Promašen život, profućkane godine - teška depresija

[ikusfikus1]

Već neko vrijeme patim od teške depresije. Ubija me činjenica da sam zadnjih 6-7 godina totalno profučkao. Nikako da pronađem perspektivu,da krenem s mrtve točke. Osjećaj krivice,žaljenja za propuštenim me izjeda iznutra,čudo da rak još nisam dobio.
26 godina mi je a nemam dan radnog iskustva. Studiram još uvijek (pri kraju doduše) na bezperspektivnom faksu. Žalim što nisam krenuo radit od prve godine faksa da budem u stanu sebi i svojima priuštit puno potrebnih stvari. Još uvijek sam sa 26 godina na grbači staraca bez dana radnog iskustva. U mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl. a ja se osjećam poput čudaka.Ne znam tko bi uopće zaposlio tako nekog. No,oduvijek sam bio povlašten od strane staraca jer bolujem od jedne dost teške upalne kronične bolesti (doduše,simptomi nisu tolko teški) pa niikad nisam ni bio tjeran od bilo koje strane na rad. No vidim kolko mi je teško sada se zaposlit jer svi traže nekakvo iskustvo a ja sa 26 godina još posla nisam vidio. Jednostavno ne vidim nikakvu budućnost za sebe i crne misli me sve više preplavljuju.

[Srebrni-medvjed]

Kraj je u nama, a početak je svugdje oko nas

[frogy]

ikusfikus1 kaže:

Već neko vrijeme patim od teške depresije. Ubija me činjenica da sam zadnjih 6-7 godina totalno profučkao. Nikako da pronađem perspektivu,da krenem s mrtve točke. Osjećaj krivice,žaljenja za propuštenim me izjeda iznutra,čudo da rak još nisam dobio.
26 godina mi je a nemam dan radnog iskustva. Studiram još uvijek (pri kraju doduše) na bezperspektivnom faksu. Žalim što nisam krenuo radit od prve godine faksa da budem u stanu sebi i svojima priuštit puno potrebnih stvari. Još uvijek sam sa 26 godina na grbači staraca bez dana radnog iskustva. U mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl. a ja se osjećam poput čudaka.Ne znam tko bi uopće zaposlio tako nekog. No,oduvijek sam bio povlašten od strane staraca jer bolujem od jedne dost teške upalne kronične bolesti (doduše,simptomi nisu tolko teški) pa niikad nisam ni bio tjeran od bilo koje strane na rad. No vidim kolko mi je teško sada se zaposlit jer svi traže nekakvo iskustvo a ja sa 26 godina još posla nisam vidio. Jednostavno ne vidim nikakvu budućnost za sebe i crne misli me sve više preplavljuju.

Ja znam masu ljudi koji su studirali do 30-te i nisu ih prale nikakve crne misli. Evo, ja sam npr. 8 godina radila u medijima na ugovor o autorskom dijelu i iz tog razdoblja nemam ni dana staža jer se taj tip posla ne upisuje u radnu knjižicu niti se plaćaju doprinosi. Tek ti je 26, stigneš još svašta. Zaista se nemaš zbog čega "bedirati", još si mlad, život je pred tobom. Nemoj gledati druge, baš te briga. Probaj si naći posao u ovoj kategoriji osposobljavanja za rad, makar radiš godinu dana za crkavicu, no kasnije će ti biti lakše. Sigurno imaš nešto što možeš istaknuti, u čemu se smatraš dobar i to napiši u životopisu. Spopale su te crne misli bez veze, život je težak, ali probaj gledati svjetlu stranu - nisi glada, žedan, gol, bos, bez krova na glavom, nemaš smrtnu bolest.
Sretno ti bilo i ne toni bez veze, stvarno mislim da nemaš razloga za depresiju....

[Azz]

ikusfikus1 kaže:

mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl.

a koja je to tvoja okolica?

26 godina - nema što ne možeš napraviti i/ili promijeniti

[Tinkerbell 8]

Srebrni-medvjed kaže:

Kraj je u nama, a početak je svugdje oko nas

odlično. lijepa i istinita rečenica.

[fellow]

Ja imam 27 i nemam posao. Završio sam faks ali to mi što se tiče pronalaska posla nimalo ne pomaže. Šora i mene depra, samo što je meni još gore jer sam ja službeno lud.

[descender]

Ima nas dugotrajnije nezaposlenih, starijih, vrlo vjerojatno fizički bolesnijih i možebitno "mentalno nestabilnijih".. I još "možda" ponešto.. A onda opet.. Ima svega i svačega.. i još štošta-nečega.... na ovoj divnoj nam pikulici. Koliko mi je zapravo loše? Zapravo?

[vinia]

Mislim da se većina nas u određenoj fazi tako osjeća.

Najbitnije je da ostaviš prošlost i sva razglabanja o tome što je moglo biti/što si trebao napraviti. Mlaćenje prazne slame ne donosi ništa produktivno.
Kreni dalje. Kreni od danas. Razmisli što možeš učiniti da popraviš sadašnju ( nezadovoljavajuću ) situaciju. Probaj još dok imaš status studenta pronaći nekakav postao preko student-servisa, koliko god ti možda bude taj posao djelovao trivijalno, vjerujem da će te pokrenuti. Također, mogao bi probati za iduću sezonu potražiti kakav posao na obali. Upiši ( ukoliko imaš financijskih mogućnosti ) neki tečaj, program usavršavanja, ubrzani tečaj jezika i sl.
Mogućnosti zapravo ima mnogo, samo moraš maknuti daj depresivni mode
Sretno

[InterMezzo]

ikusfikus1 kaže:

Već neko vrijeme patim od teške depresije. Ubija me činjenica da sam zadnjih 6-7 godina totalno profučkao. Nikako da pronađem perspektivu,da krenem s mrtve točke. Osjećaj krivice,žaljenja za propuštenim me izjeda iznutra,čudo da rak još nisam dobio.
26 godina mi je a nemam dan radnog iskustva. Studiram još uvijek (pri kraju doduše) na bezperspektivnom faksu. Žalim što nisam krenuo radit od prve godine faksa da budem u stanu sebi i svojima priuštit puno potrebnih stvari. Još uvijek sam sa 26 godina na grbači staraca bez dana radnog iskustva. U mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl. a ja se osjećam poput čudaka.Ne znam tko bi uopće zaposlio tako nekog. No,oduvijek sam bio povlašten od strane staraca jer bolujem od jedne dost teške upalne kronične bolesti (doduše,simptomi nisu tolko teški) pa niikad nisam ni bio tjeran od bilo koje strane na rad. No vidim kolko mi je teško sada se zaposlit jer svi traže nekakvo iskustvo a ja sa 26 godina još posla nisam vidio. Jednostavno ne vidim nikakvu budućnost za sebe i crne misli me sve više preplavljuju.

Glavu gore, pa tek ti je 26!

Imam: 22 godine radnog iskustva, kuću, stan, 3 automobila i štošta još ali da mi netko kaže: "Daj to sve i u zamjenu ćeš opet imati 26 godina", znaš šta - bez trenutka čekanja bih pristao na tu zamjenu.

Mlad si i život je tek pred tobom. Glavu gore! Sretno!

[zeusxl]

Inter_shupen kaže:

Glavu gore, pa tek ti je 26!

š ali da mi netko kaže: "Daj to sve i u zamjenu ćeš opet imati 26 godina", znaš šta - bez trenutka čekanja bih pristao na tu zamjenu.

Ni slučajno. Sa 26 godina sam još studirao na medicinskom faksu.

[BabyLou]

ikusfikus1 kaže:

Već neko vrijeme patim od teške depresije. Ubija me činjenica da sam zadnjih 6-7 godina totalno profučkao. Nikako da pronađem perspektivu,da krenem s mrtve točke. Osjećaj krivice,žaljenja za propuštenim me izjeda iznutra,čudo da rak još nisam dobio.
26 godina mi je a nemam dan radnog iskustva. Studiram još uvijek (pri kraju doduše) na bezperspektivnom faksu. Žalim što nisam krenuo radit od prve godine faksa da budem u stanu sebi i svojima priuštit puno potrebnih stvari. Još uvijek sam sa 26 godina na grbači staraca bez dana radnog iskustva. U mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl. a ja se osjećam poput čudaka.Ne znam tko bi uopće zaposlio tako nekog. No,oduvijek sam bio povlašten od strane staraca jer bolujem od jedne dost teške upalne kronične bolesti (doduše,simptomi nisu tolko teški) pa niikad nisam ni bio tjeran od bilo koje strane na rad. No vidim kolko mi je teško sada se zaposlit jer svi traže nekakvo iskustvo a ja sa 26 godina još posla nisam vidio. Jednostavno ne vidim nikakvu budućnost za sebe i crne misli me sve više preplavljuju.

Roditelji su bili uvijek zaštitnički nastrojeni prema tebi, štititli te zbog bolesti pa si se malo predugo uljuljkao u taj njihov zagrljaj.

Mnogi bi i dalje koristili ovu situaciju i muzli roditelje ali ti se buniš i želiš napredovati sam.

To je pozitivno i čim se u tebi sve buni, naći ćeš načina da se pokreneš u pravom smjeru.

Još si vrlo mlad, sve ćeš stići.

Sretno!

[Ensi]

Inter_shupen kaže:

Glavu gore, pa tek ti je 26!

Imam: 22 godine radnog iskustva, kuću, stan, 3 automobila i štošta još ali da mi netko kaže: "Daj to sve i u zamjenu ćeš opet imati 26 godina", znaš šta - bez trenutka čekanja bih pristao na tu zamjenu.

Mlad si i život je tek pred tobom. Glavu gore! Sretno!

I jesi slobodan? ne pitam za sebe, pitam za priju.

Slažem se sa ostatkom posta nije da imaš 76, malo se pokreni, ali ne od sutra, nego od danas...

[ClintRuin]

A ja imam 31, 7 mjeseci staža, još uvijek samo osnovnu i javljam se na skoro sve poslove kaj se nude. Nekaj će uletit. Sam sam, imam samo posesivnu majku koja mi govori kak mora kod ginekologa i to je sve od 'frendova', osim jedne cure kaj mi je jebeno pomogla a ja joj nanosim samo probleme...ne znam. Kreni, pojedi malo govana, dobro je to.

I mene peru depresije, al mi je neak pun kurac. Pa idem polako i nešto će se dogodit. Samo pamet u glavu.

[zoki89]

Pokušaj sagledati stvari drugačije. Da si se zaposlio, možda ne bi uspio završiti faks. Mnogima se to dogodi. Sasvim je normalno da završiš fakultet sa 26 godina, te će ti sigurno koristiti u životu. A situacija nije idealna, te je svima malo teže pronaći posao. Samo budi uporan, te ćeš prije ili kasnije nešto pronaći. Razmotri mogućnost rada preko interneta, odlazak u inozemstvo, sezonski rad itd. To može poslužiti kao neki početak.

[Bluzara stari]

ikusfikus1 kaže:

Već neko vrijeme patim od teške depresije. Ubija me činjenica da sam zadnjih 6-7 godina totalno profučkao. Nikako da pronađem perspektivu,da krenem s mrtve točke. Osjećaj krivice,žaljenja za propuštenim me izjeda iznutra,čudo da rak još nisam dobio.
26 godina mi je a nemam dan radnog iskustva. Studiram još uvijek (pri kraju doduše) na bezperspektivnom faksu. Žalim što nisam krenuo radit od prve godine faksa da budem u stanu sebi i svojima priuštit puno potrebnih stvari. Još uvijek sam sa 26 godina na grbači staraca bez dana radnog iskustva. U mojoj okolini,svi klinci krenu radit od prve godine faksa i uspiju zaradit za samostalni život,auto i sl. a ja se osjećam poput čudaka.Ne znam tko bi uopće zaposlio tako nekog. No,oduvijek sam bio povlašten od strane staraca jer bolujem od jedne dost teške upalne kronične bolesti (doduše,simptomi nisu tolko teški) pa niikad nisam ni bio tjeran od bilo koje strane na rad. No vidim kolko mi je teško sada se zaposlit jer svi traže nekakvo iskustvo a ja sa 26 godina još posla nisam vidio. Jednostavno ne vidim nikakvu budućnost za sebe i crne misli me sve više preplavljuju.

To nije teška depresija.Teška depresija je npr.distimija(uguglaj)pa ćeš vidjeti da postoje puno gore i ozbiljnije stvari i uzroci.
Sa 26 godina i nisi mogao učiniti više(objektivno)nego što jesi.Sasvim zadovoljavajuće.
Faks je pri kraju,roditelji te podržavaju za razliku od ljudi koji nisu nikada dobili takvu priliku.Bili su gladni.
Kakav je to''bezperspektivni''fakultet ?
Škola za vađenje ruda i gubljenje vremena ?!
Stručnjaci se stvaraju a ne rađaju.
Pred tobom je bogata budučnost.Stvari su se promijenile,ušli smo u EU,perspektiva nam je pred nosom.Biti strpljiv i čekati svoju priliku je iskustvo.

[BlueMoon1]

Bluzara stari kaže:

To nije teška depresija.Teška depresija je npr.distimija(uguglaj)pa ćeš vidjeti da postoje puno gore i ozbiljnije stvari i uzroci.

Mali ispravak, distimija predstavlja blaži oblik depresije ne teži .

[DaVinci]

Osvjesti se, imaš još vremena, da su meni tvoje godine ... grozno je imati 40 i shvatiti da ti je život promašaj i da nemaš kud dalje, kao ja...
Vjeruj mi, imaš još puno vremena, samo polako kreni sa promjenama, nemoj si postavljati velike ciljeve koji će te obeshrabriti. Aktiviraj se i učini nešto što nitko ne bi očekivao od tebe, pa ni ti sam ... toliko je opcija za nekog tako mladog.

[Bluzara stari]

BlueMoon1 kaže:

Mali ispravak, distimija predstavlja blaži oblik depresije ne teži .

Dao sam samo primjer.Kronična depresija.Nije veselo ni čitati a da ne govorim dobiti takvu dijagnozu.

[imanuel kant 1]

U sličnoj si situaciji kao jedan moj rođak.Isto tako 25 godina,doduše završio je faks,sad upisao master (koji mu govno neće pomoći a ne vjerujem da će upisati doktorat nego je i taj master bio samo izgovor na neki način da ne mora odmah ići tražiti posao) i još uvjek je na grbači roditelja,nema djevojku a niti ambicija.Ali lik je sasvim ok i nema potrebe da nešta sad paničari.Sve se sustavno gradi.Uvjek nakon faksa može naći makar neki posao (doduše kod privatnika) ako ti je do toga toliko stalo.Tebi treba neka motivacija kao i ovom mom rođaku.Da se pokreneš.Uostalom šta očekuješ.Med i mlijeko.Vjeruj mi ni durigma nije baš najbolje.Teško je naći posao, a kamoli dobar posao.Oni koji rade i rntače tebi na neki način zavide,jer si ti još uvjek u mladosti i imaš vremena.Polako biće vremena i za gore stvari.Jednom kada se oženiš i upadneš u svilio svakodnevncie,čak ćeš na neki način i žaliti za tim vremenom dvadesetih.To jednostavno nije razlog da upadaš u depru,glavu gore.

[Lord Byron]

Možeš govoriti o sadašnjem nezadovoljstvu, ili da se sada osjećaš loše - ali, sa 26 godina jednostavno ne možeš govoriti o promašenosti svog života.

Da su te sinoć iskrcali alieni, imaš još vremena za dva do tri "života".