Disocijativni poremećaj identiteta ('podvojena ličnost')

[vigilanty]

To je rijedak poremećaj.
Ako je bila koja tema o disocijaciji, dobro ju je pogledati.
I izlječivo je.

[Aliera]

Od psihijatra koji već dugi niz godina radi sam čula se još nije s tom dijagnozom susreo. Jako rijedak poremećaj, kao što su ostali napisali.
Više prisutan na filmovima.

[melek/sejtan]

that_lady kaže:

zanima me da li netko od vas poznaje osobu za koju bi rekao da je podvojena ličnost?
čitala sam dosta o tome na netu i sve, dosta sam zamišljena jer se radi o osobi meni bliskoj, pa bi voljela vaša mišljenja.

je li to izlječivo? kako se uopće pojavi ta osobina kod čovjeka?
kako to da upravo te osobe nisu svjesne svog stanja?

naime, radi se o jednoj odličnoj osobi sa puno puno razumijevanja. sve dok...
onda slijedi potpuna transformacija riječi, tona, pogleda, dok se drugi dan očekuje da se sve zaboravi jer se o tome ne mora pričati.

imate li vi kakvo mišljenje?

-ja poznajem takvu osobu...bolje receno,ja sam ta osoba...dijagnosticirana mi je ta rijetka bolest kako je nazivaju...ne mogu ti puno reci,nije ugodno,pogotovo sto ONA nije bas za pohvalit..jedino sto mi je donijela je lose,napravila bi haos,posvadjala se s ljudima koje volim,u pocetku nisam znala kako objasnit da se ne sjecam niceg,da to nisam ja...ako sam nekad i rekla roditeljima npr.da se ne sjecam,da ja to nisam rekla,napravila bih samo gore...dala bih sve da se mogu sjecat sta se desilo dok je ONa bila tu...ne volim je,i ona ne voli mene...mogla bih ovdje pisati danima koje su sve situacije bile,ali nije nimalo zabavnohttps://www.forum.hr/images/smilies/thumbsdown.gif

[ždralexandrijka]

Ako žena ima jakog i negativno obojenog animusa,jel se to čudo u njoj može individualizirat i postati alter suprotnog spola ???
Ili nema veze jedno s drugim?

[England]

Khor kaže:

nije točno, shizofrenija je strašna i opaka bolest koju mi obični, ''zdravi'' ljudi ne možemo ni zamisliti a kamoli razumjet. shizofrenija je skup simptoma, među ostalim i ovakvih kakve ste naveli, a ovo su simptomi akutne bolesti:
pogrešno opažanje stvarnosti
pogrešna procjena stvarnosti
sumanuto opažanje
sumanuto opažanje i praznovjerje
sumanute ideje i misli
sumanuto raspoloženje
sumanuti sustavi
poremećaji poimanja samog sebe
poremećaj mišljena
psihomotorni moremećaj

a ovo su simptomi izvan faza akutne bolesti;
negativni simptomi
slabljenje motivacije
slabljenje emocija
otežane međuljudske veze
smetnje pamćenja i smetnje mogućeg opterećenja

zar nije nešto najgore kada pomisliš da si se izlječio, da se bolest javlja?
shizofrenija je opaka i jako mračna bolest i mnogo puta zna prevariti (kao u ovom primjeru simptoma izvan akutne bolesti - dakle kada se misli da se bolest povukla).
možeš primjetiti da često, usprkos liječenju, simptomi ne nestaju u potpunosti, već i dalje postoje, u oslabljenoj formi (tkz. minus simptomi).
zar nema veće noćne more za ljude u kojih se to pojavi? kad konačno pomisle da su se riješili svoje odvratne sjene?

znam da već postoji thread o shizofreniji ali tamo ne zalazim pa sam ovo postao ovdje kad je bilo pitanje o ličnosti, a o čemu shizofrenija ima mnogo toga za reći.

Pozdrav

Prvo ljudi moji, morate nauciti da diferencirate psihicke poremecaje. Psihoze nisu sve iste, pa i shizofrenije nisu sve iste, Pa cak i ako se radi kod vise pacijenata o istoj dijagnozi tu se moze primjetiti individualni sadrzaj psihoticnog procesa.
Uzmimo 10 oboljelih od paranoidne sch, i cinjenica je da svako od njih ima na svoj nacin ekspresiju sumanutog sistema, sadrzaj, adaptacije na realnost, socijalne performance, razlicit nivo agresivnost ili neko nema nikako agresivnost, i razlicite ekspresije agitacije i ugrozavanja zivota drugih itd.. Svaki od njih, ''dozivljaj sebe'' ima drugaciji, i inteligencija, i ukupnu zivotnu historiju....itd itd..

Sta hocu ovim da kazem?
To dali je opasnije ili teze imati neku psihozu npr. sch ili nesto drugo zavisi od mnogo cega.
Npr. Subjektivna patnja nekog pacijenta se ne ocjenjuje prema njegovoj dijagnozi, nego prema snjegovom stanju ega i funkcija ega, dali je ego labilno, neadaptabilno,nekoherentno itd..
Npr. Psihoneuroza (histerija) moze biti gora patnja za negog pacijenta nego npr. sch. Zasto? Nekad neki schizofreni ljudi imaju stabilnu ''mentalnu ravnotezu'' ( pseudoravnoteza) i tako imaju na svoj nacin( pomjereno) objasnjenje sebe i svijeta u kojem zive i tako godinama su zadovoljni ili ne maju nikakav uvid da ima je potrebna ikakva pomoc sa strane. A neki histerik zbog preosjetljive strukture ega moze biti pod tolikim naponom tjeskobe ili nezadovoljstva ili manje vrijednosti, da svaki dan prozivljava ogromnu patnju toliku koja se zamisliti ne moze.
Tako da je sve relativno i psihijatiski se to gleda na drugi nacin u odnosu na laicki. Iako je sch jedna od jako komplikovanih poremecaja i zahtjeva posebnu paznju u tretiranju.

[goruščica]

mene zanima da li takve osobe sa više ličosti mogu same prepoznati da imaju više ličnosti ili to može samo okolina prepoznati?

zanima me koji su još simptomi kod takvih ljudi? kako psihijatri uspiju saznat da se radi o takvom poremećaju?

pitam to jer mi se nešto čudno dogodilo ili događa....
na Fejsbuku imam svoj profil, i dok sam bila prisutna netko je lajkao moje kometare kojih se ja uopće ne sječam... da stvar bude još gora komentari su sa područja nogometa o kojem ja neman pojma (pa čak ni navest hrv reprezentaciju)
e sad... to bi mogla bit greška, ili je neko provalio moju šifru... mislim da ne..
posljednjih dana nekako se čudno osjećam....
ljudi me inače znaju kao vedru i veselu osobu, društvenu, često kažu i da djelujem kao dobra i blaga osoba...
posljednjih nekoliko mjeseci nešto čudno osječam , kao jedan nutarnji bijes- bez razloga... taj bijes osjetim kad se dižem i kad lijegam, i tokom cijelog dana... osjetim ga u komunikaciji s drugima, kao da sam ohola i nedodirljiva, hladna i ujedam tamo di treba i ne treba... u posljednje vrijeme je prisutna i depresija, nezainteresiranos, umor, neki unutarnji nemir, pospanost i glavobolja, po noci bi se znala budit, nedruštvenost, a najviše amnezija- bilo u komunikaciji pri čemu zaboravljen neke pojmove ili mi treba par sekundi da se sjetim kako se to zove ili od dvije stvari zaboravim jednu...dani mi prolaze a da ne znam di sam ih utrošila...


i tako san došla na ovaj forum... ne znam da li spadam u tu skupinu ili ne al me zanima kako bi to mogla provjerit...
vidim da niste aktivni na ovom forumu pa bi vas odgovor molila na pvt, prije ću ga vidit

[Pringles]

Tako nešto ne možeš provjeriti sama.

Odi k liječniku opće prakse koji će te onda uputiti dalje. Vjerojatno neurologu i/ili psihijatru s obzirom na ono što opisuješ (zaboravljivost, glavobolje, umor, bezvoljnost, agresija, itd.)

[Vgirl]

that_lady kaže:

zanima me da li netko od vas poznaje osobu za koju bi rekao da je podvojena ličnost?
čitala sam dosta o tome na netu i sve, dosta sam zamišljena jer se radi o osobi meni bliskoj, pa bi voljela vaša mišljenja.

je li to izlječivo? kako se uopće pojavi ta osobina kod čovjeka?
kako to da upravo te osobe nisu svjesne svog stanja?

naime, radi se o jednoj odličnoj osobi sa puno puno razumijevanja. sve dok...
onda slijedi potpuna transformacija riječi, tona, pogleda, dok se drugi dan očekuje da se sve zaboravi jer se o tome ne mora pričati.

imate li vi kakvo mišljenje?

-----------
Nisam podvojena ličnost ali dijagnosticirana mi je višestruka ličnost, i ono što je apsurdno jeste da doktori, psiholozi, naučnici "znaju više o nama nego mi sami". Kada bi bili ono što zapravo jesmo ljudi bi nas MOŽDA proglasili "ludim". Ali sve što je komlikovano s nama jeste borba koju vodimo sami sa sobom, borba između više naših "JA". Nismo luđaci, nismo poremećeni, nismo geniji niti fenomeni kako nas pojedinci s različitim strukama sve nazivaju. Samo smo dosta komlikovaniji od prosječnih ljudi. Puno sam istraživala psihologiju, bavila se ljudskom psihom i ličnosti i ljude mogu procjeniti iz jednog razgovora s njima, a ono što me navelo na to jeste nepoznavanje same sebe. Ma koliko se trudila i pokušava shvatiti neke svoje dodanašnje postupke nisam uspjevala u tome, radimo ono što osjećamo da je potrebno u određenom trenutku i to je ona nit koja mnoge od nas veže s pojmom poremećenog. Nismo niti bolesni, kod mnogih je to posljedica raznih trauma iz djetinstva a neki su rođeni s tim - kao što Dorothea Brand kaže: svi urođeni pisci su višestruke ličnosti (logičnija je sad "činjenica" što su mnoge pisce proglasili ludim ili što ih smatraju poremećenim), a pošto sam ja spisateljica uhvatila sam se za njenu tvrdnju postojanja "čovjeka koji hoda i genija koji leti" - svjesno i nesvjesno "ja" koji svakg pisca čini piscem. Moramo prihvatiti ono što jesmo, ali prvo moramo znati šta smo to zapravo.

Možda bi moglo zvučati malo jezivo ali ima nešto istine u tome šta si čula, mada niko od nije isti. Za primjer ću uzeti sebe kao društvenu, nasmijanu, komunikativnu, razigranu i veselu, punu razumijevanja koja će se u sekundi pretvoriti u tužnu ili bijesnu - doći će mi potreba da kaznim samu sebe zbog toga (borba između ličnosti),želja da povrijedim sebe ili sviju oko sebe kako bih se osjećala ispunjeno i zadovoljno. To vežem za nerazumijevanje okoline, svojih voljenih, za pažnju i ljubav bez koje sam odrasla. Na trenutke sam spremna ubiti osjećaje drugih kako bi shvatili moje mrtvilo, moju patnju i borbu sa samom sobom. Nekad mi je to bilo sasvim normalno jer svi smo mi pomalo komlikovani i nekad ne razumijemo svoje postupke, ali u nama se vodi stalna borba za dobro. Neshvatanje je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. I niko od nas ne treba kriti ono što jeste, svi smo drugačiji i to je ono što nas čini posebnim.

[Lyte-as-a-rock]

podvojena licnost bi po nekoj logici bila disocirana licnost sa jednim alteregom ili cesce osoba sa internaliziranim zamisljenim prijateljem (najcesce negativcem osvetnikom) jos iz doba ranog djetinjstva ili pak slabija osoba koja je pod pritiskom dominantnije osobe bila prisiljena stvoriti novi emocionalni rezervoar-osobu radi svih potisnutih misli,zelja i osjecaja koje radi apsolutne dominacije ove druge nije smjela izrazit i zadnja opcija Fractured identity syndrom,ali to je kod serijskih ubojica ..disocijacija se kod neke djece dogadja uslijed traumatizacije iste ugrozom zivota,te fizickim i seksualnim zlostavljanjem bilo od strane skrbnika i bliskih osoba ili labaratorijski psihologa eksperimentatora....svrha disociranih dijelova-osoba (a posebno one s najvise bijesa) je primarno da zastite djecju osobu,pa makar ta po rodnom listu imala i 55 godina...

[Lyte-as-a-rock]

internalizirani zamisljeni prijatelj neg. osvetnik nastaje kad dijete gleda traumatizaciju ili fiz. zlostavljanje voljene osobe ili kucnog ljubimca,ali zbog fizicke minijaturnosti ne moze nista poduzeti,pa taj bijes onda prebacuje u zamisljenog prijatelja...npr. djecak gleda kako mu ocuh zlostavlja mamu ili psa ... U nekim slucajevima je odnos roditelja i djece takau da ovi prvospomenuti ne daju djeci ni da disu,a kamoli da zive

[plavi-safir]

dead-as-a-rock kaže:

npr. djecak gleda kako mu ocuh zlostavlja mamu ili psa ... U nekim slucajevima je odnos roditelja i djece takau da ovi prvospomenuti ne daju djeci ni da disu,a kamoli da zive

ako je ta teorija odredjena i po medicinskim stajalištima. . .
Onda su ti roditelji podvojene ličnosti? Ili djeca?

[Lyte-as-a-rock]

plavi-safir kaže:

ako je ta teorija odredjena i po medicinskim stajalištima. . .
Onda su ti roditelji podvojene ličnosti? Ili djeca?

ups,zaspala sam i nisam dovrsila post ...htjedoh opisat trecu varijantu gdje npr. dominantna majka cijeli zivot potiskuje djetetovu pravu osobu zahtjevajuci da ono nema sebe vec uvijek bude ono sta ona zeli...i dijete tako npr. Sin od svojeg dijela osobe napravi tzu. Osobu adaptaciju ,a u drugom dijelu potisnutom i skrivenom gaji svoje prave misli,zelje i osjecaje,gdje ta prava osoba ceka da ova dominantna vidno oslabi ili otegne papke da bi se napokon mogla izrazit i pocet zivit...roditelj zlostavljac ne mora bit podvojena licnost,a dijete se razvija i mijenja sto znaci da je djecja dob premlada za predvidjanje i kojekakva dijagnosticiranja

[plavi-safir]

dead-as-a-rock kaže:

ups,zaspala sam i nisam dovrsila post ...htjedoh opisat trecu varijantu gdje npr. dominantna majka cijeli zivot potiskuje djetetovu pravu osobu zahtjevajuci da ono nema sebe vec uvijek bude ono sta ona zeli...

ovo sam vidjela u svojoj radnoj okolini,na primjeru zene koja se rastavila,ima sina!
Točno je vidljiva njena projekcija,koju je prenjela na njega!
Neznam kako bi to opisala. Kopirani obrasci ponasanja,pa cak i rječi reakcija.
Ali,ne bih dakle,u tom primjeru navela da je sin podvojen.
Prije da bi bila ona,majka.

[FilipBiersack]

pozdrav!

Naime u svoje slobodno vrijeme odlucio sam istraživati o disocijativnom poremećaju ličnosti. Odnosno o podjeljenoj ličnosti. Zanima me slijedeće.
jeste li upoznati s gore navedenim poremećajem?
poznajete li ikoga s podjeljenom ličnosti?
je li moguće savršeno "lažirati" podijeljenu ličnost?
koliko često se promjena s ličnosti na ličnost može dogoditi?
i je li moguce da jedna ličnost komunicira s drugom ličnosti?

bio bih zahvalan ako biste mi mogli nekako pomoći oko mog istraživanja a i zanima me jako sve oko toga.
radi istraživanja u planu mi je vidjeti (ako je moguće savršeno lažirati podijeljenu ličnost) da li je u praksi moguce koliko i u teoriji.

[strawberryinc]

FilipBiersack kaže:

pozdrav!

Naime u svoje slobodno vrijeme odlucio sam istraživati o disocijativnom poremećaju ličnosti. Odnosno o podjeljenoj ličnosti. Zanima me slijedeće.
jeste li upoznati s gore navedenim poremećajem?
poznajete li ikoga s podjeljenom ličnosti?
je li moguće savršeno "lažirati" podijeljenu ličnost?

Pa naravno da da,samo je ključno pitanje sa kojim bi razlogom netko išao glumiti podijeljenu ili psihijatrijski gledano "oboljelu" ličnost ..
Iz kuta motivacije,to bi jedino mogla biti ili filmska i kazališna gluma (koja se dobro plaća) ili uobičajena ljudska psihologija stjecanja neke druge dobiti i/ili umanjivanja moguće štete..

Židov bi recimo u društvu nabrijanih mladih neonacista mogao glumit da je ćaknut ili blaži bogalj kako bi stekao sažaljenje i umanjio mogućnost ili vjerojatnost da ga napadnu,idući po onoj staroj mudroj : Bolje ih navest da te jebu u mozak,sažaljevaju (ili poštede) radi onog što znaš da nisi (bogalj,lud i sl.) nego da ti slome kuk ili ruku radi onog šta znaš da jesi..


A sa aspekta glume,isto kao što svaki vrsni glumac može glumiti svakojake likove u različitim kazalištima i filmovima tako bi ih trebao moći reproducirat i u privatnom životu..
Mislim da bi jedan vrhunski glumac poput Mustafe Nadarevića nakon određenog broja izvedbi i Leona iz Glembajevih i Izeta Fazlinovića iz serije "Lud,zbunjen,normalan" bez ikakvih poteškoća mogao otić u muzej ili sjest u Gradsku kavanu u maniri profinjenog gospodina Glembaja,a onda bez ikakvih problema skoknut na Dolac barit kumice totalno u liku Izeta Fazlinovića.

Isto kao što bi Nives Ivanković mogla biti i ne osobito britka konobarica Bosanka iz "Jel me netko tražio" i mudra,pronicljiva vlajna Seke Odak iz Ruže vjetrova ili pak Rade Šerbedžije kao Matan Potrka i raznorazne ruske vojne face za kakve ga najčešće angažiraju u američkim filmovima...

FilipBiersack kaže:

bio bih zahvalan ako biste mi mogli nekako pomoći oko mog istraživanja a i zanima me jako sve oko toga.
radi istraživanja u planu mi je vidjeti (ako je moguće savršeno lažirati podijeljenu ličnost) da li je u praksi moguce koliko i u teoriji.

A s aspekta testiranja,osoba koja dobro zna psihološke testove i segmente koji obuhvaćaju njihovu obradu može odradit isti test ujutro i ako to želi predstavit se kao vedri,samopouzdani sportaš ili sportašica,a popodne ga ponovo rješavat i predstavit se ko depresivna utučena pesimistična kućanica..
Također stvari koje teorijski karakteriziraju različite ličnosti kao su maniri,gestikulacija,izraz lica,rukopis,stil odjevanja se sve mogu bez problema odglumit odnosno modificirat..
A što se tiče ovih pitanja:

FilipBiersack kaže:

koliko često se promjena s ličnosti na ličnost može dogoditi?
i je li moguce da jedna ličnost komunicira s drugom ličnosti?

Svatko ko pročita i već nekoliko tekstova o disocijaciji,višestrukim ličnostima i rascjepljivanju bi trebao imati intelektualni kapacitet da shvati da se te stvari događaju radi traumatizacije djeteta i da svi fragmenti postoje iz nekog razloga čije osnovna bit leži u tome da više-manje svaka od krhotina podnese neku količinu i razinu boli kakvo dijete kao jedinstvena jedinka nije moglo podnijeti...
Ako se uzme da fragmenti ( ili tzv. nove ličnosti) nastaju od cjeline onda bi logično bar jedan fragment morao poznavati tu cjelinu od koje je nastao...
Obično se kaže da oni fragmenti koji su podnijeli najviše boli najčešće nose i najrazorniji bijes i u slučaju terapijske integracije se najteže pristaju integrirat,jer njihovo postojanje sadrži i svrhu koja omogućava manipulaciju kompletnim sustavom,jer moraju živjet da bi u slučaju potrebe branili odnosno štitili dijete.
Pristat na integraciju znači dobrovoljno pristat na samoubojstvo za jedan viši cilj,a to je vraćanje u cjelinu da bi cjelina živjela...

Beljki kaže:

kod amera postoji jedna ajmo rec teorijica zavjere o namjernom izazivanju tog poremecaja (naravno u igri su CIA, mafija, okultisti, nacisti i svasta nesto kako vec ide) u programima kontrole uma i stvaranja "prikrivenih" robotiziranih agenata. Doduse postoje neki "dokazi" utoliko sto su dokumenti o nekim starijim programima CIA-e kontrole uma i danas objavljeni te su postajala istrazivanja (etcnosti) tih programa pred kongresom. Takodjer su neki akteri koji su se opetovano spominjali od strane navodnih zrtava bili procesirani kasnije sa materijalnim dokazima za neke od stvari za koje su optuzeni. E sad kao kod svih takvih teorija, iako ovdje ima vise dokaza nego kod vanzemaljaca , ima previse oprecnih informacija (iako ako jesu ukljuceni "veliki igraci" stvaranje konfuzije moze biti i namjerno) da bi mogli ista tvrditi, a bas inace nisam ljubitelj zavjera pa... no cinjenica je da u americi ima vise takvih slucajeva, da mnogi od njih kada se pocnu ljecit tvrde da su povratili sjecanja o takvim programima i cesto su ta sjecanja iako navodno neovisna idnticna i cak ukljucuje iste osobe koje su "radile na njima" i odredjene slicnosti u metodama.

Nadam se da je patka jer ako ima ikakve istine u tome nacisti su bili mila majka prema njima, najme taj poremecaj se navodno namjerno izaziva osim koristenjem direktne i indirektne hipnoze, droge isl teskim fizickim mucenjima, silovanjima, elektrosokovima, psihickim mucenjima (prisilnom sudjelovanjem u ubijanju djece isl) i to uglavnom od najranijeg djetinjstva sa ciljem da se usljed sto veceg moguceg soka te uz pomoc "psihologije" namjerno izazove disociajativni poremecaj. Opet ponavljam ne znam ima li u tome istine, no dosta psihijatara i drugih terapeuta stoji iza takvih tvrdnji, a ne samo anonimnih gikova. Glavni u opoziciji su clanovi drustva "sindroma laznog sjecanja".

P.S. takodjer se navodno ne radi samo o cistim potpunim visestrukim licnostima kojih teorijski niti ne moze biti puno jer nema dovojno vremena i iskustva u jednom zvotu da se razvije ogroman broj licnosti vec ima manje razvijenih potpunih licnosti, a masu, navodno i stotine "laznih licnosti" odnosno fragmentiranih sjecanja, stanja i iskustava kojima je cilj s jedne strane izolirati odredjene osjecaje, porive (obuke u slucaju agenata) tako da u tom izmjenjenom stanju osoba nema recimo griznju savjesti niti sjecanje na bilo sta vec se tu "ugura" sva mrznja, ubilacki nagoni isl izazvani mucenjem da bi sa manje skrupula ubijali druge... Sa druge strane radi fragmentiranja sjecanja na sto vise djelova da bi se sto teze mogla dobiti puna slika nekog dogadjaja u glavi same osobe koja u njima sudjeluje. Tako da bi se onda radilo vise o fragmentima memorije i osjecaja kojima se daju imena i potencira osjecaj da su zasebne licnosti da bi ih ojacali, ali u biti nije pravi DID kod vecine tih "licnosti". Navodno, ne

O tome je dosta pisano,samo nije navedeno da su tzv. CIA robovi stvoreni da se njima upravlja izvana od strane onih koji su ih stvarali,a kod prirodnih bi to išlo malo teže,jer već mora postojati neki dobro uređeni i organizirani unutrašnji sustav da bi osoba uopće ikako mogla odfunkcionirati do odraslosti.

Također,po teoriji ide i da ne samo da se fragmenti mogu poznavati i komunicirati već mogu biti i najbolji prijatelji,a sve relevantne informacije se daju naći kod ovog autora i na ovoj temi
http://www.dissociation.com/2007/subjects.asp,pa ako se baviš glumom ili ti treba za scenarij,slobodno navali

[SamoZaTebe]

FilipBiersack kaže:

pozdrav!

Naime u svoje slobodno vrijeme odlucio sam istraživati o disocijativnom poremećaju ličnosti. Odnosno o podjeljenoj ličnosti. Zanima me slijedeće.
jeste li upoznati s gore navedenim poremećajem?
poznajete li ikoga s podjeljenom ličnosti?
je li moguće savršeno "lažirati" podijeljenu ličnost?
koliko često se promjena s ličnosti na ličnost može dogoditi?
i je li moguce da jedna ličnost komunicira s drugom ličnosti?

bio bih zahvalan ako biste mi mogli nekako pomoći oko mog istraživanja a i zanima me jako sve oko toga.
radi istraživanja u planu mi je vidjeti (ako je moguće savršeno lažirati podijeljenu ličnost) da li je u praksi moguce koliko i u teoriji.

Osobno mislim da nije moguce ili vrlo malom broju ljudi za koje se opet moze utvrditi poznavajuci povijest da mozda glume.

Sve druge teze bolesti, kao sch i psihozu je nemoguce odglumiti. Simptomi nisu samo ono sto google izbaci ili pise u knjizi, nego ponasanje bez da se ista kaze ili nacin kako se kaze. Nemoguce je odglumiti. Svaki doktor ce za nekoliko minuta znati da se glumi (ili ce postaviti neku drugu dijagnozu).

Podvojena licnost je vrlo rijetka dijagnoza, koja se vjerojatno jos rijede koristi. Mislim da ce prije staviti pacijenata u sch nego podvojena licnost.

Opet citao sam da je pojava sch i podvojena licnosti slicna, oko 1% do 3%.

Nisam nikada upoznao nekoga tko je bio potvrdena podvojena licnost (ovo vjerojatno ide isto sa visetrukom licnosti). Ne znam, mozda u ludnicama zavrse oni sa sch, a ne podvojene licnosti.

Netko je pitao za testove za sch i podvojenu licnost. Nema nikakvih testova (ja sam uvijek mislio samo kada mi dadu test, sve cu dobro napisati, a testa nema). Psihijatar odreduje dijagnozu na temelju ponasanja i razgovora.

I nije mi bilo pravo kada je meni psihijatar govorio o simptomima koje imam i koji vuku na podvojenu licnost. Kao sto mi nije bilo pravo niti kada je nabrajao simptome za ovaku ili onakvu sch (ima ih vise tipova).

Na kraju je zadnja dijagnoza bila psihoza. Danas, puno godina kasnije je bipolar.

[Hopery]

Nakon što sam pročitala knjigu Sidney Sheldon - Ispričaj mi svoje snove, počela sam se zanimati o disocijativnom poremećaju identiteta. Knjiga me toliko zainteresirala (mislim da je napisana prema istinitom medicinskom slučaju) da sam počela istraživati sve o tzv. podvojenim ličnostima. Mislim da je to jedna od najgorih bolesti koju čovjek može imati, kada nema nikakvu kontrolu nad sobom i svojim postupcima. Ja osobno, bez imalo sumnje vjerujem da postoji, jer u bližoj obitelji imam osobu koja boluje od shizofrenije, tj. takva joj je dijagnoza. Čisto sumnjam da je tu u pitanju samo shizofrenija, jer pokazuje mnogo simptoma i tzv. podvojene ličnosti, no već je očito odviše stara da bi se liječnici bavili njom i prezicnim dijagnozama. I iskreno, nije nimalo ugodno biti u istoj prostoriji s takvom osobom - bar u mome slučaju, jer navedena osoba ne želi piti lijekove, misli da nije bolesna i slično. Zanima me, što vi mislite, da li je moguće izlječiti takvu dijanozu ako uzmemo u obzir da se osoba već dugi niz godina (oko 30) liječi od shizofrenije i mnogih srodnih dijagnoza.

Uzmimo za primjer kad joj ja govorim kako jednog dana želim raditi kao psihologinja i/li psihijatrica, ona kaže oduševljeno: Joooj, super, ti ćeš mene izvući iz ove ludare! Nakon nekih pola sata ta ista osoba priča kako doktori/psiholozi i ostali koji se brinu za nju ništa ne rade i da su oni zapravo ludi. Isti taj dan, nekoliko sati kasnije, počinje pričati samnom o simpatiji, dečku i sl. (uzmimo u obzir da sam tada imala 15 godina), te nakon što joj odgovorim da nemam dečka, počinje mi se nekontrolirano približavati i pokušava ostvariti fizički kontakt ne baš uobičajen za blisku rodbinu. Muka mi je samo kad se sjetim. Ima još jako puno primjera, ali nemam snage niti nabrajati neke gadosti. Zanima me i to, kako se vi nosite s takvim dijagnozama vaših bližnjih? Ja, kao i ostatak obitelji, smo ju pokušavali urazumiti i savjetovali joj da pije lijekove i da se liječi, ali bezuspješno - uvijek se opire. Jednostavno više nemam osjećaj niti da je član obitelji, to je jedna potpuna strana i daleka, meni nepoznata osoba. I prema ovim primjerima, mislite li da se ovdje zaista može raditi o simptomima podvojene ličnosti?

[strawberryinc]

SamoZaTebe kaže:

Nemoguce je odglumiti. Svaki doktor ce za nekoliko minuta znati da se glumi (ili ce postaviti neku drugu dijagnozu).

Podvojena licnost je vrlo rijetka dijagnoza, koja se vjerojatno jos rijede koristi. Mislim da ce prije staviti pacijenata u sch nego podvojena licnost.

Opet citao sam da je pojava sch i podvojena licnosti slicna, oko 1% do 3%.

Nisam nikada upoznao nekoga tko je bio potvrdena podvojena licnost (ovo vjerojatno ide isto sa visetrukom licnosti). Ne znam, mozda u ludnicama zavrse oni sa sch, a ne podvojene licnosti.

Netko je pitao za testove za sch i podvojenu licnost. Nema nikakvih testova (ja sam uvijek mislio samo kada mi dadu test, sve cu dobro napisati, a testa nema). Psihijatar odreduje dijagnozu na temelju ponasanja i razgovora.

I nije mi bilo pravo kada je meni psihijatar govorio o simptomima koje imam i koji vuku na podvojenu licnost. Kao sto mi nije bilo pravo niti kada je nabrajao simptome za ovaku ili onakvu sch (ima ih vise tipova).

Na kraju je zadnja dijagnoza bila psihoza. Danas, puno godina kasnije je bipolar.

Po meni bi osnovna razlika između sch i disocijativnog identiteta bila u tome što sch ima razvijen sustav sumanutih vjerovanja i pogrešno povezivanje koje bi po definiciji trebalo trajati minimalno šest mjeseci dok je malo vjerovatno da bi toga bilo kod disocijativnog identiteta osim naravno ukoliko jedna od osoba nije shizofrenična.
Bipolar stvarno djeluje ko podvojena ličnost baš zato što se promatrana osoba u fazi depresije i fazi manije ponaša i percipira posve drugačije,a tim promjenama prethodi izmjena u neurokemiji mozga koja i dovodi do tih razlika..
Također sam gledala i neko slično snimanje mozga kod tzv. multiple osobe od strane dvoje liječnika prikazano na youtubu i isto je zabilježeno mjenjanje tjelesnih procesa kako se mijenja koja osobnost,al mjenjanje rada mozga ne dovodi do promjene ličnosti nego obratno tj. da switching ličnosti dovodi do kemijske promjene u mozgu..

Meni je recimo jako fascinantno kako kod podvojenih,a u gorem slučaju multiplih osobnosti postoji alteracija u pamćenju i osjećajima kao da je pojedina osobnost specijalizirana točno za određena sjećanja i točno određene emocije ili pak neke iz palete njima srodnih..
S obzirom da volim razmišljati kreativno i znanstveno baš sam si razmišljala koliko je to vezano uz rad mozga i pritom mi uvijek dolazi asocijacija na sličnost disocijativnih sa bipolarcima i njihovima maničnim stanjima grandioznosti,samouvjerenosti,pozitive,risk-takinga ,a s druge strane depresije, utučenosti i malodušnosti koji povlače vjerovatno i sličnu shemu osjećaja i pamćenje optimističnih odnosno vrlo tužnih događaja...

Što se tiče glume -griješiš,sve se može odglumiti ovisno o sposobnosti uživljavanja..
Hipohondrična osoba npr. čita o nekoj bolesti i toliko se uživi da je gotovo posve u stanju razumjeti neku bolest i čak potencijal za istu prepoznavat na sebi..
Žena histerične osobnosti se toliko uživi u čitanje o trudnoći da je u stanju stvoriti sve simptome trudnoće,a bez stvarne organske trudnoće...
Čovjek odglumi ptsp i dobije mirovinu...
Ima puno takvih primjera.

[SamoZaTebe]

strawberryinc kaže:

Po meni bi osnovna razlika između sch i disocijativnog identiteta bila u tome što sch ima razvijen sustav sumanutih vjerovanja i pogrešno povezivanje koje bi po definiciji trebalo trajati minimalno šest mjeseci dok je malo vjerovatno da bi toga bilo kod disocijativnog identiteta osim naravno ukoliko jedna od osoba nije shizofrenična.
Bipolar stvarno djeluje ko podvojena ličnost baš zato što se promatrana osoba u fazi depresije i fazi manije ponaša i percipira posve drugačije,a tim promjenama prethodi izmjena u neurokemiji mozga koja i dovodi do tih razlika..
Također sam gledala i neko slično snimanje mozga kod tzv. multiple osobe od strane dvoje liječnika prikazano na youtubu i isto je zabilježeno mjenjanje tjelesnih procesa kako se mijenja koja osobnost,al mjenjanje rada mozga ne dovodi do promjene ličnosti nego obratno tj. da switching ličnosti dovodi do kemijske promjene u mozgu..

Meni je recimo jako fascinantno kako kod podvojenih,a u gorem slučaju multiplih osobnosti postoji alteracija u pamćenju i osjećajima kao da je pojedina osobnost specijalizirana točno za određena sjećanja i točno određene emocije ili pak neke iz palete njima srodnih..
S obzirom da volim razmišljati kreativno i znanstveno baš sam si razmišljala koliko je to vezano uz rad mozga i pritom mi uvijek dolazi asocijacija na sličnost disocijativnih sa bipolarcima i njihovima maničnim stanjima grandioznosti,samouvjerenosti,pozitive,risk-takinga ,a s druge strane depresije, utučenosti i malodušnosti koji povlače vjerovatno i sličnu shemu osjećaja i pamćenje optimističnih odnosno vrlo tužnih događaja...

Što se tiče glume -griješiš,sve se može odglumiti ovisno o sposobnosti uživljavanja..
Hipohondrična osoba npr. čita o nekoj bolesti i toliko se uživi da je gotovo posve u stanju razumjeti neku bolest i čak potencijal za istu prepoznavat na sebi..
Žena histerične osobnosti se toliko uživi u čitanje o trudnoći da je u stanju stvoriti sve simptome trudnoće,a bez stvarne organske trudnoće...
Čovjek odglumi ptsp i dobije mirovinu...
Ima puno takvih primjera.

Mozda se mogu odglumiti jednostavnije bolesti, ali sch i psihoze su prilicno komplicirane.

Pogotovo ako se bude u bolnici (ludnici) i doktor je tamo svaki dan. Stvari koje pisu u knjigama i na internetu su samo mali dio simptoma. Nemoguce je sloziti sve simptome kako treba.

U mom osobnom slucaju, dijagnoza se postavljala u prvih nekoliko minuta (znaci bio sam gotov i prije nego sam poceo tumaciti da mi nije nista), manje vise bez obzira sto sam govorio, nego po nacinu i ponasanju. To se ne moze glumiti.

Ja sam se pokusavao praviti normalan mjesecima, bez uspjeha. Jos sam vjezbao po noci s bolnicarima i medicinskim bratovima sto i kako reci doktoru drugi dan da izgleda normalno. Nije mi uspjelo mjesecima, kod raznih doktora (a jos sam bio normalan kako mi se cinilo). Postoje i fizicki simptomi uz psihozu i sch koje je nemoguce odglumiti.

Sada, u vrlo malom broju slucajeva netko mozda moze odglumit sve simptome tocno, ali samo ako je imao doticaja s pacijentima (student medicine, radio u bolnici). Iz knjiga i s interneta je nemoguce sloziti pravu sliku. Znam da svoje simptome nisam vecinom niti rekao doktorima, zapravo nisam nikada niti rekao sve. Tu na raznim temama sam ih opisao, ali opet ne mogu se povezati na nacin da imaju smisla (znam sch je ludilo, ali opet neke stvari idu zajedno, neke ne).

Iako mi je osobno bolje vjerovati da sam se pravio lud i dobro glumio, nego da sam stvarno bio lud. Jer tko zna, zapravo nema nikakvih dokaza da sam bio lud. Glumio sam.

[thenddd]

Pozdrav. Imam 23 godine i musko sam.Danas sam prvi put bio kod psihijatra, otisao sam samoinicijatnivno. Imam poremecaj licnosti, samo ne znam koji. Kad sam u drustvu, okruzen ljudima ponasam se ''normalno'' ne odstupam od nekog prosjeka. Medutim kad sam sam postajem sasvim netko drugi. Taj ''netko drugi'' nema poveznica sa mojim stvarnim zivotom, to je lik kojeg sam ja sam izmislio. I kad sam sam ja postajem taj '' netko drugi'' U posljednja 2 mjeseca sam se povukao od stvarnog svijeta, po cijeli dan znam biti biti taj ''netko drugi'' Radi se konkretno o jednoj te istoj osobi. Radio sam test za depresiju i anksioznost, i nisam depresivan ni anksiozan, niti se tako osjecam. Radio sam test sizofrenije, ali citajuci na netu nisam se bas nigdje pronasao. Psihijatar jos nije uspostvaio dijagnozu. Ako ima netko neka slicna iskustva bilo bi mi drago da se javi i napise nesto.