Anoreksija i bulimija

[cutiee]

a i mislila sam da imam neku kombinaciju svega...Cak sam bila na nekim proana stranicama (nemojte ljudi radit tu gresku) i vidla sam da se u biti ponasam dosta slicno njima. Moji su neko vrijeme sumnjali da sam anoreksicna jer stvarno nisam nis jela al sad kao vide da je sve ok posto pojedem.Da.Belo meso i sl. pa se poslije ubim tolko u teretani ili na aerobicu da jedva hodam.
I decka sam uspjela uvjerit kak je sve ok jer sam danas pojela sladoled.Al zbog tog sladoleda je ostatak dana sveden na minimum,kak tuzno...
Ja izbjegavam odlazak psihijatru jer sam jos i ovisnik o shoppingu pa psihijazra smatram troskom novaca.Glupaca znam da samo mi nemojte to jos govorit jer mi je samopouzdanje svejedno ispod nule .
I da, ljudi oko mene vjeruju da sve ja to mogu sama rjesit jer sam pametna.O da....

[Lunetic]

u tome i je stvar- NE MOZES SAMA! ja sam dugo izbjegavala bilo kakvu pomoc jer sam mislila da mogu sama. a ovo za pamet, jedna je cinjenica i nije da sam umisljena, to su strucnjaci rekli- da su bulimicne i anoreksicne osobe izuzetno inteligentne. jedan je doktor reko da nas doktori ne vole jer smo uvijek korak ispred njih i uspijemo ih sjebat. hehe! koja ironija ha? ali to ne znaci da mozes sama. kaj se tice psih. ima ih koje mozes dobit preko zdravstvenog. ma ne znam , ja sam tak skepticna kaj se tice tih razgovora sa psih, jer sam ubiti svu pozadinu problema sama skuzila i izanalizirala, samo mi netko treba reci KAKO da dodem do cilja. KAKO da budem sretna kad ni sama ne znam sta hocu od zivota. i ne brini , nitko ti nece reci da si glupaca, bar ne ja. a cini mi se da su ljudi ovdje, tj zenske pune razumijevanja i podrske.

[cutiee]

Da,izgleda da cu morati kod psihijatra...
Ja sam isto sama izanalizirala pozadinu svog problema i stvarno mi je sve jasno sto se toga tice al nemam POOOOJMA kak da se izvucem.Mozda cu imat srecu i nabasat na nekog psihica koji to zna .
Hvala na pomoci i na razumijevanje

[AnitaP]

Lunetic kaže:

recimo reakcija moje najbolje frendice, kad sam joj sve rekla, otvorila joj dusu, sve objasnila, bila je - koji gubitak vremena....

Znas sta cu ti ja reci na to ? To ti - kako da to nazovem - biće - nije frendica ! I kada je govorila o gubitku vremena, najvjerojatnije je mislila na samu sebe. To je jedini gubitak vremena koji meni pada na pamet !

svi koji znaju za to su mi nekako na teret i osjecam strasnu odgovornost i griznju savjesti prema njima.

E, to sad vec jako podsjeca na ono sto cujem i vidim gotovo svaki dan. Zajeb je u tome sto ne znam kako pomoci osobi koja: (1) u najvecem broju slucajeva ne trazi pomoc jer ju pere osjecaj da mi je na teret i/ili (2) kada i trazi pomoc, onda padne u depru jer mi je na teret. Malo me to izluduje

oni znaju da mi nikako ne mogu pomoci, pa tako ne mozes ni ti svojoj frendici.

To nikako ne mogu prihvatiti...
A sto se tice carobnih tableta... nekak mi se i ne cini da su tak carobne !

To sam zapravo htjela pitati, cini mi se da je o tome pisala miama... jel se mora to bas popiti sve tri ? jer se sjecam da joj je bilo bolje dok je pila manju dozu. A sada se uhvatila toga sta kazu doktori ko pijana plota. Pa kaj nije logicno zakljuciti (bar do odredene mjere, i uz naravno duzno postovanje pametnijim predstavnicima struke) da je ipak tvoje vlastito tijelo to koje ce slati najvaznije signale ? Pa ako te tri prozaca munu u glavu da ti nikako nije dobro - sta nije logicno onda to malo smanjiti ?

[AnitaP]

miama kaže:

Ja isto pijem prozac. I to mi teško pada jer se zbog toga osjećam nenormalno i imam potrebu to skrivati. I istina je da ta trodupla doza stvara osjećaj smirenosti ali ponekad ta smirenost prelazi u tupost i uopće nije ugodan osjećaj. Ponekad se osjećam polunadrogirano. Ali dobro, i to će valjda proći....

Miama, jel se moze smanjiti ta doza ili se bas mora popiti trostruko ?

[Miss Poison A.]

Ja sam preboljela anoreksiju. Nije teško kada shvatiš da ovo što radiš nema smisla i da uništavaš sve oko tebe. Jer najgora stvar kod te bolesti je psihicka zbunjenost. Koncentriraš se na jednu stvar i ostale zanemaruješ. U tom razdoblju sam izgubila prijatelje koji se više nisu imali snage raspravljat sa mnom, i dečka, kojeg sam ja sama otjerala. On je želio ostati iako nije znao kako mi pomoći, no izgubljen si i sve ti ide na živce. Smatraš da te nitko ne shvaća i posljedica je što ostaješ bez svih. Tek kada su svi digli ruke od mene sam se trgla i rekla sama sebi da cu vratit normalan život. Upoznala sam dečka ( sadašnji ) koji nije znao da sam bolesna. Često se šalio da kako to da sam mršava i da mi par kila dobro došlo. Paralelno sa našom vezom sam ja rekla roditeljima da mi treba pomoć. Da ne mogu sama. Mama se savjetovala sa određenim ljudima i sve je počelo polako. Morala sam povratit svoje navike hranjenja. Osnovno je bilo vratiti doručak,ručak i večeru. Mama mi je kuhala i brinula se da svaki dan u isto vrijeme jedem. Kada je nije bilo preskočila bi obrok. Nisam mogla protiv sebe. No s vremenom, kako mi je bilo normalno da ne jedem, postalo mi je normalno da jedem tri obroka na dan.
Najmanji je problem bio vratiti najmanje 5 kila da budem normalna. Teže je bilo vratiti mi psihu na stare staze. Dok se sad toga sjetim, Bog mi je pomogao da se tako brzo oporavim. Jer, neki se nikad ne izliječe. Dečko mi je postao sve. Znala sam da me obožava i pred njim nisam govorila o svom problemu. Bila sam normalna. Sve je opet bilo normalno za kratko vrijeme. Dan danas sam sigurna da nije bilo njega da bi oporavak trajao mnogo duže. Uz njega nisam imala briga i sve mi se činilo rješivo. Davao mi je snage za dalje i htjela sam biti bolja radi njega. Jer on zaslužuje najbolju curu.

Danas, nakon dosta vremena, više nema posljedica bolesne mene. Jedem normalno ali vježbam. Zadovoljna sam sa sobom.

Više nema nesigurnosti koja me tada i dovela do bolesti.

Eto. Vjerujem u one koji se liječe jer to stvarno mogu. Samo hrabro.

[Lunetic]

bravo! svaka cast! :klap:
ja jos ne vjerujem u sebe..... mozda je problem sto ne osjecam da sam dotaknula dno. sta god da mi netko kaze, meni ne zvuci dovoljno strasno da se ono "trgnem". mada sam u zadnje vrijeme puno bolje sto se tice "trzanja". evo, pocela sam komunicirati s vama, krecem kod lijecnika itd. ja sam isto doslovno otjerala bivseg od sebe zbog toga svega. nisam jos njega mogla gledati kako pati zbog mene i moje "gluposti". tesko mi je izgovarati rijeci "bulimija" i "anoreksia" zvuce mi prestravicno. pa kazem "moja glupost" ili "moj problem" ili "ONO". malo smijesno jel da? isto tako epizode zderanja i povracanja nazivan "napadaj" ili "divljanje" jer to zapravo u osnovi i je to.
ugl. sad imam novog decka koji ne zna za to i tako mi je puno lakse. krivo mi je sto mu nekad zbog toga moram lagati, ali ovako se barem malo osjecam normalno, a i bojim se reci mu jer ne znam kako ce to prihvatiti........
pusa svima

[Miss Poison A.]

Lunetic kaže:

bravo! svaka cast! :klap:
ja jos ne vjerujem u sebe..... mozda je problem sto ne osjecam da sam dotaknula dno. sta god da mi netko kaze, meni ne zvuci dovoljno strasno da se ono "trgnem". mada sam u zadnje vrijeme puno bolje sto se tice "trzanja". evo, pocela sam komunicirati s vama, krecem kod lijecnika itd. ja sam isto doslovno otjerala bivseg od sebe zbog toga svega. nisam jos njega mogla gledati kako pati zbog mene i moje "gluposti". tesko mi je izgovarati rijeci "bulimija" i "anoreksia" zvuce mi prestravicno. pa kazem "moja glupost" ili "moj problem" ili "ONO". malo smijesno jel da? isto tako epizode zderanja i povracanja nazivan "napadaj" ili "divljanje" jer to zapravo u osnovi i je to.
ugl. sad imam novog decka koji ne zna za to i tako mi je puno lakse. krivo mi je sto mu nekad zbog toga moram lagati, ali ovako se barem malo osjecam normalno, a i bojim se reci mu jer ne znam kako ce to prihvatiti........
pusa svima

Bitno je da si svjesna.
To je dobar put. Ja sam se trgnula kad sam bila na dnu. Dok sad razmislim o tome, mogla sam si sve olakšati da sam bila pametnija i da sam se trgnula ranije. Zato, nemoj čekati. Potraži pomoć. Nije to nešto cega se trebaš sramiti. Budi jaka.

[Lunetic]

[QUOTE=AnitaP;8091465]
E, to sad vec jako podsjeca na ono sto cujem i vidim gotovo svaki dan. Zajeb je u tome sto ne znam kako pomoci osobi koja: (1) u najvecem broju slucajeva ne trazi pomoc jer ju pere osjecaj da mi je na teret i/ili (2) kada i trazi pomoc, onda padne u depru jer mi je na teret. Malo me to izluduje



ja ne znam sto je tocno najbolje, mogu ti jedino govoriti iz svoje perspektive. probaj razgovarati s njom ako si u mogucnosti nakon njenog napadaja. ja sam tada najsmirenija i najopustenija i zapravo "normalna sto se tice pokazivanja osjecaja i otvorenosti. onda u razgovoru kazem onako kako stvari stoje , bez muljanja i pretvaranja. jer kad mi je na pameti da trebam izbaciti hranu jedino mi je to u glavi i pod svaku cijenu cu preci sve prepreke da to ostvarim. sto onda ukljucuje puno energije za planiranje, petljanje, kalkuliranje, pretvaranje i laganje. samo da prodem tu prepreku ljudi koji mi stoje na putu da ja ostvarim svoju bedastu "misiju". ugl. nakon toga mogu "normalno" funkcionirati, pustiti emocije i najcesce se rasplacem u razgovoru.
sto se tice tableta, htjela sam ovo carobne staviti pod " " jer naravno nisu carobne. ja kad sam bila na prozacu, tj. uzimala sam seroxat (jako slicno), uzimala sam 1 dnevno. sad uzimam 2 razlicita antidepresiva koje mi je onaj doktor pripisao i cini mi se da djeluju. za prozac kazu da se treba uzimati par mjeseci da pocne djelovati. meni nis nije djelovalo. slijedeci tjedan idem kod nove doktorice, pa cu vidjeti kaj ce ona reci za tablete. one su ustvari samo kao pomagala. i s vremenom se naravno skida s njih. moji su starci isto jaaaaaaaako protiv tableta, pogotovo nakon sto je ona cura umrla (za koju su rekli da je na kraju umrla od previse kofeina i mix red bull i alkohol, ali je bila bulimicna i na tabletama). ali mislim da ako se ne uzimaju na vlastitu ruku , onda nije nis opasno.

[Lunetic]

Miss Poison A. kaže:

Bitno je da si svjesna.
To je dobar put. Ja sam se trgnula kad sam bila na dnu. Dok sad razmislim o tome, mogla sam si sve olakšati da sam bila pametnija i da sam se trgnula ranije. Zato, nemoj čekati. Potraži pomoć. Nije to nešto cega se trebaš sramiti. Budi jaka.

thanks! potrebna mi je podrska...

[AnitaP]

Lunetic kaže:

ja ne znam sto je tocno najbolje, mogu ti jedino govoriti iz svoje perspektive. probaj razgovarati s njom ako si u mogucnosti nakon njenog napadaja. ja sam tada najsmirenija i najopustenija i zapravo "normalna sto se tice pokazivanja osjecaja i otvorenosti. onda u razgovoru kazem onako kako stvari stoje , bez muljanja i pretvaranja. jer kad mi je na pameti da trebam izbaciti hranu jedino mi je to u glavi i pod svaku cijenu cu preci sve prepreke da to ostvarim. sto onda ukljucuje puno energije za planiranje, petljanje, kalkuliranje, pretvaranje i laganje. samo da prodem tu prepreku ljudi koji mi stoje na putu da ja ostvarim svoju bedastu "misiju". ugl. nakon toga mogu "normalno" funkcionirati, pustiti emocije i najcesce se rasplacem u razgovoru.

Puno, puno, PUNO ti hvala ! Upravo zato sam i dosla na ovaj forum. Sama ne znam. Nju ne zelim nervirati svojim neznanjem. Daklem - potrebno mi je nauciti. Drugim rijecima - potrebno mi je slusati te kada govoris bas iz svoje perspektive !
I stvarno - puno ucim. Hvala svima. Svaki mi je savjet dobro dosao. I da - nadam se da nikoga ne iritiram svojim pitanjima.

Cure - divim Vam se ! Tek sada lagano pocinjem dobivati uvid u to koliko je ozbiljna stvar sa kojom se nosite.
Ako je u redu, rado bih ostala gost na ovom forumu. I ako mogu pruziti bilo kakvu pomoc ili podrsku - tu sam !

[Lunetic]

joj imam krizu....... jooooooooooj!!!!!!!!!!! kako mrzim tu borbu!

[Lunetic]

nis, pisat cu dok ne prode ili dok ne puknem..... valjda se to smije....? nova sam na forumu pa ne znam tocno da li postoje neka pravila ponasanja. potrazit cu poslije.....
kako me mama nanervirala... tjera me da jedem , a stoput sam joj vec rekla da to ne radi! to mi je najveci okidac! najrade bi onda prozdrla cijeli rucak....
glupa hrana..... mrzim hranu! mrzim mrzim MRZIM FUCKING HRANU!!!!!!!!!!!!!!

[limelight]

Priznati sebi da imate problem-pola rješenja.
Smoći hrabrosti da ga riješite-druga polovica.

Sjećam se kada mi se prijateljica počela oporavljati, još jedna cura i ja smo dobile po 7kg jer smo jele samo da bi ona jela.. Teško je bilo, a i sada nije skroz načisto sa sobom u glavi, nezadovoljna je izgledom i govori da je debela (..naravno da nije..), ali je relativno došla sebi kada godinu dana nije dobila menstruaciju, ni uz pomoć kontracepcijskih pilula, i hormoni su joj bili toliko niski da su doktori mislili da je neka greška s nalazima.. Uglavnom, imat će velikih problema što se tiče trudnoće..., sve radi nekoliko kilograma viška koji nisu bili vidljivi nikome osim njoj.

[Boo Boo]

Vjerojatno znate, ali nije zgorega ponoviti adresu:www.nada.hr
Držim fige!

[miama]

Lunetic kaže:

evo ja sam se konacno okurazila da napisem nesto... naime imam bulimiju 6 godina i nikada jos nisam pricala o tome na ovakav nacin , tj sa nepoznatim ljudima... ne znam otkuda da pocnem pa ce to za sada biti to!
pozdrav

Bravo Lunetic !!!!

[miama]

Lunetic kaže:

miami, imam pitanje: kod kojeg doktora ides na lijecenje? ja sam isla kod jednog koji nije zapravo imao pojma o bulimiji...

Trenbutno ima super savršenu doktoricu koju obožavam i koja mi zaista pomaže!

Na žalost većina dfoktora su ovakvi ko ovaj iz tvoje priče i istina je da ne znaju puno o bulimiji, a to je zato što je ta bolet u tolkom porastu tek su posljednjih 15-tak godina i naravno tek se u to periodu razvila metoda liječenja i interes liječnika za tu bolest. Ovi stariji nisu o tome učili na faksu, a ako se nisu dodatno educirali ili se sami nisu malo potrudili ne znaju kako da se posatve prema bulimičarima.

Ali znaš to s psihijatrima je čudno, meni se čini da je najvažnije kako se ti klikneš sa svojim psihijatrom tj. da li on tebi osobno paše. Naravno važno je i da je stručan u svom području, ali hoću reći da ti to nije nuikakva garancija.

Nemoj se ustrčavati mijenjati psihijatre - i ja sam ih nekoliko promijenila dok nisam našla onu koja je meni odgovarala. To ti nije ništa čudno.

[miama]

AnitaP kaže:

Miama, jel se moze smanjiti ta doza ili se bas mora popiti trostruko ?

naravno da se može smanjiti doza i to se obično radi u dogovoru s liječnikom i psihijatrom...

Iskreno, lijekovi su tu samo mala pomoć i najveći dio problema riješava se na sasvim druge načine..

Inače, Anita htjela sam ti reći da si fenonmenalna i to što radiš za svoju prijateljicu je predivno. I ne boj se, dok god si uz nju ne možeš pogriješiti...

I da, Anita, ako te bilo što zanima, a osobnije je prirode piši mi na pm! Bt će mi drago ako mogu ikako pomoći !

[miama]

Lunetic kaže:

nis, pisat cu dok ne prode ili dok ne puknem..... valjda se to smije....? nova sam na forumu pa ne znam tocno da li postoje neka pravila ponasanja. potrazit cu poslije.....
kako me mama nanervirala... tjera me da jedem , a stoput sam joj vec rekla da to ne radi! to mi je najveci okidac! najrade bi onda prozdrla cijeli rucak....
glupa hrana..... mrzim hranu! mrzim mrzim MRZIM FUCKING HRANU!!!!!!!!!!!!!!

Draga, kad budeš imala sljedeću krizu piši meni na pm - koliko god ti srce želi i šta god ti srce želi i vjeruj mi - razumjet ću

[miama]

limelight kaže:

Priznati sebi da imate problem-pola rješenja.
Smoći hrabrosti da ga riješite-druga polovica.

Sjećam se kada mi se prijateljica počela oporavljati, još jedna cura i ja smo dobile po 7kg jer smo jele samo da bi ona jela.. Teško je bilo, a i sada nije skroz načisto sa sobom u glavi, nezadovoljna je izgledom i govori da je debela (..naravno da nije..), ali je relativno došla sebi kada godinu dana nije dobila menstruaciju, ni uz pomoć kontracepcijskih pilula, i hormoni su joj bili toliko niski da su doktori mislili da je neka greška s nalazima.. Uglavnom, imat će velikih problema što se tiče trudnoće..., sve radi nekoliko kilograma viška koji nisu bili vidljivi nikome osim njoj.

To se zove pravo prijateljstvo