Telema po receptu "chi" kuhinje-Vlady Stevanovitch

[LJUBAWOLJA]

"...Pomirili smo se sa Homo externalisom i on nas pušta da djelujemo. Krećemo sada nesputani prema otvorenom moru i plovimo pučinom poput iskusnih mornara. To je vrlo ugodno. Vježbamo svakog dana i to u određenom trenutku postaje naše zanimanje. Poučavamo. Postali smo stručnjaci. No, bez obzira na to što poučavamo druge, znamo da mi sami moramo proći još veliki dio puta. A možemo i ostati na stupnju na kojem jesmo. Život nam je ispunjen i sretan, zdravlje besprijekorno. Nemamo problema, sve nam je bolje; i to traje. Međutim, postoji nastavak. Sada nas život vodi, prepustili smo se struji života koja nas polako dovodi do svog izvora, do centra. Kao i sve ostalo, tako se i taj centar nalazi u svijesti. Jednog dana ćemo prodrijeti u njega, što znači da ćemo postati svijesni da smo u centru. I to već odavno. U stvari, oduvijek. Nismo ga nikada ni napustili, niti smo ga ikada ni izgubili. Kako dolazi do tog osvještavanja? Prvo se javljaju znakovi koji najavljuju. Zaljubljeni smo u sve i u svakoga. - Što se to sa mnom događa; jesam li normalan? - Činimo besmislene stvari, iznenađeni smo sobom jer činimo stvari gotovo bez svoje volje, a osobito bez onoga što obično motivira čovjekovo ponašanje. Naše je ponašanje besmisleno u očima okoline. Katkad uzrokuje prave drame, raskide, razdvajanja. I nama samima takvo ponašanje djeluje besmisleno. Pitanja tipa Što se sa mnom događa? Jesam li normalan? ponavljaju se često, poput lajt motiva. Jednog ćemo dana ipak pronaći riješenje te zagonetke. Tada će nam naše ponašanje biti smisleno i logički nepogrešivo. Shvatiti ćemo da jednostavno djelujemo s ljubavlju, s ljubavlju za sve i svakoga. I to je znak koji najavljuje, o kojem sam govorio. Osobito se smanjuje naša logika. Ljubav oblikuje naše zaključke i objašnjenja jednostavnog i čestitog života i odbacuje sva druga kao beznačajna i sporedna. Život postaje područje našeg istraživanja, i ponajprije živo biće u ljudskome obliku čija bit nije oblik, već život sam. Znak koji najavljuje je osvještavanje onoga što je za nas bitno. Divimo se bogatima životom, a siromašnima sa životom suosjećamo, a prema jednima i drugima osjećamo ljubav, ljubav prema životu. Ta vrsta ljubavi je slijepa i možda ćete se zapitati - Kako me je to cjelokupno istraživanje moglo dovesti do takve očaranosti životom? - Odgovor je vrlo jednostavan život je volja, volja koja djeluje. Djelovanje je njezina osobina, ona je ta koja ostvaruje. Vanjski promatrač vidi samo ta ostvarenja, a ne volju, odnosno život koji pri tome djeluje. Ta volja je za njega samo zaključak, dedukcija. To drukčije i ne može biti jer se životna ostvarenja i životne pojave nameću s nezaustavljivim navaljivanjem. To je područje Homo externalisa. Međutim, struja kojoj ćemo se sada prepustiti polako će nas dovesti do novog osvještavanja. Ono će se dogoditi nakon znakova koji najavljuju. Ući ćemo u drukčiju razinu svijesti. Tu ćemo naći izvor života. Vanjski promatrač biće iznimno začuđen i to zato jer promatra izvana. Vi, vi ćete biti zasljepljeni; biti ćete zadivljeni a ne začuđeni. Doživjeti ćete otkriće koje će za vas biti jedna očitost a ne potreba za bla-bla-bla. Znati ćete da svijest, volja i život čine jedno. Ta očitost je otkriće samo zato jer je svijest obično zatrpana nusproizvodima naših osjetila i mlinom riječi. Čim se oslobodi, očitost je tu gdje je uvijek i bila. Oduvijek ste dovodili životnu volju u sam centar svoje svijesti. Evo je sada, oslobođene svega onoga što ste gomilali u svome sjećanju (ne zaboravite da živimo u sjećanju!). Mjesto je jasno. Evo izvora života - volja. Tu nas čeka iznenađenje. Ta volja koja je u stvari sam život, istovjetna je svom izvoru, toliko da bi je mogli zamijeniti sa ljubavlju. To jest ljubav. To je ono što je usmjereno prema van, što se objavljuje. Kroz to se objavljivanje ostvaruje život, ljubav postaje privržena izvoru, stapaju se, u izvoru postaju jedno. Ponovo ste našli izvor života. To je istodobno izvor ljubavi. Volite život, dakle, volite ljubav. Kada se jednom vratite (prije ili kasnije) u luku, zadržite širom otvorenu ljubav. Zadržite zanesenost životom. U svoju svakodnevicu unesite svježinu sa izvora. Sve će izgledati novo, kao da je prvi put, poput opčinjenosti prvom ljubavlju. Kao svakom ljubavniku, samo će vam jedno biti važno - naći što prije svog dragog, život. Jer 1001 stvar naše civilizacije skriva ga od nas, jer cjelokupna civilizacija prekriva, guši i uništava život. Ne možete to u potpunosti izbjeći. Stoga ćete se radovati još jače kad ponovno otkrijete izvor života, koji u stvari, nikad nije bio izgubljen. Napustiti ćete ono što nikada nije bilo dio vašeg bića ili postojanja. Govorim o podvojenoj osobi koju je stvorila i odgojila civilizacija, obrazovala i osposobila za određeno ponašanje i primorala na određeni način života. Vrlo lako ćete napustiti takvog sebe i time niste ništa izgubili. Kako da izgubite nešto što vam nikada nije pripadalo? Kako da se osjećate prevarenim od nečega što nikada niste ni željeli i što vam je zakrčilo put prema jedinoj stvari koju doista želite? Ništa niste izgubili, no isto tako niste ništa ni dobili. Život ste oduvijek posjedovali! Samo što ste sada toga svjesni..."

[Mr. Beam]

O telečasni, pa ti stvarno poznaš svoju struku.

[mandragora]

Mr. Beam kaže:

O telečasni,

ova je dobra!

[LJUBAWOLJA]

Mr. Beam kaže:

O telečasni, pa ti stvarno poznaš svoju struku.

Mmm da ; ponekad znam biti pravi i

[LJUBAWOLJA]

CIJEV PIŠTOLJA

Moćna i uspravna je ova Volja moja,
ova Vatrena Piramida čiji se vrh gubi u Nebu.
Na njemu sam spalio leš svojih žudnji.
Moćan i uspravan je ovaj FALLOS moje Volje.
Njegovo Sjeme je Ono što sam nosio unutar sebe iz vječnosti;
a ono je izgubljeno u Tijelu naše Dame od Zvijezda.
Ja nisam ja; ja sam samo šuplja cijev koja treba da prenese dolje Vatru sa Neba.
Moćna i čudesna je ova Slabost, ovo Nebo koje me vuče u Njezinu Maternicu,
Ovaj svod koji skriva, koji upija, Mene.
Ovo je noć u kojoj sam izgubljen, Ljubav pomoću koje ja nisam više ja.

A.C.

[LJUBAWOLJA]

POLARNA ZVIJEZDA

Ljubav je sva vrlina, i pošto je užitak ljubavi samo ljubav, i bol ljubavni je samo ljubav.
Ljubav se ne obazire na ono što nije i ono što jeste.
Izbivanje pojačava ljubav, i prisustvo pojačava ljubav.
Ljubav se uvijek kreće od vrhunca do vrhunca zanosa i nikada ne slabi.
Ljubav uništava jastvo, ujedinjujući jastvo sa onim što je ne-jastvo, tako da ljubav rađa Sve&Ništa u Jednom.
Nije li tako?..... Ne?
Tada nisi izgubljen u ljubavi, ne govori o ljubavi.
Ljubav uvijek daje, ljubav uvijek osnažuje.
.........Možda: ovo pišem da bi samo napisao Njeno ime.

(Love Alway Yieldeth Love Alway Hardeneth) - LEJLA

A.C.

[LJUBAWOLJA]

JUŽNI KRIŽ

Ljubavi, volim te! Noći, noći, prekrij nas!
Ti si noć o moja ljubavi, i nema zvijezda osim tvojih očiju!
Tamna noći, slatka noći, tako topla a opet tako sviježa, tako mirisna, tako sveta, prekrij me, prekrij me!
Neka me ne bude više! Neka budem Tvoj; neka budem Ti; neka ne budem ni Ti ni Ja; neka bude ljubav u noći i noć u ljubavi.
N.O.X. noć Pana; i Lejla, noć pred Njegovim pragom!

(Lejla je na arapskom noć)

A.C.

[LJUBAWOLJA]

"...Da biste se vratili na izvor, da biste prodrli u centar života, potrebne su mnoge godine rada. Da biste razumjeli život, dovoljan je samo letimičan pogled. Na izvoru ste i on je u vama. Bez obzira na to koliko daleko možete vidjeti, vidjeti ćete samo ono što izdvojite. Pokazat će vam se izvor koji je jedan i jedini. U njemu ste, to je sam život. Ali vi niste vanjski promatrač. Život, čiji ste izvor upravo otkrili, ne promatrate mikroskopom. Vi ga živite,na svoj, subjektivni način, što znači da ga osjećate. To je intiman i duboki doživljaj koji nastaje u odsutnosti osjetilnih podataka. Osjeti se umire, razgovor prestaje. Samo osjećate.

- Ali što osjećamo? Hoćeš li nam napokon reći?
- Pa ljubav, već sam rekao. Ljubav i sreću.

Govorio sam o otvorenoj ljubavi s kojom se vraćate u luku. Jer ako se svijest i očitost vašeg otkrića mogu umanjiti u zagađenoj magli luke, sreća zbog tog otkrića ostaje netaknuta. I ljubav ostaje jednako velika i nova, otvorena je i nudi se, tu je. Mnoge godine su prošle otkako ste počeli istraživačko putovanje. Više ste puta bili razočarani neprijateljstvom i nerazumijevanjem onih koji ne napuštaju luku; imali ste priliku odbaciti mnoge iluzije. Još morate odbaciti jednu - vašu otvorenu, ponuđenu ljubav nitko ne želi; nikoga ne zanima vaša ljubav. Kao da propovijedate u pustinji. Biti ćete sami sa svojom otvorenom ljubavlju. Ostati ćete sami sa svojom uvijek novom srećom. Odbaciti ćete i posljednju iluziju, nećete biti razočarani, nećete upoznati gorčinu razočarenja jer ništa ne može povrijediti vašu ljubav prema životu, ni oduzeti vam zadovoljstvo življenja. Za nekoliko godina možda ćete imati sreću da vas neki vaši učenici sljede i slušaju pozornije od ostalih. Biti će još mladi, a vi nećete imati vremena vidjeti što će postati. Zato ćete gajiti nadu da će nastaviti sa istraživanjem i da će, za razliku od ostalih učenika, ostati vjerni onom zalaganju iz mladosti, da će ići do kraja kao i vi. Zbog toga ćete im silno željeti pomoći i možda ćete zbog njih učiniti neki nemogući pokušaj, pokušaj koji je je već unaprijed osuđen na propast. Pokušati ćete sve napisati i objasniti u jednoj knjizi. Pisati ćete je svjesni njene besmislenosti, ali ipak ćete uložiti svu svoju nadu. I nastati će dobra knjiga..."

(Očito je da Vlady nije upoznat sa Knjigom Zakona; jer nada ne postoji - samo Volja. On piše zato što ga je to Volja, a rezultat njegovog pisanja ga uopće ne zabrinjava. "...ja nudim izvjesnost (sigurnost) a ne vjeru (nadu) za života...", "...za čistu volju, neoslabljenu svrhom, oslobođene strasti za rezultatom svaki je put savršen...")

[LJUBAWOLJA]

"...No, možda će biti bolje da citiram riječi koje mi je davno rekao moj Učitelj; moguće je da će vas njegov govor, malo zastario za naše doba, dotaknuti više nego što bi ja to uspio.

Ne traži pomoću razuma, neće to on dovesti do istine. Istinu ćeš razumijeti pomoću tijela; laž također. Dopustio si da tobom vlada Marksizam, no tvoje će ga tijelo odbaciti. Istina se nalazi u pravilnom stavu; tijelo je iskazuje. Istina se vidi na licu, ne u riječima. Život koji ti nestrpljivo žrtvuješ za taj slavni komunizam, taj život ti ne pripada. Dobio si ga kako bi njegovao i dalje prenosio. To je dragocjeni dar, kako li si ga samo zaslužio? Život pripada životu. Uzor života se rađa iz samog života. Nemaš pravo raspolagati svojim životom. Jedino život može opravdati smrt. Ubiti ili biti ubijen s nekim povodom je jednak zločin; zločin koji je usmjeren protiv života. Otvori se i osluškuj život. Svaka vlat trave, svako živo biće pjeva o životu. To je prava glazba. Ono što učiš na konzervatoriju je jednostavno smiješno u usporedbi sa velikom simfonijom života. Dođi, priključi se tom golemom zboru sastavljenom od svih živih bića. Glas za pjevanje o životu imaš u sebi. On je nečujan ušima, ali je snažan i dopire daleko ako ga znamo slušati drukčije. Čujemo ga cijelim našim tijelom, on nosi nijeme poruke od jednog živog bića do drugog. Ne pokušavaj odgonetnuti te poruke jer nemaju nikakva smisla ako ih pokušamo verbalizirati. No, taj nijem glas dopušta nam govoriti o stvarnoj ljubavi, tim glasom ne možemo lagati. Predati se osluškivanju na taj način, znači otvoriti dušu svima i pozvati druge da čitaju iz tvog srca. Ne traži mudrost u riječima; ne postoje posvećeni tekstovi ni svete knjige; samo je život svet. (Ovo je stav prosvijetljenog čovjeka koji je već pronašao svoj put i daleko odmakao na stazi Inicijacije. op. ljwlj) Život ti je dan, a uz njega i sve drugo što ti je potrebno da bi njegovao i dalje širio. Zrak je za disanje, voda za piće, hrana za jelo. Predmet rasprava i ratova između ljudi je materijalno i ideološki suvišan. (Nažalost, neizbježan je dok svi ne razmišljaju na taj način, dok svi nisu slobodni&zadovoljni sa postojećim stanjem - Nema Zakona nad čini što ti Volja! op. ljwlj) Tvoj komunizam, kapitalizam i marksizam nemaju veze sa životom. Ti želiš suvišan komunizam, zaboravi sve to, pusti neka te vodi život. U današnjem društvu biti ćeš ranjiv na sve što je suvišno. No, snagu ćeš naći u životu. Život je neiscrpna sila jer svako živo biće želi živjeti. Kad tome dodaš Volju, steći ćeš neiscrpnu snagu. Tvoje bogatstvo su dani ispunjeni životom, a tvoja mudrost ono što ti omogućava da prevariš smrt. Ne traži neku drugu mudrost. Ostani otvoren i bistar. Jedino će te život tako čuvati i podupirati. Ne zatvaraj se u svojoj glavi, osluškuj život. Jednog dana će te iznenaditi, zarobiti čarolija ljubavi i tvoj će život upoznati jednu novu toplinu, osjećati ćeš neizmjernu radost koja preplavljuje tvoje tijelo i plakati ćeš od ljubavi. Poput vatre koja nastaje u trbuhu i širi se cijelim tijelom. Znati ćeš kada se to dogodi. Ljubav nije osjećaj, to je životni zanos, neukrotiv i divlji zanos. Ništa ne analiziraj i ne objašnjavaj. Ne pokušavaj razumijeti glavom. Ljubav je ljepa. Jedino mjerilo za nju je naša sposobnost da budemo sretni. Ta sposobnost ti dopušta ili brani da čuješ pravu životnu poruku. Slušaj tišinu. Promatraj nevidljivo. Jednog dana razumijeti ćeš poruku tišine. I vidjeti ćeš nevidljivo. Svima koji su se udaljili od života, to ostaje zauvijek neuhvatljivo. To je nepopravljiv raskid i oni se nikada neće osjetiti živima među drugim živim bićima. Za njih je Zemlja samo predmet posjedovanja koji kupujemo ili prodajemo i iskorištavamo. No, svi mi smo ukorijenjeni u toj Zemlji, crpimo iz Nje život. Možemo to razumijeti razumom i slijediti kemijsko pretvaranje iz mineralnog stanja u organsko. To je u glavi. No, ti moraš osjetiti tu vezu cijelim svojim bićem. Osjetiti i veseliti se. Mi smo zemlja, voda, zrak. Mi, to znači sva živa bića. Zemlja je naša srž. Moramo je voljeti i poštovati, služiti joj kako bi nam konačno dala život. Budi bez mržnje, život će ti dati svo potrebno znanje i snagu i ljubav. Neprijatelji života su tvoji vlastiti neprijatelji. Treba ih pobijediti sa smirenim sažaljenjem. (pogrešno, suosjećanjem-empatijom op.ljwlj) Bez ljutnje, zato jer je to ispravno. Ne mogu ti sve reći, moraš sam tražiti. Vodič je u tebi, u unutrašnjosti tvog života; Njega moraš slušati, neće te prevariti. (SAČ, op. ljwlj)

Tako mi je govorio moj Učitelj, meni učeniku, kojem je nedostajalo poštovanja. Danas živim u tišini duha. (Harpokrat, Pan, op. ljwlj) Promatram nevidljivo. Živo sam biće među drugim živim bićima. Svaka vlat trave, svako stablo moji su bližnji, moja braća. Osjećam da je drvo živo, stvoreni smo od iste srži, osjećam to; osjećam i veselim se zbog te duboke veze koja nam je zajednička - Zemlja. Nosim u sebi i nošen sam istom bujicom koja je sve nas stvorila - chi, sila bez koje bi ugljen bio samo obična kruta tvar, a kisik običan plin. Chi ih krasi odjećom minerala i najrazličitijim elementima kako bi od njih stvorio prava umjetnička djela Prirode. Živa bića. To je život. Znam to cijelim svojim bićem. (Usporedite ovo sa pismom poglavice Sietla predsjedniku SAD-a, op. ljwlj). Ne mrzim. Život mi je dao snagu i ljubav. Neprijatelji života su i moji neprijatelji. Pobjeđujem ih sa smirenim sažaljenjem. Bez ljutnje, jer tako treba. Danas slušam poruku iz tišine. Uživam u mirnom zadovoljstvu. U potpunosti uživam u životu i spreman sam ga napustiti s osmjehom divljenja kad za to dođe trenutak. (Ispravan stav prema smrti koja je samo drugo ime za promjenu i ljubav; bez tuge, plača, žaljenja i naricanja; smrt je najviši sakrament, svetkovina ispunjena radošću. op.ljwlj) Red je na meni da pokušam pokazati put kojem su mene poučavali. Taj put obuhvaća mentalni i tjelesni rad. Poučavam tehnike kojima možemo utjecati na chi. Ništa ne objašnjavam, ne razvijam nikakve teze, ne predajem nikakvu teoriju. Pokazujem kako treba raditi. Upravo nam taj rad dopušta da nadiđemo uske granice stvorene svijetom riječi teorija i teza. Jednog dana će nas taj rad dovesti do shvaćanja kako je smjer u kojem civilizacija kreće jedna golema pogreška. Ljudi se i dalje ubijaju. Uvijek se negdje vodi rat. Jednog dana ćemo shvatiti da se čovjek suprotstavlja čovjeku zbog kulturoloških razlika. Religije, političke doktrine ili nafta vrijednosti su naše civilizacije, to su pravi razlozi zbog kojih čovjek ubija drugog čovjeka! Jasno nam je koliko su ti razlozi površni i neprirodni. I otkrivamo, pomoću tehnika chija, sasvim druge, mnogo dublje i istinitije razloge koji ujedinjuju ljude. To su prirodni i biološki čimbenici, snažni, dugotrajni i istinski. Mogli bismo ih sažeti u jednu riječ, a ta riječ je - ljubav. Ljubav prema životu koja je izvor iz kojeg izviru svi ostali oblici ljubavi. Rad sa tehnikama chija može nam otkriti univerzalnu stvarnost.

Djeco moja, bliži se kraj mome životu. Vidim sumrak koji se spušta na moje postojanje i protiv moje volje pokazuje se završni račun, račun gubitka. Borio sam se. Mislim da sam učinio sve što sam mogao kako bih pomogao da svijet koji vam ostavljamo bude barem nešto bolji od onog koji smo primili; dogodilo se upravo suprotno. Život na zemlji je oskrvnut kao nikada do sada, on umire. prekasno je, pobjeda Smrti je nepobitna. Ne ostavljamo vam bolji svijet, već mrtvu Zemlju. No, to je urođeno čovjeku - borba do zadnjeg daha, borba bez nade. Nastavljam ono što više nije zadaća nekoga čiji život ulazi u smiraj postojanja - boriti se. Kao da još uvijek vjerujem; kao da je još uvijek moguće..."

(Sva sreća, naoružani Knjigom Zakona i Zakonom Teleme; duhovni ratnici današnjice znaju bolje. Na ovakav pesimizam samo sa smješkom odmahuju rukom (iako tu bezizglednost svaki duhovni ratnik doživi barem jednom u životu). Nada i vjera ne postoje za telemita; samo sigurnost i volja. Vršenje volje ispunjava ga zanosom i ekstazom, rezultat ga uopće ne zanima. Maratonac trči jer ga je to volja; uživa u svakom koraku; udahu i izdahu; on postoji u sadašnjem trenutku; ne trči da bi došao na cilj; već zbog samog trčanja, koje je kreativni izraz njegove volje; on uživa u procesu stvaranja; cilj je samo sporedni rezultat djelovanja njegove volje; a ako na njega nikad i ne stige; nije važno; svaki korak odradio je sa punom silinom, kao da mu je zadnji; živio je život punim plućima. Ista je stvar i sa planinarom; vrh planine nije ono što ga potiče na planinarenje. Vlady podsvjesno poznaje ovu istinu; i dalje se bori iako mu razum i ono što "vidi" sugeriraju uzaludnost njegove borbe. Telemit ne može umrijeti protiv svoje volje; umire jer je njegova smrt neophodan djelić trenutne simfonije života; ako opaža drugačije to znači da mu nedostaje razumjevanje; jer njegova volja sastavni je dio volje čitavog univerzuma; nemoguće je da njegova volja nije usklađena sa voljom univerzuma; ako opaža drugačije; to znači da svoju volju još nije u cjelosti spoznao. op. ljwlj)

[LJUBAWOLJA]

„...Ono što vam se čini očitim nakon određenih iskustava, možda nije bilo očito u početku. Svijet je sklop osjeta. Onakav je kakvim ga doživljava naš perceptivni i spoznajni sustav. Drugim riječima, onakav je kakvim ga je život za nas stvorio. Život je darovao našem znanju takav svijet, a nama perceptivni i spoznajni sustav. Da bi taj sustav izgledao što vjerodostojnije, stvara nam iluziju da djeluje poput procesa čitanja; a u stvari djeluje poput procesa pisanja. To nam postaje jasno čim malo razmislimo o tome što su iluzija, san ili halucinacija. No, to nije dovoljno za uništenje te iluzije jer je ona vrlo izdržljiva, razumom je ne možemo uništiti. Potrebno nam je iskustvo i to iskustvo pisanja. Tek kad budemo sposobni voljno zamijeniti stvarnost, postati ćemo svijesni činjenice da je ona zamjenjiva, da se stvarnost piše i da je možemo pisati drukčije. (Ovo je primjer poimanja osvještenog magičara. Op. ljwlj) Nismo sami na svijetu. Svaka vrsta ima svoj način pisanja stvarnosti. Sve su one usklađene i stvaraju jedan veliki sustav koji omogućuje druženje vrsta. Poremetiti sustav značilo bi ugroziti život. Život se brani. On to zabranjuje. To je uloga Homo Externalisa, on je čuvar sustava. Zamislite kako li će tek reagirati na našu smiješnu namjeru da promijenimo pismo i da razbijemo okvire uobičajene stvarnosti. Prvo će nas pokušati obeshrabriti ismijavajući nas. Ustrajati će na apsurdnosti našeg pokušaja, govoriti će nam svojim pomalo bezobzirnim zdravim razumom koji isključuje mogućnost rasprave. To mi se dogodilo davno prije u životu: - Slušaj mali, žalim te kada vidim da se igraš tih budalaština! Zar ne vidiš da je tvoj Učitelj malo uvrnut? To mu je afričko sunce udarilo u tikvu! Ali on je bio u Indiji! Oh! Zaboga, to je još gore! Ajde briši, zaboravi sve! Igraj se nečega drugoga! - Ako ustrajete u opasnim igrama, tada će vam ih pokušati zabraniti. Toliko će vam otežavati da ćete u nekoliko navrata sve doista i napustiti. Moramo se ponovo vratiti, minirati bedeme tvrđave i srušiti je. I potom pustiti da vrijeme učini svoje.

Uobičajenu stvarnost opravdava uobičajen život. Taj se život odvija u luci. Istraživanje unutarnjeg svijeta znači napuštanje luke, napuštanje uobičajenog života i njegove stvarnosti. Već smo naglasili da je to teško i puno opasnosti. – Ali, nije li dovoljno napustiti uobičajenu stvarnost? Zašto stvarati još jednu? – Uobičajena stvarnost nalazi se u svijesti. Jednostavno napuštanje te stvarnosti za posljedicu ima napuštanje svijesti. Tada više nije moguće istraživati, putovati; stoga to onda nema smisla. Možemo mijenjati stvarnost uzimanjem halucinogenih sredstava; tako stvorena stvarnost, bez obzira na to što više nije uobičajena, ni po čemu se od nje ne razlikuje; to je i dalje stvarnost koju podnosimo. Bez obzira na to što je i katkad rajska, mi nad njome nemamo kontrole već smo njeni zarobljenici, baš kao i kod uobičajene stvarnosti. Ako vjerujemo Castanedi, i taj put vodi do znanja, zahvaljujući znatnom narušavanju živčanog sustava po cijenu neizdrživih iskustava. (Ovo je jedna od očitih razlika između Bijele i Žute škole Magike. Op. ljwlj) Dakle, moramo napustiti uobičajenu stvarnost, a pritom sačuvati svijest i volju. I zato prvo počinjemo učiti kako stvoriti željenu percepciju. U početku, a katkad i zauvijek, ipak je razlikujemo od percepcije koju nam uobičajeno isporučuju naši osjeti. Prozračnija je i nema taj neprekidni slijed zbog kojeg vjerujemo u postojanost i objektivnost vanjskog svijeta. Baš naprotiv, svakog trenutka smo svijesni da špekuliramo o stvarnosti. Nakon mnogo rada željena stvarnost postati će jednostavno stvarnost. To nije uvijek slučaj i nije neizbježno, nema veze. U svakom slučaju, špekuliranje o stvarnosti nije cilj već sredstvo. Cilj je sačuvati svijest i volju izvan svijeta uobičajene stvarnosti. Željeli smo željenu stvarnost. Sada je više ne moramo željeti već joj dopustiti da nestane. Tako ćemo ostati izvan stvarnosti koju stvaraju osjeti, a vladati ćemo našom voljom i sviješću. Time smo ostvarili bezosjetilnost i izišli iz luke. Okrećemo joj leđa i plovima prema pučini. Nekoliko stranica je bilo dovoljno za opisivanje i objašnjenje cijelog postupka. No, za njegovo ostvarenje potrebne su mnoge godine predanog rada. Naše napredovanje prolazi kroz međuovisne etape. Istodobno ni jednu razinu nismo u cijelosti usvojili, ni jednom tehnikom nismo uistinu ovladali. Uvijek u nama ostaje osjećaj da nismo stigli, da nam katkad nedostaju dva centimetra do cilja i da nam on i dalje izmiče.

Normalno je da je sve povezano. Svaki element je pod utjecajem svih ostalih elemenata i istodobno djeluje na svakog od njih. Zato se cilj ne može ostvariti samo djelomično. Sve se ostvaruje zajedno, kada do toga dođe; i ako do toga dođe. Sada se usuđujem to reći jer ste već prešli veliki dio puta; no, jasno vam je da ako do toga nikada i ne dođe; da se putovanje isplatilo. Znate to po tome jer ste sada, kada se vratite u luku, daleko bogatiji nego prije. Život vam se mijenja. Prije je odgovarao stvarnosti luke, uobičajenoj stvarnosti. Vaša se stvarnost mijenja, vaš vam život sada odgovara novostvorenoj stvarnosti, koja postaje neuobičajena. Stvarnost koju sada otkrivamo sastoji se od strujanja, privlačnosti i odbojnosti. Poput magnetske igle na kompasu naše se cijelo biće istoga trena okreće u smjeru određenog strujanja. Nema više zapreka, pružanja otpora ili vezanosti. Više ne pokušavamo plivati protiv struje koja nas nosi niti joj pružamo otpor. Prepuštamo joj se. I kada nešto činimo, to je veslanje u dobrom smjeru. Živa smo bića, jednaka svemu ostalom što je živo, utjelovljenje životne volje, njezino predmetno ostvarenje. Naša struktura i konstitucija, kako tjelesna tako i psihička, napravljene su da podupiru život. Život je beskrajan polet, snažna struja, golemi val. Drama malenog čovjeka (Homo Minus, Homo minablus egocentricus) je to što želi samo svoj život i zanemaruje taj životni polet. To je njegova dramajer želeći samo svoj život suprotstavlja se struji života, ide protiv vala, pa da bi se održao mora se boriti. I za najmanju stvar mora uložiti napor i žrtvovati se. Zato se koristi inteligencijom, voljom i životom u borbi protiv života. To je mali čovjek, to je Homo minablus egocentricus. Kada ga ugledamo, rekli bismo da nije sposoban suprotstaviti se životnom poletu. No, ne trebamo se u to uzdati, jer je njegova inteligencija velika, a pokvarenost nema granica. Radije će sve uništiti nego popustiti. I već je za to spreman – ima dovoljno da cijeli planet digne u zrak 40 puta. Glupan! Zar nije dovoljno jedanput?

Prihvatiti tuđi život, željeti drugima život, željeti život, sjediniti se s tim golemim životnim poletom; i tada sve postaje jednostavno. Poduprti smo bezbrojnim voljama, a sve one žele život; život svih. Na dobrom smo putu; više nam ne treba vanjski vodič; život je postao naš kapetan. On nam je dao strukturu i konstituciju, tjelesnu i psihičku, ono što nas čini onakvima kakvi jesmo kako bismo ostvarili životni plan, životni obrazac koji odgovara našoj strukturi i u harmoniji je sa svime što živi; slijediti strujanja i to je sve. Postati svjesni njihove stvarnosti, naučiti ih primati, prepustiti im se. – Da, a što ako neka struja nije dobra? Ako me odvede u pogrešnom smjeru, prema nekoj opasnosti ili nevolji? – Još uvijek niste razumijeli; sve naše sposobnosti su osmišljene da štite i podupiru život. Otkrivanje strujanja je primarna sposobnost kako bismo preživjeli u prirodi. Naš civilizirani život ju je zapostavio, a naše nam ju je istraživanje ponovo otkrilo. Kako nas prirodna sposobnost preživljavanja može dovesti u opasnost? Poput svih živih bića i mi imamo detektor katastrofe koji pomoću valova prima informacije i usmjerava nas prema dobrim strujama; također nas obavještava o opasnostima; tada osjećamo odbojnost – to je antistruja, zabranjeni smjer. No, ako ipak želimo poći tim smjerom, tada moramo djelovati protiv struje. Tada pokušavamo pobijediti odbojnost ulažući potreban napor – na našu odgovornost. Ne, nema mogućnosti za pogrešku. Možemo biti tupi i neosjetljivi za jezik strujanja, no kada ga jednom počnemo razumijevati, više nas neće moći prevariti. Pa ipak ima stvari koje nam se dogode a mi nemamo nikakvu moć nad njima; lupe nas po glavi i bespomoćni smo – to je sudbina. Cijelo naše divno istraživanje bespomoćno je pred sudbinom; ne može se održati pred njezinom snagom i tada nam ne koristi. Možda se i složim s tim ako pod sudbinom smatrate koji vam je pao na glavu ili luđaka koji vas napadne; no vrlo često smo i takve situacije mogli izbjeći. Kada govorimo o sudbini, mislimo na niz uzroka neovisnih o našem znanju i djelovanju; za nas su te uzročne povezanosti slučajne; zašto nam se to događa? Ako ne plovimo protiv struje, ako se ne pokušavamo popeti na Mjesec kako bi tamo zaboli malu zastavu, tada možemo vidjeti da slučajnih, nepovoljnih uzročnih povezanosti doista nema mnogo. Ako su slučajne, znači da ih nismo željeli. Kako su se mogle oduprijeti našoj Volji? Volja predviđa, organizira, naređuje; kako joj se može oduprijeti nešto što ne predviđa, ne organizira, ne naređuje? Dovoljno je željeti uvesti volju u te povezanosti i njihov će se smjer kretanja prije ili kasnije promijeniti, osim ako se doista ne želimo popeti na Mjesec. Tada je potrebno više od toga...“

(Za Telemita Volja je sudbina; što god da se desi ispunjenje je njegove volje jer je on (s vremenom) postao Majstor događaja. „Penjanje na Mjesec“&“plivanje protiv struje“ rezervirani su (uglavnom) za Bijelu školu Magike (i njihove najveće Adepte); Žuta škola (uglavnom) zazire od takvih postignuća; smatra ih bahatim i nepotrebnim jer nameću Volju prirodi; skloniji su skladu&sinhronom titranju sa prirodnim ritmom; osim toga, za njih je to rasipanje magičke&životne sile koje može opasno narušiti zdravlje i skratiti život; a to je u suprotnosti sa njihovim temeljnim načelima. Op . ljwlj)

[LJUBAWOLJA]

„...Zar su vam za sretan život potrebna neka druga čuda? Dosegnuli smo izvor života koji nam je otkrio zadovoljstvo nepoznato u vidljivome svijetu – ono proizlazi iz življenja života izravno na njegovom izvoru, a ne posredno kroz njegova objavljivanja. Civiliziranom čovjeku ta se objavljivanja događaju u raznim oblicima udaljavanja od života, od neprisutnosti tijela pa sve do poistovjećivanja s tv likovima. On se kreće u potpuno suprotnom smjeru od života. Što je tu čudno ako čovjek današnjice ne poznaje radost življenja, jednostavnu životnu radost? Životna radost je naš imetak. To je blago koje smo donijeli s naših istraživačkih putovanja. U stvari, mnogo smo putovali tijekom mnogih godina, plovili dalekim morima i katkad u daljini vidjeli neki napušteni otok za koji smo slutili da je rajski. Sada nam je jasno da je taj rajski otok uvijek bio cilj naših istraživanja. Maglovito se sjećamo da smo, zapravo, u našim istraživanjima uvijek bili vođeni nekom nevidljivom silom koja nas je vodila prema tom napuštenom otoku. Sada znamo da napušteni otok postoji iako još uvijek nismo doplovili do njega, to će se prije ili kasnije dogoditi; nikamo nam se ne žuri. Već odavno ne poznajemo žurbu, hitnost ili nestrpljivost. Nastavljamo naš put i jednoga dana ćemo stići. Biti će to napušteni rajski otok. Svjesna svjesnost, čista svijest, ispraženjena od svih predmeta i puna same sebe. Ne odnosi se ni na što i ništa se ne odnosi na nju. Čak se i život povukao kako bi napravio mjesta za neodređeno stanje u kojem postoji samo svjesnost, čiji je jedini predmet sama svijest. Tu nema zadovoljstva ni radosti življenja. No, ipak postoji nešto, još veće zadovoljstvo koje bih nazvao blaženstvom. Osjetila više ne rade, dakle, ne možemo govoriti o svjetlosti, o živahnoj toplini ili prosvijetljenosti. (Ovo je opis visokog mističnog postignuća, rezultat putovanja prema unutra; na suprotnom kraku vage stoji identično magičko postignuće suprotnog predznaka, manifestacija istinskog jastva „prema van“ op. ljwlj) To su riječi i poput svih riječi pripadaju vidljivom svijetu i imaju značenja koja se i odnose na taj svijet. Ni u kojem slučaju riječi ne mogu dočarati stanje čiste svjesnosti. Ni ove riječi, ni bilo koje druge. Dakle, ne pokušavajte izraziti riječima ono što se njima izraziti ne može i što će vaše pokušaje učiniti zaista smiješnima. I proglasite smiješnima tekstove koji su upravo to pokušali. I nemojte se ugušiti od smijeha čitajući komentare i rasprave o tim tekstovima, a ima ih nebrojeno mnogo. Nemojte upasti u zamku, ne trudite se uvjeravati, prikazivati, dokazivati; ostavite to profesionalcima; vi se samo smijte!

Doživjeli ste iskustvo čiste svijesti, stigli do napuštenog rajskog otoka i upoznali sreću. Poslije nekoliko putovanja, jedno postaje očito. Od samog početka nas nešto vodi (SAČ op. ljwlj), nešto u nama zna kamo idemo. Jedna jasna sila cijelo vrijeme usmjerava naše istraživanje i vodi brod u ispravnom smjeru – prema rajskom otoku. (Pročitajte djelo „The Ship“ od A.C.-a op. ljwlj) Sada znamo da nismo sami; očito je da u nama postoji jedna blagonaklona prisutnost, sila koja nas potiče na djelovanje, još jedan entitet povrh života. Već sam govorio o tome u svojim knjigama i taj sam entitet nazvao Xy. Sada ćemo ga osvijestiti. Shvatiti ćemo da nam ga je prenio naš Učitelj (Veza (u početku neosviještena) se uspostavlja posredstvom inicijacije ili samoinicijacije. Op. ljwlj) i da je to bila srž njegovog poučavanja. Njegova je uloga bila prenijeti nam Xy. Ta prisutnost grije naše srce bez obzira na to gdje se mi nalazili i što radili. Od početka je bilo u vama, samo ste sada svijesni da vas ono ispunjava, grije vas i vi ste sigurni da ćete ponovno pronaći rajski otok, uskoro, čim stignete sebi samima. Sjećanje na to iskustvo ostaje u vama poput tople svijetlosti. To je unutarnje Sunce. Ono vaas sada obasjava iznutra, baca svijetlost na cjelokupno vaše postojanje, to je vaše Sunce. (SAČ je Sunce Adeptove duše. Op. ljwlj) I u svakoj prigodi, kad god možete, uzmite si nekoliko njegovih zraka; ostavite sve drugo i prepustite se, okupajte se u unutarnjem suncu. Zastanete pri zelenom na semaforu i u trenu čujete bijesni glas: - Ej, Budalo; jesi li ti na Mjesecu? – Krenite, maknite se u stranu i propustite urlajuću bujicu čudovišta na 4 kotača; ne pokušavajte ih zaustaviti jer nećete uspijeti. – Prijatelji, braćo, srodnici, slušajte me! Stanite, ne zalijećite se više tako jer tamo kamo idete nema ničega. Slušajte me, zadovoljstvo je u vama...izvor života...ljubav...napušteni otok.... – Nemojte ni pokušati; smijati će vam se u lice, rugati i ismijavati vas; to je pitanje veličine. Slijedili su Atilu i obožavali Hitlera ali su zato razapeli Isusa. (Vlady je otrpio programiranje svijesti formulom starog eona, umirućeg boga; iako je savršeno intuitivno pojmio i u praksi primjenio osnovne principe Teleme; ipak mu podsvijesni kompleks „žrtve“&“spasitelja“ na svijest baca „sjenu“ pesimizma&uzaludnosti; propušta usvojiti spoznaju „...vi ste protiv puka o izabrani moji...“ Op. ljwlj) A vama će se smijati u lice. Smijte se, dakle, i vi sa njima; to su vaši prijatelji, braća, srodnici; ni po čemu se ne razlikujete od njih (Pogrešno, razlikujete se ali to vješto skrivate, inteligentno se uklapate u okolinu; na taj način štitite i njih i sebe. Op. ljwlj), samo ste malo stariji; a oni nisu imali sreće poput vas; nisu primili Xy; jer to je sreća, ništa drugo nego sreća; a vaša zasluga je što to niste propustili. Ne dijelite savjete i ne objašnjavajte. U svakom slučaju, bez onoga što nazivamo Xy, ništa nije moguće. Bez njega sve ostaje na razini riječi. Xy se ne prenosi govorom, baš naprotiv, riječi su najjača prepreka. Ne izvodite predstave, odbijte testiranja, ne upuštajte se u rasprave; na taj način nikada nećete nekoga nagovoriti. Čekajte, budite razumni i čekajte. Sresti ćete možda jednog dana i vi učenike koji će biti sposobni primiti vaše učenje, slušati će vas; bez razloga će vam vjerovati i slijediti vas, a neće ni znati kamo ih vodite; nećete im morati govoriti o jedinstvu sa svevišnjim bićem, o dodiru s božanskim ili poznavanju apsolutnog. Godinama ćete ih poučavati tjelesnim tehnikama i oni će biti zadovoljni što ih mogu naučiti i neće ih smatrati glupima ili smiješnima, vjerovati će vam; kako inače mislite da bi vas ljudi ozbiljno shvatili i sljedili kad od njih zahtijevate da uvuku i izbace trticu, kad im kažete da se preko nje dolazi na pravi put? I onda ćete im možda jednog dana govoriti; ne znam kako ćete uobličiti svoje učenje; hoćete li im govoriti o jedinstvu s svevišnjim bićem, o dodiru s božanskim, o poznavanju apsolutnog ili jednostavno o životu i ljubavi? Ne znam; u svakom slučaju, nećete moći izbjeći trticu. Vi znate o čemu govorim; prodrli ste u duboke slojeve ljudske stvarnosti, prvi sloj je za vas najočitiji; u tom sloju je jedino apsolutno božansko, a stražnjica je smiješna. Skala vrijednosti iz prvog sloja nema smisla u drugim slojevima stvarnosti; to vam je poznato jer ste to iskusili; kako to objasniti? Važno je da učenik doživi vlastito iskustvo, a za to su potrebne mnoge godine; to vam zvuči poznato, zar ne? I sami ste dugo bili priljepljeni za prvi sloj stvarnosti, u njemu po svaku cijenu želite naći riješenje, a ne jedno univerzalno-opće. Nema zajedničkog prijevoza! Svatko ide svojim autom! Danas znate da za probleme iz prvog sloja nema riješenja; napustili ste ga da bi živjeli iznutra; ni ondje nema riješenja, a to je zato jer nema ni problema. Živite iznutra, tamo gdje život daje univerzalna riješenja, konačna i zajednička svim pojedincima, vrstama, svemu što živi. I zatim, govoriti ćemo o onome o čemu se nema što reći. Drevni Učitelji ostavili su nam u nasljedstvo svoje poruke na jeziku koji se stoljećima i u mnogim civilizacijama nije izmjenio; to je jezik tijela. Položaji, stavovi i pokreti koje su nam ostavili, sadrže genski kod njihovog znanja; ono nam je također na dohvat ruke.

Svijest je spremna. Jednog dana i posljednje ograničenje se ruši. To se katkad događa tek kada prestanemo brojati tisuće sati rada posvećenih istraživanju, tek kada smo primili Xy, kada više ništa ne čujemo, kada slučajnost to želi. Jedan razum se prosvijetli. Poruka drevnih Učitelja proputovala je tisućljeća kroz razne civilizacije, rase i ideologije i obasjala ljudsko postojanje koje više nikada neće biti kakvo je bilo. Što možemo reći o tom stanju, osim da je to stanje neograničene svijesti, što znači da je svijest ispražnjena od predmeta, sjećanja i svih sadržaja; tu prestaje svaka analiza. O čemu bismo mogli govoriti? Svijest je samu sebe ograničavala; u trenutku kada posljednje ograničenje nestane, otvorenost je potpuna, a praznina apsolutna. U toj praznini nema predmeta ni znakova, no istodobno smo puni svih sposobnosti i mogućnosti. (Opet visoko mistično postignuće, naginje prema Majstoru Hrama. Op. ljwlj) Punoća ovisi o iskustvu; to je doista očito. To je trenutak kada pristupamo Znanju (Gnoza op. ljwlj), no ono nema sadržaja. Tek nakon putovanja unazad postaje nam jasno da je to Znanje polazna točka za sva druga znanja. Kada krenemo na putovanje unatrag počinje povijest znanja. Izgradnja svijeta, njegovih najsitnijih pojedinosti, počinje od nepodijeljene punoće. Zamislite jedan prazan i beskonačan prostor; u njemu nema razlike između svijetlosti i mraka. Tek kada se pojavi prvi predmet, bez obzira na toliko koliko bio malen, svijetlost nailazi na prepreku koja joj omogućava da se reflektira, da sja iz jednog središta i zamrači ostatak svemira; upravo se to događa kada pronađemo svijest i kada ona ponovo postane svoj vlastiti predmet. Ona se prosvijetli, postaje blještava, jedina svijetleća točka u svemiru; ona ne sadrži ništa drugo osim same sebe i najmanja stvar koja se u njoj pojavi ne može proći nezapaženo; upravo se to dogodi. Sviješću prolazi volja, javlja se prva očitost – svjesnost je željena, nema su tu više ništa reći. Riječi pripadaju jednom vrlo dalekom svijetu. Svijest je predivno slobodna od riječi, jasna i svijetla. Predmet svjesnosti koji se javlja je jedinstven, očit i jedini prisutan. Kako da ga ne zamijetimo, kako da ne postanemo svijesni? Taj prvi predmet koji svijest prihvaća, ta prva stvar koju volja želi, je sam život. Prije nego što se pojavi u nekom obliku, život je ponajprije željen, on je prvenstveno predmet svjesnosti, željen predmet. Život je tu, to je prvobitna činjenica, život je željen, to je prva očitost. Riječi su nastale poslije i nikada neće moći izraziti sreću zbog te očitosti, radost tog prvog ljubavnog zanosa, to je Znanje; ono što sljedi su praktične pojedinosti koje čine tehničko znanje. Te će pojedinosti biti sve manje, biti će izoliranije i zasigurno sve udaljenije od izvora života, od prvobitne radosti, prvobitne ljubavi.

Tako znači, to si bio ti! Tebe je, dakle, izabrao slučaj; sada jasno vidiš i razumiješ. Riječi kojima sam se koristio za opisivanje svijeta za tebe sada imaju drukčije značenje. Sada znaš što je stvarnost, poznaješ je zbog vlastitog iskustva; ono je jedino objektivno, pa čak i kada ga ne uspiješ podijeliti sa drugima, kada u njihovim očima izgleda strano i mračno poput iskustva onih koji padaju u trans, imaju vizije, čuju glasove, primaju poruke sa onog svijeta, komuniciraju sa bogovima, putuju u svoje prošle živote i što već sve ne. Ako to nisu lašci ili šaljivdžije, onda su to osobe koje su doživjele jednu neobičnu stvarnost, drukčiju stvarnost. To je njihova objektivna stvarnost, isto toliko objektivna koliko i tvoja. Pa ipak, postoji jedna temeljna razlika između tvog i njihovog iskustva. Ti si dosegao zadnji sloj svjesnosti, neograničeno polje iste, beskonačnost. U beskonačnosti nikakvo iskustvo nije moguće jer inače ona istog trena prestaje postojati; iskustvo može biti samo konačno-ograničeno, ne postoji iskustvo o beskonačnosti; ti si dostigao to stanje svijesti (ne nesvijesti) u kojem ne postoji nikakva diskriminacija, gdje nema razlike između svjetla i tame, gdje je već sve sadržano, a ničega još ni nema. Nemaš nikakvo sjećanje na to jer ondje gdje ničega nema, ne može postojati ni sjećanje. Pa ipak znaš da si postigao to stanje. Siguran si u to od trenutka kada se u polju svjesnosti pojavi prvi predmet svijesti – svijest sama po sebi. Javlja se svjetlost jer u beskonačnosti postoji predmet koji je može reflektirati. Taj prvi i jedinstveni predmet je dovoljan da baci beskonačnost u tamu i beskonačnosti više nema. Javlja se svjetlost a s njom i tama. U tom trentuku posjeduješ prvobitnu svijest, čistu svjesnost. Sudjeluješ u stvaranju svijeta, vidiš kako nastaju sljedeći slojevi stvarnosti, vidiš kako nastaje znanje o toj stvarnosti. I kad se vratiš u materijalni svijet i u bla-bla-bla, umireš od smijeha. Znaš koliko vrijedi znanje o prvom sloju a koliko vrijede predmeti. Svi predmeti bez iznimke pripadaju prvom sloju; Mona Liza, atomska bomba, misa u c – molu, kao i sida. I ti se smiješ jer se ništa drugo ni ne može. I smiješ se od svega srca slušajući pripovijesti onih koji su putovali u svoje prošle živote ili u neuobičajenu stvarnost u kojoj žive zločesta bića koja posjeduju iznimne moći. Oni u stvari samo cupkaju po blatu prvog sloja i ne napuštaju ga ni na trenutak. Oni su žrtve nekog lažljivca ili šaljivdžije koji se sa njima poigrao i vozi ih čamcem. Taj šaljivdžija je njihov vlastiti perceptivni i kognitivni sustav. Sve je to sada tebi jasno, no, jedino tebi. Nikada ništa nećeš moći dokazati ili objasniti.

Tako znači, to si bio ti! Tebe je, dakle, slučaj izabrao; dobio si taj neočekivani dar. Ne, ništa nemoj reći, ne postavljaj pitanja; u svakom slučaju, sada ti je jasno. Zašto? Kako? To su pitanja koja za tebe više nemaju nikakvog smisla. Sada imaš znanje, idi. Sakrij se. Idi živjeti u visine, na osunčane vrhunce, napravi ono što ja nisam mogao. Makni se od ljudi da bi mogao uživati u daru koji si primio, njegovati ga i nekome predati. Počavati ćeš. Gdje god bio, na najnevjerojatnijim mjestima i u najneočekivanim okolnostima, naći će se učenik; doći će k tebi. Jednoga dana na tvojim vratima zvoniti će dječak s klarinetom ispod ruke, prepoznati ćeš ga. Kao i ti nekad, i on će nositi teški teret – sjemenku jedne duše. Daj mu sve od sebe, sve mu pokaži i reci; nemoj čekati da bude dovoljno zreo da bi razumio; budi sa njim strpljiv. Ponašaj se kao da ne znaš da je za čovjeka prekasno, već odavno je prekasno. Ponašaj se kao da ne znaš da je čovječanstvo...

Idi i ne vraćaj se, osami se; idi živjeti na osunčane vrhunce; budi ono što ja nikada nisam bio – veliki učitelj, mudrac i zaboravi na mene. Ja sam samo stara zaljubljena luda koja još uvijek vjeruje u čuda, bez obzira na godine, bez obzira na sve. Samo sam jedna karika u lancu; ja sam nitko. Idi! Zaboravi staru zaljubljenu ludu koja će sve do kraja vjerovati u tu čudesno ljepu pojavu, u taj uzvišeni misterij, u to veliko čudo koje se zove život...“

(Ako bi sada uzeli Knjigu Zakona nepobitno bi uočili da se mnoge od Vlady-jevih izjava, do u tančine, poklapaju sa nekim od Aiwass-ovih stihova; čak i na razini kabale (identičnost volje&ljubavi). Također ćemo primjetiti da su mnoge od Vlady-jevih spoznaja istovjetne sa spoznajama A.C.-a koje možemo pronaći u njegovim literalnim djelima. Ovdje imamo dva velika mistika koji su primjenom različitih duhovnih tehnika došli do (manje-više) identične gnoze; no postoji jedna velika razlika. Vlady sagledava svijet po formuli umirućeg boga; stoga smjenu eona (apokalipsu) vidi kao katastrofu čovječanstva; ne uočava neophodnost vladavine Teleme kao nužni preduvjet (sa svim popratnim pojavama uništenja&razaranja) za oslobođenje čovječanstva, kako bi se čovjek (nakon što potone do dna, te se nakon toga od njega odgurne prema suncu koje sja iznad površine) nakon procesa metamorfoze uzdigao u svoj svojoj slavi u eonu Vage. Ne može vladati pravda kroz ljubav dok nije postignuta sloboda kroz volju (pojedinci koji su „postigli“ mogu; no, čovječanstvo kao cjelina mora postići „kritičnu“ masu). Nadalje, Vlady je adept žute škole, A.C. prvenstveno bijele (Knjiga Zakona je na očigled dokument bijele škole, no prikriveno je „žuta“). A.C. se nije libio upotrebljavati magiku kako bi mijenjao svijet; Vlady se čvrsto drži principa žute škole (iako je očito da je svjestan svih magičkih principa; kao i metoda njihove primjene). U svakom slučaju, i za jednu i za drugu školu, misticizam je neophodan temelj kako ne bi skrenuli sa puta. Op ljwlj)