Hrvati pravoslavci (19. st.)

[Rukma Vimana]

Liudewitus kaže:

Jesi li ti pio što? Malo ti se pomiješalo u glavi...

Zašto se lijepo ne ideš igrati s vršnjacima. Što tražiš ovdje?

Ajde navedi imena nekih Hrvata provoslavaca?

Nemoj samo Svetozara Borojevića i Petra Preradovića koji su rođeni kao pravoslavci i koji su prešli u katoličku veru zbog napredovanja u vojnoj karijeri.

[deckozgslavonac]

Rukma Vimana kaže:

Pravoslavni Hrvati ne postoje i nikad nisu postojali.

Hrvatska nacija je nastala tako što je raznim narodima koji su bili katolici, a najviše Srbima katolicima nametnuto hrvatsko ime. Tako da je katolička vera glavni temelj i osnova hrvatske nacije.

Ne postoje Hrvati pravoslavci, isto kao što nio ne postoje muslimani pravoslavco ili budisti pravoslavci.

Svaki slavofoni katolik na području današnje Hrvatske i BiH je u drugoj polovini 19-og i početkom 20-og veka morao postati Hrvatom.

Treba razlikovati prave etničke Hrvate (čakavce), od kroatiziranih Srba katolika.

Miješa se pojam državljanstva i etničke pripadnosti, to je naročito izmješano na području Ex-Yu budući da imamo novo nastale države.

Dakle pojam nacionalnosti ( eng. Nationality ) u svijetu je isključivo vezano za pripadnost državi. Etnička pripadnost je nešto drugo.

I u civiliziranom svijetu to dvoje nije u suprotnosti.

Dakle možeš biti Irac po državljanstvu ( Nationality ) ali etnički Talijan.

Roditelji su ti se doselili u Irsku, imaš Irsku putovnicu, svugdje u svijetu se predstavljaš kao Irac jer obično na svim formularima svugdje ima rubrika samo za Nationality. Nema rubrike za etničku pripadnost.

Ali održavaš kulturno nasljeđe Talijana.

Zašto bi se toga odricao?

Naravno kod nas je situacija zamršenija i kod većine ljudi primarnija je etnička pripadnost nego državljanstvo.

To je s jedne strane razumljivo jer se na našim područjima države relativno često mijenjaju pa kud bi stigli kada bi stalno mijenjali i našu kulturu i običaje.

Premda dio ljudi podlegne tome.

Pogotovo ako se uzme da i kada je bila Austougarska i Jugoslavija većina ljudi se nije smatrala ni Austougarima ni Jugoslavenima.

Meni osobno svejedno mi je tko će se kako izjašnjavati, mržnja prema drugim nacijama i etničkim pripadnostima mi je sasvim strana za razliku od nekih.

A što se tiče Hrvata pravoslavaca to je posebna priča.

Ljudi se većinom boje da ne bi imali problema pa se zato pišu tako.

I što s ljudima koji nisu vjernici?

Iako je besmislica jer ne postoji HPC, niti su isti kršteni u takvoj.

Dakle ako je netko kršten u SPC pitanje je uopće i legitimnosti da se drugačije izjašnjava ukoliko se ne ispiše iz SPC.

Sasvim drugo pitanje je što je moglo biti u prošlosti i zašto uopće postoji SPC u Hrvatskoj.

Ali sada je to činjenično stanje.

Uzmimo u obzir i neke druge države kao npr SAD, Njemačka, Australia. Tamo postoji SPC i nitko od toga ne pravi problem.

Korisno: http://www.differencebetween.net/mis...d-nationality/

[sunshinestar]

Kkave veze imaju crkve sa državama, narodnostima, čak i jezikom?

[Michael Collins]

sunshinestar kaže:

Kkave veze imaju crkve sa državama, narodnostima, čak i jezikom?

Možeš li nam objasniti ovo pitanje?

Pravoslavci uglavnom imaju nacionalne Crkve, kao i neki protestanti (luterani, anglikanci, kalvinisti). Kod katolika pak toga nema.

Dok je veliki razlog širenja ranog protestantizma recimo u Češkoj, bila je želja da se svećenici koriste narodnim jezikom.

[Liudewitus]

Vezano uz temu, a i šire:

(...) npr. zašto se 1566., u vrijeme neograničene vlasti velikoga vezira Mehmed Paše Sokolovića — koji je bio rodom iz blizine Višegrada i brat ili rođak srpskoga patrijarha i obnovitelja Pećke patrijaršije Makarija — izdaje ferman u kojem se traži da »rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga patrijara« (Matasović 1930:111). U toj se naredbi hrvatsko ime rabi u značenju ‘Slaveni’, a izdati ju je mogao samo onaj Osmanlija kojemu je bilo poznato i normalno da se pravoslavni Slaveni zovu (i) hrvatskim imenom (što ne isključuje mogućnost da mu je bilo poznato i srpsko ime)

Dakle, Mehmed Paša Sokolović, prema wikipediji "Srbin", navodni rođak srpskog patrijarha, rodom iz Višegrada, pravoslavne Slavene pod svojom vlašću ne naziva Srbima već "hrvatskim narodom koji spada pod grčkog patrijarha".

Obavezno pročitati, tko nije: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=...ak_jezik=68919

[The Instruktor]

Iz literature o Hrvatima pravoslavcima.


Iz REFERENCE Doprinos Hrvata pravoslavaca Hrvatskoj bio je izuzetno važan te zato Obrknežević navodi važnije osobe među njima:
1. Atanas POPOVIĆ (1786.-1872.), osnivač prve novčarske ustanove u Hrvatskoj (1846.)- Prva hrvatska štedionica te predsjednik zagrebačke Pravoslavne općine;
2. Mojsije BALTIĆ (1804.-1878.), značajan unaprijeđivač agronomije;
3. dr. Dimitrije DEMETAR (1811.-1872.), pjesnik i prvi moderni hrvatski dramaturg, njegova sestra udala se za budućeg bana „pučanina“ Ivana Mažuranića;
4. Petar PRERADOVIĆ (1818.-1872.), najveći pjesnik Hrvatskog (tzv. Ilirskog) narodnog preporoda, njegova prva pjesma na hrvatskom jeziku Zora puca objavljena je 1844. u prvom broju hrvatskog časopisa Zora dalmatinska koji tada počinje izlaziti u Zadru, koji u to vrijeme kao i cijela Dalmacija trpi habsburško-talijansko nasilje svake vrste;
5. Josif RUNJANIN (1821.-1878.), kao vojni kadet u Glini skladao 1840. pjesmu Horvatska domovina koja će kasnije postati poznata kao Lijepa naša;
6. Makso PRICA (1823.-1873.), pravnik i političar, tajnik bana Jelačića;
7. Nikola KRESTIĆ (1824.-1887.), političar i predsjednik Sabora;
8. Vladimir NIKOLIĆ (1829.-1866.), književnik;
9. Spiro DIMITROVIĆ KOTORANIN (1813.-1868.), književnik;
10. Bude BUDISAVLJEVIĆ (1843.-1919.), književnik;
11. Danilo MEDIĆ (1844.-1879.), prvi pravaški pjesnik;
12. dr. Ivo pl. MALIN KSAVERSKI (1853.-1907.), sveučilišni profesor, tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade;
13. dr. Gavro MANOJLOVIĆ (1856.-1926.), povjesničar i predsjednik JAZU-a (danas HAZU);
14. Mijo MEDIĆ (1855.-1939.), zoolog;
15. Nikola KOKOTOVIĆ (1859.-1908.), o njemu sam pisao prošli put;
16. dr. Stjepan pl. MILETIĆ (1868.-1908.), o njemu sam pisao prošli put;
17. dr. Milan OGRIZOVIĆ (1877.-1923.), književnik i pravaški političar;
18. Petar PETROVIĆ PECIJA (1877.-1923.), književnik;
19. Svetozar pl. BORO(J)EVIĆ od Bojne (1856.-1922.), o njemu sam pisao prošli put;
20. Emil (Milan) UZELAC (1867.-1954.), bio je general ratnih zrakoplovstava Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije te NDH i može se slobodno reći da je bio „otac“ prvih dvaju navedenih ratnih zrakoplovstava i donekle zadnjeg;
21. Gabriel barun von RODIĆ (1812.-1890.), habsburški časnik koji je od lipnja 1848. u stožeru bana Jelačića kao satnik, a u rujna iste godine kada počinje hrvatski pohod na Mađarsku postaje pomoćnik Jelačićevom pobočnom generalu;
22. Georg DRAGIČEVIĆ (1890.-1980.), uspješan autro-ugarski časnik u Prvom svjetskom ratu, u Kraljevini Jugoslaviji postao dozapovjednik protuzrakoplovne obrane, nakon osnutka NDH postaje general topništva, a od 1944. na čelu je ureda za vojne nabave veleposlanstva NDH u Berlinu; ima još puno visokih časnika Hrvata pravoslavaca koji su se borili za k.u.k. Monarhiju nadajući se da će time izboriti i bolju budućnost za Hrvatsku (trijalizam);
23. Dušan PLAVŠIĆ, književnik i tajnik Hrvatskog kluba u Sarajevu;
24. i 25. ugledne pristaše Stranke prava Dušan KOTUR i Dane STANISAVLJEVIĆ;
26. Novak SIMIĆ, književnik;
27. Mihajlo MARKOVIĆ (1869.-1923.), glumac;
28. i 29. zatim časnici Oružanih snaga NDH general Fedor DRAGOJLOV (načelnik Operativnog odjela Glavnog stožera) i general Đuro GRUJIĆ (glavar Glavnog stožera) koji su bili jedni od glavnih osoba u organiziranju i ustrojavanju Ministarstva domobranstva što je zapravo Ministarstvo obrane;
30. bojnik Vladimir GRAOVAC, zapovjednik 5. bombarderske skupime Hrvatske zrakoplovne legije na Istočnom frontu gdje je i poginuo 1942.;
31. dr. Savo BESAROVIĆ, zastupnik u Saboru NDH te ministar u vladi NDH;
32. Uroš DODER, zastupnik u Saboru NDH; poznatiji svećenici HPC-a:
33. Vaso ŠURLAN,
34. Spiridon MIFKA (njegov djed po majci prijateljevao s Antom Starčevićem, Eugenom Kvaternikom i raznim drugim pravašima),
35. Miron FEDERER,
36. Sevastijan PERIĆ,
37. Dositej TEODOROVIĆ,
38. Amvrosije VESELINOVIĆ,
39. Rafail STANIVUKOVIĆ itd.

REFERENCA Miloš OBRKNEŽEVIĆ, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, München-Barcelona, 1979., Posebni otisak iz Hrvatske revije, sv. 2, 1979., 248.-249.)
http://www.hrvatskipravoslavci.com/i...ijest&Itemid=6

[The Instruktor]

REFERENCA "Hrvati i Srbi, povijest medjusobnih odnosa", Vecernji list, lipanj 2017, str. 74., Zvonimir Despot
1. Dana 10.12.2016. podignut je spomenik Svetozaru Borojevicu u podnozju Svete gore kod Nove Gorice, dakle u Sloveniji
2. U Hrvatskoj nema ni spomenik ni ulicu, a rodna kuca mu je u rusevnom stanju
3. Borojevic je vjerojatno zametnut jer se nasao na porazenoj austrougarskoj strani
4. Bio je jedini hrvatski casnik koji je dosegnuo najvisi cin feldmarsala
5. Sa svojim znanjima i vjestinama je na Socanskoj bojisnici Talijane sprijecio u osvajanju slovenskih i hrvatskih podrucja
6. Jugoslavenska histriografija ga je zatamnila jer joj je bio nepodoban
7. Srbija ga prisvaja jer je bio pravoslavac, iako je obznanjivao da je Hrvat iako dolazi iz pravoslavne obitelji
8. Slovenci i Hrvati nisu ga dozivljavali da se bori samo za interese Beca
9. Upravo na liniji koju je zagovarao Borojevic (na Soci) je tada uspostavljena talijansko-slovenska granica

MOJ ZAKLJUCAK dr. Hasanbegovicu, molim ispraviti nepravdu prema Hrvatu Borojevicu, pravoslavne vjeroispovijesti.

[bg011]

Rukma Vimana kaže:

Ajde navedi imena nekih Hrvata provoslavaca?

Nemoj samo Svetozara Borojevića i Petra Preradovića koji su rođeni kao pravoslavci i koji su prešli u katoličku veru zbog napredovanja u vojnoj karijeri.

Komšija, zaboravljaš sklapanje brakova hrvatsko-srpskih u crkvi. Jedan od mladenaca je morao promeniti katoličku ili pravoslavnu veru, da bi sklopili crkveni brak u katoličkoj ili pravoslavnoj crkvi. Taj "dogovor" između pravoslavne i katoličke crkve je trajao decenijama u SHS i Kraljevini Jugoslaviji.
Pa onda je normalno da postoje Hrvati pravoslavci i Srbi katolici. Nacionalna pripadnost se ne vezuje isključivo za verziju hrišćanske vere.

[Dilberth]

The Instruktor kaže:

REFERENCA "Hrvati i Srbi, povijest medjusobnih odnosa", Vecernji list, lipanj 2017, str. 74., Zvonimir Despot
1. Dana 10.12.2016. podignut je spomenik Svetozaru Borojevicu u podnozju Svete gore kod Nove Gorice, dakle u Sloveniji
2. U Hrvatskoj nema ni spomenik ni ulicu, a rodna kuca mu je u rusevnom stanju
3. Borojevic je vjerojatno zametnut jer se nasao na porazenoj austrougarskoj strani
4. Bio je jedini hrvatski casnik koji je dosegnuo najvisi cin feldmarsala
5. Sa svojim znanjima i vjestinama je na Socanskoj bojisnici Talijane sprijecio u osvajanju slovenskih i hrvatskih podrucja
6. Jugoslavenska histriografija ga je zatamnila jer joj je bio nepodoban
7. Srbija ga prisvaja jer je bio pravoslavac, iako je obznanjivao da je Hrvat iako dolazi iz pravoslavne obitelji
8. Slovenci i Hrvati nisu ga dozivljavali da se bori samo za interese Beca
9. Upravo na liniji koju je zagovarao Borojevic (na Soci) je tada uspostavljena talijansko-slovenska granica

MOJ ZAKLJUCAK dr. Hasanbegovicu, molim ispraviti nepravdu prema Hrvatu Borojevicu, pravoslavne vjeroispovijesti.

Nadam se da necu picidlaciti ako spomenem da mu je puno ime bilo Baron Svetozar Boroević von Bojna. Ovo ce nekima izgledati nevazno, ali mislim da tu upravo vidimo kakvi su bili drustveni odnosi u toj zlocestoj AU. Ovdje imamo djecaka iz neke banijske selendre koji kroz svoje vlastite sposobnosti postaje baron i plemic i on zeni Austrijanku, Njemicu, takodjer plemkinju.

Sto hocu reci je da te navodne diskriminacije prema Slavenima u AU nije bilo. Plemstvo je bilo titularna pocast, dostupna svim sposobnim i istaknutim osobama, kao sto ga danas jos uvijek engleska kraljica dodjeljuje svojim "podanicima".

[Unknown Archont]

Dilberth kaže:

Nadam se da necu picidlaciti ako spomenem da mu je puno ime bilo Baron Svetozar Boroević von Bojna. Ovo ce nekima izgledati nevazno, ali mislim da tu upravo vidimo kakvi su bili drustveni odnosi u toj zlocestoj AU. Ovdje imamo djecaka iz neke banijske selendre koji kroz svoje vlastite sposobnosti postaje baron i plemic i on zeni Austrijanku, Njemicu, takodjer plemkinju.

Sto hocu reci je da te navodne diskriminacije prema Slavenima u AU nije bilo. Plemstvo je bilo titularna pocast, dostupna svim sposobnim i istaknutim osobama, kao sto ga danas jos uvijek engleska kraljica dodjeljuje svojim "podanicima".

Uffff prijatelju, waaaaaay off. Ne da je bilo, vec......

https://www.vecernji.hr/vijesti/ovak...raphic-1136993

[Dilberth]

Unknown Archont kaže:

Uffff prijatelju, waaaaaay off. Ne da je bilo, vec......

https://www.vecernji.hr/vijesti/ovak...raphic-1136993

Hmm...verrry interestig. Thanks.

Ovdje je cjelokupni clanak. Zuri mi se sad, volio bih jos malo diskutrati o tome kasnije.

[Unknown Archont]

Dilberth kaže:

Hmm...verrry interestig. Thanks.

Ovdje je cjelokupni clanak. Zuri mi se sad, volio bih jos malo diskutrati o tome kasnije.

Sama cinjenica da se morao preimenovati, odnosno germanizovati prezime sa sve von, ti je dokaz diskriminacije. Nije jednostavno mogao biti Baron Svetozar Boroevic.
Pa je to ovako izgledalo, Baron Boroëvić von Bojna.

Pa Madjari su bili meta diskriminacije a kamo li Sloveni monarhije, Hrvati, Cesi, Slovaci itd.

[Dilberth]

Unknown Archont kaže:

Sama cinjenica da se morao preimenovati, odnosno germanizovati prezime sa sve von, ti je dokaz diskriminacije. Nije jednostavno mogao biti Baron Svetozar Boroevic.
Pa je to ovako izgledalo, Baron Boroëvić von Bojna.

Pa Madjari su bili meta diskriminacije a kamo li Sloveni monarhije, Hrvati, Cesi, Slovaci itd.

U prvom redu sve one fotografije su me iznenadile. Nisam ocekivao da su Zagorci nosili te nosnje jos i u 20. stoljecu. Volovska kola su ostala kroz veci dio vijeka, to mogu osobno posvjedociti. Cudno mi je samo da su u Zagrebu imali sajmeni dan bas nedjeljom. Mozda ih je zatio i Bog kaznio i dao im Trg Republike?.

Glede Boroevica imam "mixed feelings". U prvom redu nije mi jasno otkud im ono "ë", e sa umlautom. Koliko znam takvo slovo u njemackom ne postoji ali sad to i nije toliko vazno.
Car je davao plemstvo svojim podanicima i normalno mi je da bi titula imala taj "von" u sebi u njemackim izvorima. Jelacici su takodjer bili von (Buzim), na madjarskom de Buzim a na hrvatskom od Buzim.

[Wikiceha]

Dilberth kaže:

U prvom redu sve one fotografije su me iznenadile. Nisam ocekivao da su Zagorci nosili te nosnje jos i u 20. stoljecu. Volovska kola su ostala kroz veci dio vijeka, to mogu osobno posvjedociti. Cudno mi je samo da su u Zagrebu imali sajmeni dan bas nedjeljom. Mozda ih je zatio i Bog kaznio i dao im Trg Republike?.
Glede Boroevica imam "mixed feelings". U prvom redu nije mi jasno otkud im ono "ë", e sa umlautom. Koliko znam takvo slovo u njemackom ne postoji ali sad to i nije toliko vazno.
Car je davao plemstvo svojim podanicima i normalno mi je da bi titula imala taj "von" u sebi u njemackim izvorima. Jelacici su takodjer bili von (Buzim), na madjarskom de Buzim a na hrvatskom od Buzim.

Na hrvatskom Bužimski https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Jela%C4%8Di%C4%87
Što se tiče Boroevića, ë nije njemačka/germanska grafija, nego francuska, npr. Noël.
Ono (¨) obično govori da ti se od dva samoglasnika, oba izgovaraju, a da nije dvoglas. Npr. u francuskom kombinacija oe se inače čita nešto slično;

[ö]= (ili muklo eu). Glas sličan hrvatskom poluglasu ugh, kada je netko zbunjen, kad se ne zna što je neko rekao, ugh = eu, œ, (npr. provocateur [provokat r]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezik
Imaš i sličnu kombinaciju s aï, koje se onda čita ai (inače bi se čitalo kao e ).
https://en.wikipedia.org/wiki/Diaeresis_(diacritic)

[Dilberth]

Wikiceha kaže:

Na hrvatskom Bužimski https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Jela%C4%8Di%C4%87
Što se tiče Boroevića, ë nije njemačka/germanska grafija, nego francuska, npr. Noël.
Ono (¨) obično govori da ti se od dva samoglasnika, oba izgovaraju, a da nije dvoglas. Npr. u francuskom kombinacija oe se inače čita nešto slično;

[ö]= (ili muklo eu). Glas sličan hrvatskom poluglasu ugh, kada je netko zbunjen, kad se ne zna što je neko rekao, ugh = eu, œ, (npr. provocateur [provokat r]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezik
Imaš i sličnu kombinaciju s aï, koje se onda čita ai (inače bi se čitalo kao e ).
https://en.wikipedia.org/wiki/Diaeresis_(diacritic)

Zaboga sto imaju oni u banijskim Mečenčanima sa Francuzima?

[Wikiceha]

Dilberth kaže:

Zaboga sto imaju oni u banijskim Mečenčanima sa Francuzima?

Zna i selo pratiti europsku modu

Nego, ozbiljno, njemački umlaut je iznimka. Obično se znak koristi za odvojeni izgovor samoglasnika, pogledaj linkove.
Europska moda, još iz vremena Rimskog carstva.

[Dilberth]

Wikiceha kaže:

Zna i selo pratiti europsku modu

Nego, ozbiljno, njemački umlaut je iznimka. Obično se znak koristi za odvojeni izgovor samoglasnika, pogledaj linkove.
Europska moda, još iz vremena Rimskog carstva.

Sad si me potakao da malo o tom razmislim.
Taj e: nema veze a ni sa njemackim niti francuskim. Ti kao veliki Jatovac si trebao to odmah primjetiti. E: je trebao biti "je" nesto slicno kao sto ga Cesi danas pisu E^. U Borojevicevo vrijeme pravopis, Vuk, Gaj itd. su bili jos u povoju.

U Noel, E se ne izgovara kao je.

[Wikiceha]

Mislim da nije, no dobro, svakom svoje
Jat

[Imran]

Rukma Vimana kaže:

Ajde navedi imena nekih Hrvata provoslavaca?

Nemoj samo Svetozara Borojevića i Petra Preradovića koji su rođeni kao pravoslavci i koji su prešli u katoličku veru zbog napredovanja u vojnoj karijeri.

Sjetih se nekih plemića prezimena Horvat koji su izbjegli u carsku Rusiju i bili dosta poznati. Sad jesu li zaista bili Hrvati to je već daljnje pitanje....

[Dilberth]

U svakom slucaju da je bilo nacionalne diskriminacije, naš Sveto bi sigurno postao nekakav Steffan Boroewitsch, ali nije. I sigurno da ne bi tako daleko dogurao u svojoj karjeri koliko god mijenjao svoje prezime.
Čak su se trudili da mu prezime napišu po "slavenskom" (u ono vrijeme českom) pravopisu da bi se pravilno izgovaralo.