Identifikacija - prednosti i mane

[Dragan]

Pre par dana sam gledao jedan uzbudljiv i borben mec, dva kosarkaska tima iz susednih gradova.
Povremeno je dolazilo do svadje i sukoba, kako na terenu tako i medju publikom.
Po mojoj proceni, suci su bili veoma objektivni, ali obe strane nisu bile zadovoljne njihovim odlukama.
Interesantno je bilo posmatrati taj osecaj nezadovoljstva, ljutnje, agresije i spremnosti na tucu, baziranih na osecaju identifikacije.

Interesuje me vase misljenje o tome. Koliko je neophodno ? Kad pocinje da biva stetno ? Da li i vama zadrhti srce kada igra reprenzentacija ?
Da li je moguce i pozeljno osloboditi se tog osecanja ?
Na neki nacin cini mi se da je pitanje bitno za duhovnost, a sam jos nisam nasao zadovoljavajuci odgovor.
Osim naravno standardne price o oslobadjanju od ega i Patandjalijeve sutre:
I;4
Inace se covek poistovecuje sa partikularnim obrtima vlastite svesti

PS
Interesantno je primetiti da su cak i neki za koje se smatra da su bili prosvetljeni (kao na pr. Shri Aurobindo) pokazivali vezanost za svoj narod
(mada je politicki bio vise aktivan u mladosti), ali je tesko oceniti koliko je to pitanje identifikacije, a koliko borba za principe, ideale i slobodu.

Ima jedna pricica o temi koja ide ovako:
Jedan covek resio da bude asketa, da se oslobodi svog poseda i da se u sumi posveti meditaciji.
Godinama je tako meditirao ispod jednog drveta i jednom se desilo da je, za vreme dok je bio na reci,
neki drugi pustinjak seo da meditira tu gde je obicno on meditirao.
Vrativsi se sa reke, kada ga je video povice uzrujan: "odlazi drugde, to je moje drvo za meditaciju".

[pronađena]

Mislim da počinje bivati štetno kad taj osjećaj identifikacije prijeđe u bijes i mržnju prema drugoj strani, bez obzira o čemu se radilo.

[Beljki]

Ljudi su drustvena bica, bica krda. Identifikacija je jedan od temeljnih instikata/potreba. Ona je u temeljima sportskih navijackih, religijskih, sektaskih i drugih mehanizama koji mozda nama danas mogu izgledati suvisno, ali je bilo kljucno za prezivljavaje kroz najveci dio povijesti.

E sad kako cemo tumacite te nove ne-plemenske poveznice, je li nogometni klub, duhovna zajenica, pa cak i nacija zloupotreba tog mehanizma kroz prebacivanje fiksacija na objekte koji nisu izvorna namjena? Tesko reci, ali primjetio sam da ljudi skloniji takvim banalnim identifikacijama najcesce imaju zdraviji drstveni zivot opcenito bilo od nas "autista" bilo od onih prefiksiraih na trajne i cvrste skupne identifikacije poput cvrstih manjih religijskih grupica (iako i to ispunjava teeljnu potrebu identifikacije i daje neke emotivne bustove). Lagano im zavidim u neku ruku. Vjerojatno je to jos uvijek korisno i potrebno, a ove jednostavne, privremene i klizne sportske price su vjerojatno daleko zdravije od vecine ostalih ideoloskih, religijskih, nacionalnih i inih fiksacija.

Inace, bio je psiholoski eksperiment gdje su gdup djece podjelili na "plave i crvene" (li nesto slicno) pa je samo ta jdnostavna banalna podjela dovela do takve podjele da ih vise nisu mogli poiriti - osim uvodjenjem zajednickog neprijatelje

[hanna69]

Identifikacija je automatski proces, kao i rast, starenje ili bilo koji drugi biološki proces. Identifikacija se može osvijestiti pa potom ne postupati iz pozicije raznih identifikacija. Što je opet povezano i proporcionalno sa zrelošću i dubinom uvida koji su zadesili osobu.

Mislim da je identifikacija štetna ukoliko stvara patnju, onome koji se identificira ali i onome s kojime je identificirani/a u interakciji. Inače je neminovnost, kao i disanje.

@beljki
Možeš li definirati "zdravi(ji) društveni život"

[fbuki]

Dragan kaže:

Pre par dana sam gledao jedan uzbudljiv i borben mec, dva kosarkaska tima iz susednih gradova.
Povremeno je dolazilo do svadje i sukoba, kako na terenu tako i medju publikom.
Po mojoj proceni, suci su bili veoma objektivni, ali obe strane nisu bile zadovoljne njihovim odlukama.
Interesantno je bilo posmatrati taj osecaj nezadovoljstva, ljutnje, agresije i spremnosti na tucu, baziranih na osecaju identifikacije.

Interesuje me vase misljenje o tome. Koliko je neophodno ? Kad pocinje da biva stetno ? Da li i vama zadrhti srce kada igra reprenzentacija ?

Da li je moguce i pozeljno osloboditi se tog osecanja ?

Kad se shvate te djetinjarije lako se osloboditi.

Beljki kaže:

E sad kako cemo tumacite te nove ne-plemenske poveznice, je li nogometni klub, duhovna zajenica, pa cak i nacija zloupotreba tog mehanizma kroz prebacivanje fiksacija na objekte koji nisu izvorna namjena? Tesko reci, ali primjetio sam da ljudi skloniji takvim banalnim identifikacijama najcesce imaju zdraviji drstveni zivot ...

Istina je! Ali u društvu takvih ljudi mene redovito počne hvatati jer teme su im uglavnom nezanimljive i dosadne. Jedva čekam da odmaglim.

Lagano im zavidim u neku ruku. Vjerojatno je to jos uvijek korisno i potrebno, a ove jednostavne, privremene i klizne sportske price su vjerojatno daleko zdravije od vecine ostalih ideoloskih, religijskih, nacionalnih i inih fiksacija

Društvena razonoda (im) je neka vrsta duševne potrebe. Takva, bez sumnje je i korisna.

[Lleena]

Opredijelila bih se protiv identifikacije jer donosi brdo problema (a možda čak možemo reći da svi naši problemi koje imamo proizlaze iz identifikacije), a čak i kad ne bi donosila probleme (npr. to je slučaj u onim razdobljima kad smatramo da nam ide dobro u životu i da nemamo nekih bitnih problema), opet znači da smo se identificirali s nečim što zapravo nismo i to je onda laž, živimo u laži, umjesto u stvarnosti.

Cherie kaže:

Duhovnjaci imaju neku tendeciju smatrati da je ego negativan, da je identifikacija sa tijelom, umom, osjećajima, hajdukom i hrvatstvom i svim i svačim loša jer stoji između nas i samospoznaje.

Smatraju da kad se cijeli taj mehanizam identifikacije raspadne, da je to nešto mega cool, da kad naša priča o nama i sijećanja na tu priču nestanu – ostane ono što jesmo i nastupa stanje jednote sat chit ananada, satori, nirvana ....


I šta kad se čovik vrati iz tog stanja, jer mora zaraditi koju kunu, platit račune, nešto izist, okupat se, i tako – i šta onda ..... više nema ega i nema više dualnosti? Razoren je identifikacijski sustav i čovjek bez ega blažen i uvijek tako miran i spokojan voli sve i služi svima.

Ne nije ..... bez ega, bez percipiranja sebe u odvojenosti, bez naše priče postajemo psihijatriski slučajevi ili zombiji.


Čovjek bez ikakve identifikacije, nema ni žudnji, ni stremnji, ni planova, ni želje da išta ostvari, niti da se nadograđuje, živi u praznini i čeka kad će više umrit.

Srećom, sve je opet isto, identifikacijski sustav opet proradi.

Jesi ikad bar na nekoliko trenutaka osjetila to stanje, jer da jesi, mislim da ne bi pisala da je to praznina u kojoj čekaš kad će umrijet! I da si bez priče psihijatrijski bolesnik ili zombi. Svašta, pa nikad nisi više življi i ne uživaš više u životu nego tad.

Ali voljela bih čuti ako je tvoje iskustvo bilo takvo, stvarno bi me zanimalo.

Prije prosvjetljenja sječe drva, nosi vodu,
poslije prosvjetljenja sječe drva nosi vodu.

Ili jedna druga Zen mudrost

Prije zena, planine su planine i vode su vode
Poslije susreta sa zenom planine više nisu planine i vode više nisu vode
Nakon satorija planine su opet planine i vode su opet vode


Sve je istovremeno i prolazno i vječno ....


Trava raste gora zelena ....


Tako ja to vidim

Ovo je u suprotnosti s onim što ti prethodno napisala. Ili nisi shvatila smisao napisanog.

Cherie kaže:

Ja mislim da se to ne može izračunati i zato postoji u psihologiji ta nerazriješena nature-nurture debata.

Ali znam sigurno da feral children ako ne žive sa ljudima slijedi im ozbiljan pad kvocijenta inteligencije, često i nesposobnost da govore i uglavnom završe sa srkbnicima ili u nekakvim ustanovama jer ne mogu birnuti o sebi.

Mimikriraju golubove, vukove, pse odnosno one životinje koje su ih prihvatile kao svoje. Ponekad ne žele da se usprave na dvije noge,a ima i primjera gdje je djevojčica koju su odgojili psi jurila mačke.

Dobro, ako su takva djeca uopće postojala, tu je riječ o razvoju sposobnosti i vještina, i našim kulturnocentričnoj sposobnostima da mjerimo sposbnosti drugih vrsta koje nisu kao naše.

No, što se tiče identifikacije, to što nas društvo uvjetuje kako ćemo hodati, što ćemo jesti i na koji način dolaziti do te hrane itd. - to sve ne mora imati veze s identifikacijom. I dalje možemo tako raditi kako se radi u našem društvu, naravno, ali ne biti identificirani s time u smislu da to bude dio našeg pravog identiteta.

Osim toga da si se recimo rodio u Mursi plemenu u Etiopiji morao bi instalirati plovak u donju usnu da bi bio poštovan, zapravo što veći plovak to bi bio veća faca, da se otrgneš i kažeš neću to je ružno, ne bi bio ni lip ni privlačan i ni jedna žena ti ne bi htjela dati nasljednika i pritisak bi bio toliki da bi popustio i iznakazio si lice da bi se uklopio.

A da sad staviš plovak u društvu u kojem živiš jer ti je to zanosno aj se šetaj s tim po ulici, zaposli se u banci s tim.... Probaj pa ćeš vidjeti kako će te društvo brzo staviti u red izoliranjem, odbacivanjem, izrugivanjem, verbalnim nasiljem ismijavanjem i sl ....

Imam još masu primjera .... hoću reći da društvo enormno utječe na svaki segment našeg života. A utječe i naša genetika. Koliko tko je izvorno recimo dobar, miran nekonfliktan čovjek jer je takav bio mu i dida, a koliko su za to zaslužni mama i tata koji su ga ustrojili mrkvom i štapom - tko će to izmjeriti ...

Mislim da brkaš buntovnu neprilagođenost vs. poštivanje društvenih normi i identifikaciju. Možeš biti konfliktan član omladinske subkulture i to ne znači da se nisi identificirao s normama, naprotiv, jako si se identificirao s tom subkulturom. Tako da je to isto sa stajališta identifikacije.

S druge strane, ja mogu biti izrazito nekonfliktna i odjenuti se vrlo lijepo i uredno ako mi je cilj da me netko angažira za odraditi neki posao. Ali to ne znači da sam identificirana niti s tom odjećom niti s tim poslom. Dapače, puno manje sam identificirana nego kad sam bila u subkulturi i kad ni u ludilu ne bih tako nešto stavila na sebe.

[fbuki]

Lleena kaže:

Opredijelila bih se protiv identifikacije jer donosi brdo problema (a možda čak možemo reći da svi naši problemi koje imamo proizlaze iz identifikacije), a čak i kad ne bi donosila probleme (npr. to je slučaj u onim razdobljima kad smatramo da nam ide dobro u životu i da nemamo nekih bitnih problema), opet znači da smo se identificirali s nečim što zapravo nismo i to je onda laž, živimo u laži, umjesto u stvarnosti

I laž je dio stvarnosti. I to njezin daleko veći dio.

Jesi ikad bar na nekoliko trenutaka osjetila to stanje, jer da jesi, mislim da ne bi pisala da je to praznina u kojoj čekaš kad će umrijet! I da si bez priče psihijatrijski bolesnik ili zombi. Svašta, pa nikad nisi više življi i ne uživaš više u životu nego tad

To je istinska sloboda življenja. Ali to ne znači biti lišen patnje i bola...

[Lleena]

fbuki kaže:

I laž je dio stvarnosti. I to njezin daleko veći dio.

Pa je dakako, ali kako se probit do istine, osim putem odbacivanja sve više i više lažnog (uključujući tu prvenstveno identifikacije).

Očito ne upotrebljavamo riječ stvarnost u istom značenju, ja sam je upotrijebila u značenju istine, a ti u značenju realnosti.

To je istinska sloboda življenja. Ali to ne znači biti lišen patnje i bola...

Ne znači biti lišen bola i to mnogi ljudi ne shvaćaju i zapravo im je potajna motivacija ta da više nikad ne dožive nikakvu bol, iako to nikad neće postići dok god su u materijalnom svijetu (dovoljno je samo poskliznut se, pasti, slomit nogu i eto ti bola).

Ali, znači biti lišen patnje jer patnju stvaraš sam zbog identifikacije. I patnja nije nužna.

[Cherie]

Lleena kaže:

Jesi ikad bar na nekoliko trenutaka osjetila to stanje, jer da jesi, mislim da ne bi pisala da je to praznina u kojoj čekaš kad će umrijet! I da si bez priče psihijatrijski bolesnik ili zombi. Svašta, pa nikad nisi više življi i ne uživaš više u životu nego tad.

prvo ja nisam govorila o prestanku identificiranja sa nečim - nacionalnošću, nogometnim klubom, spolom, pameću, zvanjem, tijelom whatever ..... nego o uništenju samog mehanizma identificiranja.

Također rekoh ako taj mehanizam nakon eventualne samospoznaje ne proradi čovjeku bi bilo bolje da je mrtav, nego da je bez ega, jer bi to značilo da je bez želje, strasti, znatiželje, stremljenja, ne samo da bi bio disfunkcionalan nego bi mu bilo mjesto na psihijatriji. Ego ne nestaje što god da je čovjek spoznao i samospoznao. Nema nikakve potrebe odbaciti ništa inherentno ljudskog, pa ni taj ja koji je subjektivni doživljaj naše odvojenosti i sustav identiriciranja, poanta nije u uništenju ega, poanta je u nadogradnji u dodavanju u proširenju u sve većoj i dubljoj svijesnosti.


Zato tvrdim da je dobro, korisno, lijepo i neophodno imati zdrav sustav identifikacije, zdrav ego. I da on, hvala bogu, ne nestaje dok god smo ljudi.

Da je to ljudima jasno - nikad se više nitko ne bi čudio zašto se netko kažu prosvjetilo a još uvijek mu se seksa i voli drpati sise, ili voli ljetovati na Ibici i imati lijepe stvari .....

Ostalo mi se ne da komentirati. Samo u vezi feral children za koje si posumnjala da su ikad postojala link

[Lleena]

meni se čini da je to što pišeš stvarno nešto zanimljivo, ali uopće ne razumijem o čemu govoriš.

Što to uopće znači "razoriti mehanizam identifikacije" - može li neki konkretan primjer?

Ili kad kažeš da se "vratiš" i da treba plaćati račune - pa od kud se vratiš, uvijek si tu gdje jesi i uvijek plaćaš račune - kao što si napisala "sječeš drva i nosiš vodu", ne ideš nikuda.

Meni je već i s velikim egom odavno jasno da me boravak na Ibici neće ništa više usrećiti od stajanja doma i šetnje oko kuće, tako da ne znam zašto bi mi to odjednom nakon eventualnog prosvjetljenja postalo važno.


Isto tako vezano uz motivaciju, moje je iskustvo da čim si više identificirana, motivacija više proizlazi iz prvenstveno straha, onda želje za gomilanjem (stvari ili love, ugleda, prestiža) i općenito je povezana s drugim ljudima - da nam se drugi ljudi dive i da nas vole. I tako se čovjek brzo iscrpi, pa dođe do raznih mehanizama obrane - ili prevelike ambicioznosti ili do prokrastinacije da ti se ništa ne da, lijenosti itd.

Čim je manja identifikacija, motivacija sve više proizlazi iz ljubavi, istinskih potreba za rastom i razvijanjem naših kreativnih potencijala, čovjek postaje poduzetan, aktivan, nema više blokada u smislu što će drugi reći, hoće li me smatrati budalom ako ne uspijem, i da ne govorim da se možeš osjećati puno lakši i imati puno više energije za svoja nastojanja i hobije. I da si nekako više u dosluhu sa svojom intuicijom pa nećeš potratiti puno energije, a da ni ne znaš što i zašto radiš.


Tako da mi je iskreno baš čudno sve što si napisala.

Pitala sam te je li takvo bilo tvoje iskustvo pa nisi ništa odgovorila, nego si samo nastavila ponavljati da je čovjek bez ega psihijatrijski slučaj.

Pa dobro, svakome njegovo. To je i bogatstvo da svatko ima svoje iskustvo. Nije da su ovo teme da se treba svađati tko je u pravu i da netko treba "pobijediti". Ja u zadnje vrijeme baš mislim kako nema apsolutne istine i kako sve istovremeno što postoji istovremeno i je i nije. Ali zanimljivo je čuti različita iskustva i objašnjenja.


(Što se tiče "divlje djece" uopće nije bila moja poanta da li oni postoje ili ne postoje jer je off pa ne bih išla u to, nego da naši su naši testovi (inteligencije etc.) kulturnocentrični i da možda nemamo dobre instrumente za izmjeriti sposobnosti pogotovo kod pojedinaca i grupa koje ne koriste govorni jezik, ali to ne znači da one ne postoje.)

[Beljki]

Visoko funkcionalan, lako uspostavljanje odnosa bez pretjeranog (patoloskog) vezivanja i ovsinosti te prednosti koje to pruza u poslovnom i svakom drugom elemtu zivota.

[hanna69]

Na prvu izgleda zaokruženo, no bez kvantificiranja rastezljivo kao i DSM.
Može li sociopat/psihopat ispuniti sve zahtjeve tvoje definicije?

[Beljki]

hanna69 kaže:

Na prvu izgleda zaokruženo, no bez kvantificiranja rastezljivo kao i DSM.
Može li sociopat/psihopat ispuniti sve zahtjeve tvoje definicije?

Moze., iako je upitno koliko koji.

Nije definicija sveopceg psihickog zdravlja, previse je tu faktora u igri

[Srebrni-medvjed]

Najblaženiji osjećaj koji čovjek može doživjeti je zajedništvo.
Samoća je najgore što se nekome može desiti.

Plemenski mentalitet je prirodni mentalitet.

[Fantasist]

Srebrni-medvjed kaže:

Najblaženiji osjećaj koji čovjek može doživjeti je zajedništvo.
Samoća je najgore što se nekome može desiti.

Plemenski mentalitet je prirodni mentalitet.

Sa kime zajedništvo, čije ideje ili volja bolje reći, se tu moraju prihvatiti da bi se uklopio pojedinac i onda davanjem svoje energije dobio nešto i natrag, osjećaj većeg sebe, nadopuna za ono što nemaš i sl.

Samoća bez straha, je istina. (svi projiciramo srahove itd. itd.)

Čopor, krdo, stado itd. je postojanje manje svjesnih bića. (u evoluciju ne vjerujem, u deevoluciji i da..dakle nitko nijekriv ljudima što nisu ono što mogu biti ili što jesu)

[tanita]

Srebrni-medvjed kaže:

Najblaženiji osjećaj koji čovjek može doživjeti je zajedništvo.
Samoća je najgore što se nekome može desiti.

Plemenski mentalitet je prirodni mentalitet.

introverti se baš ne bi složili s tobom,
jesi li ikada cuo onu "sam si se rodio, sam ceš i umrijeti"

plemenski mentalitet nije ništa prirodno, on je iskljucivo stvar želje za moci i prikrivanjem nesposobnosti tj. jedan oblik parazitiranja gdje određeni, vecinom nesposoban pojedinac ili klan žive na racun drugih, puno sposobnijih.

[Srebrni-medvjed]

Fantasist kaže:

Sa kime zajedništvo, čije ideje ili volja bolje reći, se tu moraju prihvatiti da bi se uklopio pojedinac i onda davanjem svoje energije dobio nešto i natrag, osjećaj većeg sebe, nadopuna za ono što nemaš i sl

Iz svakog zajedništva koje ne ometa tvoje emotivne i duhovne potrebe se može profitirati

tanita kaže:

plemenski mentalitet nije ništa prirodno, on je iskljucivo stvar želje za moci i prikrivanjem nesposobnosti tj. jedan oblik parazitiranja gdje određeni, vecinom nesposoban pojedinac ili klan žive na racun drugih, puno sposobnijih.

Da nije prirodan onda ne bi bilo plemena nego bi svi bili samotnjaci.
Nema nijednog društva na svijetu gdje ne postoji povezivanje u plemena, makar uski krug obitelji i nekoliko prijatelja.
Ne povezuje se s nikim izuzetno mali krug ljudi.
Toliko mali krug da to možemo nazvati devijacijom.

Ja sam potpuno šokiran ovom tvojom izjavom.
Jel ti u svojoj obitelji imaš želju za moći i nesposobna parazitiraš na račun sposobnijih?

[Fantasist]

Srebrni-medvjed kaže:

Iz svakog zajedništva koje ne ometa tvoje emotivne i duhovne potrebe se može profitirati

Da nije prirodan onda ne bi bilo plemena nego bi svi bili samotnjaci.
.....

Svako zajedništvo ometa pošto neminovno dolazi do utjecaja na pojedinca ma kako on imao jak integritet.

npr. anarhisti vjeruju da je njihov model zapravo pravi prirodni poredak, svako ima pravo na svoju slobodu...naravno ja uviđam zašto je to (trenutno ili uopće) nemoguće i što se traži da bi bilo moguće.
U konačnici kršćanstvo kao dominantna religija zapada, imamo da je u suprotnosti sama sebi (prvi kršćani su bili što...?), dakle ne autoritet institucije a znamo da je utjecajem Rima sae to dogodilo i traje danas.

Što se tiče svih onih pojedinaca izvan šeme (malobrojni su), pa oni su zaslužni za evoluciju ljudskog društva...hoćeš od umjetnosti, znanosti, religije.
Ti u stadu ništa ne možeš jer si unutra (školovanjem i odgojem ti se ubaci taj program), za to je potrebno biti izvan.

[Srebrni-medvjed]

Fantasist kaže:

Svako zajedništvo ometa pošto neminovno dolazi do utjecaja na pojedinca ma kako on imao jak integritet.

npr. anarhisti vjeruju da je njihov model zapravo pravi prirodni poredak, svako ima pravo na svoju slobodu...naravno ja uviđam zašto je to (trenutno ili uopće) nemoguće i što se traži da bi bilo moguće.
U konačnici kršćanstvo kao dominantna religija zapada, imamo da je u suprotnosti sama sebi (prvi kršćani su bili što...?), dakle ne autoritet institucije a znamo da je utjecajem Rima sae to dogodilo i traje danas.

Što se tiče svih onih pojedinaca izvan šeme (malobrojni su), pa oni su zaslužni za evoluciju ljudskog društva...hoćeš od umjetnosti, znanosti, religije.
Ti u stadu ništa ne možeš jer si unutra (školovanjem i odgojem ti se ubaci taj program), za to je potrebno biti izvan.

Uvijek imaš slobodu izaći iz zajednice, ali namjerno i svjesno se odričeš svoje slobode radi interesa kolektiva jer interes kolektiva je i tvoj interes.

Počevši od jednostavnih i grubih ugroza kad napade lav, pa do suptilnijih i profinjenijih prijetnji tvom integritetu u socijalnoj interakciji

[šugavo pseto]

tanita kaže:

introverti se baš ne bi složili s tobom,
jesi li ikada cuo onu "sam si se rodio, sam ceš i umrijeti"

plemenski mentalitet nije ništa prirodno, on je iskljucivo stvar želje za moci i prikrivanjem nesposobnosti tj. jedan oblik parazitiranja gdje određeni, vecinom nesposoban pojedinac ili klan žive na racun drugih, puno sposobnijih.

plemenski mentalitet, odnosno mentalitet krda nije ništa drugo nego dio procesa biološke prilagodbe na okolinu, obrambeni mehanizam i svojstven je ljudima čopora, a to je većina, dok je tek za pojedinca moguće osloboditi se od te poistovjećenosti s biološkom funkcijom, između te dvije vrsti ljudi nepremostiv je bezdan, među njima nikakvo stvarno razumijevanje nije moguće, to su doslovce dvije različite vrste ljudi koji će teže uspostavit stvarni međusobni dodir nego sa pripadnikom druge vrste, dakle lakše je jedinki uspostaviti zdravorazumski kontakt sa psom skitnicom nego sa pripadnikom čopora, instikt čopora koji dominira većinom u biti je iracionalna slijepa sila vođena nagonom za preživljavanje