Ostale slike su ovdje, da ne kopiram.
Na svijetu zivi jos samo nekih 800 planinskih gorila i sve su smjestene u trokutu Uganda, Rwanda, DR Kongo. U Bwindi Impenetrable Forest (sumi koja je zasluzila svoje neprobojno ime) zivi otprilike polovica u obiteljima od 10 do 30 clanova s najcesce jednim Silverbackom (postoji jedna obitelj koja ima dva, ali ce se sigurno brzo raspasti na dvije).
Bwindi se nalazi na samoj granici Ugande i Konga, nekih 12 sati voznje od Kampale. To je nacionalni park i dozvola za gorile kosta nekih $550, od kojih se ogromna vecina koristi za to da planinske gorile ne nestanu u potpunosti s lica zemlje. U posljednjih desetak godina Bwindi je jedino podrucje gdje se broj gorila, iako vrlo malo, oporavio i popeo s 300 na 400.
Sam susret s gorilama pocinje s briefingom s rangerom koji te prati. U teoriji su grupe do osam posjetitelja, ali s obzirom da su ljudi glupi, uplaseni od ebole i nemaju pojma o zemljopisu, ove godine je sveukupno manje turista u istocnoj Africi i u mom slucaju je bilo sveukupno osam ljudi koji su onda podijeljeni u tri grupe, svaka za jednu obitelj gorila. U briefingu se prelazi preko nekih osnovnih stvari, tipa sto se smije, sto se ne smije raditi, kako reagirati ako gorila bude agresivan, koju udaljenost odrzavati (sedam metara, ali to gorilama nitko ocito nije rekao, tako da oni dodju i dosta blize).
Nakon toga se ide u prasumu, pokret oko osam ujutro. Trackeri su vec od oko sedam u sumi i gledaju gdje bi se obitelj mogla nalaziti, a znaju otprilike jer im je nacin ishrane vrlo redovan, tako da imaju dane u kojim jedu uglavnom voce ili uglavnom lisce i po tome se moze donekle pretpostaviti gdje ce biti na dani dan. S radio vezom su spojeni s rangerom i kada ih nadju onda se ide ciljano tamo. Prvih sat, sat i pol je lagana setnjica - nadmorska visina je nekih 1500m, temperatura oko 25 stupnjeva, dosta vlage, ali je put kao na pocetku neke planinarske staze.
Kada se udje u samu gustu prasumu, to se drasticno mijenja. Svaki korak je iznimno naporan, teren je strm, klizak i vrlo gusto posumljen. Cesto se moze dalje samo s macetom. Kada se dodje do gorila oni su svi visoko u krosnjama, jer su vas naravno vidjeli puno prije nego vi njih. Odozgora prvo procijenjuju situaciju, a onda se spusti Silverback, dominantni muzjak u grupi sa svojih 150, 200 kila misica i podlakticama kojima bez problema lomi stablo od nekih 15 centimetara u presjeku. Onda kad vidi da si ti u odnosu na njega cackalica, onda adje znak svojima i oni se svi polaku spuste i idu dalje svojim poslom na tlu, koji je uglavnom klopanje.
U nekim trenucima prodju pored tebe na dohvat ruke a ponekad se cak zna i desiti da te malo pomaknu ak je bas iza tebe taj neki slatki grm. Nakon strogo mjerenih sat vremena je kraj, i onda se hoda nazad. Ovisi o tome gdje su gorile, taj dan moze trajati od nekih 4 do 12 sati.