Ustase u Staljingradskoj bitci

[Scotsman]

Sve pet.

[siniša]

AJTE AKO ZNATE KNJIGU O 369 PUKOVNIJI A DA NIJE OD KLJAKIČAI KOŠUTIĆA. RECITE .
croviking i fiktorijus dajte neke slike.

[Roy]

Ne znam da li je već bilo...

Link1

Link2

Link3

[sunseeker]

siniša kaže:

AJTE AKO ZNATE KNJIGU O 369 PUKOVNIJI A DA NIJE OD KLJAKIČAI KOŠUTIĆA. RECITE .
croviking i fiktorijus dajte neke slike.

imas za kupiti u Hrvatskom Drzavnom Arhivu knjigu od M.Pojića "Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu '41-'43 " , za 130 kuna.

http://www.arhiv.hr/hr/izdavastvo/fs-ovi/izdanja.htm

[somekindofmonster2]

[QUOTE=erasmus;11711755]za osta ziv u staljingradu trebo si bit iskusan i prekaljen vojnik i da k tome imas lude srece. cito sam od hassela romane. istocna fronta je bila pakao na zemlji. od 100 novaka sto bi doslo nebi ih 10 prva tri dana prezivjelo. kako on kaze. tim ljudima svaka cast jer opstat u tim uvjetima i sve to prozivje mogu samo rijetki...
kakvu samo psihu treba ima za to...[/QUOT

Hassel je naucna fantastika ja sam ga citao,to je knjiga koja je polu istinita

i ona njegova preseravanj tipa :

"dotaknuo je rukom usijani auspuh tenka, i ruka mu se pretvorila u pepeo"

ali priznajem jako su zanimljive knjige i dogodovstine koje je samo on mogao smislit.

[JoZ@]

somekindofmonster2 kaže:

ali priznajem jako su zanimljive knjige i dogodovstine koje je samo on mogao smislit.

hasel je skupil svjedocanstva prezivjelih boraca i od toga napisal romane kao da je on to sve prezivjel
cital sam ga
je ima jako puno sranja
al bome i jako dobro docarava kak se ratovalo i zivjelo

[Hollow Point]

Legion kaže:

"Dajte mi 100 000 Hrvata i osvojit ću svijet"
Napoleon

Jel mi može netko reći kada je ovo Napoleon rekao?

[Roy]

Hollow Point kaže:

Jel mi može netko reći kada je ovo Napoleon rekao?

MIslim da je to bilo kod povlačenja iz Rusije kada su hrvatske jedinice držale zalaznicu kod nekog mosta.

Što se može naći sa malo googlanja: link

Two Croatian regiments of Royal Cravate were under the French flag in military operations undertaken by Napoleon I in Russia. Especially important was their insurance of Napoleon's retreat from Russia across Berezino in 1812/13. More than two thirds of the Croats lost their lives: 400 soldiers and 10 officers, plus 357 dead of famine and freezing. Only 296 survived. According to Marmont, Napoleon declared: ``I never had more courageous and better soldiers''. According to [Dolbeau], p 18, Napoleon addressed the following message to these 296 Croatian survivors:

Hier, j'ai pu m'assurer de mes propres yeux de votre courage et de votre fidélité. Vous avez acquis la gloire immortelle et l'estime, et je vous place parmi mes meilleurs troupes. Pour votre courage, je vous promets de vous accorder tout ce que vous me demanderez de bon droit lorsque nous serons de retour. Je suis satisfait de vous, très satisfait.

(Yesterday, I could ensure me of my own eyes of your courage and your fidelity. You acquired immortal glory and estimates, and I place you among my best troops. For your courage, I promise to you to agree all that you will ask me of right good when we are back. I am satisfied with you, very satisfied.)

Demobilized in 1814, only several officers stayed in France, like the "fameux général" Marko Sljivaric, comte de Heldenburg (1762-1838), who became commander of the city of Antibes.

In the French Military Museum in Paris (Maison des Invalides) there is a memorial tablet containing the following words (``To the memory of Croatian regiments that under the French flag have shared the glory of the French Army'')

Link2

In 1813, Napoleon lost war against Russia, "the Illyrian Provinces" collapsed and came under Austrian rule. Officially there were given to Austria in 1815.

During the years of French ruling in Croatian-Slovenian parts, Croatians served in many French military formations. Napoleon was one of many rulers that were fascinated by Croatian war skills, he said to General Marmont: "I never had more braver and better soldiers". Napoleon also said this: "Croatians, there are best soldiers in the world. If I had only 100000 Croatians, I would conquer the entire world!".

[Saber]

Oko ovog citata za 100 000 Hrvata, stvarno bih volio vidjeti nekakvo jednostavno istrazivanje jer nisam posve siguran u istinitost te tvrdnje.

Par primjera pronadenih kratkim googleanjem.

Permit me to correct your description of who the "Desert Rats" were.
The Desert Rats, were actually British,Australian and New Zealand troops who fought against the Afrika Corps in North Africa in the early yeares of WW 11. The name was given to these troops by Rommell - the vaunted (and rightly so) German General.
This description also applied to the LRDG (Long Range Desert Group) who harried the Germans in the desert hundreds of miles behind their lines, predominantly made up of New Zealanders - my dad actually knows some of them, although many have died. It was of these men - Kiwis (including some Maori Battalion) and Aussies & some Brits - of whom Rommell said ".. Give me 100,000 of these men and I will conquer the world".

I s http://www.napoleon-series.org/milit...mameluks1.html

“10,000 Mameluks could have easily fought and won against 50,000 Turks . . . I imagine what I could have done using a fistful of these warriors”.

“One Mameluk is stronger than two French soldiers; 100 Mameluks are equal to 150 French soldiers; 300 Frenchmen will defeat 300 Mameluks, and 1500 Mameluks will always lose to 1000 Frenchmen”

Nisam uspio naci sto sam trazio, a to je spominjanje drugog naroda (mislim da su u pitanju bili Mameluci), u istom tipu recenice. 100000 i osvajanje svijeta, ali koliko me sjecanje sluzi na to sam prije naletio.

Da li netko zna vise o ovome? Problem je u tome sto nisam uspio pronaci druge izvore, osim onih jako blizu Hrvatskoj, ili samih nasih stranica (primjer linkovi Roya). Cini mi se jako vjerojatno da je ovaj citat fabrikacija nas Hrvata, i da kao takav nikada nije izrecen. Vjerojatnije mi se cini ova veza s Mamelucima.

[ni ziv ni mrtav]

http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jut...,24,,109804.jl

[lezilebovic]

[lezilebovic]

[fgzcvijetic]

Kako nitko ne spominje kraj, evo malo detalja:

Većina zarobljenih časnika i legionara 369 pukovnije se u ruskom zarobljeništvu pridružila novoosnovanoj jedinici nazvanoj 1. Samostalna Jugoslavenska Brigada pod komandom potpukovnika Marka Mesića i ostalih zarobljenih hrvatskih časnika. Preživjelih pripadnika 369 pukovnije u toj novoj jedinici je bilo oko 429 što je samo oko 60% od legionara koji su se predali u siječnju 1943 u Staljingradu. Ispada da je od zime, bolesti, ranjavanja, strijeljanja itd u 12 mjeseci ruskog zarobljeništva poginulo ili na druge načine umrlo oko 40% legionara zarobljenih u siječnju 1943. Neki legionari su odbili učestvovati u brigadi. Vjerojatno je dobar dio legionara dobrovoljaca imao na umu kasnije potvrđenu činjenicu (oko 5% zarobljenih nijemaca se vratilo iz zarobljeništva) da su šanse za preživljavanje u ruskom zarobljeništvu vjerojatno daleko manje od borbe u novoj uniformi protiv svojih dosadašnjih saveznika. Veliki broj od oko 429 preživjelih legionara je kasnije poginuo u partizanskoj uniformi tokom 1944. i 1945. godine u vrlo teškim borbama s nijemcima kod Čačka i na Srijemskom frontu. Legionarima ne-naklonjeni partizanski oficiri koji ih sumnjičavo gledaju kao ‘bivše fašiste’ pišu da je brigada (čiju većinu čine legionari) kod Čačka po težini borbi imala gubitke jedinice veličine/ranga brigade bez usporedbe u dotadašnjoj povijesti NOVJ. Neki od bivših legionara su sada opet u Hrvatskoj prebjegli natrag iz partizana u NDH vojsku no svi su sumnjičeni od NDH za boljševičko uvjerenje i propagandu.

Marka Mesića i sve bivše legionarske oficire partizani smjenjuju 18. studenog 1944. u Beogradu. Potporučnik Nikola Šabski je optužen i strijeljan kao Gestapovac. Tito osobno prima Mesića i vrlo ljutito i neugodno ga napada zbog fašističke prošlosti i poraza kod Čačka no ne daje ga kazniti ili strijeljati. Pukovnik (kasnije general) Markulj je strijeljan u Beogradu 1945. Sada bez Mesića i legionarskih časnika brigada tokom 1945. doživljava teške gubitke na Srijemskom frontu i kasnije oko Slavonskog Broda. Cijela topnička jedinica brigade koja je preživjela Staljingrad i Čačak, ovaj put bez Mesića, je potpuno uništena od nijemaca. Kraj drugog svjetskog rata brigada dočekuje u Bjelovaru.

Mali broj preživjelih legionara 369 pukovnije i njihovog posljednjeg zapovjednika Marka Mesića čekalo je poslije kraja drugog svjetskog rata još jedno vrlo teško i za neke od njih pogubno iskustvo. Svi su bili pod sumnjom jugoslavenskih vlasti da su zavrbovani od ruskih obavještajnih službi kao NKVD špijuni i agitatori dok im je po svemu sudeći nacistička prošlost uglavnom oproštena.

Usput, kompletan i vrlo solidan tekst imate na:
http://hr.wikipedia.org/wiki/369._pukovnija

[lezilebovic]

[lezilebovic]

[lezilebovic]

[lezilebovic]

[jure_1987]

sunseeker kaže:

imas za kupiti u Hrvatskom Drzavnom Arhivu knjigu od M.Pojića "Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu '41-'43 " , za 130 kuna.

http://www.arhiv.hr/hr/izdavastvo/fs-ovi/izdanja.htm

Nešto o knjizi:

Ratni dnevnik 369. hrvatske pukovnije
Srijeda, 20 Veljača 2008

U Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva u četvrtak, 7. veljače 2008. godine u 12,00 sati održano je predstavljanje knjige Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941. – 1943.: Ratni dnevnik autora Milana Pojića, načelnika Odsjeka za vojno gradivo u HDA. Knjigu su predstavili dr. sc. Stjepan Ćosić, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, dr. sc. Nikica Barić i dr. sc. Vladimir Geiger iz Hrvatskog instituta za povijest, ujedno i recenzenti knjige, te sam autor. Objavljivanje knjige pobudilo je veliku pozornost javnosti što potvrđuje nazočnost javnih i kulturnih djelatnika te brojnih posjetitelja na predstavljanju.
U ovoj prigodi, poslije promocije knjige, otvorena je izložba stalnog postava Hrvatskog državnog arhiva na kojoj je predstavljen izbor pisane arhivske baštine iz vrijednih fondova i zbirki HDA. Strukturu izložbe čini pet tematskih cjelina: povijest, naj dokumenti, duhovnost, kultura i život prikazanih na 10 panoa.

Najveći dio ove vrijedne Pojićeve knjige čini izuzetno dragocjen Ratni dnevnik Pukovnije, s obzirom da je to jedini sačuvani dnevnik jedne hrvatske postrojbe iz Drugog svjetskog rata. Sadržaj dnevnika pisan je vojnički kratko, hladno, bilježeći tek osnovne činjenice. Dnevnik, nadopunjen svjedočenjima, u cijelosti daje vrlo životan prikaz strahota rata, od nedaća uzrokovanih vrlo hladnim vremenom do opisa teških borbi u kojima su sudjelovale njene postrojbe.
Pukovnija je bila najveća postrojba Hrvatske legije i jedina strana postrojba koja je s njemačkom vojskom ušla u Staljingrad i došla nadomak Volge. Prema njemačkim izvorima, Pukovnija se odlikovala visokim vojničkim sposobnostima, osobito njen Topnički sklop, kao i hrabrošću svojih pripadnika. Od svih izvješća što su ih Ministarstvu oružanih snaga NDH tijekom 1943. podnosili bivši časnici 369. pukovnije, ističe se izvješće poručnika Rudolfa Baričevića koji je u Pukovniji bio od njenog osnivanja u srpnju 1941. do 22. siječnja 1943. kada je napustio Staljingrad „kao posljednji Hrvat“.
U knjizi je prikazana sudbina nekoliko stotina preživjelih hrvatskih legionara zarobljenih u Staljingradu 1943. Bogati slikovni materijal u knjizi mahom čine fotografije pripadnika pukovnije u raznim prigodama. Rijetki su preživjeli kraj rata.

Pripremajući knjigu autor je napisao pregled povijesti Pukovnije ne ulazeći u prikaz opće ratne situacije na istočnom bojištu. Težište je stavljeno na obradu i objavu temeljnih dokumenata Pukovnije, koji uz ostalo sačuvano arhivsko gradivo, predstavljaju osnovu za daljnje rasvjetljavanje pojedinih aspekata povijesti Pukovnije i Hrvatske legije.

Melita Matijević, Hrvatski državni arhiv

amac.hrvati-amac.com

5. prosinca, subota

Iz izveštaja glvst. pukovnika Adolfa Sabljaka,

od 25. siječnja 1943. iz Zagreba

RAZNE IZJAVE O RATNIM VRLINAMA NAŠIH LEGIONARA NA ISTOČNOM BOJIŠTU
a) Generalpukovnik v. Kleist je prilikom moga odlazka dne 5.XII.1942. dugo držao moju desnicu te rekao, da mu je bila osobita radost, što je imao junačke hrvatske čete u svjoj vojsci ("Es var mir eine besondere Freude, dass ich diese braven kroatischen Truppen in meiner Armee hatte").
b) General konjaničtva v. Mackensen pohvalio je prilikom mog odlaska 4. XII. navalni duh našeg vojnika, osobito je naglasio vrline našeg topničtva ("Unsere Kroaten sind ausgeteichnete Soldaten, besonders tüchtig ist jedoch ihre Artillerie; aber auch die Infanterie war bravo besonders im Angriffe").
c) Generalporučnik Steiner, zapovjednik SS-divizije "VViking" koji je bio u borbi oko Harkova susjed 100. lov. divizije, rekao mi je dne 28. XI. prilikom moga posjeta u Alagiru, da su Hrvati posve neobično junački navalili te da su uobće odlični ("Ich habe die Kroaten in den Kämpfen um Harkov zu Nachbarn gehabt, und muss bekennen, dass sie wirklich fabelhaft angegriffen haben - sie sind ganz prima").
d) Istoga dana u Alagiru, izjavio je jedan obični njemački razvodnik moje pratnje, kako je naše topničtvo sa nevidjenom točnošću probilo razne neprijateljske položaje te da je u svako doba bilo spremno i to rado spremno na boj. ("Die kroatische Artillerie hat immer wunderbar und sehr genau geschossen und war auch stets und gerne einsatzbereit".)
e) Njemački podpukovnik Greb, koji me je po nalogu generala Sannea pratio zrakoplovom do Kieva, rekao mi je da je 369. pješačku pukovniju vidio kod Kalača te da je u društvu njemačkog topničkog pukovnika Czimatisa bio sviedok jednog veličanstvenog prizora, naime kako je hrvatsko pješačtvo navalilo poput fredericijanske vojske junački i nebično hladnokrvno bez obzira na neprijateljsku vatru.
f) Kada sam na putu iz Kieva u Kaukaz pristao zrakoplovom u Piatigorsku, morao sam pričekati na samovoz te sam se upustio u razgovor sa jednim njemačkim zrakoplovnim dočastnikom. Pitao sam ga, jeli mu je slučajno poznato, gdje se nalaze naši lovci, jer moraju biti negdje u tom kraju. Kada mi je odgovorio, da se nalaze u Mikopu, pitao sam ga što on drži od tih zrakoplovaca. Rekao mi je da su to vražji dečki, koji odvažno navale te koji služe u čast njemačkom zrakoplovstvu ("Das sind ganz tolle Burschen, welche schneidig angehen und unserer deutschen Luftwaffe alle Ehre macht"). Onda je opisao junačko dielo jednog hrvatskog poručnika, koji je u uzletu likvidirao tri ruska zrakoplova, koja su htjela pristati na isto uzletište. Ovo sve mi je pričao uzbudjenim glasom te iskrenim oduševljenjem.
g) Na povratku sa ratišta, u jednoj mirnoj ulici Berlina, primjetili su me neki igrajući dečki od po prilici 12 godina, te su odmah dotrčali do mene a jedan me je pitao, je li smije znati, kojoj vojsci pripadam. Najprije sam htio da sami pogode, a kada sam im odkrio, da sam hrvatski pukovnik, uzvratio mi je jedan od tih dječaka "Joj, o Hrvatima smo već toliko liepoga čuli, to su tako hrabri vojnici, a osobito njihovi zrakoplovci su odvažni, oni su još mnogo bolji od naših zrakoplovaca". Ova izjava 12-godišnjega srednjoškolca svakako više vriedi od priznanja visokih častnika, jer je dokaz, kako je Hrvat kao vojnik i ratnik danas i u širokim slojevima njemačkog naroda poznat i cienjen a ovo nedužno diete sigurno nije laskalo.

Sabljak

Za točnost priepisa:
Zagreb dne 18.VIII.1943
v.r.
Jurić, narednik

Milan Pojić - "HRVATSKA PUKOVNIJA 369. NA ISTOČNOM BOJIŠTU 1941.-1943. - RATNI DNEVNIK" str. 289.-290.

izvor

[Scotsman]

Imam tu knjigu, opisuje se puno toga, od dolaska na front i borbe u Staljingradu pa sve do samog kraja. Stvarno su prošli pakao. Zaista vrijedi pročitati.

[lezilebovic]