Neale Donald Walsch: Bog od nas ne očekuje ništa

[Srebrni-medvjed]

Pročitao sam knjigu jednog zgodnog frajera koji je totalni utopist, ali je iznio zanimljivu ideju u knjizi: Bog od nas ljudi ne očekuje ništa! Ne očekuje da budemo dobri, da budemo moralni, pobožni, religiozni, humani, altruistični, vjerni, čestiti... ništa! Bog ima sve što god želi imati i Bog je stvorio sve za što je htjeo da bude stvoreno. Popovi, rabini, hodže i gurui stalno vjernicima objašnjavaju što Bog želi od njih, ali to je samo njihovo razmišljanje, a ne pravo znanje da Bog to stvarno želi.

To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo.

Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

[GemsBond]

Amigdala je dio mozga koji između ostalog upravlja i moralnim osjećajima.

Normalanom čovjek ne treba nikakav autoritet koji će mu govoriti što je ok, a što nije ok. Za onaj manji postotak ljudi koji možda odstupaju od normalnog, kvalitetno obrazovanje i kvalitetni zakonski okvir su sasvim dovoljni u 99% slučajeva.

Kad npr. tipični hrvat katolik kaže kako njegov moral proizlazi iz biblije, u 99,9% slučajeva sere, zato što tek 1 od 1000 hrvata katolika čita bibliju.

[barmen jitro]

Srebrni-medvjed kaže:

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

Usrećio si dugu osobu, kao da si njega samoga usrećio.

[Srebrni-medvjed]

GemsBond kaže:

Amigdala je dio mozga koji između ostalog upravlja i moralnim osjećajima.

Normalanom čovjek ne treba nikakav autoritet koji će mu govoriti što je ok, a što nije ok. Za onaj manji postotak ljudi koji možda odstupaju od normalnog, kvalitetno obrazovanje i kvalitetni zakonski okvir su sasvim dovoljni u 99% slučajeva.

Društvo zapada nije na zadovoljavajućem nivou moralne i pravne sigurnosti, a ostatak svijeta je još i gori

[cestar]

Srebrni-medvjed kaže:

To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo.

Ne zvuči samo na prvi već i na bilo koji slijedeći pogled... a i Hitler je iskorištavao empatiju sa poznatim rezultatima.

Empatija nije dobar vodič za utemeljenje morala, o isključivoj autonomnosti istog da ne govorim.

Nešto se sigurno promijenilo... bankovni saldo autora knjige.

Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

I jedno i drugo.

[Beljki]

To su sve samo prazne spekulativne ideje. Koga briga sto misli neki Donald, neka Gita ili sto zgodno ili nezgodno zvuci.

Ponasanje, tako i razina drustvene solidarnosti, su kompleksniji od bilokojeg pojedinacnog faktora.

[GemsBond]

Srebrni-medvjed kaže:

Društvo zapada nije na zadovoljavajućem nivou moralne i pravne sigurnosti, a ostatak svijeta je još i gori

Srednji vijek je bio puno gori. Dugoročno, cijeli svijet ide koracima naprijed i natrag, ali je onih naprijed malo više. Biti će bolje za 100 godina.

[Ljubazna osoba]

Srebrni-medvjed kaže:

Pročitao sam knjigu jednog zgodnog frajera koji je totalni utopist, ali je iznio zanimljivu ideju u knjizi: Bog od nas ljudi ne očekuje ništa! Ne očekuje da budemo dobri, da budemo moralni, pobožni, religiozni, humani, altruistični, vjerni, čestiti... ništa! Bog ima sve što god želi imati i Bog je stvorio sve za što je htjeo da bude stvoreno. Popovi, rabini, hodže i gurui stalno vjernicima objašnjavaju što Bog želi od njih, ali to je samo njihovo razmišljanje, a ne pravo znanje da Bog to stvarno želi.

To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo.

Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

Zanimljiva ideja, poklapa se sa mojim misljenjem, da sve sto zlo nekome cinimo, u stvari sebi zlo cinimo. Bogu nisu potrebni nasi rituali, on i bez toga poznaje nasu dusu i karakter. Rituali su potrebni ljudima, jednima da bi se pokazali svetu kako su verni, a drugima zato sto su slabi u veri, pa im ovo daje podsticaj. Jedino, ovo covecanstvo nije zrelo za to da se osloni na svoj karakter, posto ga neki i nemaju.

Kad pomognem nekome, ne razmisljam zbog cega to cinim. Prvenstveno mislim na to da je osobi potrebna pomoc, ne mislim na to, da li cu time usreciti Boga, nego da li ce osobi biti pomognuto na pravi nacin.

[Srebrni-medvjed]

cestar kaže:

Ne zvuči samo na prvi već i na bilo koji slijedeći pogled... a i Hitler je iskorištavao empatiju sa poznatim rezultatima.

Empatija nije dobar vodič za utemeljenje morala, o isključivoj autonomnosti istog da ne govorim.

Nešto se sigurno promijenilo... bankovni saldo autora knjige.

Ti znaš neko društvo gdje nema religije nego empatije, pa si usporedio?

Jer ovo kakvo je danas stanje u hrvatskoj i u svijetu mene ne zadovoljava

[Kudum]

Srebrni-medvjed kaže:

Pročitao sam knjigu jednog zgodnog frajera koji je totalni utopist, ali je iznio zanimljivu ideju u knjizi: Bog od nas ljudi ne očekuje ništa! Ne očekuje da budemo dobri, da budemo moralni, pobožni, religiozni, humani, altruistični, vjerni, čestiti... ništa! Bog ima sve što god želi imati i Bog je stvorio sve za što je htjeo da bude stvoreno. Popovi, rabini, hodže i gurui stalno vjernicima objašnjavaju što Bog želi od njih, ali to je samo njihovo razmišljanje, a ne pravo znanje da Bog to stvarno želi. To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo. Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Mislim da taj čovjek žešće bludi. Nije točno da Bog od ljudi ne očekuje ništa. On je svemir, i nas u njemu, stvorio sa ciljem. Dao nam je razum i traži da ga koristimo na halal način i da se iskreno zahvalimo.

Srebrni-medvjed kaže:

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

Zbog oboje. To je neodvojivo.

[Srebrni-medvjed]

Kudum kaže:

Mislim da taj čovjek žešće bludi. Nije točno da Bog od ljudi ne očekuje ništa. On je svemir, i nas u njemu, stvorio sa ciljem. Dao nam je razum i traži da ga koristimo na halal način i da se iskreno zahvalimo.

Ja vjerujem da si ti u pravu, ali to je samo tvoja i moja vjera.

Od kud ti znaš da smo ti i ja u pravu, a Walsch nije?

[Nemruth Dagi]

Kudum kaže:

Mislim da taj čovjek žešće bludi. Nije točno da Bog od ljudi ne očekuje ništa. On je svemir, i nas u njemu, stvorio sa ciljem. Dao nam je razum i traži da ga koristimo na halal način i da se iskreno zahvalimo.

Zbog oboje. To je neodvojivo.

Ono što ima sve potrebuje - ništa. Ne treba to ni hvalu ni slavu.
Hvalu trebamo mi sami da se naučimo poniznosti.
Nama trebaju pravila ponašanja kao prvašićima u školi.

Svemiru ništa ne treba jer stvara samo ono što hoće; cilj je da mi sami od sebe napravimo samosvjesne pojedince koji se povode dobrotom a ne da postanemo robovi niti infantilne religijaški primjerci.
Dao nam je razum ali ga ne koristimo već se emocijama vežemo za ideje i pojmove i u stanju smo zbog njih činiti zločine.

[Kudum]

Srebrni-medvjed kaže:

Ja vjerujem da si ti u pravu, ali to je samo tvoja i moja vjera. Od kud ti znaš da smo ti i ja u pravu, a Walsch nije?

Gledano po Kur'anu časnom, on nije u pravu jer dragi Bog dž.š. nas nije stvorio bez razloga, nego sa razlogom. Nemruth je napisala dobar post.

Nemruth Dagi kaže:

Ono što ima sve potrebuje - ništa. Ne treba to ni hvalu ni slavu. Hvalu trebamo mi sami da se naučimo poniznosti. Nama trebaju pravila ponašanja kao prvašićima u školi.

Točno je da dragi Bog dž.š. može bez svih svijetova biti. A stvorio nas je sa ciljem. Upravo je Islam dat da naučimo istinsku poniznost i istinsku zahvalnost Bogu, ponajviše kroz brigu prema bližnjemu; no, malo ljudi duboko razmišlja na tu temu.

Nemruth Dagi kaže:

Svemiru ništa ne treba jer stvara samo ono što hoće; cilj je da od sebe napravimo samosvjesne pojedince koji se povode dobrotom a ne da postanemo robovi i infantilne religijaški primjerci.

Upravo tako. Svi treba da kontempliramo i živimo svoju vjeru bez straha, sa ljubavlju.

Nemruth Dagi kaže:

Dao nam je razum ali ga ne koristimo već se emocijama vežemo za ideje i pojmove i u stanju smo zbog njih činiti zločine.

Na žalost, da... ima takvih pojedinaca.

[Khulus]

Srebrni-medvjed kaže:

Pročitao sam knjigu jednog zgodnog frajera koji je totalni utopist, ali je iznio zanimljivu ideju u knjizi: Bog od nas ljudi ne očekuje ništa! Ne očekuje da budemo dobri, da budemo moralni, pobožni, religiozni, humani, altruistični, vjerni, čestiti... ništa! Bog ima sve što god želi imati i Bog je stvorio sve za što je htjeo da bude stvoreno. Popovi, rabini, hodže i gurui stalno vjernicima objašnjavaju što Bog želi od njih, ali to je samo njihovo razmišljanje, a ne pravo znanje da Bog to stvarno želi.

To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo.

Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

Nije poanta u stavljanju ove dvije stavke u suprotnost, nego u nadopunjavanju. Paralelno pitanje: jedeš li ti ili ja zato da se najedemo ili da uživamo u hrani? Odgovor je najčešće i jedno i drugo. Isto tako je i s ovim, pomaganje bližnjima ima višestruku korist, i po onom kome se pomaže i onom koji pomaže. Naravno da Bogu ne treba da mi činimo dobro, On može i bez nas. Ali je dao te zapovjedi da se (između ostalog) i mi sami izgrađujemo i budemo sretni u vlastitoj koži. Osim toga to je i izraz poštovanja prema Njemu i zahvala za ono što nam je dao - a to je opet nešto što nas same centrira na pravilno mjesto u nekakvom sustavu vrijednosti, zdrav stav o samom sebi.

[shaganappi]

Srebrni-medvjed kaže:

Pročitao sam knjigu jednog zgodnog frajera koji je totalni utopist, ali je iznio zanimljivu ideju u knjizi: Bog od nas ljudi ne očekuje ništa! Ne očekuje da budemo dobri, da budemo moralni, pobožni, religiozni, humani, altruistični, vjerni, čestiti... ništa! Bog ima sve što god želi imati i Bog je stvorio sve za što je htjeo da bude stvoreno. Popovi, rabini, hodže i gurui stalno vjernicima objašnjavaju što Bog želi od njih, ali to je samo njihovo razmišljanje, a ne pravo znanje da Bog to stvarno želi.

To zvuči na prvi pogled da ako nema Božjih zapovijedi ponašanja i Njegove nagrade i kazne da možemo raditi što god hoćemo, ali zapravo je suprotno: ako je naše moralno zakonodavstvo isključivo autonomno i utemeljeno na empatiji, onda imamo još veći i jači imperativ da budemo dobri i moralni. Autor knjige misli da bi takav način razmišljanja promijenio čovječanstvo.

Kako vam se čini ova, po meni, utopija?

Jel vi pomažete bližnjima zbog Boga ili zbog toga što želite usrećiti neku osobu?

Nisi to trebao čitat, sad si opet u gabuli.
Odabrati jedno i biti u tomu najbolje što možeš je bolje nego svako malo preskakivat.

[shaganappi]

Nemruth Dagi kaže:

Ono što ima sve potrebuje - ništa. Ne treba to ni hvalu ni slavu.

Treba. Bog je stvoritelj svega i htio je nekoga sličnom njemu da prepozna i potvrdi to. Zato čovječanstvo.
Svi mi trebamo nekoga da prepozna naš život, da nas zna i potvrdi to znanje.

Hvalu trebamo mi sami da se naučimo poniznosti.

Ovisi od koga prihvaćamo hvalu.

Nama trebaju pravila ponašanja kao prvašićima u školi.

Da, bez pravila nastupa rasulo.

Svemiru ništa ne treba jer stvara samo ono što hoće; cilj je da mi sami od sebe napravimo samosvjesne pojedince koji se povode dobrotom a ne da postanemo robovi niti infantilne religijaški primjerci.

Svemiru isto trebaju pravila da bi činilo ono što treba. Kaosu treba red i mi ga vidimo i kroz taj red spoznajemo proizvoditelja.

Dao nam je razum ali ga ne koristimo već se emocijama vežemo za ideje i pojmove i u stanju smo zb.og njih činiti zločine

Svemir nema razuma sam za sebe ako nastaje bez razloga; može a ne mora.
Uvijek ima neki razlog za nešto. Kaos sam od sebe teži kaosu, red je taj koji ga uređuje.
Znamo po sebi kad smo kaotični i nestrpljivi, nema reda kad se prepustimo neredu. Red nastaje kad upotrijebimo razum i uvidimo grešku.
U tomu je Bog; daje red kaosu.
Ne uviđaš li to?

[Srebrni-medvjed]

Khulus kaže:

Nije poanta u stavljanju ove dvije stavke u suprotnost, nego u nadopunjavanju. Paralelno pitanje: jedeš li ti ili ja zato da se najedemo ili da uživamo u hrani? Odgovor je najčešće i jedno i drugo. Isto tako je i s ovim, pomaganje bližnjima ima višestruku korist, i po onom kome se pomaže i onom koji pomaže. Naravno da Bogu ne treba da mi činimo dobro, On može i bez nas. Ali je dao te zapovjedi da se (između ostalog) i mi sami izgrađujemo i budemo sretni u vlastitoj koži. Osim toga to je i izraz poštovanja prema Njemu i zahvala za ono što nam je dao - a to je opet nešto što nas same centrira na pravilno mjesto u nekakvom sustavu vrijednosti, zdrav stav o samom sebi.

A što ako ti netko kaže da trebaš pojesti zemlju jer Bog tako želi?

On tvrdi da zna što Bog hoće od nas i sad ti trebaš njega poslušati

[jadranka]

Srebrni-medvjed kaže:

Bog od nas ljudi ne očekuje ništa!

Bogu, istina je, ne treba ništa- ni hvala ni slava, ali ako mu je dajemo, svojom milošću nam uzvraća. Bog je svet- drugačiji od ovog svijeta, a stvorio nas je sebi sličnima, dakle ljestvicu je podigao visoko i možemo reći ne da ne očekuje od nas ništa, već da su njegovi kriteriji jako visoki, jer ono što od nas traži je svetost. Svatko može biti svet, samo ako to želi. Ali eto mi to najčešće ne želimo ili nas mnogo šta u tome ometa. Kaže se ljudski je griješiti. Ljudski je također da nam je teško prihvatiti da se moramo mijenjati ako se želimo Bogu svidjeti. A zašto Bog uopće želi da odbacimo grijehe ako Njemu ništa ne treba? Pa zato što Mu je stalo do našeg dobra. Nema čovjeka na svijetu kojeg Bog ne voli. Ne biramo gdje ćemo se ni kakvi ćemo se i hoćemo li se uopće roditi i moje mišljenje je da nam Bog mnoge stvari oprašta i daje nam svoju Milost i Milosrđe jer smo Mu svi jednaki i na neke stvari u svom životu ne možemo utjecati.

[Nemruth Dagi]

shaganappi kaže:

Treba. Bog je stvoritelj svega i htio je nekoga sličnom njemu da prepozna i potvrdi to. Zato čovječanstvo.
Svi mi trebamo nekoga da prepozna naš život, da nas zna i potvrdi to znanje.

Ovisi od koga prihvaćamo hvalu.
Da, bez pravila nastupa rasulo.

Svemiru isto trebaju pravila da bi činilo ono što treba. Kaosu treba red i mi ga vidimo i kroz taj red spoznajemo proizvoditelja.

Svemir nema razuma sam za sebe ako nastaje bez razloga; može a ne mora.
Uvijek ima neki razlog za nešto. Kaos sam od sebe teži kaosu, red je taj koji ga uređuje.
Znamo po sebi kad smo kaotični i nestrpljivi, nema reda kad se prepustimo neredu. Red nastaje kad upotrijebimo razum i uvidimo grešku.
U tomu je Bog; daje red kaosu.
Ne uviđaš li to?

Htio je bog nekog sličnog sebi da se ima s čime zabavljati i da ga zabavno biće, potvrđuje.
Eto, bogovi pate od častoljublja! Imaju veliki apetit za slavu.

No od častoljublja male vajde, bogovima to možda pomaže ali nama ne previše.
Smisao izmiče duhu, ako ga okom tražimo

Svemir ima svoja pravila. Ako ih i ne vidimo, osjetimo, primjetimo ne znači da ih nema već da su skrivena od našeg oka.

Pravila uređuju red. Tko uređuje pravila to je drugi par rukava...

Treba koristiti razum, jer često vidimo u praksi nedostatak istog.

[Kudum]

shaganappi kaže:

Bog je stvoritelj svega i htio je nekoga sličnom njemu da prepozna i potvrdi to.

Kada bi mravi imali inteliigenciju i moć imaginacije, zamišljali bi Boga kao mrava.