Pitanja jedne trudnice, od kojih boli glava

[maristella69]

http://www.htnet.hr/fset.html
Mislim da je mislila na ovo.

Da, točno je.
Mene nisu nikakve prave babinje držale (u smislu depresija), niti nakon prvog, niti nakon drugog poroda. Nikakve depresije, osim osjećaja usamljenosti jer sam bila po cijele dane (tako mi se bar činilo) sama.
Jedno moram priznati - nisam bila zrela (onako kako ja to zamišljam) za porode i bebe. Tek sad, nakon 'komada - dva', osjećam navalu onog istinskog majčinstva u sebi, onu neopisivu ljubav, ne onu sirovu, već onu - baš tako - najnježniiju na svijetu ljubav. Falio mi je uvijek taj osjećaj 'prezentnosti' - da SADA shvatim kako je lijepo držati bebu u rukama, da nije bitno ništa drugo, da se SADA osjećam najsretnija na svijetu, a ne kroz prisjećanje ili predviđanje, da SADA osjećam sreću.
Kako bih tek sada uživala u trudnoćama i , što je za ne vjerovat - u porodu (premda užasno bolno iskustvo)..!
Mislila sam da će mi dojaditi trudnoće i i sve ono što ide uz to, no tek sada vidim da bih mogla, ovaj put istinski, uživati u tome, jer su me, eto, moja djeca odgojila i učinila boljim čovjekom.

Voljela bih opet biti trudna i roditi, eh da je to bar moguće...(shit, opet halapljivo gledam u pravcu dječjih kolica na ulici...), da sam mlađa sigurno bih si nakon par godina priuštila to jedinstveno iskustvo majčinstva.

Nije to, da se razumijemo, nikakvo ekstatičko iskustvo, nije to reklama za Pampers maramice sa nasmiješenim bucmastim bebama i prelijepim mamama, to je jedno posebno iskustvo, teško, bolno, frustrirajuće i naporno, čak i s okusom tuge, ali ništa u svom životu ne bih mogla izdvojiti da se može mjeriti s time...
Dok sam ih dojila, sanjala sam o tome da na jedan dan zaboravim na djecu i pobjegnem van, u život, na neki party, lijepa i poželjna. Sada mi je najljepši provod kada svi odemo na Trgač ili u 'Ivicu i Maricu' i naprvimo rusvaj, kada uspijem pojesti svoj kolač a da ne 'ljosnu' negdje i naprave opću uzbunu...kad se tople i malene stisnu uz mene u krevetu...
Čuda naprave ta djeca od nas...

Neki dan sretnem kod staraca, na ex lokaciji, jednog susjeda, nismo se vidli 100 god., nije me prepoznal, kaže 'kak si se nekak jako stanjila, pa da, deca su vel'ka briga', a meni je veća promjena bio on, nekad izrazito ružan, ta djeca su bežala od njega, danas, ovako ostarjeo, nakon 3 unuka, izgleda ljepše nego ikad, faca mu je postala blaža, izgubio je onaj grč zločestoće na licu....

Djeca nas zaista mijenjaju, ne zato što je s njima lako i uvijek veselo, nego zato što ih je užasno teško podići na noge i usrećiti ih, a za to je potrebno znati se davati, ne više samo primati.

No, svako prolazi svoje osobno iskustvo, uvijek se počinje od 'A', pa će svaka novopečena trudnica i rodilja tek nakon nekog vremena moći reći kako se osjeća kao majka. Jer to treba tek postati.

[maristella69]

Sorry, ne može se direktan link postaviti, kad kliknete na ovaj, upišite u pretražilicu 'Anđa Marić' i naći ćete..

[FFE]

maristella69 kaže:
http://www.htnet.hr/fset.html
Mislim da je mislila na ovo.

Da, točno je.
Mene nisu nikakve prave babinje držale (u smislu depresija), niti nakon prvog, niti nakon drugog poroda. Nikakve depresije, osim osjećaja usamljenosti jer sam bila po cijele dane (tako mi se bar činilo) sama.
Jedno moram priznati - nisam bila zrela (onako kako ja to zamišljam) za porode i bebe. Tek sad, nakon 'komada - dva', osjećam navalu onog istinskog majčinstva u sebi, onu neopisivu ljubav, ne onu sirovu, već onu - baš tako - najnježniiju na svijetu ljubav. Falio mi je uvijek taj osjećaj 'prezentnosti' - da SADA shvatim kako je lijepo držati bebu u rukama, da nije bitno ništa drugo, da se SADA osjećam najsretnija na svijetu, a ne kroz prisjećanje ili predviđanje, da SADA osjećam sreću.
Kako bih tek sada uživala u trudnoćama i , što je za ne vjerovat - u porodu (premda užasno bolno iskustvo)..!
Mislila sam da će mi dojaditi trudnoće i i sve ono što ide uz to, no tek sada vidim da bih mogla, ovaj put istinski, uživati u tome, jer su me, eto, moja djeca odgojila i učinila boljim čovjekom.

Voljela bih opet biti trudna i roditi, eh da je to bar moguće...(shit, opet halapljivo gledam u pravcu dječjih kolica na ulici...), da sam mlađa sigurno bih si nakon par godina priuštila to jedinstveno iskustvo majčinstva.

Nije to, da se razumijemo, nikakvo ekstatičko iskustvo, nije to reklama za Pampers maramice sa nasmiješenim bucmastim bebama i prelijepim mamama, to je jedno posebno iskustvo, teško, bolno, frustrirajuće i naporno, čak i s okusom tuge, ali ništa u svom životu ne bih mogla izdvojiti da se može mjeriti s time...
Dok sam ih dojila, sanjala sam o tome da na jedan dan zaboravim na djecu i pobjegnem van, u život, na neki party, lijepa i poželjna. Sada mi je najljepši provod kada svi odemo na Trgač ili u 'Ivicu i Maricu' i naprvimo rusvaj, kada uspijem pojesti svoj kolač a da ne 'ljosnu' negdje i naprave opću uzbunu...kad se tople i malene stisnu uz mene u krevetu...
Čuda naprave ta djeca od nas...

Neki dan sretnem kod staraca, na ex lokaciji, jednog susjeda, nismo se vidli 100 god., nije me prepoznal, kaže 'kak si se nekak jako stanjila, pa da, deca su vel'ka briga', a meni je veća promjena bio on, nekad izrazito ružan, ta djeca su bežala od njega, danas, ovako ostarjeo, nakon 3 unuka, izgleda ljepše nego ikad, faca mu je postala blaža, izgubio je onaj grč zločestoće na licu....

Djeca nas zaista mijenjaju, ne zato što je s njima lako i uvijek veselo, nego zato što ih je užasno teško podići na noge i usrećiti ih, a za to je potrebno znati se davati, ne više samo primati.

No, svako prolazi svoje osobno iskustvo, uvijek se počinje od 'A', pa će svaka novopečena trudnica i rodilja tek nakon nekog vremena moći reći kako se osjeća kao majka. Jer to treba tek postati.

Odlicno.

[Lisa]

sorry koke,nisam nasla niti jedan pogodan post na brzaka al hocu da vam recem sta je princeza napravila:
ona je naime, jos uvijek u fazi bauljanja na sve cetiri ( ma da skoro pa hoda) i tako stalno baulja iz sobe u sobu, kuhinju kupaonu...
i jos uvijek je u fazi kad sve trpa u usta a pogotovo mrvice s poda
na trnutak se izgubila u kuhinju i vraca se i nesto zvace
ja joj gurnem prst u usta da to izvadim kad ona nasla komadicak cesnjaka na podu ( valjda mi ispao sa daske za rezanje) i zvace li ga zvace
joooj sad joj smrdi iz usta za nevjerovat

[magic]

Dijete zna da se u ovo doba mora jachati imunitet ;9 pa to chini na prirodan nachin

[Rajna]

A nista Lisa. Savjetuj joj da veceras preskoci randes.