudio bi se reci kao najbanalnije razmisljanje .. ma bjeste ljudi .. nedajte se

[zveki 97]

jedan-od kaže:

Ovo je odličan opis. Kao da sam i ja to pisao. I uz antidepresive nikad ne znam kad će lupiti. Dođe bez najave, drži jedno vrijeme i onda malo pusti.
Danas mi je prvi dan nakon nekih 2-3 tjedna da mogu reći da mi je malo bolje.
Baš to - to nije život već preživljavanje od napadaja do napadaja.
Čim lupi depresija odmah dolaze suicidalne misli, apetit na nuli. I svako malo takva borba.
Ne mogu naći uzrok napada niti predvidjeti kad će se to desiti. Da to mogu možda bih uspio nešto napraviti.
Zna se desiti da sjedim, nešto radim ili slično i sad sam Ok i onda za 5 minuta samo osjetim stari osječaj udara i dalje samo mogu buljiti u prazno i nadati se da me nitko ništa neće pitati. Ali, naravno, prestanak se nikad ne desi za 5 minuta već se uvijek razvuče danima.
Baš ću slijedeći put kad budem išao kod psihijatra pitati da li se depresija uopće može izliječiti ili se samo drži pod nekom kontrolom.
To sam već jednom pitao na ovoj temi, ali nisam dobio neki jasan odgovor, pa ću pitati stručnjaka u tom području.
Mi smo najbolji primjer da novac i materijalno nije uvjet da si sretan u životu.
OK, volio bih da svi imaju novca za barem neki recimo "normalan" život jer znam da je mučenje i kad nemaš ništa.
Ali, opet možeš imati sve i nešto takvo kao depresija ti napravi "pakao" od života.
Vrijeme je da prestanem filozofirati.

Mislim da, nažalost, ni od njega nećeš dobiti neki jasan odgovor. I ja sam pitala i zapitkivala godinama, do odgovora sam došla sama, poučena vlastitim iskustvom jednim dijelom, a drugi dio odgovora sam dobila od psihijatra. Dakle, i depresija, kao uostalom sve druge bolesti, varira od slučaja do slučaja. Netko ima samo jednu jedinu epizodu u životu i ne vrati mu se nikada više, a nekome se vraća u upornim epizodama. Ni jedan psihijatar ne može sa sigurnošću reći hoće li se vratiti ili ne jer pravila nema. Tvoje pitanje je može li se u potpunosti izliječiti i nikada se više ne vratiti. Mišljenja sam da se može liječiti i izliječiti svaka epizoda koja se javi, ali da se ne može u potpunosti prevenirati sljedeća epizoda. Ako si, nažalost, sklon tome da ti se depresija vraća (a u tu skupinu pripadam i ja) onda će se vraćati. Koliko puta, kojom jačinom i dužinom, nitko ne može predvidjeti. Za vjerovati je da će njezina učestalost i jačina napada biti slabije ako se liječiš. Jedina utjeha je da se svaka epizoda pojedinačno može izliječiti. Ne može se izliječiti na način da se ne vrati nikada više. To je ono što sam ja naučila i s čime živim. Nije lako, zapravo, znaš i sam koliko je teško, ali moramo se boriti. Meni je jedino žao što nema neko Društvo za oboljele od depresije gdje bi se mogli sastajati i pružati si medjusobnu podršku jer bi na taj način mogli podijeliti bol, ali i radost i nadu u izlječenje. Takva društva postoje za druge bolesti koju su kronične i ozbiljno narušavaju kvalitetu života, pa bi bilo lijepo da postoji i jedno takvo za nas depresivce. Uglavnom, ako ti nešto znači, razumijem te u potpunosti, dijelim tvoju sudbinu i bodrim te s vjerom da dolaze bolji dani za nas. Vjera je jedino što nam ostaje i nju ne smijemo izgubiti.