Toliko "što ako" se desi u životu, i mislim da je ovo najbolja tema za ..... odati počast tim dvjema riječima.
Inače, otvorio sam novi profil, jer ne želim da određeni ljudi ovo nađu ... Pošto pišu specifične stvari. Pisao sam prije po par tema s određenim nickom, pa da ne kradem ljudima teme, da imam svoju. Ne morate reći moj bivši nick. Čisto radi onog iznad: ne bi volio da neki ljudi ovo pročitaju. Hvala.
Prije nego što počnemo s temom, dat ću 2 činjenice:
1. Bolujem od ovog smeća -
https://en.wikipedia.org/wiki/Famili...tous_polyposis
2. Imam Asperger.
Now ......
What if ......
Ne znam najiskrenije što pisati, ali siguran sam da mi treba pomoć .... Jer sam se najiskrenije, izgubio po putu.
Nekako mi se činilo da sam uvijek kroz život imao neki plan, imao sam jasnu ideju i viziju što želim u životu. Jest da je bilo brdo sranja po putu do cilja, ali došao sam tamo. Uvijek. I u jednom trenu ... Izgubio sam kompas.
Jednostavno imam osjećaj da , za što god da ja pokažem interes u životu, imam osjećaj da mi to Bog uvijek uzme. Ne možeš imati ovo, jer nemaš novaca, ne možeš imati ovo drugo jer nije za tebe, ne možeš se baviti time jer nemaš dara, .... Ne možeš zadržati sreću duže od 10 minuta, jer je ona ko Snickers čokoladica. Taman otvoriš omot, i da ćeš čokoladicu stavit u usta, i onda ti Bog himself opali šamarčinu extra large, da ti čokoladica padne na pod i onda je još auto pregazi. I na licu ti ostane crvena pljuska.
Naravno, pokazao sam interes za brojne stvari tijekom života, i uvijek 200 problema na putu. Imao sam interes npr za glazbu, naravno radi toga što ljudi s Aspergerom imaju "dispraksiju", što znači da ne mogu stvoriti mišićnu memoriju - znači da jednostavno ne mogu svirati glazbu. To mi je Bog oduzeo.
Pokazao sam zatim interes za utrkivanje i snimanje videa o utrkivanju i stavljanje to na YouTube. Naravno, i tu mi je Bog opalio veliki šamar. Iako sam najiskrenije, jako htio voziti aute u igricama na YTu , i postati time netko i nešto. Vozim aute jebenih 20 godina. I oduvijek sam se nadao da ću biti novi PewDiePie u auto utrkama obliku. Da ću jednostavno napraviti nešto u što sam jako vjerovao. Da ću se maknuti iz ove šupe, iz svog sranja, da ću imati šta pametno ostaviti svijetu. I tu mi je Bog opalio šamar, jako veliki.
Zatim sam pokazao interes za ljude, ironično radi Aspergera .... Jednostavno sam htio, samo nekog .... da bude jebeno tu, na jebenih prokletih šugavih 10 minuta. Da se mogu izjadat i dobio sam i tu opet šamar. I to epske klase. The Šamar ćemo ga zvat. Bog je odlučio igrat jako okrutnu igru, i smjestio me na najhomofobičnije i najprimitivnije mjesto na Balkanu koje je mogao iskopati. Kao da Balkan sam po sebi nije već dovoljno velika primitivna i homofobična vukojebina.
No to nije bilo dovoljno. Odlučio je igrat i na to da imam roditelje seronje, koji u životu nisu nikad pokazali interes za mene. Bilo im je bitnije crnčit na poslu i ne bit doma. Te brata verbalno agresivnog seronju koji se za svaki kurac izderava na mene. Homofobični primitivni debil.
Nije niti tu stao , nije bilo dovoljno sve ono iznad, pa mi je odlučio pokloniti ono crijevno sranje. Da moram 80-110 dana godišnje provesti ležeći i ne radeći ništa. Jer se to smeće množi ko ludo, i moraju me stalno izrezivat i onda moram ležati puno vremena da ne iskrvarim na smrt.
Naravno, niti sve to nije bilo dovoljno. Morali su doktori zadnji puta nešt sjebat. I morali su mi izbušit trbuh na 3 mjesta.
I sad, morao bi kao na 4 operacije od koje sam najiskrenije, obavio jednu.
Morao bi prvo dat krpat želudac. Jer će mi kiselina izgrist kompletan vrat. To je užasno teška operacija. -.-
Moram zakrpati preponu, da normalno mogu na wc.
Moram nakon toga opet te polipe dat čupat van i nadat se da mi opet ne sjebu tijelo, što će se vjerojatno desit.
I nakon tog sveg kolektivno, moram ići na kolektomiju. Što je još jedna užasno teška operacija. I tu vjerojatno neću preživjet. To je operacija gdje se kompletno debelo crijevo vadi van. I samo se na ....... anus prespoji tanko. Naravno da su defekti nakon te operacije veliki, i ne smijete više ništa u životu dizati šta je teže od šalice čaja. Odvratna i gnjusna operacija.
I sad ja moram kao raditi 3 operacije još, uz 2 ova mini mrcvarenja, da si bi kupio koju godinu. -.-
Nemam snage više. Ne da mi se više. Ne mogu više.
Bio sam toliko prekrasan dečko, toliko puno života je bilo u meni, toliko lijepih planova u životu ..... I na kraju sam dobio jedno veliko debelo
NIŠTA.
Trenutno želim samo bocu najskupljeg viskija. I želim samo sjest na avion za negdje na 12 sati.
Izgubljen sam, i nemam snage više. Umoran sam.
I samo želim onaj viski i avionsku kartu.
PS. baš sam dobio meltdown, neću pisati vjerojatno više danas.
Isprike.
Linearni mod
