Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[vikica2]

Bok svima,

nedavno sam otkrila da imam OPK prejedanja, e sad zeljela bih se vratit u normalu skinut kile i rijestit zasto jedem a ono kaj osjetim da mi u tome treba potpora, slicni ljudi, oni koji su uspijeli i onih koji su spremni raditi na sebi na svim nivoima da to srede kako im zivot ne bi prosao u jedem -ne jedem... trenutno sve istrazujem i vidim da ima dosta onih koji su kroz grupe bili bolje, gledam i hipnoterapije i razne psihoterapije... tako da ja sam OPET odlucila PONOVO a ako je jos netko tu tko ide NANOVO ISPOCETKA mozemo svi skupa probat i biti si potpora i pratit se kroz dane i mjesece ) ne zelim da mi prodje jos jedna godina ovako kao ove do sada ...

Bye

[zoki89]

Sigurno će ti pomoći okruživanje s ljudima koji su već uspjeli I istraživanje je dobar pristup, jer svako znanje pomaže.

Samo postepeno napreduj. Nemoj si davati nerealna očekivanja i forsirati se. Ako se osjećaš ugodno i bude relativno lako, nove navike će zaživjeti tokom par mjeseci i biti ćeš sve bolje

[prettyugly]

bok ljudi, nije me dugo bilo a imala sam razloga za to. sto da vam kazem... u mom zivotu puno promjena, i dalje hodam na terapije (cak i pojacano), iz mjeseca u mjesec nove stvari, uspjela sam si dosta popraviti materijalnu situaciju, odradila razna usavrsavanja i edukacije sto sam i zeljela. obiteljski odnosi znatno bolji. da vam se javim, ponukao me trenutak od prije pola sata, jednostavno sam pala u ocaj jer unatoc svemu sto sam prosla i ucinila u zadnje dvije godine nisam uspjela smrsaviti koliko bih htjela, prestala sam se prejedati u ogromnim kolicinama, ali i dalje se borim s obrocima koji su mozda na redovitoj bazi 30% preveliki za mene, iako zdravi i redoviti, tako da vrlo tesko skidam ovo sto sam u prejedanju natukla.
problem je i sto sam krenula s rezimom zdravog mrsavljenja na ljeto uz brojanje kalorija, no oko listopada pa sve do blagdana poklekla i opet se malo opustila, tako da sam u novu godinu usla opet pola broja-broj veca (znaci vratila sam skoro sve sto sam od ljeta skinula na rezimu).
jednostavno nemam zivaca racunati kalorije toliko, uz sve druge obaveze jako me to opterecuje i nije za mene, stvara mi osjecaj zatvora i stege koji ne volim (i koji me cesto dovodio do kompulzivnog jedenja) tako da sam sad u potrazi za drugacijim rjesenjima, i sto je najbitnije - cjelozivotno odrzivim.

nakon sto me obasuo ocaj, napravila sam popis sto sam sve postigla u zadnje dvije godine, i stvarno je tu puno velikih stvari, od rjesavanja odnosa na sve strane, samousavrsavanja, edukacije, novog posla, novih znanja, velikih promjena i sokova je tu bilo, ali sve sam uspjesno prebrodila, dapace, vrlo uspjesno, ostala sam cvrsto na nogama i stovise, omogucila si normalan zivot usred ove krize. jedino sto nisam uspjela je mrsavljenje onako kako bih htjela, stalno razmisljam o debi i tom odnosu prema hrani koji me prati citavog zivota, i muci. pronasla sam stare slike, iz perioda u kojem sam sebi bila uzasno debela, a izgledam gotovo idealne tezine kad se danas gledam, s plus 10 kila.
najgore je sto sam se tih dana zaklinjala da cu postati vitkija, no evo gdje sam zavrsila - ne da nisam postaal vitkija vec sam jos i deblja, a od tada sam skoro kontinuirano na nekim programima. uzas, i to je grozno za psihu.
kad pricam s psihijatrom i dalje ne pricamo o jedenju i kilama, on misli da je to sporedno za mene, i tek pitanje 'navike i rutine'. znam da je u pravu, ali ja to ne vidim tako. s druge strane uz njegovu pomoc savladala sam toliko drugih problema. zivot me bas lijepo nasamario, jer sam prije 2,5 godine krenula na terapije kako bi smrsavila i smanjila pretjerano hranjenje, i bas me tada zadesilo puno zivotnih nedaca i svu sam energiju utrosila da se s njima izborim.
nenormalno prejedanje je koa sto sam rekla nestalo, ali ja i dalje uz hranu vezem mnoge dobre osjecaje i utjehu, pa cesto pravim vece porcije i uzimam tanjur vise, iako mi nije potreban. znaci ciklusi gladi i prejedanja pretvorili su se u redovite (pre)velike obroke sto nije rjesenje s kojim sam najsretnija, ali mozda je nekakav pocetak.

usto, prozivljavam nekakvu vrstu regresije, ceste emocionalne povratke u svoj prosli zivot, sanjam davne ljude i dogadjaje i ponovo probavljam emocionalne povrede, usla sam dakle u neki period psihickog ciscenja i ne znam kako ce zavrsiti.
eto, tko bi rekao da to tako dugo traje, da se toliko toga dogadja, da je hrpa smeca neociscena i da stalno dolazi novo, ali ocito ne ide drugacije.
ja cu se i dalje truditi, jer trudim se tolike godine (na krive nacine doduse), pa nema razloga da sada odustanem od sebe.

[prettyugly]

Lo lee ta kaže:

Zatim, što se tiče sporta, razočarana sam. Od 5-og mjeseca ove godine intenzivno se bavim tjelovježbom- svakodnevno, sa školovanim trenerom. Ne da sam izgubila kile, nego sam dobila dvije. Odustajem od toga, bacanje novaca i gubitak vremena. Totalno sam demotivirana i ljuta.

ja te razumijem, nazalost, o sportu kao sredstvu mrsavljenaj sam promijenila misljenje.
mislim da je sport nuzan i bitan za sklad uma i tijela i najvaznije dobru psihu, i treba se njime baviti radi tih razloga, no za mrsavljenje ne pomaze ako ujedno ne smanjis unos hrane.
jos je gore po nas, ovisne o emocionalnih vrtlozima, i toliko izmucene vagom, dijetama, dobicima, gubicima, velika je frustracija kad mislis da radis nesto dobro a zavrsavas sasvim pogresno. toliko puta mi se to desilo.
ja uglavnom treniram vikendom malo intenzivnije vani na zraku, puno hodanja uzbrdo, preko tjedna se trudim sto vise hodati po gradu, sto manje auto, to mi je vec pola godine uslo u naviku, i ne moze mi dan proci bez da se brzo prosecem barem pola sata, ali kao sto vidis, i dalje se borim s kilama, no trenutno ne vidim nacina da ubacim dodatne treninge jer nemam vremena, jedino da hodanje zamijenim trcanjem, no sto ako mi se budu smijali po kvartu
zato sad trazim nacin da smanjim kalorijski unos, jer mi se svaki dodatni zalogaj odmah lijepi.smanjiti sjedenje ne mogu jer zaradjujem na taj nacin,i dala bi sve da mogu to nekako raditi u pokretu, ali nije moguce.

stoga, sto sam htjela reci - svakako se nastavi kretati, ali mozda bi se trebala prestati na to oslanjati kao na jedino rjesenje jer to nije moguce.

[AnnaKarina]

prettyugly kaže:

ja te razumijem, nazalost, o sportu kao sredstvu mrsavljenaj sam promijenila misljenje.
mislim da je sport nuzan i bitan za sklad uma i tijela i najvaznije dobru psihu, i treba se njime baviti radi tih razloga, no za mrsavljenje ne pomaze ako ujedno ne smanjis unos hrane.
jos je gore po nas, ovisne o emocionalnih vrtlozima, i toliko izmucene vagom, dijetama, dobicima, gubicima, velika je frustracija kad mislis da radis nesto dobro a zavrsavas sasvim pogresno. toliko puta mi se to desilo.
ja uglavnom treniram vikendom malo intenzivnije vani na zraku, puno hodanja uzbrdo, preko tjedna se trudim sto vise hodati po gradu, sto manje auto, to mi je vec pola godine uslo u naviku, i ne moze mi dan proci bez da se brzo prosecem barem pola sata, ali kao sto vidis, i dalje se borim s kilama, no trenutno ne vidim nacina da ubacim dodatne treninge jer nemam vremena, jedino da hodanje zamijenim trcanjem, no sto ako mi se budu smijali po kvartu
zato sad trazim nacin da smanjim kalorijski unos, jer mi se svaki dodatni zalogaj odmah lijepi.smanjiti sjedenje ne mogu jer zaradjujem na taj nacin,i dala bi sve da mogu to nekako raditi u pokretu, ali nije moguce.

stoga, sto sam htjela reci - svakako se nastavi kretati, ali mozda bi se trebala prestati na to oslanjati kao na jedino rjesenje jer to nije moguce.

Kad je gubitak kilograma u pitanju nije samo bitno da smanjiš unos hrane, kalorija, redovito se baviš tjelovježbom, već i metabolizam, da li je brz ili spor. Kod mršavih ljudi je jako brz i zato mogu jesti koliko god hrane žele, neovisno da li je to brza hrana puna masti ili brdo povrća, dok ljudi sa sporim metabolizmom moraju uložiti više truda oko gubitka i održavati unos hrane u skladu s primjerenim brojem kalorija po danu.
Dobro ti ide i samo tako nastavi, usput prouči malo na koje sve načine možeš ubrzati metabolizam.

[prettyugly]

AnnaKarina kaže:

Kad je gubitak kilograma u pitanju nije samo bitno da smanjiš unos hrane, kalorija, redovito se baviš tjelovježbom, već i metabolizam, da li je brz ili spor. Kod mršavih ljudi je jako brz i zato mogu jesti koliko god hrane žele, neovisno da li je to brza hrana puna masti ili brdo povrća, dok ljudi sa sporim metabolizmom moraju uložiti više truda oko gubitka i održavati unos hrane u skladu s primjerenim brojem kalorija po danu.
Dobro ti ide i samo tako nastavi, usput prouči malo na koje sve načine možeš ubrzati metabolizam.

hvala, ali ne znam na sto mislis kad kazes da sam dobro krenula, ja se rekreacijom vise-manje bavim vec 15-ak godina (uz povremene pauze od nekoliko mjeseci), znaci, uvijek je tu nesto, bilo je i konkretnog treniranja, ili barem brzih setnji, bicikla, hikinga, trenutno 'samo' hodam, ali i to je nesto.
ono sto me muci je kako smanjiti unos hrane. za metabolizam vjerojatno imas pravo, moj je ocito vrlo spor jer se moram jako, jako puno kretati i vrlo naporno, satima trenirati skoro svaki dan da bi se mogla opustiti u hrani, drugacije ne ide, cim treniram manje ili umjerenije, vrlo mi je lako nabiti kile, a kamoli tek kad ne treniram nista.
primjer, prije neko vrijeme sam 3-4 puta tjedno trcala po 45 minuta, i nisam skinula NISTA, a trcala sam nekoliko mjeseci i cak vrlo brzo dosla i do neke ok kilometraze. cak sam zavoljela trcanje tada, ali me stagnacija u kilama toliko frustrirala da sam prestala s njime.. dodje dan kada ti se jednom ne da, ili pada kisa, onda si mislis, pa ne moram ni ici kad ionako nema koristi, i malo pomalo skroz prestala.
glede ubrzavanja, pa ne znam, pijem kavu, uzimam guaranu, djumbira dosta, ljuto, no problem je sto mi je posao sjedilacki, uredski, i ne mogu to mijenjati trenutno, niti zelim, jer obozavam to sto radim i donosi mi dobar novac sto je za mene vrlo bitno jer sam imala dosta dugova koje sad placam konacno, no, mislim da me tih 8+ sati unisti, i da mi je na kraju radnog dana metabolizam spor kao u slona i da sve sto jedem odleti odma u salo, a ne mogu si prisutiti da radim i sjedim krace... iako bi iskreno to voljela. prosli posao bio mi je stalno na nogama i u pokretu, skoro nikad ured, i to je sjecam se bilo puno bolje, debljala se jesam, ali ne brzo kao sada, tako da moram naci neki nacin da u pola sata-sat koji mi dnevno ostanu pokusam ubrzati stvari.

ono na sto hocu ovime ukazati je upravo to da samo sport ljudima poput nas nije dovoljan, sto mnogi ne kuze, dakle dobar je, vazan je i ne moze se bez njega, najvise zbog psihe, ali nije dovoljan, treba mijenjati stvari na svim razinama za uspjeh, sami odlasci na treninge ne pomazu, ja sam zivi primjer.

[AnnaKarina]

prettyugly kaže:

hvala, ali ne znam na sto mislis kad kazes da sam dobro krenula, ja se rekreacijom vise-manje bavim vec 15-ak godina (uz povremene pauze od nekoliko mjeseci), znaci, uvijek je tu nesto, bilo je i konkretnog treniranja, ili barem brzih setnji, bicikla, hikinga, trenutno 'samo' hodam, ali i to je nesto.
ono sto me muci je kako smanjiti unos hrane. za metabolizam vjerojatno imas pravo, moj je ocito vrlo spor jer se moram jako, jako puno kretati i vrlo naporno, satima trenirati skoro svaki dan da bi se mogla opustiti u hrani, drugacije ne ide, cim treniram manje ili umjerenije, vrlo mi je lako nabiti kile, a kamoli tek kad ne treniram nista.
primjer, prije neko vrijeme sam 3-4 puta tjedno trcala po 45 minuta, i nisam skinula NISTA, a trcala sam nekoliko mjeseci i cak vrlo brzo dosla i do neke ok kilometraze. cak sam zavoljela trcanje tada, ali me stagnacija u kilama toliko frustrirala da sam prestala s njime.. dodje dan kada ti se jednom ne da, ili pada kisa, onda si mislis, pa ne moram ni ici kad ionako nema koristi, i malo pomalo skroz prestala.
glede ubrzavanja, pa ne znam, pijem kavu, uzimam guaranu, djumbira dosta, ljuto, no problem je sto mi je posao sjedilacki, uredski, i ne mogu to mijenjati trenutno, niti zelim, jer obozavam to sto radim i donosi mi dobar novac sto je za mene vrlo bitno jer sam imala dosta dugova koje sad placam konacno, no, mislim da me tih 8+ sati unisti, i da mi je na kraju radnog dana metabolizam spor kao u slona i da sve sto jedem odleti odma u salo, a ne mogu si prisutiti da radim i sjedim krace... iako bi iskreno to voljela. prosli posao bio mi je stalno na nogama i u pokretu, skoro nikad ured, i to je sjecam se bilo puno bolje, debljala se jesam, ali ne brzo kao sada, tako da moram naci neki nacin da u pola sata-sat koji mi dnevno ostanu pokusam ubrzati stvari.

ono na sto hocu ovime ukazati je upravo to da samo sport ljudima poput nas nije dovoljan, sto mnogi ne kuze, dakle dobar je, vazan je i ne moze se bez njega, najvise zbog psihe, ali nije dovoljan, treba mijenjati stvari na svim razinama za uspjeh, sami odlasci na treninge ne pomazu, ja sam zivi primjer.

Pod tim da si dobro krenula je vježbanje koje si spomenula ranije, a i problemi za koje sama shvaćaš da postoje, i trebaju biti promijenjeni.
Dnevni unos hrane po kalorijama za žene možeš bazirano na svojoj visini i težini izračunati na internetu, piše kako. Kombiniraj to s vježbanjem, jer nažalost samo hodanje nije opcija. Zvuči teško i nerealno, ali vjeruj mi da nije.

[prettyugly]

AnnaKarina kaže:

Pod tim da si dobro krenula je vježbanje koje si spomenula ranije, a i problemi za koje sama shvaćaš da postoje, i trebaju biti promijenjeni.
Dnevni unos hrane po kalorijama za žene možeš bazirano na svojoj visini i težini izračunati na internetu, piše kako. Kombiniraj to s vježbanjem, jer nažalost samo hodanje nije opcija. Zvuči teško i nerealno, ali vjeruj mi da nije.

nije brojanje kalorija za mene. probala sam vise puta, izdrzala vise mjeseci ali uvijek prestala, preveliku mi to stvori stegu, ne zelim tako zivjeti. lakse mi je gladovati nego racunati brojeve , shvacas li me nesto u meni se bori protiv toga, nije prirodno ni normalno, normalnije mi je preskociti obrok nego racunati brojke kod svakog.
mozda zvuci kao izgovor ali meni to stvarno upropastava psihu, na onoj dubljoj razini osjecam to kao okov, jer sam imala puno okova i ogranicenja u obitelji, i ne mogu podnijeti i ovakvu vrstu okova, a hrana je moj kanal kroz koje izbija moja duboka frustracija.
najdulje sam izdrzala (kad se osvrnem) u nekim shemama u kojima nisam imala osjecaj uskracenosti vec zadovoljstva, primjerice 'smijem jesti sve, ali umjereno', ili 'smijem pojesti cijeli tanjur, ali manji' znaci umjesto da se koncentriram na ono sto ne smijem, moram se usmjeriti na ono sto smijem, i to je nesto sto pokusavam pronaci sada. pokusat cu i naci jos neki trening u kojem 100% uzivam, da ga shvatim kao veselje a ne kao 'odradu' i 'stegu'. drugacije kod mene ne ide.
stega me dovela tu gdje jesam i do ovog uzasnog psihickog stanja.

[AnnaKarina]

prettyugly kaže:

nije brojanje kalorija za mene. probala sam vise puta, izdrzala vise mjeseci ali uvijek prestala, preveliku mi to stvori stegu, ne zelim tako zivjeti. lakse mi je gladovati nego racunati brojeve , shvacas li me nesto u meni se bori protiv toga, nije prirodno ni normalno, normalnije mi je preskociti obrok nego racunati brojke kod svakog.
mozda zvuci kao izgovor ali meni to stvarno upropastava psihu, na onoj dubljoj razini osjecam to kao okov, jer sam imala puno okova i ogranicenja u obitelji, i ne mogu podnijeti i ovakvu vrstu okova, a hrana je moj kanal kroz koje izbija moja duboka frustracija.
najdulje sam izdrzala (kad se osvrnem) u nekim shemama u kojima nisam imala osjecaj uskracenosti vec zadovoljstva, primjerice 'smijem jesti sve, ali umjereno', ili 'smijem pojesti cijeli tanjur, ali manji' znaci umjesto da se koncentriram na ono sto ne smijem, moram se usmjeriti na ono sto smijem, i to je nesto sto pokusavam pronaci sada. pokusat cu i naci jos neki trening u kojem 100% uzivam, da ga shvatim kao veselje a ne kao 'odradu' i 'stegu'. drugacije kod mene ne ide.
stega me dovela tu gdje jesam i do ovog uzasnog psihickog stanja.

Oh, najlakše je reći 'gladovat ću', ali tu počinju još veći problemi, a psiha pati, točnije ti. Gladovanje ti neće pomoći, samo će ti još više naštetiti, dok jednog dana ne shvatiš da si izgubila samu sebe, i više ne znaš što je ispravno, što nije. Trenutno hranu shvaćaš i vidiš kao neprijatelja, potrebno je pomiriti se i shvatiti da je hrana dio tvog života, i nešto što je svima potrebno. Prilagodi se njoj i ona će tebi, bez iskorištavanja. Kažeš ne broje ti se kalorije, razumijem te, ali na taj način sabotiraš sama sebe, želiš li biti bolje ili ne? Vidim da želiš, a to nitko drugi ne može umjesto tebe, jednom kada počneš s time više neće dolaziti do misli ''ne da mi se brojati'', već ćeš stvoriti naviku, i načunanje neće biti potrebno. S vremenom će se tvoje tijelo i organizam naviknuti na određeni broj, i osjetit ćeš koliko ti je hrane zbilja potrebno a da pri tom ne prelaziš nikakvu granicu.

[prettyugly]

nisam rekla da planiram gladovati, uopce, samo da mi je cak i to lakse nego brojanje
al kuzim savjet, i hvala.

[zoki89]

prettyugly kaže:

bok ljudi, nije me dugo bilo a imala sam razloga za to. sto da vam kazem... u mom zivotu puno promjena, i dalje hodam na terapije (cak i pojacano), iz mjeseca u mjesec nove stvari, uspjela sam si dosta popraviti materijalnu situaciju, odradila razna usavrsavanja i edukacije sto sam i zeljela. obiteljski odnosi znatno bolji.

Čestitam ti na brojnim pozitivnim promjenama Budi ponosna na sebe.

prettyugly kaže:

da vam se javim, ponukao me trenutak od prije pola sata, jednostavno sam pala u ocaj jer unatoc svemu sto sam prosla i ucinila u zadnje dvije godine nisam uspjela smrsaviti koliko bih htjela, prestala sam se prejedati u ogromnim kolicinama, ali i dalje se borim s obrocima koji su mozda na redovitoj bazi 30% preveliki za mene, iako zdravi i redoviti, tako da vrlo tesko skidam ovo sto sam u prejedanju natukla.

Pokušaj sa više manjih obroka tokom dana. I izbjegni hranu 2 do 3 sata prije spavanja. Također uzimaj čim više zdravih grickalica. Nije isto pojesti 3 jabuke ili zdjelicu čipsa

Također može pomoći zasitna hrana, kao što su jaja koja mogu smanjiti apetit tokom cijelog dana.

prettyugly kaže:

problem je i sto sam krenula s rezimom zdravog mrsavljenja na ljeto uz brojanje kalorija, no oko listopada pa sve do blagdana poklekla i opet se malo opustila, tako da sam u novu godinu usla opet pola broja-broj veca (znaci vratila sam skoro sve sto sam od ljeta skinula na rezimu).
jednostavno nemam zivaca racunati kalorije toliko, uz sve druge obaveze jako me to opterecuje i nije za mene, stvara mi osjecaj zatvora i stege koji ne volim.

Tvoja reakcija je normalna To zaista jest naporno i dosadno. Gledaj ovo sa pozitivne strane. Upravo si isprobala jedan krivi pristup i eliminirala ga. Što znači da si korak bliže boljim pristupima i uspjehu.

Si probala s korištenjem manjih tanjura? Čitao sam neka istraživanja da na njih stane manje hrane, pa i manje pojedemo. I nipošto nemoj gledati tv dok jedeš.

prettyugly kaže:

kad pricam s psihijatrom i dalje ne pricamo o jedenju i kilama, on misli da je to sporedno za mene, i tek pitanje 'navike i rutine'. znam da je u pravu, ali ja to ne vidim tako. s druge strane uz njegovu pomoc savladala sam toliko drugih problema. zivot me bas lijepo nasamario, jer sam prije 2,5 godine krenula na terapije kako bi smrsavila i smanjila pretjerano hranjenje, i bas me tada zadesilo puno zivotnih nedaca i svu sam energiju utrosila da se s njima izborim.

Super je da ti pomaže, ali neke odluke moraš donositi i ti, a ne samo on. Ako želiš pričati o tome, reci da je sad vrijeme. Da ti to neda mira tokom dana i da želiš popričati o tome. Neće moći skrenuti temu.

prettyugly kaže:

nenormalno prejedanje je koa sto sam rekla nestalo, ali ja i dalje uz hranu vezem mnoge dobre osjecaje i utjehu, pa cesto pravim vece porcije i uzimam tanjur vise, iako mi nije potreban. znaci ciklusi gladi i prejedanja pretvorili su se u redovite (pre)velike obroke sto nije rjesenje s kojim sam najsretnija, ali mozda je nekakav pocetak.

Nisam siguran da li će djelovati, ali pokušaj si pustiti neku dobru glazbu dok jedeš. Teško je razmišljati o negativnim mislima i emocijama dok igra vedra glazba, pa ti to može pomoći da ne jedeš iz emocionalne utjehe.

Naravno, misli i emocije moraš izražavati. Stoga traži razne načine za to. Razgovori sa psihijatrom su super, no dobro je imati nešto uz to. Pisanje, umjetnost, razgovori sa prijateljima itd. Čim brže odbaciš sve potisnuto, lakše ćeš se oporaviti. Samo što to nije uvijek ugodno.

prettyugly kaže:

usto, prozivljavam nekakvu vrstu regresije, ceste emocionalne povratke u svoj prosli zivot, sanjam davne ljude i dogadjaje i ponovo probavljam emocionalne povrede, usla sam dakle u neki period psihickog ciscenja i ne znam kako ce zavrsiti.

To je dobro Radi se upravo o tome što sam gore pričao. Izbacuješ iz sebe sve potisnuto.

prettyugly kaže:

eto, tko bi rekao da to tako dugo traje, da se toliko toga dogadja, da je hrpa smeca neociscena i da stalno dolazi novo, ali ocito ne ide drugacije.
ja cu se i dalje truditi, jer trudim se tolike godine (na krive nacine doduse), pa nema razloga da sada odustanem od sebe.

Nije lako, al bitno je da napreduješ iz dana u dan Samo tako nastavi.

prettyugly kaže:

trcala sam nekoliko mjeseci i cak vrlo brzo dosla i do neke ok kilometraze. cak sam zavoljela trcanje tada, ali me stagnacija u kilama toliko frustrirala da sam prestala s njime.. dodje dan kada ti se jednom ne da, ili pada kisa, onda si mislis, pa ne moram ni ici kad ionako nema koristi, i malo pomalo skroz prestala.

To je problem sa aktivnostima izvan kuće. Promjene u vremenu lako utječu na odustajanje. Zato probaj pronaći i nešto što možeš raditi u vlastitoj sobi, u teretani ili negdje drugdje.

I razmisli što bi tebi bilo zabavno. Strast uvijek olakšava bavljenje aktivnostima

[ljiljanalji]

prettyugly kaže:

bok ljudi, nije me dugo bilo a imala sam razloga za to. sto da vam kazem... u mom zivotu puno promjena, i dalje hodam na terapije (cak i pojacano), iz mjeseca u mjesec nove stvari, uspjela sam si dosta popraviti materijalnu situaciju, odradila razna usavrsavanja i edukacije sto sam i zeljela. obiteljski odnosi znatno bolji. da vam se javim, ponukao me trenutak od prije pola sata, jednostavno sam pala u ocaj jer unatoc svemu sto sam prosla i ucinila u zadnje dvije godine nisam uspjela smrsaviti koliko bih htjela, prestala sam se prejedati u ogromnim kolicinama, ali i dalje se borim s obrocima koji su mozda na redovitoj bazi 30% preveliki za mene, iako zdravi i redoviti, tako da vrlo tesko skidam ovo sto sam u prejedanju natukla.
problem je i sto sam krenula s rezimom zdravog mrsavljenja na ljeto uz brojanje kalorija, no oko listopada pa sve do blagdana poklekla i opet se malo opustila, tako da sam u novu godinu usla opet pola broja-broj veca (znaci vratila sam skoro sve sto sam od ljeta skinula na rezimu).
jednostavno nemam zivaca racunati kalorije toliko, uz sve druge obaveze jako me to opterecuje i nije za mene, stvara mi osjecaj zatvora i stege koji ne volim (i koji me cesto dovodio do kompulzivnog jedenja) tako da sam sad u potrazi za drugacijim rjesenjima, i sto je najbitnije - cjelozivotno odrzivim.

nakon sto me obasuo ocaj, napravila sam popis sto sam sve postigla u zadnje dvije godine, i stvarno je tu puno velikih stvari, od rjesavanja odnosa na sve strane, samousavrsavanja, edukacije, novog posla, novih znanja, velikih promjena i sokova je tu bilo, ali sve sam uspjesno prebrodila, dapace, vrlo uspjesno, ostala sam cvrsto na nogama i stovise, omogucila si normalan zivot usred ove krize. jedino sto nisam uspjela je mrsavljenje onako kako bih htjela, stalno razmisljam o debi i tom odnosu prema hrani koji me prati citavog zivota, i muci. pronasla sam stare slike, iz perioda u kojem sam sebi bila uzasno debela, a izgledam gotovo idealne tezine kad se danas gledam, s plus 10 kila.
najgore je sto sam se tih dana zaklinjala da cu postati vitkija, no evo gdje sam zavrsila - ne da nisam postaal vitkija vec sam jos i deblja, a od tada sam skoro kontinuirano na nekim programima. uzas, i to je grozno za psihu.
kad pricam s psihijatrom i dalje ne pricamo o jedenju i kilama, on misli da je to sporedno za mene, i tek pitanje 'navike i rutine'. znam da je u pravu, ali ja to ne vidim tako. s druge strane uz njegovu pomoc savladala sam toliko drugih problema. zivot me bas lijepo nasamario, jer sam prije 2,5 godine krenula na terapije kako bi smrsavila i smanjila pretjerano hranjenje, i bas me tada zadesilo puno zivotnih nedaca i svu sam energiju utrosila da se s njima izborim.
nenormalno prejedanje je koa sto sam rekla nestalo, ali ja i dalje uz hranu vezem mnoge dobre osjecaje i utjehu, pa cesto pravim vece porcije i uzimam tanjur vise, iako mi nije potreban. znaci ciklusi gladi i prejedanja pretvorili su se u redovite (pre)velike obroke sto nije rjesenje s kojim sam najsretnija, ali mozda je nekakav pocetak.

usto, prozivljavam nekakvu vrstu regresije, ceste emocionalne povratke u svoj prosli zivot, sanjam davne ljude i dogadjaje i ponovo probavljam emocionalne povrede, usla sam dakle u neki period psihickog ciscenja i ne znam kako ce zavrsiti.
eto, tko bi rekao da to tako dugo traje, da se toliko toga dogadja, da je hrpa smeca neociscena i da stalno dolazi novo, ali ocito ne ide drugacije.
ja cu se i dalje truditi, jer trudim se tolike godine (na krive nacine doduse), pa nema razloga da sada odustanem od sebe.

Dukan, na početku se i dalje prejedas, samo dozvoljenih namirnica, dukan hljebova, kolača pudinga šunke purece sira, koka kole zero onda počinješ mršaviti i pomalo prestaješ jesti i vraća ti se osmjeh na lice. Ja sam sa Dukanom našla svoj mir, za 5 mjeaeci skinula oko 15kg i sad dišem. Jos uvijek se držim faze mršavljenja jer se bojim preći u stabilizicaju, i nemam vremena trenutno za nju...

[prettyugly]

zoki, hvala na korisnim savjetima oko hrane, razmislicu i pokusati vidjeti sto mi pase. drago mi je da me razumijes oko brojanja kalorija, to je stvarno uzas. sto se tice aktivnosti meni pase sve sto nije fiksirano vremenski (ne volim kada taj i taj dan moram biti tu i tu) vec se puno lakse drzim aktivnosti koje mogu raditi bilo kada. znaci, ako znam da moram izaci na trcanje bilo kad u danu, kad mi pase- to mi je puno lakse nego znati da mogu na nekakav aerobik samo u 20h navecer i nikada vise... znaci to svakako mora biti nesto sto je fleksibilno. obozavam biti vani i sve varijante vanjske rekreacije su mi super - hodanje, rolanje, trcanje, planinarenje pogotovo, trekking i tu jedino moram pojacati tempo jer imam naviku skoro svaki dan obuci tenisice i brzo hodati. sto se tice zime, probala sam lani i skijati i jako mi se dopalo, iako sam jos malo nespretna i u skijaskom odijelu izgledam jos deblje - znam uzasno glup razlog, ali shvacate kada imas ovako sjeban mozak kao mi s poremecajima u prehrani, tako da sam bila 2x, ali jako bi voljela nauciti solidno skijati jer sam sigurna da bi u tome jako uzivala, moram samo pobijediti nesigurnosti. po ljeti volim plivati. teretana mi je ok, svojedobno sam isla u nju i jako mi je popravila drzanje, no iz nekog razloga nisam ni tamo bas ustrajna, mislim da mi fali svjezeg zraka. pokusala sam doma raditi vjezbe s vlastitim tijelom, znaci sklekove, cucnjeve i slicno, nabavila sam neke knjige i naucila da su jednako efikasne kao trening utezima ako se pravilno rade, pogotovo ako imas nesto kila viska. mislim dakle da bi kod loseg vremena mogla vjezbe snage raditi doma, a cim nema kise ili slicno vani trcati. meni ne treba sunce, ne treba mi ni danje svjetlo, cak mi je i hladnoca u redu, samo ne volim blato i padaline jer su me tako naucili.. da se tada ne trci
iako, sada sam u gradu vidjela zenu koja trci, u tankoj vjetrovci i tajicama za trcanje, a vani pada ovaj mokri snijeg, pa sam se zamislila.... mozda to nije tako ni strasno.

super mi je savjet o slusanju glazbe i mislim da bi meni mogao pomoci.

ljiljana,probala sam sve dijete pa tako i Dukana, i nije mi bilo ok, ja ne volim restrikciju namirnica jer volim i jedem zbilja sve, od voca, povrca, mesa, zdravih zitarica pa i do nekog slatkisa ponekad, bolje mi je sad smanjiti kolicinu, nego izbacivati cijele grupe namirnica iz jelovnika. najdulje sam u zivotu dospjevala kada bi jela sve pomalo u nekom limitiranom obliku, ovako kako zoki kaze, tipa tri obroka na dan, jedan srednji tanjur, vise povrca, manje skroba, ne uzimati dvaput i slicno. ako bi pozeljela pojesti sladoled, pojela bi, ali bi to tretirala kao zaseban obrok, isto kao i sendvic i sl, i nikad dva, vec samo jedan. mislim da cu i sada krenuti tim putem. i nekako mi se to cini najzdravije,a to kaze i moj psihijatar koji misli da velika uskracivanja nisu dobra za mene (a izbacivanje citavih skupina namirnica je veliko uskracivanje)

s time da se ja vise ne prejedam u ovom smislu kako je postavljena ova tema, hvalabogu, sad imam 3-5 obroka dnevno, kako kada, vec dulje vrijeme, no problem je sto uvijek pojedem malo vise nego sto mi trebala, fino mi je i ukusno i ne stanem kada bi trebala vec uzmem jos malo, ako idem racunati kalorije, to je taman taj iznos koji me sprecava da tezina pocne padati. imam i odredjeni strah u glavi, bojim se da cu, ako smanjim previse unos, poceti opet prejedati se.

[gg sitna]

Meni jedino pomazu bjelancevine.. dukanova dijeta.
Izgubim potrebu za hranom,nemam napadaje,i kad prekrsim zadovoljim se malom kolicinom
Ubija apetit i nemam faze ludila.
Bjelancevine kad god mogu.

[prettyugly]

nemojte me pogresno shvatiti, ali da li itko od vas koji ste mi savjetovali dukana i brojanje kalorija (ne odnosi se na zokija) imate ikakve veze s ovim poremecajem hranjenja? pitam jel vas nisam bas vidjela na temi. nitko ovdje ne trazi obicnu dijetu vec su stvari puno kompleksnije. ako imate veze sa svime ovime, moje isprike.

[gg sitna]

prettyugly kaže:

nemojte me pogresno shvatiti, ali da li itko od vas koji ste mi savjetovali dukana i brojanje kalorija (ne odnosi se na zokija) imate ikakve veze s ovim poremecajem hranjenja? pitam jel vas nisam bas vidjela na temi. nitko ovdje ne trazi obicnu dijetu vec su stvari puno kompleksnije. ako imate veze sa svime ovime, moje isprike.

Ok,nemoj ni ti mene pogrešno shvatit,ja nisam navela ništa o sebi.

Stanje je ovakvo..
imam BPD,otrovnu mamu,zanemarivanje u djetinjstvu,zlostavljanje,nebrigu,onemogućavanje u svemu ikad,manjak samopouzdanja i sve popratne pojave tog istog.

To je sve u meni dovelo do gubitka kontrole na svim poljima,mijenjanja partnera,trošenja previše novaca u ludim shopinzima,prekomjerenog uživanja u hrani,piću,cigaretama,gledanja serija po 13 sati,ispijanja kava po cijele dane,samo da popunim te rupe...
Rupe u duši,srcu,želucu....uvijek ta jebena praznina i očaj i kompenziranje sa svim i svačim.
Više od trideset godina sam ja na raznoraznim stimulansima,a najviše na hrani i druženjima i muškarcima koji su najviše te rupe liječili(ovo ispada malo hmm...)

Kada sam krenula s tim bjelančevinama,po prvi put životu sam dobila kontrolu nad onim što jedem.
Nisam proučavala zašto i kako,ali mi te bjelančevine unose neki mir na svim poljima i nemam potrebe za nekontroliranim prejedanjima ni za bilo kakvim ludiranjima.
Ako i pojedem nešto drugo,nisu količine kao prije.

Ima nešto u tom kruhu,krumpirima,slatkišima,riži.....što učini od mene zvijer na svim poljima.
Kad se baziram na bjelančevine,pa ubacim povrće,pa voće,orašaste plodove ....tu i tamo nešto grešno....sve je ok.
Imam kontrolu.

Tako se ja osjećam...što ne znači da ćeš i ti.
Ja sam samo napisala šta meni pomaže,i pošto nisam imala vrimena tipkat,išla sam nabrzake to napisat.

Kad sam na tim gulozarijama,kao da poludim,ništa mi nije dosta,i plačljiva sam i zahtjevna i ljubomorna i svakakva.
I vrtim se kao u začaranom krugu,bez kontrole,tonem,tonem,borim se i sve ispočetka.

A sad kakve to veze ima sa ičim,a vjerujem da ima,da mi neke trigere potencira taj visoki glikemijski indeks tih namirnica....ne znam.

Moje namjere su bile pomoći,sorry.

[ljiljanalji]

prettyugly kaže:

nemojte me pogresno shvatiti, ali da li itko od vas koji ste mi savjetovali dukana i brojanje kalorija (ne odnosi se na zokija) imate ikakve veze s ovim poremecajem hranjenja? pitam jel vas nisam bas vidjela na temi. nitko ovdje ne trazi obicnu dijetu vec su stvari puno kompleksnije. ako imate veze sa svime ovime, moje isprike.

Ja pratim ovu temu pratiti jer cijeli zivot se borim sa prejedanjem, kradom sam kupovala pune torbe hrane i jela da niko ne vidi.... Cijeli život - 10,pa +15 i tako u krug, svaki dan na dijeti do naveče pa onda prezderavanje samo još danas jer od sutra nema više, pljuvala u ogledalo kad se pogledam, jaukala, sad na dukanu sam mirna, jer kad mi se jede pojedem sta smijem. Ima slatkisa, ima hljeba ima svega cega sam se cijeli zivot odricala a uvijek bila debela i nesrećna. Jela sam i nikad nisam uživala u hrani samo još nesrecnija. Mislim da i te kako znam sa cim se borite. I kažem DA za Dukana sa punim pravom.

[prettyugly]

oprostite cure, dakako, dobrodosle, samo sam se eto pobojala da ste jedne od onih 'normalnih' koje dodju davati savjete a ne shvacaju sta je poremecaj u ishrani.
drago mi je da ste pronasle svoje sisteme od kojih vam je bolje, i lijepo mi je citati da ima rjesenja.
hvala na komentarima.

[gg sitna]

Ja nisam nikad pratila ovu temu...danas slucajno naisla.
Procitala par stranica pa odlucila napisat svoje rjesenje.
Volim brze rezultate i to mi se svidja kod dukanove,brzo,efektno,nemas onaj feeling ludila sto su ga sve dijete od prije imale,pomoglo mi da vratim kontrolu u zivot.
Nisam ja idealne tezine ni sada,ali ovaj relativno mali visak smatram seksi i oduzima mi godine...lice mi je kao da imam 27 a ne 43 .
Ali sam van zacaranog kruga nekontrole i nemam epizode od dana i dana trpanja svega i svacega.
Sad mi se desi poneki put da pretjeram s hranom,ali ne u tim kolicinama i ne dugorocno ...vise kao izolirani slucaj tu i tamo.
I odmah sam mirna,nemam krivnje jer znam da dva dana bjelancevina rijese to i ubiju apetit,tj.ne dozvole mu da podivlja.

[ljiljanalji]

gg sitna kaže:

Ja nisam nikad pratila ovu temu...danas slucajno naisla.
Procitala par stranica pa odlucila napisat svoje rjesenje.
Volim brze rezultate i to mi se svidja kod dukanove,brzo,efektno,nemas onaj feeling ludila sto su ga sve dijete od prije imale,pomoglo mi da vratim kontrolu u zivot.
Nisam ja idealne tezine ni sada,ali ovaj relativno mali visak smatram seksi i oduzima mi godine...lice mi je kao da imam 27 a ne 43 .
Ali sam van zacaranog kruga nekontrole i nemam epizode od dana i dana trpanja svega i svacega.
Sad mi se desi poneki put da pretjeram s hranom,ali ne u tim kolicinama i ne dugorocno ...vise kao izolirani slucaj tu i tamo.
I odmah sam mirna,nemam krivnje jer znam da dva dana bjelancevina rijese to i ubiju apetit,tj.ne dozvole mu da podivlja.

Baš tako, me i je istalo još neki 6-7kg,do neke idealne dukan kilaze koju iskreno nisam imala odnsrednje škole. I osjećam se kao prava zena sad i vidim pondrugima da me ne gledaju kao slatku debelu već bas onako komad )). Nije da se sad raspricavam o dukanu on ima svoju temu na foeumu, ali za ovaj poremecaj dukan je pun pogodak. Ja cak kad imam krizu i kad mi je zuta minuta pojedem vise tolerisanih namirnica ili više mekinja i osjecam se divno. Sutra se ne osjećam krivom jer sam se ozderala, nisam napuhnuta kao balon i nisam nesrećna jer sam jela malo više. Inače postoni i Dukan 2,to je nesto najnovije sedmodnevni plan, neke cure krecu od sutra pa cemo vidjeti. I da sve ovo pišem jer zaista znam sta znači zeljeti prestati prejedati se, a to ne moći, sta znaci svaki dan zivota biti na dijeti a biti debeo, znam sta znaci svaki put izdrzati na nekom slavlju kao necu jesti, a na povratku kući kupiti hrpe hrane i već u autu poceti ozdrevanje. Znam sta znaci voljeti hranu i mrziti u isto vrijeme. Znam sta znači jesti ono sto volis, a biti tuzan sto jedeš. Znam sta znaci po milioniti put reći sad je dosta i opet pokleknuti....