Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.01.2013., 22:21   #621
Quote:
moses kaže: Pogledaj post
Sad vam se mogu primjenjivati i usađivati zdrave navike, a CIO u krajnjem slučaju ako baš ništa ne pali
A šta su to zdrave navike spavanja, to me zanima? Šta to sve podrazumijeva?

Zadnje uređivanje tisi : 12.01.2013. at 00:07. Reason: popravak citata
Jane0707 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2013., 22:48   #622
meni je neizmjerno pomogla ova stranica http://www.babysleepsite.com/
(ima priurčnika koji se besplatno mogu skinuti, ja sam čak naručila neku koja se plaća, toliko sam bila zapela za to da dijete ima dobre navike spavanja, e bez cry it out metode)
provođenje bilo koje metode, osobito cry it out, nema smisla prije no što se informirate o fiziologiji i zakonistostima bebljeg spavanja


nego, ontopik. o navikavanju na ruke. ja bih rekla da većina djece koja traže stalno ruke, to traže jer su zapravo umorna i neispavana, ali, dobro, mene prvo dijete toliko istraumatiziralo da ja u svim bepskim nervozama vidim neispavanost. prvo dijete ukratko - nisam imala pojma o bepskom spavanju, nit sam ju znala staviti na spavanje kad treba, nit sam znala što joj oko spavanja treba il ne treba, rezultiralo je nikakvih dnevnim spavanjima (po pol sata, isprva tri pa poslije 6 mjeseci jednom dnevnom) i kenjkavom bebom od koje se nemreš maknuti i koju treba stalno nositi, a ja nisam kužila da joj treba zdrav dnevni san.

s drugim djetetom sam zato pametnije. iz tog svog, dvostrukog iskustva, rekla bih da se ne može naviknuti na ruke, odnosno, ako se može i naviknuti, da se jednako tako može i odviknuti, ako se posveti pozornost bebi i što ju muči i zašto zapravo traži nošenje.

no, da ne duljim. moje drugo dijete je svoja prva tri mjeseca preko dana spavalo meni na rukama. bilo mi je najvažnije da kvalitetno spava, a njemu je za kvalitetno spavanje, očito, trebala moja blizina. budno vrijeme sam ga mogla ostavit na podu i izaći iz stana, ne bi skužio, samo je zvjerao okolo i nije se bunio jer je bio nakrmljen i zadovoljan. oko noćnih spavanj nismo nikad imali problema jer sam, poučena lošim iskustvom s prvim djetetom i ovaj put informiranija, znala da je za tak male bebe idealno da su već između 18 i 19 na stavljene na noćno spavanje. zato nije bilo ni 'večernjih nervoza' ni neutješnih plakanja kakvih je bilo par dok smo ga stavljali spavati oko 21, a koja smo mi tumačili kao grčeve. budio bi se jednom ili dvaput tijekom noći i brzo opet zaspao. to smatram super noćnim spavanjem za tako malu bebu.

s 3 mjeseca sam ga lagano, uz pomoć zamatanja, odvikavala od spavanja na meni. no, kako je to rezultiralo lošim dnevnim spavanjima - opet po pola sata - i njegovim lošim raspoloženjem tijekom dana. s 4 mjeseca sam zaključila da moram dati sve od sebe da ga naučim da zaspi sam, kako bi se znao unjonjati ponovno nakon buđenja nakon tih pola sata. dotad sam ga uspavljivala nunanjem na rukama.

pročitala sam cijeli internet - doslovno - o bepskom spavanju, magistrirat bih mogla na tome! cry it out kod mene nije dolazio u obzir. posvetila sam dane proučavanju njegovih navika i potreba, pisanju rasporeda, proučavanju primjera različitih rasporeda za bebu te dobi i došla do spoznaje kad bi mu otprilike trebalo spavanje. jedne sam se večeri naoružala upornošću i voljom, legala ga u kinderbet, ja legla na krevet kraj njega i čekala da se uspava sam. nije plakao, očito jer sam ja bila tamo. nisam ga mazila, dirala, niti mu pjevala ili slično. njemu je trebalo SAT I POL da zaspe, to vrijeme je mlatarao rukama, nogama, meškoljio sem uzdisao, gugutao i na kraju zaspao. sljedeći put sat vremena, sljedeći pola sata, sljedeći 20 minuta i to je neko vrijeme bio minumum, ali čovjek je zaspivao sam!
ispočetka se još budio nakon pola sata, bed je bio što se tako malima brzo mijenjaju potrebe i raspored i uvijek mi je neko vrijeem trebalo da skužim da ga stavljam prerano spavati, no od njegovih cca 5,5 mjeseci ja nisam brinula oko njegovih dnevnih spavanja - čovjek bi, kad bi mu se prispavalo, zaspao, bilo gdje, i otkrmio rundu od dva sata!

noćna buđenja su ostala ista, no, meni nikad nije ni bio cilj imat bebu koja spava 10 sati u komadu ili slično, on ima 15 mjeseci sad i budi se noću, meni je to normalno i računam da sam na to pristala kad sam odlučila imati dijete. nisam išla s tim ciljem naučiti bebu samouspavljivanju, nego s ciljem da njemu omogućim kvalitetniji dnevni san, time i kvalitetniji dan.

nego, ruke - on je mrcina, ja sitna, kičma u komi još otprije trudnoće, fizički ga nisam mogla nositi. on je beba koja se znala sama zabavljati na podu, u kolicima je mogao biti satima, mogla sam kave ispijati isto satima, on bi sjedio u kolicima i gledao, nikad ga nisam nosila jer jednostavno nisam mogla, on nije ni tražio. na rukama se, nakon odvikavanja, nije dao uspavljivati, to ga je iritiralo, kad bi se nekad uspavljivanje odužilo pa bih ja da ubrzam stvar digla ga na ruke - on bi se meškoljio i odgurivao i tražio da ga vratim u krevetić.

eto, a 3 mjeseca je prespavao na meni. toliko o strašnom navikavanju na ruke u prvim tjednima ili životima bebe.

edit: nisam dijete ostavljala na podu i izlazila iz stana, to sam samo htjela ilustrirati kako me nije tražio i kako je bio nesvjestan jesam mu blizu ili sam otišla iz stana
__________________
mogli bismo

Zadnje uređivanje Lali Puna : 11.01.2013. at 22:57.
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 08:01   #623
Lali Puna

Mene rastužuje to što mi prvo dijete mora učiti na maminim greškama

Quote:
Jane0707 kaže: Pogledaj post
A šta su to zdrave navike spavanja, to me zanima? Šta to sve podrazumijeva?
Pa spomenula sam ranije, a to se ponavlja više manje kroz sve knjige o njezi i odgoju djece pa i ove o metodama spavanja: pobrinuti se da dijete dovoljno spava, bebu što ranije navikavati na spavanje u vlastitom kinderbetu, pomalo mu usvajati razlikovanje dana i noći, ne učiti ih da spavaju prikvačeni na sisu već ih utješiti mirisom, maženjem, blizinom itd itd.

U rodilištima npr zdrave bebe ne hrane između 23-05 h. Pa ima beba koje to lijepo prespavaju, a ima ih koje urlaju do jutra, kao na primjer moj

Iz iskustva mogu reći da je definitivno točna ona da san ide na san, dakle što bolji san po danu, biti će bolji po noći. Trebalo bi ih stavljati spavati svakih 1,5-2,5 sata budnosti, ovisi o starosti bebe. One teorije o držanju budnim što više da bi bolje spavali po noći su koma za male bebe.
Ovo što je napisala Lali o ranom spavanju, slažem se, biološki sat im je prilagođen po dnevnom svjetlu otprilike. Moj je kao mali zaspivao tek u 22-23 h i naravno da je to često bilo uz puno večernjeg urlanja pripisanog "grčevima", jer je ustvari bio premoren. I svejedno se budio 6-7h.
Davanje sise noću svaki put kad kmeče ili se probude isto dovede do kontraefekta-moj nije bljucao od prežderavanja, ali bi se zapišao pa bi urlao jer je mokar, pa ga razbudim presvlačenjem itd itd....

Uglavnom i ja mislim da ću s drugim djetetom sigurno biti pametnija i neću trebati CIO.
moses is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 09:43   #624
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
Ne namećite im u toj dobi svoja pravila, ustvari ne radite to uopće. Njegujte njihovu prirodnost i slušajte ih. Sve vam bebe kažu.
ovo je super receno
mogla bih potpisat cijeli post (i postove nakon ovog)


Quote:
Jane0707 kaže: Pogledaj post
Usput, vezane za sve gore navedene postove, zar vam nije čudno kako se jedino naša vrsta bori sa uspavljivanjem svoje mladunčadi?
mi smo jedina vrsta koja cita knjige.
nazalost, knjiga je puno, a vremena malo i ima jako puno kontradiktornih savjeta....nije lako izabrat

i mi smo jedina vrsta koja se trudi bebu sto prije osamostaliti (dakle, spavaj sam u kreveticu, sam se uspavaj kad se probudis-iz bilo kojeg razloga), a onda kada dijete dodje u dob da se pocinje osamostavljivati (sa cca 2 godien) i vice "sam cu skinuti cipele", "mogu sam jesti", onda to radimo umjesto njih (jer nisu dovoljno brzi, ne znaju sami, zaprljat ce...)....i kad dodju u dob da se moraju osamostaliti (otici iz roditeljskog gnjezda, smai zaradjivat), onda ih svim silama (najcesce financijskim) drzimo doma...do 35


Quote:
moses kaže: Pogledaj post
pobrinuti se da dijete dovoljno spava, bebu što ranije navikavati na spavanje u vlastitom kinderbetu, pomalo mu usvajati razlikovanje dana i noći, ne učiti ih da spavaju prikvačeni na sisu već ih utješiti mirisom, maženjem, blizinom itd itd.
djeca sama uocavaju razlike dan/noc ako im mi dopustimo. to ih ne treba uciti. Oni vide kad je mrak, a kad dan, ne treba zamracivat po danu niti drzati svjetlo upaljeno po noci (ovu gresku radi masa roditelja jer njima treba svjetlo:jer treba bebu nahraniti, jer moraju zapisati u kolko se probudila, u kolko je jela....)

zasto ih treba sto ranije navikavat da spavaju sami u kreveticu? dakle, mama i tata mogu spavat jedan kraj drugog, a ja moram sam? nije li to neprirodno?
meni je zapravo tuzno guranje raznih plisanih tjesilica, medeka, krpica, kraj dve zive osobe sa svojim mirisom, otkucajima srca, zive osobe

lako je reci da bebu treba umiriti blizinom i mirisnom, i moj muz je to mogao, ja sam dala sisu...jer je ona naprosto imala potrebu, cim bih ju ja primila na grudi sisati....i nije to dugo trajalo, ntii se "navikla"

uz to, bebe su u oralnoj fazi, imaju potrebu za sisanjem i sasvim je normalno da se umiruju sisanjem. ako nema sise, onda to rade dudom, palcem, krpicom, kojecim....
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:35   #625
Nije li cudno sto je nasa vrsta jedna od rijetkih koja se radja u toj mjeri ovisna i zasto djetetu treba toliko da se pocne smijat, pratit oko sebe, hodat itd?
Nije li cudno sto su grcevi najcesci u zapadnoj kulturi gdje se od djece od tri mjeseca (plus minus koji mjesec) starosti ocekuje da sama zaspivaju, da se ne nose jer ce se naucit na ruke itd?
I nije li cudno da se beba cesce budi na cicanje jer nasa vrsta nema toliko zasitno mlijeko da dijete odvali 8 sati u komadu cim dodje iz blonice?
Ili zeli cicat jer se zeli pomazit ili osjetit blizinu mame.
Cudno

Sto se hrane tice, bome ima i ljudi koji se bore i da njihova djeca jedu.

Vjerujem da i mi roditelji ponekad zeznemo stvar sa spavanjem ali pitanje je nacina kako to rijesiti. Ili cekati da se samo rijesi kad smo mi vec ti koji su zeznuli
__________________
......
Terra003 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 22:16   #626
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
zasto ih treba sto ranije navikavat da spavaju sami u kreveticu? dakle, mama i tata mogu spavat jedan kraj drugog, a ja moram sam? nije li to neprirodno?
meni je zapravo tuzno guranje raznih plisanih tjesilica, medeka, krpica, kraj dve zive osobe sa svojim mirisom, otkucajima srca, zive osobe
Ma jasno, ali bitno je pružati sve to tijekom dana, a kroz noć, mislim da je i djetetu potreban njegov mir i "prostor". Ja obožavam svoje dijete, ali ne mogu s njim skupa spavati, a bome ni on samnom - njegovo ritanje, meškoljenje i mrdanje ometa moj san, strah me da ne padne s kreveta, s druge strane i njega smeta što ga stalno provjeravam, diram, pokrivam, pipkam..probudi se kad se ja okrećem i mrdam

Kad bude stariji, vjerojatno će uletavati u naš krevet, ali sad mi je drago da je na sigurnom, u svom krevetiću, i da spavamo u miru i on i ja.
No, sve je to individualno, svaka beba ima drugačije potrebe, razumijem i one koje spavaju skupa i ako ih to ne smeta međusobno, opet u redu.
moses is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 22:35   #627
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
zasto ih treba sto ranije navikavat da spavaju sami u kreveticu? dakle, mama i tata mogu spavat jedan kraj drugog, a ja moram sam? nije li to neprirodno?
meni je zapravo tuzno guranje raznih plisanih tjesilica, medeka, krpica, kraj dve zive osobe sa svojim mirisom, otkucajima srca, zive osobe
nama su tješilice ispale super ne samo za spavanje nego i sad kod kretanja u vrtić.
još ih nose sa sobom i baš im puno znače, traže me obojica čim uđemo u vrtić.

a što se tiče spavanja, nije da ih je samo tješilica tješila, morala sam im se i ja javiti, starijeg je bilo dovoljno pomaziti u krevetu, a malog se moralo kratko dići.
ja osobno nikako ne bih mogla spavati skupa s djetetom, s njih dvoje pogotovo, ne bismo se baš naspavali.

Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
lako je reci da bebu treba umiriti blizinom i mirisnom, i moj muz je to mogao, ja sam dala sisu...jer je ona naprosto imala potrebu, cim bih ju ja primila na grudi sisati....i nije to dugo trajalo, ntii se "navikla"

uz to, bebe su u oralnoj fazi, imaju potrebu za sisanjem i sasvim je normalno da se umiruju sisanjem. ako nema sise, onda to rade dudom, palcem, krpicom, kojecim....
sisanje je ok, ako ne prelazi neke granice.
svom starijem sam prva tri mjeseca njegova života davala cicu po noći svaki put kad bi se probudio, a budio bi se 5-6 puta redovno.
on se definitivno prehranjivao, cijeli krevet bi izbljucao, ali on nije znao cicat samo za tješenje nego bi uvijek jeo iako mu ne bi trebalo.
poslije kad je bio u dnevnoj bolnici na obradi zbog sumnej u alergiju na KM, imao je povišene jetrene probe i pedica je rekla da je moguće da je to od prehranjivanja.
a mali mi se isto budio x puta po noći i često bi odbio cicu ako bi mu bio prekratak razmak između buđenja, samo bi okrenuo glavu i dalje plakao.
tako da je njima bolja utjeha bio palac i tješilica, uz moju blizinu (kratkotrajnu, doduše).

Zadnje uređivanje tisi : 12.01.2013. at 22:51.
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 23:05   #628
Quote:
moses kaže: Pogledaj post

Pa spomenula sam ranije, a to se ponavlja više manje kroz sve knjige o njezi i odgoju djece pa i ove o metodama spavanja: pobrinuti se da dijete dovoljno spava, bebu što ranije navikavati na spavanje u vlastitom kinderbetu, pomalo mu usvajati razlikovanje dana i noći, ne učiti ih da spavaju prikvačeni na sisu već ih utješiti mirisom, maženjem, blizinom itd itd.

U rodilištima npr zdrave bebe ne hrane između 23-05 h. Pa ima beba koje to lijepo prespavaju, a ima ih koje urlaju do jutra, kao na primjer moj

Iz iskustva mogu reći da je definitivno točna ona da san ide na san, dakle što bolji san po danu, biti će bolji po noći. Trebalo bi ih stavljati spavati svakih 1,5-2,5 sata budnosti, ovisi o starosti bebe. One teorije o držanju budnim što više da bi bolje spavali po noći su koma za male bebe.
Ovo što je napisala Lali o ranom spavanju, slažem se, biološki sat im je prilagođen po dnevnom svjetlu otprilike. Moj je kao mali zaspivao tek u 22-23 h i naravno da je to često bilo uz puno večernjeg urlanja pripisanog "grčevima", jer je ustvari bio premoren. I svejedno se budio 6-7h.
Davanje sise noću svaki put kad kmeče ili se probude isto dovede do kontraefekta-moj nije bljucao od prežderavanja, ali bi se zapišao pa bi urlao jer je mokar, pa ga razbudim presvlačenjem itd itd....

Uglavnom i ja mislim da ću s drugim djetetom sigurno biti pametnija i neću trebati CIO.
Kako je i meni prvo dijete, tako nisam baš previše razmišljala u trudnoći šta će biti kad rodim nego kako ću rodit
Također sam se naslušala raznih savjeta (kontradiktornih) pa sam zaključila kako ćemo sve u hodu.
I, kad je došao princ, trebalo nam je dobrih misec ipo dana da šta vi kažete pohvatamo sve konce, njega i njegov bioritam upoznamo i vidim da dosta toga i radimo kako treba.
Naime, točno znam kad mu se počme spavati, to nekad bude nakon 1.5 h, a nekad nakon 2 h, brzo ga uspavamo jer mu očito potrefimo trenutak, i nakon toga kad ga stavimo u krevetić nekad odspava 30 min, nekad 45-50 min, ali rijetko kad pređe sat. E sad, ako se probudi u plaču i kad ga dignem i malo umirim ako ga ne mogu spustiti na podlogu (dakle počme plakati) krenem ponovno sa uspavljivanjem jer mu očito nije bilo dosta.
S obzirom da uglavnom ne može duže od 50 min spavati u krevetiću a tako maloj bebi ipak treba u komadu duže, jedno spavanje u danu mu bude na meni ili mm jer tako odspava oko 1.5 h i duže (osim ako u šetnji odspava duže onda uglavnom nema potrebe).
Tako da mi doista sve radimo da on odspava svoja 3-4 sata dnevno koliko mu treba da bude naspavan i dobre volje.
Nije nas strah da će se naviknit spavat na nama (do sad nije a to već dugo prakticiramo i uredno prihvaća i krevetić) i uspavljivanje na rukama nije problem, i dapače ja čak uživam jer se s njim onda mazim (uspavljivanje traje max 5 min pa mi vj. zato nije problem).
Problem je neznam ni sama kolikom broju buđenja po noći nakon kojih se ja osječam kao da me vlak zgazio.
I naravno imamo večernju rutinu, u 21h ga mm okupa i nakon toga spavanac. Sa nama je trenutno u bračnom krevetu isključivo jer je meni lakše, jer se ne mogu ustajat svako 20 min i k tome on ni ne zaspe odmah nego se još natežem s njim (malo sisa, malo se baca, pa plače, pa digni itd).
Njemu je svejedno jeli spava sa nama ili sam, jednako se budi, a ja bih samo da spava pa di bilo to, tako da teorije kako naša mladunčad "samo" traži našu blizinu ne drže vodu jer bi mu onda bilo dovoljno da je pored mene pa kad se probudi ja da ga pomazim i zagrlim (eventualno malo posisa i nastavi spavat), a nije mu dovoljno!
Tako da je sve stvar navike šta oni traže za ponovno uspavljivanje a to je u mom slučaju ili cica ili nosanje!
Jane0707 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 17:57   #629
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
djeca sama uocavaju razlike dan/noc ako im mi dopustimo. to ih ne treba uciti. Oni vide kad je mrak, a kad dan, ne treba zamracivat po danu niti drzati svjetlo upaljeno po noci (ovu gresku radi masa roditelja jer njima treba svjetlo:jer treba bebu nahraniti, jer moraju zapisati u kolko se probudila, u kolko je jela....)

zasto ih treba sto ranije navikavat da spavaju sami u kreveticu? dakle, mama i tata mogu spavat jedan kraj drugog, a ja moram sam? nije li to neprirodno?
meni je zapravo tuzno guranje raznih plisanih tjesilica, medeka, krpica, kraj dve zive osobe sa svojim mirisom, otkucajima srca, zive osobe

lako je reci da bebu treba umiriti blizinom i mirisnom, i moj muz je to mogao, ja sam dala sisu...jer je ona naprosto imala potrebu, cim bih ju ja primila na grudi sisati....i nije to dugo trajalo, ntii se "navikla"

uz to, bebe su u oralnoj fazi, imaju potrebu za sisanjem i sasvim je normalno da se umiruju sisanjem. ako nema sise, onda to rade dudom, palcem, krpicom, kojecim....
Sa svime se slažem a boldano je tako istinito tužno. (btw, potpis ti je ).

Meni je bilo fascinantno kako je moj kao novorođenče znao razliku dan/noć. Po danu bi spavao X vremena i onda se razbudio a po noći kad bi zaspao, to je bilo to, samo se budio za cicanje. Tako da osjećaju bebe te razlike, ne treba ih to učiti.
E sad, nek se uvrijedi tko hoće, ali neke bebe (a i ljudi) su prirodnije i bolje to osjećaju. Ove druge koje imaju malo "problema" valjda u korijenu treba srezati da ni ne dobiju šansu osloboditi prirodnost u sebi.
I ne mogu se oteti dojmu da bebe koje "učite" da zaspu same puštajući ih da plaču uopće to ne nauče nego jednostavno....odustanu.

Quote:
Jane0707 kaže: Pogledaj post
E sad, ako se probudi u plaču i kad ga dignem i malo umirim ako ga ne mogu spustiti na podlogu (dakle počme plakati) krenem ponovno sa uspavljivanjem jer mu očito nije bilo dosta.
S obzirom da uglavnom ne može duže od 50 min spavati u krevetiću a tako maloj bebi ipak treba u komadu duže, jedno spavanje u danu mu bude na meni ili mm jer tako odspava oko 1.5 h i duže (osim ako u šetnji odspava duže onda uglavnom nema potrebe).
Tako da mi doista sve radimo da on odspava svoja 3-4 sata dnevno koliko mu treba da bude naspavan i dobre volje.

Njemu je svejedno jeli spava sa nama ili sam, jednako se budi, a ja bih samo da spava pa di bilo to, tako da teorije kako naša mladunčad "samo" traži našu blizinu ne drže vodu jer bi mu onda bilo dovoljno da je pored mene pa kad se probudi ja da ga pomazim i zagrlim (eventualno malo posisa i nastavi spavat), a nije mu dovoljno!
Tako da je sve stvar navike šta oni traže za ponovno uspavljivanje a to je u mom slučaju ili cica ili nosanje!

Kad smo izašli iz novorođenče faze i počelo se kristalizirati ritmično dnevno spavanje moj je spavao po 30min i budio se plačući. Ja nadobudno išla svašta čitati da riješim "problem" kratkog spavanja. Pa sam svašta radila da on odspava duže jer mu to nije dosta. Ali on se i nakon dužeg spavanja budio plačući. Onda sam sa tri mjeseca prestala radit idiota od sebe i priznala si da je to kratko spavanje samo meni problem i pustila ga da spava koliko želi. Kroz cca mjesec dana od svakodnevnog buđenja plakanjem došlo je do toga da se budi skroz mirno a i dalje bi spavao po 30-40min. Tih pol sata je njemu dosta i nakon toga je ko nov, super raspoložen i zaigran.
Dakle, nije stvar u nedovoljnom spavanju nego u prijelazu san-budnost (kao i kod uspavljivanja). Ne razlikuju bebe budnost i spavanje.
Tako da to što negdje piše da beba u toj i toj fazi treba spavati toliko i toliko je meni totalni bulšit. Btw, kad noću odspava bilo 12 ili 9 sati jednako je raspoložen. Jedino zna postati hiperaktivan ako bude predugo budan.

Beba spava koliko joj treba.

Drugo boldano, mislim da je sad premali da te doživi kroz glas ili dodir. U tom polusnu jedino što ga umiruje je cica (odnosno nosanje vjerovatno od strane tate jer on, jel, nema cicu ) jer vjerovatno to za sad najbolje poznaje.
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 21:51   #630
Quote:
Beba spava koliko joj treba.
Ne slažem se. Moj je tek prije dva mjeseca počeo spavati, bez urlikanja kroz noć ali još uvijek ako ne spava doma, kroz dan se budi plačući. Tu i tamo i po noći. Tete u vrtiću kažu da već dugo nisu vidjeli tako nešto, da dijete koje je toliko pospano, probudi se nakon pol sata i ne može više zaspati. Pedijatar nas tješi da ima još gorih. Čak nam je i dijagnozu dao: noćni strahovi
I to bi sve bilo ok da nije konstantno pospan. Prije je bio stalno pospan, razdražljiv, plačljiv. Sad bar doma odspava dobro. Osim kad je bolestan, onda opet ne spava.
__________________
Mali medo, 2011.
Perazg is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 22:08   #631
Quote:
Perazg kaže: Pogledaj post
Ne slažem se. Moj je tek prije dva mjeseca počeo spavati, bez urlikanja kroz noć ali još uvijek ako ne spava doma, kroz dan se budi plačući. Tu i tamo i po noći. Tete u vrtiću kažu da već dugo nisu vidjeli tako nešto, da dijete koje je toliko pospano, probudi se nakon pol sata i ne može više zaspati. Pedijatar nas tješi da ima još gorih. Čak nam je i dijagnozu dao: noćni strahovi
I to bi sve bilo ok da nije konstantno pospan. Prije je bio stalno pospan, razdražljiv, plačljiv. Sad bar doma odspava dobro. Osim kad je bolestan, onda opet ne spava.

Napisala sam da beba spava koliko joj treba, nisam spominjala vrtićku djecu.
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 22:38   #632
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
Sa svime se slažem a boldano je tako istinito tužno. (btw, potpis ti je ).

stvarno, pretužno je da dijete ima neku mekanu igračku za utjehu.
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
I ne mogu se oteti dojmu da bebe koje "učite" da zaspu same puštajući ih da plaču uopće to ne nauče nego jednostavno....odustanu.
ne, nego bebe naučene da zaspu na cici ili na rukama ili na koji god već način, odustanu od inzistiranja na toj navici i nauče zaspati same.
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
Kad smo izašli iz novorođenče faze i počelo se kristalizirati ritmično dnevno spavanje moj je spavao po 30min i budio se plačući. Ja nadobudno išla svašta čitati da riješim "problem" kratkog spavanja. Pa sam svašta radila da on odspava duže jer mu to nije dosta. Ali on se i nakon dužeg spavanja budio plačući. Onda sam sa tri mjeseca prestala radit idiota od sebe i priznala si da je to kratko spavanje samo meni problem i pustila ga da spava koliko želi. Kroz cca mjesec dana od svakodnevnog buđenja plakanjem došlo je do toga da se budi skroz mirno a i dalje bi spavao po 30-40min. Tih pol sata je njemu dosta i nakon toga je ko nov, super raspoložen i zaigran.
Dakle, nije stvar u nedovoljnom spavanju nego u prijelazu san-budnost (kao i kod uspavljivanja). Ne razlikuju bebe budnost i spavanje.
Tako da to što negdje piše da beba u toj i toj fazi treba spavati toliko i toliko je meni totalni bulšit. Btw, kad noću odspava bilo 12 ili 9 sati jednako je raspoložen. Jedino zna postati hiperaktivan ako bude predugo budan.

Beba spava koliko joj treba.
potpuno pogrešno.
to što beba kratko odspava nipošto ne znači da joj je to dovoljno sna, nego ovo što si i sama napisala, da ima problem s prelaskom iz budnog stanja u natrag u stanje spavanja.
on možda je super raspoložen i kao nov kad se probudi, ali se onda jako brzo umori i treba novi spavanac.
nije to ništa strašno, jer onda ima više spavanaca dnevno (iako je u duljem spavancu dublji i kvalitetniji san), ali može se i na to utjecati, meni su najbolje palili vožnja kolicima ili nošenje u marami - bebač zakmeči, promeškolji se i nastavi spavati.
tak da nisi radila idiota od sebe i nije to samo tebi problem, već i bebi isto, tj ipak je bolje da dulje odspava ako je ikako moguće.
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 23:16   #633
Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post

Kad smo izašli iz novorođenče faze i počelo se kristalizirati ritmično dnevno spavanje moj je spavao po 30min i budio se plačući. Ja nadobudno išla svašta čitati da riješim "problem" kratkog spavanja. Pa sam svašta radila da on odspava duže jer mu to nije dosta. Ali on se i nakon dužeg spavanja budio plačući. Onda sam sa tri mjeseca prestala radit idiota od sebe i priznala si da je to kratko spavanje samo meni problem i pustila ga da spava koliko želi. Kroz cca mjesec dana od svakodnevnog buđenja plakanjem došlo je do toga da se budi skroz mirno a i dalje bi spavao po 30-40min. Tih pol sata je njemu dosta i nakon toga je ko nov, super raspoložen i zaigran.
Dakle, nije stvar u nedovoljnom spavanju nego u prijelazu san-budnost (kao i kod uspavljivanja). Ne razlikuju bebe budnost i spavanje.
Tako da to što negdje piše da beba u toj i toj fazi treba spavati toliko i toliko je meni totalni bulšit. Btw, kad noću odspava bilo 12 ili 9 sati jednako je raspoložen. Jedino zna postati hiperaktivan ako bude predugo budan.

Beba spava koliko joj treba.

Drugo boldano, mislim da je sad premali da te doživi kroz glas ili dodir. U tom polusnu jedino što ga umiruje je cica (odnosno nosanje vjerovatno od strane tate jer on, jel, nema cicu ) jer vjerovatno to za sad najbolje poznaje.
Prvo i osnovno, poznajem svoju bebu, i točno znam kad mu je dosta 30-40 min sna (jer je onda dobro raspoložen), a kad nije, i ond ga ponovno uspavam!
Pa ne misliš valjda da bi itko mogao ponovno zaspati ako mu se ne spava?!
Njemu su očigledno problem ti prelasci iz faza u fazu sna kako noću tako i danju, a po tvojoj teoriji bi ga onda trebala i noću pustiti kad se probudi nakon 1 h jer kad se probudio onda mu je očito dosta
Činjenica je da su sva djeca različita i glupo je generalizirati, ja znam da njemu dnevno treba 14-15 sati sna da bi bio dobre volje i to mu omogućavam na sve načine što meni nije problem po danu, ali kako se vidi iz mog uvodnog posta problem je veliko noć koja ide sve gora i očito noću više ni iz jedne faze sna ne zna sam preći (a ona između faza buđenja su ponekad od toga što se prejeo od nasisavanja pa povrača a ponekad ni sama ne znam šta).
I ne spavaju sve bebe koliko im treba jer se onda dosta roditelja ne bi toliko mučilo sa uspavljivanjem i ne bi bilo toliko nervozne djece (a opet zašto bi tjerao dijete da spava ako mu je dovoljno).
U svakom slučaju ja mislim da kako je bebi potrebno osigurati san, tako je i roditeljima potreban, pa zašto se dijete ne bi uspavalo nekim drugim sredstvom (da tako nazovemo) nego eto glumit patnike i žrtve jer to mora biti naše tijelo?
I nemam ništa ni protiv toga (i samoj mi je za sad tako) ako to znači normalan san za sve, ali ako je to kao kod mene cilu noć natezanje, pa me boli vrat pa kičma i kronično nenaspavana onda je po meni bolje bilo šta drugo šta bi dijete prihvatilo od toga!
Jane0707 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 07:53   #634
Quote:
Jane0707 kaže: Pogledaj post
Problem je neznam ni sama kolikom broju buđenja po noći nakon kojih se ja osječam kao da me vlak zgazio.
Jane, a koliko je star? Obično su to faze koje prođu - zbog razvja, pa zbog smetnji sa zubima, itd, itd......

Vidim da su se svi uhvatili tog razlikovanja dan/noć, ma naravno da sve bebe to prirodno usvoje i to vrlo rano. Ali postoje i oni klinci koji se odluče razbuditi, igrati i pričati u sitne jutarnje sate. Što je obično znak da nešto nije dobro posloženo sa ritmom spavanja.

Slažem se da se djeca ne mogu tek tako "naviknuti" na nosanje po rukama, to je isto faza koja prođe. Moj je nonstop bio po rukama prva tri mjeseca, svi su me zbog toga opominjali ali baš me bilo briga, mala beba treba moju blizinu. Kasnije to jednostavno prerastu, s vremenom mu je postao zanimljiviji gym, pod, igračke....od mene

Što sam još htjela spomenuti.....e da, CIO metoda nije metoda za uspavljivanje djeteta, nego za učenje spavanja, tj "ostajanja u spavanju". Moj se uspavljivao bez problema, ali nije znao prevladati te prijelazne faze i uvijek bi se probudio i cendrao a ja sam mislila da je stvar u gladi, ovome, onome.....nakon tri mjeseca isprobavanja svih mogućih sistema, u dvije noći pomoću CIO je to savladao. I to ne urlanja satima kao što svi obično zamišljaju tu metodu, nego je prvu noć cendranje trajalo sat vremena, drugu noć pola sata. Da je urlao, cenio i vrištao i da je to trajalo satima, naravno da bih odustala.
moses is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 08:44   #635
Moje iskustvo je ograniceno na dva slucaja:
- sa starijom sam u pocetku je stavljala u kindac, jer kao bolje ce spavati, necu je zgnjeciti u krevetu, da se navikne i ostale ideje iz te teorije... Onda nas je naravno lijepo strefio sleep regression s cetri mjeseca pa sam shvatima da je onih prvih tri mjeseca bio lazni mirjer je bila premala, a sad uspijeva svoju volju izraziti a njena volja je da je pored mene a ne u kinderbetu. Cim sam je uselila u nas krevet odmah je bolje spavala ( sto ne znaci da se nije budila), ali ukupno bi odspavala svojih 10-12h sto je po meni ok. Doduse, tu sam napravila drugi zaheb da nisam pazila da ne spava s cicom u ustima, ali i to sam je odvikla nakon nekog vremena
- mladjeg sam stavila odmah u krevet pored sebe, i samo pazila da izvadim cicu nakon sto pojede... Znao je bit budan po noci po sat i vise vremena, nesto si gugutati, igrati se rukicama u mraku... Ja bi spavala pored njega snom pravednika, najcesce bi nakon sat vremena zaspao sam. Naravno, bio je svjestan da sam ja uvijek tu, i ako bi zaplakao dala bi mu cicu... No on po noci prakticno i nije plakao, obicno bi me lupkao nogama dok me nije probudio da mu dam jest

Uglavnom, moje iskustvo je da svi oni znaju zaspati samo im treba nasa blizina a cesto i blizina tijekom noci, to smatram dijelom prirodnog i zdravog instinkta za prezivljavanje jer bebekoje se nebune da su ostavljene su sigurno imale nizu stopu prezivljavanja od onih koje su se znale izboriti da budu stalno uz zastitu mame. Tako da ja ne vjerujem u teorije o "zdravom" spavanju malih beba u kinderbetu, kad imaju godinu, dvije to mi je vec neka druga prica....

Sto se tjesilica tice, nisu ih imali ni jedan ni drugi a u jaslice su krenuli bez imalo problema i tamo se uklopili u raspored spavanja kao urice, i to i bez duda i bez bocica za uspavljivanje i bez tjesilica za mazenje... Jos samo ostaje da tete u vrticima se prestanu cuditi da djete nema nista od toga i normalno funkcionira....
proab is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 10:39   #636
Moje iskustvo: kada sam rodila prvo što je bilo čula sam : stavljaj ga u krevetić, nemoj ga uspavljivati na rukama naviknuti će se...
Mogu reći da me to spavanje dosta opterećivalo, kako, koliko, ako je kraće zašto?
1-3 mj. Nakon nekog vremena maleni je počeo spavati navečer uvijek u 19.30, jedno papanje nakon toga i ujutro bi se budio oko 06.00 kasnije 07.00. Nakon toga bi oko 09.00 zaspao u kolicima tj. vozala bi ga po kući i zaspao bi sat vremena. kasnije opet igra i spavanje u 12.30. ali isključivo u svom krevetu, kolica nije želio, na rukama bi se vrpoljio. legla bi ga i samo ležala na svom krevetu, on bi se malo okretao i zaspao bi na 2 sata. nakon toga bi oko 16.00 išli u šetnju pa bi redovito spavao u kolicima sat i pol. Zapravo sam ga promatrala i radila što mu paše, ali od tog rasporeda stvarno nisam odstupala,nismo nigdje išli u vrijeme spavanja.
Od 4 mj. za ono prvo jutarnje spavanje uspavala bi ga na rukama i prebacila u krevetić, u 12.30. i dalje je spavao u krevetiću a kasnije u šetnji u kolicima, noćno bez problema.
Sa 5 mj. izbacio je noćno hranjenje, a ubrzo i prvo jutarnje spavanje, sa 9.mj. 2 popodnevno spavanje.
To znači sa 9 mj. jedno popodnevno spavanje od 2-3 sata, razlika je što se uspavljivao na rukama a kasnije u krevet, nekad bi se budio nakon sat vremena, podigla bi ga i zagrlila i nastavio bi spavati. Noć od 20.00 - 7.30.
Eto navike su se u spavanju mijenjale, nikad nisam ni pomislila uskratiti mu svoju blizinu (tješilice i sl..),u početku je za neka spavanja želio kolica,kasnije sam krevet, a onda uspavljivanje na rukama... sada sa 3 g. spava dobro, legnem ga, ležim na krevetu dok ne zaspe,ponekad traži da ga držim za ruku, a ponekad da bude na rukama (mazi se ) ... kada sam prestala razmišljati "da se nešto mora" postalo mi je sve puno lakše u svemu.
Svaka knjiga počinje sa: osluškujte potrebe svoje djece... mislim da je to najvažnije, na početku smo zbunjeni i u strahu ali sa vremenom se opustimo i postane lakše. Naravno i mi smo imali faze buđenja (zubići, poneki strah i sl.), mislim da malenom rutina i dosljednost paše baš kao i meni.
nanaM is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 11:00   #637
Quote:
nanaM kaže: Pogledaj post
1-3 mj. Nakon nekog vremena maleni je počeo spavati navečer uvijek u 19.30, jedno papanje nakon toga i ujutro bi se budio oko 06.00 kasnije 07.00.

Sa 5 mj. izbacio je noćno hranjenje, a ubrzo i prvo jutarnje spavanje, sa 9.mj. 2 popodnevno spavanje.
Kakvo nocno hranjenje je izbacio sa 5 mjeseci, ako je vec sa 3m spavao od 19:30 do 6h ?
kajpa is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 11:30   #638
A zašto poistovjećujete "tješilice" s uskraćivanjem bliskosti?
Ćufta is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 12:40   #639
Da li mi netko može detaljno objasniti kako se provodi (svoja iskustva) CIO tijekom noćnih buđenja?
Također kako to provesti ako bih svejedno ostavila jedno noćno hranjenje?
Naime, meni T kad se počne meškoljit i plakati u snu, ako ga pustim ne bi li se sam umirio, on se skroz razbudi i onda je budan!?
Molila bih da mi netko od vas koji ste provodili CIO detaljno opiše kako je to radio noću i da li bi mu se dijete kao i moj T ako se odmah ne reagira na cendranje skroz razbudilo i što onda?
Please, stvarno bi tila da mi detaljno opišete jer još nisam uspila nabaviti knjigu, svugdi je rasprodana, očito ima dosta roditelja koji to provode samo ne žele priznati!
Jane0707 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2013., 12:55   #640
Ovo i mene zanima, kako se radi kod nocnih budjenja?? Jucer sam stala na kraj cijeeeelonocnom nacicavanju i bilo je donekle ok. Vecerali smo mlijecnu kasicu u 20h, pa se okupali, pa cicaaali, pa zaspali.. Za 10min budjenje, cicaali drugu cicu.. Bljicnuli, podrignuli, bilo je i kasice kroz nos, prejeli smo se. Vratim je u kimbic place, nosam, place, stavim u krevet pored sebe, vristi, nista ne pomaze, uskace mm, jos jace vristi, dajem vode, nece, hoce iskljucivo i samo THE CICU A sita preko glave. E reko neces, dosta je, i plakala je naravno, i kad je zaspala, spavala je bez budjenja do pola 5!!! I sad ja nisam znala kako se postaviti pa sam ipak dala cicu neka jede i nastavila je spavati do 6h, pa cica, i budjenje u pola 9. P.S. Hvala Katjes na knjizi, ali nije to ta, no svejedno
klaunina is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:48.