Japan

[Hard-Boiled Wonderland]

DAN 13

Zadnji dan u Osaki bio je ujedno i zadnji dan u Kyotu, još jedna preslika plana iz 2012. Posjetili smo tri hrama u nizu, Ninna-ji, Ryoan-ji i Kinkaku-ji. Prva dva imaju predivne zen vrtove i to je bio razlog zašto sam se ovdje vratio. Put do prvog hrama trebao je biti kombinacija dva vlaka (ili vlaka i tramvaja ) no kako smo pošli s frendicom Japankom, prepustili smo njoj vodstvo, jednostavnije je bilo jednim busom.

Već na početnoj stanici nije izgledalo da će putovanje biti brzo, sreća da smo uspjeli sjesti u busu jer smo se vozili sat vremena do našeg odredišta. Na cestama su gužve jer se rade pripreme za finale Gion Matsuri festivala 17.07. i bus se vuče, toliko sporo da se može fotkati kroz prozorska stakla bez puno gubitka na kvaliteti.

Ninna-ji je prvi na redu, nije toliko popularan kao druga dva hrama pa nema gužve. Pred kraj obilaska nas je uhvatila i neka kišica no ništa što bi nas usporilo. Do Ryoan-ji hrama smo otišli pješice, nekih 15 min nam je trebalo i u tom vremenu nije prošao ni jedan bus. Ovaj hram ima najpoznatiji zen vrt, prvi put sam ga vidio u jednom starom filmu Yasujira Ozua i mogu reći da se uopće nije promijenio od tada.

Do slijedećeg smo hrama ipak uzeli bus. Kinkaku-ji, poznatiji kao Zlatni Paviljon je već bio krcat turistima a i vrućina se razmahala. Radimo uobičajeni krug oko pozlaćenog ljetnikovca ali otkrivam još nekoliko staza kojima 2012. nisam prošao. Nazad smo (opet) išli busom, sad nije prolazio kroz Shijo-dori aveniju pa je ipak sve išlo brže.

Na glavnoj željezničkoj stanici u Kyotu pronašli smo mjesto za kasni ručak i oprostili se s frendicom Japankom. Shinkansenom za 15 min do Shin-Osake i spremanje kofera za sutrašnji odlazak za Okayamu. Sayonara Kyoto, sayonara Osaka.

[Hard-Boiled Wonderland]

DAN 14

Okayama, dan prvi. Za one kojima se ne da tražit po netu, Okayama je grad na pola puta između Hiroshime i Osake. Po veličini je tu negdje kao i Hiroshima, možda malo manji, po urednosti čak bih rekao bolji od ofucane Osake. Idući s glavne željezničke stanice prema hotelu odmah smo primjetili extra-ultra-mega Aeon Mall, shopping centar s puno boljom ponudom hrane (Takashiyama food hall) nego svi konbiniji skupa u okolici. Također je tu i većina super restorana, ćak i kaiten zushi koji smo isprobali zadnji dan.

Hotel Mielparque, već sam ih spominjao zbog nedostatka klime u sobama, samo air purifier koji tek nakon pet-šest sati rada uspije rashladiti prostoriju. Hotel je inače udoban, pomalo praznjikav ali zato s izrazito napornim vratarima i umjetnim recepcionistima. Dok smo se raspremili i ručali već je došlo poslijepodne. Umjesto planiranog posjeta dvorcu Okayama (zatvara se u 17:30) i parku Korakuen otišli smo u Kurashiki.

Kurashiki je gradić u predgrađu Okayame, najpoznatiji po starom dijelu grada, Bikan, kroz koji teče kanal i sve je puno showa ugođaja sedamdesetih. Svaka treća kuća je suvenirnica, slastičarna ili mali restoran. Po kanalu je moguće krstarenje ali nije to neka duga vožnja, cca 300 metara u jednom i isto toliko u povratnom smjeru. Tu smo dočekali večer, pa nazad. Sutra počinjemo istraživanje Okayame i okolice za ozbiljno.

[Hard-Boiled Wonderland]

DAN 15

Hiroshima. Hikari shinkansenu treba 40 min od Okayame do Hiroshime ako upiknete Kodamu trebat će vam i dvostruko više. Od poslijednji put, okolica glavne JR željezničke stanice dobila je novi izgled, nove zgrade, sve čisto, uredno. Odlučili smo do prve destinacije koristiti tramvaj i upali u gužvu. Vožnju sam htio platiti PASMO karticom ali u Hiroshimi ne prolazi, ne prolazi ni SUICA, jedino ICOCA i neke njihove lokalne kartice.

Prvo odredište, park Shukkeien, lijepa oaza zelenila koje se sjećam iz 2012. Zatim nazad, sunce je već visoko skočilo i nemilice pržilo no birali smo sjenovitu stranu avenije koja je vodila prema parku Mira. Uobičajena atmosfera prisjećanja na žrtve A-bombe i lagan prolazak kroz park do muzeja Mira. Kako mi je ovo bio već treći posjet muzeju nije mi se išlo...

... ali me pozitivno iznenadio preuređeni dio, sasvim novi prikaz tih sudbonosnih dana 1945. i puno interakcijskih ekrana. Izlošci su doduše stari, već viđeni ali drukčije poslagani, u svakom slučaju, dobrodošlo osvježenje. Jako ugodan povratak kroz desnu stranu parka, puno klupa s pogledom na riječni rukavac i hlad krošnji drveća. Ručak i povratak u Okayamu.

Nismo još odredili kamo ćemo navečer pa sam zaključio da je vrijeme oprati nešto rublja. I tako, pošao ja tražit praonicu po hotelu, kad ono, nema je. Provjerim na web stranici, i stvarno, nema je. Rekoh 'ajmo do recepcije pitat ima li je negdje u blizini. Tip na recepciji mi nudi nešto udaljeno pol sata do 45 min hoda od hotela, odlazim još jednom na mobu provjeriti ima li što bliže.

Ima, i to u onom Aeon Mallu nešto. Odosmo tražit praonicu rublja, onako s vrećicom u ruci. Pronađemo lokaciju s moba kad ono, nije praonica već nešto kao čistionica. Već sam se pomirio s time da će me "pranje" koštati 20 kuna po komadu odjeće no kad smo došli do donjeg rublja ženska zaposlenica je rekla "dame, dame" (ne može). Pa mi je onda druga ženska zaposlenica isprintala mapu i zacrtala nešto bližu praonicu, južno od glavne željezničke stanice.

Zahvalili se mi otišli, našli praonicu, prostorija 3 x 3 s tri perilice i jednom sušilicom, nigdje nikog ali perilice ispravne, jedna čak u pogonu. Pogledah donji dio perilica, već se hrđa uhvatila na njih i svakako nije mjesto gdje bih poželio prati rublje, tješim se, valjda je unutrašnjost čišća. Nemam izbora, ili tu oprat rublje ili hodati u istim gaćama još pet dana.

Programirali pranje i nastavili obilazak Okayame, vratili se u zakazano vrijeme no sat na perilici je imao neko svoje otkucavanje pa smo čekali još 15 min i onda još toliko za sušenje. Ne znam dokle praonica radi, već me strah hvatao da ne dođe netko zaključati, ali koliko sam vidio, radila je i poslije 21h. Nakon neplanskog obilaska kvarta s praonicom vratili smo se u hotel.

[Palička]

Eh, te praonice ...
U Japanu ih, doduše, nisam koristila, jer su oba AirBnb stana imala vlastite perilice, ali na drugim putovanjima mi praonice i pranje veša redovito predstavljaju žešći stres

[Hard-Boiled Wonderland]

Palička kaže:

Eh, te praonice ...

Palička

DAN 16

U ovaj dan ugurali smo dvije destinacije, kao i 2014. Iwakuni i Miyajimu. Prije tri godine padala je kiša i od Iwakunija nismo vidjeli ništa osim Kintaikyo mosta. Ovaj put je bilo sve drukčije i stoga preporučam, nikako ne spajajte te dvije lokacije u jedan dan, ima se što vidjeti i Iwakunija čitav dan i Miyajime.

Od Okayame do Iwakunija dođe se shinkansenom za otprilike sat vremena. Bitno je do Hiroshime doći Hikarijem (40 min) a onda Kodamom do Shin-Iwakunija (15 min). Oprez, Hikari ne staje u Shin-Iwakuniju a s Kodamom se ne isplati voziti čitavim putem jer taj shinkansen staje na svakoj stanici i propušta Hikarije i Nozomije.

Od Shin-Iwakunija vozi bus odmah sa željezničke stanice i do mosta Kintaikyo treba mu cca pol sata i to košta 350 JPY. Kintaikyo most je predivan, ima pet lukova i potpuno je izrađen od drveta. Prelazak preko mosta se plaća a najbolje je uzeti combo ticket (940 JPY) koja uključuje i vožnju žičarom do dvorca Iwakuni te povratak.

Rijeka ispod mosta može se i pegaziti, barem u ljeto, no pogled s vrhova mosta nemojte propustiti. Kad pređete na drugu stranu odmah ste u malom prigradskom parku Kikko. Vidjet ćete i gužve, hrpe ljudi tiskaju se oko tri slastičarne koje se hvale da prodaju i više od sto vrsti sladoleda. Naučite nazive okusa na japanskom jer engleski pojma nemaju.

Park ima par atrakcija, bazen na otvorenom, kormorane u kavezima i zoo bijelih zmija a tu je i Kikko shrine i početna stanica žičare. Planinu je vrlo lako i brzo obići a hlad visokog drveća stvarno spašava ljeti. Okolica Iwakuni zamka malo je zarasla ali sam zamak je čist i uredan (ne sjećam se da li je klimatiziran) a pogled s vidikovca kristalno jasan.

Povratak nazad je nešto složeniji, kod ulaza na Kintaikyo most treba uzeti bus za Iwakuni pa presjesti na Sanyo Line za Miyajima-guchi gdje još treba trajektom do samog otoka. Uglavnom, računajte od Kintaikyo mosta do Miyajime oko sat vremena. Bus oko 300 JPY, vlak i trajekt su JR, dakle s JR passom bez doplate.

Na Miyajimi, klasična turistička ruta uz more i naslikavanje narančastog torija u vodi te posjet Itsukushima hramu. Na okolnom putu nazad puno je suvenirnica koje baš i nisu najjeftinije. Vraćali smo se u kasno poslijepodne i čudili što nema puno otvorenih restorana. Na kraju smo našli jedan, ne sjećam se glavnog jela ali ću zapamtiti kakigori, japanski sladoled od mljevenog leda i sirupa, toliko fantastično da sam htio kupit blender za led i nekoliko boca sirupa.

Povratak trajektom do stanice Miyajima-guchi, pa zatim Sanyo linijom do Hiroshime i onda na shinkansen do Okayame, sve free s JR passom, za nekih sat i pol. Vratili se kasno u hotel, ništa od nekog večernjeg obilaska Okayame, sutra će opet biti naporan raspored.

[Hard-Boiled Wonderland]

DAN 17

Tottori je malo mjesto na obali japanskog mora (sjevernog ? onog između Japana, dviju Koreja i dijela Rusije). Abe Kobo napisao je roman Woman of Dune koji je radnjom smješten u Tottori a kasnije je taj roman barem jednom ekraniziran. Posebnost Tottorija je u tome što leži na pragu pustinje. Nije to neka velika pustinja, pješčana masa proteže se kojih 1500 x 1500 metara i ima sve karakteristike pustinje; pijesak, dine, i deve na kojima se možete slikati Pustinju možete pješice obići a od ostalih atrakcija tu je Sand Museum za 600 JPY i pustinjski ski lift za 300 JPY.

Iz Okayame postoji direktna linija do Tottorija, Super Inaba Line koja je samo djelomično JR, dakle treba doplatiti kojih 1200 JPY po jednom smjeru. U mjestu Kamigori "prelazi" se na prugu druge kompanije, no ne napušta se sam vlak. Ipak, dolazi do promjene smjera pa je potrebno okrenuti sjedišta. U Japanu je to uobičajeno, većina vlakova ima rotirajuća sjedišta i putnici ih sami mogu okrenuti kako bi sjedili u pravcu kretanja vlaka ili ako frendovi ili obitelji žele biti licem okrenuti jedni prema drugima.

U Tottoriju nam je ljubazna teta u turističkom uredu na glavnoj željezničkoj stanici isprintala raspored buseva koji voze prema pustinjskim dinama, čak nam je zaokružila kad bus polazi i kad stiže tamo ali uspjeli smo uprskati. Na označenom peronu "0" jasno piše da otuda polaze busevi za dine ali ne piše da polazi i još par drugih linija. Uglavnom, znali smo da smo fulali bus jer je krenuo 10 min prije. Izašli smo na prvoj stanici i vratili se nazad no "pravi" bus je baš otišao. Pa smo čekali drugi bus i detaljno poslikali okolicu Tottori željezničke stanice. Busu do dina treba oko 20 minuta uz cijenu od 370 JPY.

Tottori Sand Dunes je povelik kompleks i pomalo razbacan, trebalo nam je malo vremena dok smo pohvatali gdje je što, posebno stanica za povratak. Počeli smo tražiti Sand Museum i našli ga u prvoj zgradi, mora biti, pored ulaza ima natpis i neki stroj za karte. Malo mi je čudno bilo jer karte su bile jeftinije ali valjda će biti OK, možda smo upali u neko snjiženje.

Upali mi u zgradu kad ono, suvenirnica, tražimo ulaz u muzej, nema nigdje. Zaposlenici se smijulje i nemaju pojma što tražimo. Izađemo van i napravimo manji krug po kompleksu. Gle, stavili su Muzej na suprotnu stranu od zgrade u kojoj prodaju karte za njega ! Do Muzeja je trebalo prijeći cestu kojom nije prošao ni jedan auto dok smo bili u kompleksu, ništa zato, tu je prometnik kojem smo ispunili dan jer je mogao istrčati na pješački prijelaz, zaustaviti promet i pustiti nas da sigurno prijeđemo do Muzeja.

Na ulazu u Muzej smo pokazali kupljene karte no teta nam se samo nasmijala, to nisu bile karte za muzej. Kako sad njoj objasnit da smo ih kupili u zgradi prekoputa i da je bio natpis na engleskom Sand Museum. Kupili karte po punoj cijeni i zaputili se u muzej, na nižoj razini je i to je razlog zašto ga nismo odmah primjetili.

Sand Museum ima godišnju postavu kipova, reljefa izrađenih od pijeska. Ova godina je u znaku USA pa smo prošli par razbacanih prizora iz američke povijesti do ulaza u zgradu. Tu je "ono pravo" najbolji izlošci veliki i po nekoliko metara. Svidio nam se pristup, američka pop kultura, sportski uspjesi, malo povijesti, i tek mrvica aktualnosti (je, bio je i Trumpov pješčani portret).

Nakon muzeja počeli smo tražiti kako napokon doći do ulaza u pustinju i shvatili da će nas ski lift tamo najbrže prebaciti. Došli kupit karte, kad ono, već ih imamo. One za koje smo mislili da su za muzej ustvari su bile za ski lift. Nakon godina svjedočenja japanskoj logici i organiziranosti otkrivamo da se karte za ski lift mogu kupiti iza suvenirnice udaljene 300 metara.

Na ski liftu djelatnici malo nervozni, aha, vidim vozi do 17:30 a sad je 17:15. Doslovno su nas ugurali u sjedišta nekoliko puta napomenuvši da se nećemo moći vratiti nazad jer će biti zatvoreno. Na odredištu isti postupak; brzo, brzo, neuviđavni gaijini, idete možda odmah nazad ? I tako smo se našli na ulazu u pustinju s odsječenom odstupnicom.

Odmah smo primjetili Japance kako se penju na deve pa smo ih pošli slikati ali nam nisu dali, sve u svemu, dok su mi objasnili da ne smijem slikati ako se neću popet na devu (i platit 1200 JPY), već sam imao par fotki. Zatim smo se razmiljeli po pustinji zajedno s ostalima, zaobišli veliku dinu i došli joj iza leđa.

Japanci su si za cilj uglavnom odredili popet na veliku dinu a ja sam želio do mora. I za takve pojedince postojala je opcija u vidu vreća s pijeskom preko kojih se bilo lako spustiti do mora i popeti nazad. Lijepa pješčana plaža, valovi, kasno poslijepodne i ja sretan ko dijete u mokrim sandalama i kratkim hlačama natopljenih u japanskom moru.

Nazad na dinu i natrag kroz pustinju, obilazimo ski lift koji zaista više ne radi ali zatvorene su i suvenirnice i restorani. Sve je stalo u 18h. Na autobusnoj stanici nigdje nikog, provjeravam satnicu, predzadnji bus u 19:05, poslijednji u 19:35. Stižemo na taj predzadnji ali bojim se pomisliti što bi bilo da smo došli pol sata kasnije. Bus je kasnio par minuta, bitno da je došao , jedini smo putnici. Natrag na vlak i eto nas u Okayami taman za večeru i povratak u hotel.

[Hard-Boiled Wonderland]

DAN 18

Predzadnji dan. Ostao nam je još Takamatsu i Okayama dvorac u Ujo parku što je značilo da sve moramo obaviti danas jer slijedeći dan je ionako dan za povratak. Krenuli smo pješice prema dvorcu i tu i tamo skretali s rute pa smo došli dosta kasno, sunce se već razmahalo. Sreća da su japanski dvorci većinom u debelom hladu pa smo i Okayama-jo u miru obišli. Dvorac je lijepši izvana, iznutra se nema bog-zna-što vidjeti, čak su i na zadnjem katu, na prozorima vidikovca neke šipke koje onemogućavaju uživanje u pogledu na okolicu.

Iz Ujo parka smo krenuli u Korakuen park (combo ulaznica 560 JPY) - fantastičan spoj modrog i zelenog, park je okružen najplavijom vodom opkopa a sam park čaroban, vrijedi svakog jena kojeg plaćate. Oko podneva smo krenuli prema glavnoj željezničkoj stanici, mogli smo tramvajem ali nekako smo se pravili važni i snažni, možemo mi po toj vrućini pješice.

Marine Liner vozi prema Takamatsuu (sat vremena od Okayame), prvom većem,možda i najvećem gradu na otoku Shikokuu. Na svom putu prolazi preko nekoliko manjih otoka povezanih mostovima i tu je pogled na okolicu predivan. Prošli smo i jedno stvarno ogromno brodogradilište ili teretnu luku (Lappino će ga znat ) i napokon se zaustavili na odredištu.

Prvi dojam Takamatsua odličan, stanica puna detalja, kipova, fontana, okružena novim zgaradama, neboderima a opet sve kao nekom urednom parku. Spuštamo se niz glavnu gradsku aveniju sve do parka Ritsurin (410 JPY). Tu je pješačenje već uzelo danak, umorili smo se hodajući do njega a sad nam tek slijedi glavni zadatak. Na kraju smo morali i požuriti s obilaskom jer se vrt zatvarao za pol sata. BTW, i kad je prošlo to vrijeme, nismo primjetili da netko tjera ljude van pa smo ostali bar još pol sata duže.

Natrag nismo išli pješice, JR Kotoku / Uzushio Line nalazi se na sjevernoj strani parka i vozi do Takamatsu Station. Vozili smo se u simpatičnom vlaku od jednog vagona, neobično nakošenog na prilično strmoj uzvisini. Čak je i strojovođa imao neobičan način rada; pokrenuo bi vlak na prvim vratima pa se spustio do drugih vrata, pa na stanici izašao van i opet otišao na prva vrata. Vratili se u Okayamu taman na večeru i na spremanje kofera, sutra se vraćamo doma.

[lappino]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

DAN 18

...

Marine Liner vozi prema Takamatsuu (sat vremena od Okayame), prvom većem,možda i najvećem gradu na otoku Shikokuu. Na svom putu prolazi preko nekoliko manjih otoka povezanih mostovima i tu je pogled na okolicu predivan. Prošli smo i jedno stvarno ogromno brodogradilište ili teretnu luku (Lappino će ga znat ) i napokon se zaustavili na odredištu.

Prvi dojam Takamatsua odličan, stanica puna detalja, kipova, fontana, okružena novim zgaradama, neboderima a opet sve kao nekom urednom parku. ...

Išao si sa Marine Linerom na dva kata, ili "običnim"?

Taj put preko otoka i mostova je fakat dobar. Inače, vidio si luku Sakaide sa pripadajućim škverom Kawasaki. Tankeri-plinaši koji se tamo grade su stvarno dojmljivi.

Mene se isto dojmio Takamatsu. Tim više što je zadnja stanica na pruzi, pa je i kolodvor dostojan toga, a okolne visoke zgrade su mi čak nekako pretjerane.

Već sam prije pisao da Takamatsu ima vrlo užurbanu trajktnu luku, non-stop se nešto događa.

Inače, Takamatsu nije najveći grad na otoku Šikoku, Matsuyama je veća za stotinjak tisuća stanovnika, i ima trajvan. Ali je nekako "niža", i željeznička stanica u Matsuyami je u rangu kolodvora u Moravicama. Ili nečeg manjeg.

[InterMezzo]

Hard-Boiled Wonderland, super su ti upisi, vrlo zanimljivo!

[abiding citizen]

Pozdrav,

planiram put u Japan u 10. mjesecu, karte su kupljene, ostajemo 17 dana.

Napravili smo plan putovanja, pa me zanimaju vasa misljenja.
Prvih sedam dana rezervirano je za Tokyo i izlete u Yokohamu, Nikko i na Mt. Fuji, dvije noci Kyoto, cetiri noci Osaka s izletima u Naru, Kobe i Hirosimu+ Miyajima. Jednu vecer bi voljeli provesti u Koyasanu i zadnje dvije noci povratak u Tokyo.
Isplati li se uzeti JRpass na dva tjedna?
Koji su kvartovi najbolji za smjestaj u Osaki i Kyotu?

Hvala

[Hard-Boiled Wonderland]

lappino kaže:

Išao si sa Marine Linerom na dva kata, ili "običnim"?

Bio je jedan vagon na dva kata ali je bio s rezervacijom, pretpostavio sam da se doplaćuje pa sam išao običnim. Nije bila gužva, mogao sam sjediti pored prozora i uživati.

Taj put preko otoka i mostova je fakat dobar. Inače, vidio si luku Sakaide sa pripadajućim škverom Kawasaki. Tankeri-plinaši koji se tamo grade su stvarno dojmljivi.

Ma znao sam, tko će drugi znat nego ti svaka čast.

[Hard-Boiled Wonderland]

InterMezzo kaže:

Hard-Boiled Wonderland, super su ti upisi, vrlo zanimljivo!

Hvala drago mi je da imam publiku.

DAN 19

Laid back dan, koferi su spakirani. U jutro prolazimo Don Kihote i Animate dućane, skoro sam kupio stroj za shaved ice sladoled, nije bilo s EU strujnim utikačem. U našem predivnom Aeon Mallu smo otišli na rani ručak, pronašli kaiten-zushi restoran a u Baskin and Robbins otišli na desert, stvarno imaju ogromne kugle sladoleda.

Check-out u hotelu pa na shinkansen do Shin-Osake pa presjedanje do Shinagawe otkuda smo hvatali vezu s Haneda zračnom lukom. Upali u neku gužvetinu iako je već bilo prošlo 21h. Napokon se dokopali Hanede, vidi se da je nov terminal, taj za interkontinentalne letove, sve sjaji i bliješti.

Qatar Airways još uvijek ima probleme, naše vrijeme za prelet u Dohi se topi, boarding kasni, polijetanje kasni. Dobar dio leta smo prespavali iako smo se budili svakih pol sata zbog turbulencija. U Dohu stigli 20 minuta prije boardinga, iskrcali nas na jednoj strani luke a tranzit valjda na suprotnoj. Prošli bar 10 onih ubrzanih traka, ušli u zrakoplov za Zg među zadnjim putnicima. Nakon još 5 i pol sata leta, put smo priveli kraju.

Nema više nadam se da vam je bilo zanimljivo čitati ovako dug putopis i da ste skupili dosta informacija za vaše japanske itinerare.

[Hard-Boiled Wonderland]

abiding citizen kaže:

Isplati li se uzeti JRpass na dva tjedna?
Koji su kvartovi najbolji za smjestaj u Osaki i Kyotu?

Hvala

Pozdrav abiding citizen

Isplati se uzeti JRP za 14 dana, imaš dobre JR linije i u Tokiju. U kojem smislu najbolji kvartovi za smještaj ? Po cijeni ili po lokaciji ? U Osaki možeš i u centru naći povoljne cijene a što se kvartova tiče, gledaj uz stanice na Loop Line jer ti pašu zbog JR passa, npr. Tennoji, Shin-Imamiya.

Kyoto je najskuplji oko avenije Shijo-dori i Giona ali i u nekom širem centru ima povoljnih i hostela i hotela. Kyoto station je dosta daleko od centra pa ako hoćeš više toga obići pješice bolje je birati smještaj bliže centru ili istočno od rijeke Kamo.

[Suntzokret]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Hvala drago mi je da imam publiku.

Imaš, imaš... tiha je, ali čita svako slovo koje napišeš :klap:

Znači, kasne letovi? Bit će super kad nam djeca podemone već na aerodromu

@abiding citizen, i mi idemo u desetom mjesecu Samo nažalost dosta kraće... mislim da ti se isplati dvotjedni JR pass s obzirom na rutu... Mi smo u Kyotu našli smještaj blizu Nijo castlea...

[gileg]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Hvala drago mi je da imam publiku.

+1. Znaš da pratim tvoje tekstove uvijek. Rado čitam al nerado pišem.

[Cesc]

abiding citizen kaže:

Pozdrav,

planiram put u Japan u 10. mjesecu, karte su kupljene, ostajemo 17 dana.

Napravili smo plan putovanja, pa me zanimaju vasa misljenja.
Prvih sedam dana rezervirano je za Tokyo i izlete u Yokohamu, Nikko i na Mt. Fuji, dvije noci Kyoto, cetiri noci Osaka s izletima u Naru, Kobe i Hirosimu+ Miyajima. Jednu vecer bi voljeli provesti u Koyasanu i zadnje dvije noci povratak u Tokyo.
Isplati li se uzeti JRpass na dva tjedna?
Koji su kvartovi najbolji za smjestaj u Osaki i Kyotu?

Hvala

Mi smo u Kyotu bili blizu stanice Tofukuji. Imaš jednu stanicu do Kyoto stationa, jednu stanicu do Fushimi Inari Shrine i mislim 3 stanice do Giona. Također na toj stanici ti staje i vlak za Naru. Što se mene tiče, dobra lokacija.

[Andariel]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Hvala drago mi je da imam publiku.

ima nas japan mi je velika želja i planiram prvom prilikom otići tamo. samo treba pare skupit :klap:

[Hard-Boiled Wonderland]

Hvala svima na podršci.

[abiding citizen]

Hvala na savjetima!
Pronasli smo smjestaj u Osaki blizu JR Namba stanice a u Kyotu blizu Giona, sve preko Airbnb-a. Jos JRpass i spremni smo.

[Hard-Boiled Wonderland]

Super JRP is piece of cake.