Otkaz - osobna iskustva

[377chiara]

Paragalactic kaže:
Je al je J-C digo topic da bi je ispsovo na pasja kola jer su ga banali...

a tako
a koji je taj? i sta uradi da su ga banali?

[Paragalactic]

377chiara kaže:
a tako
a koji je taj? i sta uradi da su ga banali?

Nije pazio...

[xxGaladrielxx]

377chiara kaže:
sta nije lucija ovo pitala prije 4 miseca?

a ja se zapalila na naznaku nove krize i cudim se odakle pak sad povod

[iksy]

u 9 godina staža jednom sam dao otkaz ali sam nakon toga više puta bio u iskušenju da ga dam ponovo.
nakon faxa, kao nadobudni mladi inžinjer, zaposlio sam se u našoj nazoviznanstvenoj ustanovi koja je imala neke veze sa vojskom. posla uglavnom nije bilo nikakvog, plaća je bila najminimalnija moguća, vrijeme mi je prolazilo u ispijanju kava i čitanju novina. imao sam i jednog šefa kretena koji je u trenucima frke zbog probijanja rokova običavao provjeravati da li radimo prekovremeno tako da nas je zvao u kancelariju i pitao koliki je logaritam od 2 (kao on nešto proračunava pa mu treba taj iznos
dao sam otkaz kad mi je dopizdilo trošiti 8 sati svog vremena u besposlici za minimalnu plaću - jer mogu tih 8 sati stvarno i krvavo raditi ali da dobijam dobru plaću.
zato sam otišao van, u firmu koja mi je upravo to i pružila - dobar i dobro plaćen posao ali je trebalo bogami zapeti....
u toj firmi sam još i sad, mada sam nekoliko puta bio pred odlukom da odem, zbog zasićenosti uvijek istim zadacima, ljudima, itd. no nekako mi se svaki put pružila prilika da radim nešto novo, da napredujem, da promijenim okolinu...
sada sam u firmi iscrpio sve mogućnosti promjene i napredovanja pa ću uskoro najvjerojatnije dati otkaz, opet se osjećam zagavljen u svakodnevnoj kolotečini.
trebaju mi novi izazovi (mada ovo zvuči pomalo šuplje )

[zvjezdicaiz mora]

iksy kaže:
sada sam u firmi iscrpio sve mogućnosti promjene i napredovanja pa ću uskoro najvjerojatnije dati otkaz, opet se osjećam zagavljen u svakodnevnoj kolotečini.
trebaju mi novi izazovi (mada ovo zvuči pomalo šuplje )

meni uopće ne zvuči šuplje, meni zvuči

good luck

[G-Man]

Kad sam vidio da mi je sef debil koji si pripisuje moje uspjehe i rad, da se posao smanjuje u mjeri u kojoj moram prihvatiti bilo koji projekt koji dode, da se kod povisice gleda koga se moze rijesiti...itd. Sve mi je to islo na jetru. Jos kad sam cuo da bi se moglo dogoditi da moram ponovo krenuti iz pocetka u nekom drugom podrucju nakon 5 godina, kao dio fenomenalne nove strategije prebacivanja resursa...
Nisam vise mogao napredovati, racunati na povisicu i skolovanje. Posao je postao totalna dosadna rutina.
Nasao sam drugi, pun izazova i nakon dugog razgovora u kojem se sef pravio kreten koji ne razumije odluku, rekao:
"Odlazim."

To je to. I sad mi je bolje i svaki dan nosi novi izazov. Ucim i napredujem dalje.

Bok svima.

[duvnjak]

Ja sam tri put au životu dao otkaze na vrhunske poslove, koji su bili kao sigurni. Zapravo nema sigurnog posla. On je siguran dok nekom ližeš g.... ili nešto slično, štio može biti neprimjetna ovisnost o šefu, društvu isl. Malo pomalo postaješ mediokritet, zaboravljaš tko si i što si, postaješ rob, rob firme, rob plaće, rob okoline. Kad dođeš u fazu da ti se muči ići na posao bolje je popizdit i bacit sve vragu, jer samo sa dna se nanovo počinje. Mnogi koji kažu pa siguran je to posao kažu samo zato jer i oni nemaju kuraže popizdit i reć ciao. Svaki put kad sam nakon neplaniranog otkaza u afektu došao doma bilo mi je ludo, jer sam se plašo što će biti sutra. Vrijeme je pak pokazalo da se uvijek može drugačije i da u životu ima tisuće mogućnosti za one koji imaju viziju. Radi samo ono što te ispunjava i bit ćeš sretna. uspjeh nije novac nego sreća a sa srećom dolazi i novac. https://www.forum.hr/newreply.php?s=&...hreadid=45739#
https://www.forum.hr/newreply.php?s=&...hreadid=45739#

[suncemojemalo]

Ja sam samo jednom dala otkaz.
Evo ovako je to bilo.
Radila sam super posao, izazovan, plaćen daleko iznad prosjeka, zahtjevan, manje više 0-24, 7days a week itd.
Onda sam se udala.
Oni nisu htjeli uzet mi pomoćnika.
Ja dala otkaz. (oni zaposlili tri osobe da rade što sam ja radila)
Onda sam ostala u blaženom stanju, i dvi godine se zezala, hoću reć odgajala dijete.
Sad opet radim za drugu firmu, super posao (sa normalnim radnim vremenom), nešto manjom plaćom, ali sasvim pristojnom + auto/mob, slobodni dani kad hoću.
I super mi je.

Stvar ti je u stavu. Ovaj posao sam našla mjesec dana nakon što sam odlučila počet ponovno raditi.
Trebaš znat što znaš, znat da puno toga ne znaš, bit spremna naučit, i znat koliko vrijediš.

A ako si na poslu miserable, onda naprid.
5 dana tjedno, 8 sati na dan je previše da bi ti bilo loše tamo.

[Tinchi]

lucija kaže:
Zanima me ...

Evo da ti nešto napiše i svjetska prvakinja u davanju otkaza
Dala ga valjda 6,7 puta a tek su mi 22

Ipak, neću se osvrtati na one sitnije "studentske" poslove već ću se osvrnut na posao u svojoj struci, kakti vrijedan poštovanja, u uglednoj kući itd. itb.

Recimo da mi je mjesecima bilo loše, dizala sam se s mukom i jedva odlazila na posao, sve je bio ko neki zatvoreni krug, radiš, spavaš, radiš, spavaš, nemaš normalan vikend ni praznik i nesretan si u pizdu materinu. Nisam dobijala priznanje za svoj rad, samo deranje uz objašnjenje kako je to normalno u tim vodama , sve oko mene je bila sustavna kolektivna lobotomija, ljudi lešinari, puno nepoštenja i bešćutnosti. Tko ne bi bio frustriran???

Među kolegama je bilo nezadovoljnika, ali vladao je i neki stav "ajme, možemo biti sretni da radimo gdje radimo jer to ipak ne uspije svatko i slične bljuzge" I tak, svi su po cijele dane kukali a o otkazu nije bilo ni govora.

Ja sam doslovce pukla preko noći, shvatila sam da sam:
a) dovoljno mlada i da ima još itekakvih prilika za mene
b) nitko ne zaslužuje posao na kojem se muči
c) moje zdravlje i živci bitniji su od ne znam kakve karijere

Recimo da sam prva od mlađih kolega probila led i odlučila otići. Znam da je to bio mali šok među njima jer nikome ništa nisam govorila, jednostavno sam jedno jutro došla i rekla da neću više radit.

E sad, glede novog posla - ja ga nisam odmah tražila jer sam nasreću još student (apsolvent ), živim sa starcima i jednostavno sam se odlučila fokusirat na fax i psihički se oporavljat od šestomjesečnog šoka. Znam da je to drugačije kad plaćaš stan, režije, kad ti egzistencija ovisi o poslu, ali eto, kod mene je bilo tako.

Moj savjet je da, ako si zbilja nesretna, odeš bez razmišljanja, naravno, ako ti prilike to dopuštaju. Koliko sam čitala, čekaš bebu pa pretpostavljam da si ionako neko sitno vrijeme na dopustu, i ako procjenjuješ da je jedna plaća premalo možda je bolje da još malo stisneš i ostaneš gdje jesi a istovremeno tražiš neki drugi job tako da imaš sigurno zaleđe.
Ali ako si zbilja TOLIKO isfrustrirana onda je možda bolje otići

U prilog zadnjoj rečenici ću ti napisati da ja trenutno radim NAJBOLJI posao na svijetu u kojem sam se potpuno pronašla, i koji nije bez emocija, svađa, drama, deadlineova, radi se i vikendima i svašta još... Ali sam jako sretna i zadovoljna, i puno puta si mislim kako nikad ne bi bila ovdje da sam ostala na starom šugavom poslu.

Sretno!

[Tinchi]

Jaooooooo tek sad vidim otkad je tema

[christy]

Ja sam baš dala otkaz po drugi put.

Prvi put sam otišla iz državne službe, sigurno radno mjesto (ali ne i presigurno), ok plaća ali... kolege jednom nogom u penziji koji su cijelo vrijeme govorili: ima tu mladih kolegica, nek one rade...
Pa je meni toga bilo navrh glave jer ti isti imaju do penzije kojih 10-15 godina, što znači da ih se za to vrijeme ne možeš riješiti

Tako da sam otišla u d.o.o. vode... Firma u kojoj sam radila dosad nije baš bila najbolji izbor. Nisam se baš naradila (više sam ljenčarila i pisala po forumu ) ali nije tu bilo niti prilike za napredovanje... jedan od razloga je i loše financijsko stanje firme i ukratko neizvjesna situacija.

Zato sam dala opet otkaz, novi posao bi mi trebao biti puno bolji, a sadašnja bruto plaća će mi na novom poslu biti neto

Jedino što sam ja oba puta dala otkaz tek kad sam našla novi posao, malo sam ipak ziheraš.

[atlantis]

prvi put zato sto sam nasla posao u susjednoj ulici... a putovala sam s jednog kraja grada u drugi grad (tocnije u selendru kraj tog drugog grada)

znaci na sigurno

drugi puta jer mi je dopizdilo ali sam imala honorarni posao od kojeg su prihodi bili isti kao i od place tako da nije bilo frke...

opet na sigurno

al mi je bilo dosadno doma pa sam opet pocela raditi...

eto

[Natch]

imam dobar iako stresan posao. ali otpocetka imam manjih problemcica sa seficom, koja ni sama ne zna kako bi organizirala posao, pa svoje frustracije iskaljuje na zaposlenicima. naglasavam da se radi o kreativnom poslu koji pretpostavlja maksimum individualne inicijative i timski rad, te minimum zapovijedanja robovima. e sad, sefica ima takvih sado-sklonosti, a ja nisam bas pretjerano sklona mazohizmu, pa se suprostavljam kad mi prekipi. i nemam samo ja probleme s njom.
zbog nastojanja da neutraliziram te sukobe i izbjegnem svadje, te suzbijem bijes i strasti vec imam psihosomatske smetnje, sto mi zaista ne treba u zivotu. i opet kazem, ne samo ja.
kad joj pokusam smireno reci da smanji dozivljaj i ne urla na nas, ona poludi. kad sutim, pizdim u sebi.
sto biste vi napravili na mom mjestu? ja mislim da nije rjesenje u tome da dam otkaz, jer volim svoj posao i mislim i ja i moji nadredjeni da ga radim dobro. kako neutralizirati nepotrebnu agresiju na poslu i smiriti duhove? hvala.

[CrveniVrag]

Kod mene je bila situacija da su se meni žalili na jednog suradnika ( jer mi je to bio jako dobar frend), koji ih je navodno zaje*...i cijelo vrijeme ja slušala te trać,trać gluposti dok nisam smirenim tonom rekla da je moj rad sasvim ok te da nemam veze s njegovim ponašanjem, kakvo god bilo, te da mu sami izvole reći što imaju... Bilo im je neugodno, no ne znam što je kod tebe točno, ali ako vjeruješ u sebe probaj objasniti da ti svoj posao radiš kako treba i te sve ostalo ne interesira. Nemoj zdravlje zbog posla upropastiti

[sunčica]

da

zdravlje je najvažnije i nema tako dobrog posla da ti to može nadomjestiti

[cp.tar]

ja sam se u situaciji s idiotskim šefovima uvijek suprotstavljao i tjerao svoje dokle sam mogao; jedan me počeo poštovati, dok me je drugi otpustio.

drugog sam, doduše, manje-više natjerao da me otpusti jer sam rekao da me ima plaćati na vrijeme, što njemu nikako nije pahalo.

u svakom slučaju, ako ti zdravlje trpi zbog živciranja, ne isplati se. ako se ne možeš boriti ili ti se ne da (možeš li dotičnoj ići preko glave?), bježi dok su ti živci još čitavi.

neki ljudi koje znam imaju takve šefove.
jedna je takva osoba na granici ludila, jednom nogom u alkoholizmu, rukom se čvrsto drži za cigaretu, gotovo nesposobna za normalnu komunikaciju - a sve samo zato što čeka pravi trenutak za odlazak iz firme. i ne kuži da je u tom slučaju svaki trenutak pravi trenutak, a naročito svaki prošli.

živce si čuvaj, trebat će ti za djecu, unuke...

s budalama se posvadi, daj im otkaz i onda ih uništi konkurencijom.
vidi kaj je pixar napravio od disneya

[sale25]

imao i ja takvih problema. toliko mi je bilo gadno da sam povraćao od stresa. ali nedugo nakon toga, rekao sam si da se više neću uništavati i uskoro otišao.
prešao sam na manje plaćen posao, ali koja ljepota kad te nitko ne jebe u zdrav mozak i puste te da normalno radiš svoj posao.....
sad, pitanje je tko koliko može izdržati. ja sam uvijek mogao izdržati pritisak u poslu, odnosno kad imaš rokove za ovo ili ono, kad treba brzo ovo odraditi, itd. dobar sam u tome. ali nisam mogao podnijeti kad me netko zajebava a da to na kraju nema nikakve veze s poslom. nego si čovjek, eto našao nekoga na kome će liječiti komplekse, a ja naravno moram šutjeti i trpiti. neko vrijeme da, ali samo neko vrijeme.

tako i što se tebe tiče. ako imaš živaca i volje, možeš pokušati nešto promijeniti. ja sam pokušavao dvije godine, i guess what? nisam uspio. na kraju se sve svodi koliko svako od nas može jesti govna a da ne pukne.

[puffko]

Ako je situacija takva da ti narusava zdravlje, onda sigurno trebas poceti traziti novi posao. Kad ga nadjes, i osiguras se na taj nacin, imat ces jos uvijek vremena da izadjes sa svojom stranom price pred seficine sefove, koji ce onda moci prosuditi isplati li im se gubiti ljude ili mozda poduzeti nesto da je dovedu u red. A ti ces jos imati sansu da se eventualno predomislis i ostanes na starom poslu (ako se uvjeti promijene) ili prijedjes na novi.

Meni bliska osoba je dvaput u 3 godine tako mijenjala posao - jednom jer je direktno nadredjeni bio sociopat, drugi put jer se garnitura sefova (u jednoj od najvecih firmi u HR) totalno izmijenila, doveli su svoje ljude i ona je odjednom od miljenice postala nezeljena osoba. Oba puta je nasla bolji i bolje placen posao; ovaj zadnji/treci je osim toga u odlicnoj radnoj sredini s izvrsnim sefovima. No tko zna hoce li to tako biti i za 2 ili 5 godina - nothing lasts forever - treba uvijek biti u stanju prepoznati trenutak kad treba otici.

Ako ti posao ugrožava zdravlje, onda je situacija zbilja alarmantna. To jedna od onih teških situacija u životu, ono, zapošljavaju te i zbog tog im trebaš bit zahvalan (ali samo do određene mjere, jer i oni tebi tebaju biti zahvalni što radiš za njih ) i onda kad te zaj***va trebaš se pobuniti...malo se isprepliće ali mora se čovjek zauzeti za sebe.
Mislim da to nije nimalo jednostavno, ja već nakon 5+ godina iskustva još uvijek to učim i mrzim sebe jer se u masu situacija ustručavam, iz nekog lažnog obzira, da se ne uvrijedi, i slično. Dobro, ne mogu reći da me malretiraju, niti da viču na mene, ali može se potiho vršiti presing, nekim drugim tihim i gotovo nezamjetnim ali ipak efikasnim kanalima...A onda dolazi do izražaja ono najvažnije: tvoje samopouzdanje. To ti je jedino oružje za borbu. Da si sam pred sobom čist, da znamš da si poduzeo sve što si mogao, onda se nemaš čega bojati. Osim ako ti je šef malo lud...
U svakom slučaju, iako znam da to nije jednostavno - mijenjaj posao. Polako traži, i kad budeš u otkaznom roku a ti se malo i osveti - urlaj mao i ti da vidi kak je to

[dodouprolazu]

biste li dali otkaz zbog maltretiranja sefa?

ne, zasto? maltletirao bi ga i dalje