Što vas najviše živcira kod vaših frendica?

[venera_veritas]

Ja poklanjam kvalitetne bombonjere i cinim to stvarno s ljubavlju.
Svaku bombonjeru koju dobijem, pojedem. Sva sreca da mi poklanjaju one fine.

[Noomi]

venera_veritas kaže:

Ja poklanjam kvalitetne bombonjere i cinim to stvarno s ljubavlju.
Svaku bombonjeru koju dobijem, pojedem. Sva sreca da mi poklanjaju one fine.

a koje bi to bile?

[venera_veritas]

Lindt, merci, bajadera, ferrero...

[zupastar]

My first time here

Prije svega mislim da su mi frendice uglavnom super i totalno kul ženske...

Kod jedne me smeta što ima potrebu sve analizirati i kritizirati ali nikako nije u stanju prihvatiti dobronamjerni savjet. Opčenito je sve smak svijeta ako nije savršeno pa sam se zato prestala njoj "žaliti" na neke stvari jer bi se samo još gore osječala nakon razgovora s njom.

Drugu i ne smatram vise prijateljicom jer sam dobila dojam da ni ona ne zeli... dugo se nismo cule, prije toga smo se znale cijelo djetinjstvo ali mi se ona na drugoj godini faksa samo prestala javljati i evo nje nakon par godina. Pristala sam na kavu i od tad se kao opet druzimo ali ne znam kao da vise ne zeli? Jako cesto ne odgovara na poruke/pozive (ja fkt nisam osoba koja salje previse poruke ili zove) i ima stalno potrebu natjecat se oko svega. I prije je bila takva ali sad je to tragicno jer smo dosta starije. Previse je iskomplekisrana brendovima i dogadajima, putovanjima. Ali ovaj dio sa natjecanjem mi je najgori.

Opcenito ne razumjem zakaj je uvijek dobar dio mog zenskog drustva imalo potrebu za natjecanjem (izgleda, deckiju, novaca, faksa, posla, doslovno sve). Stvarno volim sve svoje frendice ali gore navedeni exemplar mi nije jasan. Znamo se fkt predugo.. cemu?

[electric_barbarella]

potpisujem bombonijere, ima ih stvarno prefinih da ne velim srece kad otvoris i biras koju ces prvu probati
najbolje su one iz coko ducana ili slasticarni gdje ti sloze od svojih pralina.

ja ne kuzim poklanjanje rezanog cvijeca, ovak ionak ce krepat za par dana.

[Alexa]

Meni se svidja poklanjanje sukulenata i kaktusa.
To bi trebalo uć u normu.

[electric_barbarella]

pa no da, to bar traje ono pokloni mi radje sobni fikus a ne neki buket jadne odrezane biljadi kojoj zivot mora zavrsiti na mojoj vitrini.
ili velim- cokoladu i vino, s tim nitko ne moze fulati kaj se mene tice.

[Pješčani sat]

meni se odnos prema rezanom cvijeću mijenja kroz život.
sad sam u fazi da mi je ok, i režem si ruže iz svog vrta i nosim u stan. divne su, inače bi odcvjetale i umrle na grmu, ovako su mi uljepšale i stan i dane.
a ruža je ionako živa, ovo je samo cvijet.

[hellagoodgirl]

mene živcira kad non stop trube o jednim te istim problemima s dečkom ili još gore - FFom. nekad mi je to stvarno muka slušati. ajde još par mjeseci, ali godinama...

[Doneba]

Zivcira me osobito kod jedne prekenjavanje,drama oko svega zivoga, sve je strasno....mah

[petrunjela84]

Previše pričanja poslu. Mislim da stvarno ne moram znati detalje njene telekonferencije i projekta na kojem detaljno radi. Kad mene pita kako je meni na poslu, kažem dobro i that's it. Nije mi gužva, nije mi ništa...samo dobro

Nekako me s vremenom toliko živcira tuđe naglašavanje užurbanosti i prezaposlenosti, da i namjerno ističem kako je meni suprotno. Sve stižem, ništa mi nije problem

[zeleno oko]

zupastar kaže:

My first time here

Prije svega mislim da su mi frendice uglavnom super i totalno kul ženske...

Kod jedne me smeta što ima potrebu sve analizirati i kritizirati ali nikako nije u stanju prihvatiti dobronamjerni savjet. Opčenito je sve smak svijeta ako nije savršeno pa sam se zato prestala njoj "žaliti" na neke stvari jer bi se samo još gore osječala nakon razgovora s njom.

Drugu i ne smatram vise prijateljicom jer sam dobila dojam da ni ona ne zeli... dugo se nismo cule, prije toga smo se znale cijelo djetinjstvo ali mi se ona na drugoj godini faksa samo prestala javljati i evo nje nakon par godina. Pristala sam na kavu i od tad se kao opet druzimo ali ne znam kao da vise ne zeli? Jako cesto ne odgovara na poruke/pozive (ja fkt nisam osoba koja salje previse poruke ili zove) i ima stalno potrebu natjecat se oko svega. I prije je bila takva ali sad je to tragicno jer smo dosta starije. Previse je iskomplekisrana brendovima i dogadajima, putovanjima. Ali ovaj dio sa natjecanjem mi je najgori.

Opcenito ne razumjem zakaj je uvijek dobar dio mog zenskog drustva imalo potrebu za natjecanjem (izgleda, deckiju, novaca, faksa, posla, doslovno sve). Stvarno volim sve svoje frendice ali gore navedeni exemplar mi nije jasan. Znamo se fkt predugo.. cemu?

Zato što misle da su savršene i trebaju potvrdu stalno da su savršene. Onda se trude dokazat u svakoj sitnici da su bolje od drugih žena.

Mene smeta upravo to savršenstvo i 'ženstvenost' kroz natjecanje.
Imala sam frendicu 13 godina. Ja debela i visoka, ona mršava i niska. Ja imam tanku i svijetlosmeđu i kosu, trepavice, obrve i dlake po tijelu, ona je na svog tatu tamna i debljih dlaka posvuda.

Godinama je patila od glavobolja i kako se ne može nikako udebljat. Ja sam savjetovala posjet liječniku, bojala sam se da nema tumor na štitnjači.
Na kraju je imala tumor i izvadila sve iz vrata

Sad je na silikonskim hormonima ili tako nečemu i dlakavi još više nego prije.
Jednom smo se šetale i virila je na moje nadlaktice i potkoljenice i rekla kako je ona tako ženstvena u usporedbi sa mnom i kako nije fer da ona više nema zdrav hormonalni sustav u tijelu a ja imam a debela sam i ne pazim na sebe.

Eto, natjecala se sa mnom cijelo vrijeme i pobjeđivala a ja tuka to nisam desetljeće i kusur primjetila.
Mislila sam da me voli i da se zato družimo

Isto mi ide na kurac žaljenje na financije u životu i priče kako one štede i nikad ne bi dale noavc za xy stvar na koju sam ja dala.
Jedna druga frendica me zajebala za 5000 kn dok sam bila nezaposlena nakon 15-godišnjeg prijateljstva.
Kad sam joj rekla da ne radim i da mi treba taj novac rekla mi je da ona mora u Australiju jer joj bivši tamo ide i ako ne ode za njim naći će neku drugu a da ja imam roditelje koji su dobro situirani i da tražim pare od njih.
Taj slučaj mi jako narušio odnos s roditeljima. Nju naravno boli kc, ne javlja mi se uopće odtad.
Vjerojatno je našla drugu žrtvu kojoj priča svoje tužne priče o štednji, mršavosti, ženstvenosti i gleda kako da ih sjebe za novac.

:klap: da, da sve su one kul, fora žene i blagoslovljena sam što su me takve za prijatelja odabrale

ne dao bog da naiđete u životu na bilo koju od njih dvije pa budete i vi blagoslovljene kao ja.

[TincH]

A zasto se zene natjecu, zato sto je to uobicajeno

Izgubila sam toliko prijateljica u zadnjih 5 godina da vise i ne brojim.

Cak ne mogu reci da je icija krivica. Jednostavno je zivot napravio svoje i udaljile smo se.

No opet... neke su ostale.
Malo ih je, jako. Ali eto, tu su.

Sto se mene same tice ne znam jesam li uopce vise kapacitirana za prijateljstva kao nekoc.
I nekako sve manje trebam drustvo. Ljetujem solo vec godinama ako nisam s muzem i tako sam najsretnija.

Nekad me to stanje malo uplasi, ali znam da je to samo trenutak slabosti

[sanjcho]

petrunjela84 kaže:

Previše pričanja poslu. Mislim da stvarno ne moram znati detalje njene telekonferencije i projekta na kojem detaljno radi. Kad mene pita kako je meni na poslu, kažem dobro i that's it. Nije mi gužva, nije mi ništa...samo dobro

Nekako me s vremenom toliko živcira tuđe naglašavanje užurbanosti i prezaposlenosti, da i namjerno ističem kako je meni suprotno. Sve stižem, ništa mi nije problem

Da, neki dan sam umalo svijeću držala jednom takvom razgovoru ove moje prijateljice s jednom starom zajedničkom prijateljicom.

Ispala sam krajnje zen, neozbiljna, nezainteresirana s obzirom koliko sam forsirala kako je meni sve ok i super.

[sunčica]

meni su sve draža neka površnija prijateljstva. zabavnija su. ne gnjave me svojim problemima, ne očekuju da analiziram do besvijesti postupke njihovih partnera/stanje na poslu/kakicu djeteta/.. nadopuni niz ...

#volimštosevolimo#ljepoticemojeprijateljice#girlpo wer

[electric_barbarella]

petrunjela84 kaže:

Nekako me s vremenom toliko živcira tuđe naglašavanje užurbanosti i prezaposlenosti, da i namjerno ističem kako je meni suprotno. Sve stižem, ništa mi nije problem

mene gledaju ko da sam s marsa pala kad kazem da mi nije nikakav problem brinut se o dva psa. oni su prekul i preuzurbani da stignu imati ikakve obveze sa strane.
samo kimam glavom na to i govorim da razumijem ali eto ja posto nista u zivotu ne radim imam dovoljno vremena brinut se za sve

[djuro buha]

kad zamaše glavom i klepava uhima po stolu, strah me da se ne udari,

[petrunjela84]

U dilemi sam da li da pustim jedan odnos da izumre. Riječ je o prijateljici s kojom se vidim par puta godišnje, nekada smo bile dobre. U međuvremenu sam ja otišla na studiranje u drugi grad, pa kad sam se vratila ona je ubrzo našla posao u drugom gradu i tako, došlo je do udaljavanja i zbližavanja s drugim ljudima i kod mene i kod nje.
No, uvijek smo nekako održavale kontakt, a sad se to svelo samo na čestitanje rođendana i blagdana. Opet živimo u istom gradu, ona se vratila,ali uvijek je ona ta koja je prezauzeta i viđanja nam svejedno nakon njenog povratka postala učestalija. Zadnji put smo se vidjele kad je bila kod mene nakon što sam rodila.
Nekoliko mjeseci nakon toga mi je javila da je trudna i povremeno sam joj se javljala kako ide, kako se osjeća i tako. Zadnji put joj se javim kad sam shvatila da joj se bliži termin...na što mi ona odgovara da je rodila ima već 20 dana, porod krenuo ranije. Ostala sam šokirana...bezveze mi je sebe stavljati u prvi plan kod takve vijesti, ali baš sam se glupo osjećala što nisam znala. Nemamo baš zajedničkih prijatelje i malo mi je bezveze bilo što mi nije javila, ne znam ni kad bi se sjetila da se nisam prva javila.
U poruci mi se ispričavala da to ne zamjerim jer ne može ostati od poziva... I sama sam rodila mjesec dana ranije, znam koji je to šok, ali sam joj javila među prvima.
Ne zamjeram ništa, nego mi ovo samo donosi zaključak da ipak nismo bliske kao što sam mislila, nego smo na nivou malo boljih poznanica. Planiram joj ne otići doma za rođenje djeteta, iako ona meni je.
Kako bi vi na mom mjestu?

[Xiang Chi]

Ne znam sto bi ti rekla, imam nesto slicno, mozda sam vec spominjala.

Nasla sam se u istom gradu kao i rodica koju sam tek tad upoznala (ona je potomak emigranata u daleku zemlju). Vrsnjakinje, obje doselile otprilike u isto vrijeme, u isti kvart. I tako smo se druzile, isle redovito na kave, vecere, upoznala joj partnera s kojim se tu spetljala.
Onda je ona morala otici, ali smo nastavile biti u kontaktu.
Pisale si eseje.
I onda saznam od svojih da je radi smrtnog slucaja u obitelji otkazala svadbu koja se trebala odrzati tih dana.
Ono... WTF?!
Isto, ne smatram se nesto bitnom, ali koji k odrzavamo odnos i pisemo traktate ako mi nemas potrebu reci da se udajes? Je li odrzavamo odnos jer te familija sili? Necu.
Ima nekoliko mjeseci od toga, jos joj nisam odgovorila na mail. U kojem me opet poziva da joj dodjem u posjetu

[Alexa]

petrunjela84 kaže:

Previše pričanja poslu. Mislim da stvarno ne moram znati detalje njene telekonferencije i projekta na kojem detaljno radi. Kad mene pita kako je meni na poslu, kažem dobro i that's it. Nije mi gužva, nije mi ništa...samo dobro

Nekako me s vremenom toliko živcira tuđe naglašavanje užurbanosti i prezaposlenosti, da i namjerno ističem kako je meni suprotno. Sve stižem, ništa mi nije problem

Da, ekcesivno pričanje o poslu i mene zamara. Ja o poslu pričam samo na poslu i dok radim s ljudima s kojima suradjujem, that's about it.

Anegdote i situacije s posla su mi ok. Ali neki ljudi fakat ne mogu stat.