nedavno sam postala vlasnica predivnog malog bica, pripadnika ove pasmine.
u zelji da saznam sto se u hrvatskoj pise i zna o ovoj vrsti pasa, ostala sam razocarana jer sam nasla samo neke stare postove na ŽNJ forumima iz nekih davnih vremena...
za one kojima je ova pasmina nepoznata...probat cu je opisati, ali onako laicki - jer nisam uzajivac niti se previse razumijem u kinologiju, jednostavno sam zaljubljenik u ovog psa iznimnih osobina, otkad sam ga upoznala u njegovom prirodnom okruzenju i komunikacijom s anadolskim vlasnicima...a od onih koji poznaju ovu pasminu ocekujem raspravu, i razmjenu iskustava...
naziv 'kangal' potjece od turkijskog plemena kanglı/kangar koje se iz centralne azije doselilo u anadoliju, te naselilo oko grada sivasa. smatra se da je prilikom te seobe pleme sa sobom dovelo posebnu vrstu psa (kangal), posebnu vrstu ovce i posebnu vrstu konja. to je jedna od verzija. druga je da je pas kangal u anadoliju dosao iz indije kao poklon sultanu selimu yavuzu, treca je da je to autohtona anadolska pasmina, cetvrta je da je pasmina poznata jos u doba asiraca i babilonaca i da je u 17.st. dopremljena na podrucje anadolije...zakljucak - ne postoji sigurna teorija o porijeklu ove pasmina, ali ova zadnja je najprihvacenija.
kangal je pastirski pas; hrabar, brz, otporan i inteligentan, sa snazno razvjenim predosjecajima. izniman je i kao pas cuvar, te ce te ga sretati po cijeloj turskoj u dvoristima i skladistima velikih tvornica i firma. miroljubiv je prema zenama i djeci
, dok za stranca s losim namjerama moze biti prilicno opasan.
neopisivo je vezan uz svog vlasnika. brzo uci i lako se dresira (to cu vam jos javiti
). odan je svojoj pastirskoj ulozi, i upravo su zbog toga u anadoliji stoljecima poznati kao najbolji cuvari stada. stenci ulogu pastirskog psa uce od mame i tate kangala. poznati su kao pasmina koja u dvoboju s vukom pobjedjuje (u narodu anadolije poznat naziv za kangala je kurtboğan=onaj koji davi vuka). odani su svojoj 'lozi'. poznato je da se, kada su slobodni u prirodi, odrasli primjerci ne pare s pripadnicima drugih pasmina, a ne pare se ni pripadnici istog legla. vjeruje se da su tako uspjeli ocuvati cistocu svoje pasmine.
vole ostru i suhu klimu (i zato po vrucini iskopaju cijelo dvoriste i leze na svjezoj zemlji
). zbog svoje misicave građe tijela i velicine nisu prikladni za zivot u kuci i stanu, na otvorenom su slobodniji i sretniji, te se vole puno kretati. krzno im nije dugo, dlaka je ostra. dva puta godisnje mijenjaju dlaku, vole se cetkati i biti cisti (pravi sminkeri
).
njuska je kratka i tupasta, a celjust snazna. zubi su cvrsti i ostri, a usta pomalo opustena. boja varira od prljavo bijele, do zuckaste i sive, te svjetlosmeđe. glava je crna (oko ociju, usta i usiju). zbog toga se jos i naziva karabaş=crna glava. oci su sitne i okrugle, zlatne do tamnosmeđe boje, pogled je zivahan. uheka su trokutasta i zaobljna, spustena uz glavu,a ona je siroka i gledajuci od naprijed - podsjeca na lava
. vrat je pomalo pognut, ne predugacak, snazan i misicav. prsa su siroka, a ramena također misicava. prednji dio tijela je opcenito siri i snazniji od straznjeg, trbuh je uvucen. sape su siroke i snazne. rep je duzi; kada je psu udobno i kada je opusten, rep je spusten i zaobljen, kada je pas na oprezu ili u opasnosti rep je visoko pruzen iznada leđa i zaobljen.
evo i slikica...i rasprava je otvorena!
Razgranati mod