Kazaliste - sto se zadnje gledali

[Tourniquet_]

Kolovoz u okrugu Osage, Gavela



Jedna od najboljih predstava koje sam pogledala. Na početku je malo dosadnjikavo, treba vremena da se uigra sve ali poslije je vrhunska. Šovagovićka maestralna, Bojana veliko iznenađenje, sporedni likovi zanimljivi. Kraj mi je najbolji, baš napet. Ja sam bila sva pod dojmom nakon predstave, a dovoljno govori i što smo zvali glumce 3x na bis. Velika, velika preporuka. Ja ću svakako još jednom otić pogledat na jesen.

(Gledala sam još i 3 sestre i Zločin i kaznu. I ove dvije su jako dobre, ZIK ima odličnu scenografiju, a isplati se pogledat ako zbog ničeg onda zbog Franje Dijaka koji je odličan, odličan.
Baš me ugodno iznenadila Gavella pošto inače ne idem tamo na predstave)

[11sati]

Kci Lotrscaka, Histrioni.
Kao da nisam znala, prije nego sto sam isla pogledati, tko je radio adaptaciju predstave, pa sam ostala razocarana. Nekoherentno i neupecatljivo. Nije to dramaturska adaptacija, puno je bolje reci predstava po motivima Zagorkinog romana. Cak mi ni prenaglaseno domoljublje i lokalpatriotizam, koje s provlaci kroz replike, scenografiju, rasvjetu (da, da :-)) i songove ne smeta, bilo buduci da je Zagorka ionako bila angazirani pisac i veliki domoljub. Osim sto mi smeta. :-) jer, ne znam koga je u Zagorkinim romanima vise zanimala pobjeda nad zlim tudjinom i ljubav prema gradu, Bogu i domovini, nego ljubavna prica. Ljubavna prica u ovoj predstavi, mogu slobodno reci, ne postoji. Tko god ocekuje razvoj radnje adekvatan fabuli u romanu, tko god ocekuje da su glavni likovi Mandusa i Divljan, nek se pripremi da nisu. Glavni lik je, a tko drugi nego Vitez kao sudac, a ovo dvoje su malo vise od dekora na pozornici. Mislim, ocito nisu niti trebali biti nositelji radnje, po Vitezovoj adaptaciji, da ne ispadne da su ih ostali zasjenili jer su nedovoljno dobri.
Zbog scenske limitiranosti, vazni dijelovi radnje su se prepricavali, ali potpuno krivo. Doslovno nisu imali veze s radnjom romana. Zapravo, to mi je najveci problem predstave, jer su Histrioni ionako na tragu puckog kazalista, kojem su uobicajeni elementi red pjesme, red price, pojednostavljena radnja, plosni i tipizirani likovi (takvi su uostalom i kod Zagorke) fizicki teatar i saljivost lokalnog govora. Nazalost, ne razumijem iz kojeg razloga je bilo zgodnije prepricati nesto sto je Vitez izmislio, od onoga sto je Zagorka izmislila? Zapravo, cijela predstava se svela na uvodnih 20ak stranica i zavrsnih 20ak stranica knjige, ispresjecanih songovima i prepucavanjima onih sto su u knjizi sporedni likovi, ali ovdje, zbog iskustva i prostora kojeg su dobili, nose predstavu.
Tko voli Histrionske predstave, vjerojatno nece biti razocaran.

[MonotypeCorsiva]

Aida, Ljetna pozornica u Opatiji

„Predstave Aide prečesto naginju cirkusu u kojem su dramski sukobi zagušeni masivnim ilustrativnim dekorom i masama nespretnih statista. Verdijevu tragičnu operu o ljubavi i domoljublju koji razdiru proturječne i kompleksne karaktere Aide, Amneris i Radamesa stoga ćemo osloboditi režijskog postupka gomilanja te u fokus postaviti dramatiku odnosa troje glavnih dramskih likova, ali tako da ovoj operi svih opera ipak ne oduzmemo monumentalnost.“ rekao je Blažević neki dan.

Rekao je i ambiciozno „U ovoj Aidi nema ni slonova ni konja ni sfingi ni kolosa ni piramida kojima drugi pokušavaju ispuniti prazninu ideja i premostiti plitkost uvida u dramaturgiju Aide, opere o krahu individue pod pritiskom volje i interesa naroda, domovine, države i njihovih vođa.“

Ne znam kako je bilo ostalima u Opatiji jer sam otišla prije kraja pljeska obzirom da sam si u nekoliko navrata željela pucati među oči, a kada je počela kičasta manifestacija svijetla i buke koju ljudi zovu vatrometom i kojom mora biti ukrašena svaka pučka veselica i svaka bolja seoska svadba, jednostavno mi je ponestalo mehanizama kojima bi mogla hendlati all that trash.

Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv koncepta ogoljavanja opernih djela sve do njihove dramske suštine. Carmen mi je recimo bila divna. Toliko divna da sam jedno vrijeme intenzivno tlačila svaku osobu koja me ništa ne sluteći small talkasto pitala šta ima novog kod mene s tim da sam bila gledat Carmen i da je predivna, odi i ti gledat isto, obavezno, moraš, stvarno, vjeruj mi. Iako još uvijek kad netko kaže „opera“ ja zamislim raskošne kostime, raskošnu scenografiju, raskošan broj statista na sceni, raskoš, raskoš, raskoš...sasvim mi je ok da pojedini autori žele preispitati taj koncept. Na koncu, mislim da je pitanje što ostaje od opere u dramskom i glazbenom smislu jednom kad maknemo odvraćujuće faktore vezane uz scenu prilično zanimljivo pitanje, pogotovo kad se postavlja u nesporno velikim, priznatim djelima koja se tradicionalno izvode poput Aide i Carmen.

Mislim doduše da Blaževićev pretenciozni stav da slonovima i konjima i sfingama i kolosima drugi pokušavaju premostiti prazninu ideja i plitkost uvida u dramaturgiju Aide uopće ne stoji jer režije koje scenografski slijede Aidinu tradicionalnu monumentalnost ne moraju nužno gušiti njenu dramaturgiju, kao što ni režije koje Aidu lišavaju gotovo svake scenografije ne moraju nužno naglašavati istu.

I upravo se ovo potonje ovdje dogodilo jer ono što je Blažević ambiciozno naumio i pretenciozno najavio uopće ne funkcionira kako bi trebalo. Zapravo, iz predstave je očito da je Blažević uvjeren da je strašno poseban. Znate ono kad vam mame kažu da ste posebna mala pahuljica i da ste najbolji na svijetu i da je svaka vaša ideja vrh ideja? I onda napunite deset godina. I skužite da nisu svi ljudi na svijetu vaša mama, da je vaša mama dosta subjektivna uslijed hormonalne i evolucijske povezanosti s vama i da iako ste super osoba niste savršeni ni savršeno posebni i da bi ideje koje vam dolaze na pamet često trebalo preispitivati kako kroz samokritiku tako i kroz kritiku drugih ljudi. E, pa meni se čini da Blažević tu fazu nije prošao kako treba.

Naime, Blažević je došao na super ideju preispitivanja različitih kazališnih koncepata. Okej, nije da je ideja baš njegova – njegova i da je u tome bio baš prvi - prvi, ali recimo da je kul što nam je na čelu kazališta osoba koja prati moderne trendove u kazališnoj umjetnosti. Problem je u tome što je u kontekstu Aide za to zapeo posve neselektivno, ne poštujući nimalo činjenicu da više pretpostavki mora biti ispunjeno da bi takva ideja funkcionirala.
Kao prvo, Carmen je bila super kad je igrala u HKD-u na maloj pozornici na kojoj se istovremeno s glumcima nalazila i publika. Glumci lišeni raskošnih kostima, raskošne scenografije i raskošnog orkestra, dakle potpuno „goli“ u smislu klasične opere bili su još dodatno ogoljeni i ranjivi zbog činjenice da im je publika toliko blizu, da može vidjeti svaku emociju, svaki trzaj mišića na njihovom licu. S druge strane i publika je postavljanjem gledališta na pozornici u neposrednoj blizini glumaca na neki način ogoljena, osim što je ima kvantitativno malo pa je atmosfera intimnija, ona se nalazi na pozornici, ne na nekom tamo mračnom udaljenom mjestu u gledalištu, već pod istim reflektorima koji osvjetljavaju glumce. Ogoljeni glumci u ogoljenoj Carmen koja se igra u ogoljenom kazalištu koje to i nije u punom smislu riječi s ogoljenom publikom koja je dio predstave na način na koji to inače nije navikla biti predstavlja nekakav dramaturški logičan niz koji se smisleno nadopunjuje pa je rezultat zaista impresivan. Da se ista igrala pred 1700 ljudi na ogromnoj pozornici sumnjam da bi bila jednako zanimljiva.

I to je ono što ne funkcionira u Aidi. Imaš monumentalnu operu na monumentalnoj pozornici s monumentalnim brojem osoba u publici i onda se na takvom mjestu igraš minimalista. Ono, ajmo preuredit Versaj namještajem iz Ikee. Ili ok, nemojmo namještajem iz Ikee, uzmimo Numen namještaj pa nek i bude posebno i kul, a ne generički, ali je opet neodgovarajuće i nekonzistentno.

Ali dobro, ajmo reć da je i takav izbor dio umjetničke slobode redatelja. Odlučiti se lišiti operu bilo kakve značajne scenografije vrlo je rizično jer nemaš čime kamuflirati pogreške, odnosno ono preostalo mora biti savršeno. I tu je sve super s aspekta postave. Kristina Kolar recimo mi je prekrasna, snažna i karizmatična, baš ju je lijepo gledati. Svaka pohvala ekipi u tom pogledu, kao i kostimima koji su stvarno fantastični.

Sve ostalo je razlog za ono pucanje među oči koje sam spomenula u početku. Prije svega, ako želiš isfurat đir monumentalnog minimalizma u kojem je u prvom planu drama, glazba i glas onda bi trebao biti na mjestu s jebenom akustikom. E pa, akustika nije bila jebena. Ni nama u osmom redu, ni ženskicama u devetom redu koje su (opravdano) gunđale na akustiku i na pauzi se pokupile, a mogu misliti kako je bilo ekipi skroz iza. Onda je u jednom trenutku pjevače uspjela nadglasati muzika iz obližnjeg kafića i to baš u trenucima kada je Aida kontemplirala nad svojom sudbinom. Trajalo je to neko vrijeme, a zbilja se teško poistovjetiti s dramom glavne junakinje dok ti u pozadini svira veseli rokić. Ok, pretpostavljam da je netko iz kazališne ekipe poduzeo nešto u vezi toga jer je nakon dve tri pjesme prestalo, ali to je nešto što se poduzima prije početka predstave, a ne poslije.

I na kraju, ono što je preostalo od scenografije je bio teški užas. Od onih par intervencija u bijelo platno ni jedna nije prošla kako treba. Ne kužim kako je moguće da si scenografiju sveo na reliquiae reliquiarum i onda ti ostaci uspiju baš svaki put krenut krivo ili biti totalno debilni. Kod podizanja zastora/zastava jedna je zapela za drugu i tako blesavo stajala neko vrijeme dok ju netko nije odozdola snažnim i živčanjikavim pokretom mrdnuo. Bilo je smiješno, a čovjek se u pravilu ne želi smijati na Aidi. Kod spuštanja istih, jedna se nije dala i onda je tužnjikavo visila par sekundi predugo. U uobičajenoj opernoj scenografiji takve stvari vjerojatno ne bi ni primijetio, no onda kada uobičajene scenografije nema ovakve sitnice dolaze do izražaja i daju skroz neki provincijski dojam, oduzimajući ostatku predstave monumentalnost koju je Blažević obećao.

Osim toga, moment u kojem sam se doslovno fejspalmnula je bio onaj u kojem su u pozadini krenuli vatrobacači. Okej, možda drugi neće dijelit moju percepciju toga kao trasha at its finest, ali ono jebemu sve, odlučiš se za minimalističku scenografiju i onda kao jedno od minimalnih scenografskih rješenja odabereš vatrene baklje u pozadini. Stvarno? Još od Ruslane na svakom Eurosongu barem jedan izvođač odluči podizati atmosferu tako da si u pozadinu ubaci neku ispaljujuću vatricu, šta stvarno nije moglo ništa bolje, originalnije i zanimljivije od eurosongskog rješenja?

Da ne govorim o tome da u dijelu predstave u kojem baletani nisu bili na pozornici već ispred nje valjda otprilike 90 posto publike nije uopće moglo vidjet kako plešu. Ja sam recimo u osmom redu vidjela stopala balerina i skalpove viših baletana. Nezaboravno iskustvo. Osim toga, prijevodi su imali više od jedne pravopisne pogreške, kako na hrvatskom tako i na engleskom jeziku. I završni video mi je bio neshvatljiv i nepotreban, iako eto, tu nevoljko dopuštam mogućnost da sam ja glupava i ne kužim umjetnost.

Sve u svemu, na kraju imam osjećaj da sam dala 140 kuna da bi Blažević u 1 ujutro kad dođe doma mogao masturbirati na svoju posebnost i iskričavost zahvaljujući kojoj je on eto nama ogolio Aidu. Ako vi ne želite biti dio Blaževićeve erotske fantazije preporučam da si za 140 kuna kupite bocu vina i nađete neku dobru verziju Aide negdje na bespućima Youtubea. Ako imate solidne zvučnike sigurno ćete čuti više i bolje nego mi iz osmog reda Ljetne pozornice u Opatiji.

Edit: uf, izgleda da sam se baš nabrijala, sorkač na (pre)dugačkom tekstu

[Etta]

"Komet" u Gavelli.
Glumci su se jako trudili, ideja je dobra, ali radnja malo razvučena.
Najbolja mi je bila Ksenija Pajić.
A nedavno sam je i na moru gledala u monodrami "Shirley Valentine".
Odlična je bila. Odlična.

Ubrzo ću pogledati i "Kao na nebu" pa ću javiti kako je bilo

[islesmaura]

Sinoc pogledala Kolovoz u Okrugu Osage. Vec sad mogu rec da ce mi to bit vjerojatno najbolja i najdraza predstava ikad. Toliko dobro glume, toliko emocija iznesenih... Anja Sovagovic Despot i Bojana Gregoric Vejzovic ovom su mi predstavom postavile nekakav standard izvedbe za koji sam uvjerena da mi nitko nece moci nadmasiti. Uzeli smo karte u 1. redu jos tamo prije mjesec dana i mogu reci da nismo ni trenutka pozalili (inace se bojimo letecih objekata s pozornice i toga da ne bismo morali sudjelovati u predstavi). Nisam htjela pogledati film prije predstave. Ne znam imam li volje nakon ovakve veceri. Uglavnom, tko dosad nije, neka odvoji ta 3 subotnja sata, itekako se isplati. Ja sam sigurna da cu to ponoviti jos nekoliko puta.

[Alienica]

Tri zime - super, izvrsno!

Zimska priča - li-la.

[petrafeeling]

Gledala sam "Kako život", kazališne grupe Moruzgva. Igrali su u Vidri, ali mijenjaju prostore.

Predstava je najavljivana kao neka teška filzofija, da ne kažem depra, o ljudima u staračkom domu, ali uopće nije takva. Jako lijepo odglumljeno, nije bilo ništa depresivno, čak na trenutke i smiješno i baš ugodno provedena večer. Iskusni glumci i preporučila bih.

Gledala sam i od Gavrana zadnju prestavu "Parovi". Isto odlična gluma, svaki glumac odradi nekoliko likova. Tipične priče o tipičnim parovima, svakodnevnica, jako lijepo odglumljeno. Svidjelo mi se i kako je bila organizirana i fleksibilna scenografija, a i glazba u nekim trenucima...isto bih preporučila, isto ništa previše opterećujuće...

Šteta što se te neke nezavisne produkcije teže probijaju do javnosti...

Jel tko gledao Ljude od voska u HNK, može li komentar? MIslim da će biti repriza u novoj godini pa zato pitam...

Inače na ovim portalima za jefinu kupnju može se nekad naći i karata za kazalilšte po ok cijenama, pogledajte malo, jedino što su predstave ad hoc...ali meni to ne smeta...

[facersplaca]

Pogledao Hamiltona. Jako moćno. Hajp opravdan.

[Atrama]

Nakon dugo vremena otisla sam u kazaliste, napokon. Gledala sam Otpisane, u Vidri. Bas sam se nasmijala i sjetila koliko mi fali gledati predstave.

[Ebach Veley]

Cigan u HNK

Za svaku preporuku. Predstava fenomenalno napravljena, od scenografije preko govora do prilično dobro prenesene radnje (iz jako opsežnog romana). Glumci izvrsni.
Jedino me malo zasmetalo što su svi Cigani osim Sandija prilično karikirani (u romanu su prikazani puno dublje i ljudskije).

[tridvajedan321]

Pozdrav,molim prebacite me ako to nije za ovdje...

HITNO
Imam 5 karata za sutra Krletka..PRODAJEM
3 karte u 10 redu i 2 karte u 3 redu..
50 kuna 1 komad.
hvala vam

[raptured]

Ebach Veley kaže:

Cigan u HNK

Za svaku preporuku. Predstava fenomenalno napravljena, od scenografije preko govora do prilično dobro prenesene radnje (iz jako opsežnog romana). Glumci izvrsni.
Jedino me malo zasmetalo što su svi Cigani osim Sandija prilično karikirani (u romanu su prikazani puno dublje i ljudskije).

ta predstava je tako vrhunski režirana da ja ne mogu doći sebi. kompleksnu priču su uspjeli potpuno razumljivo prenijet na daske.
nisam čitala roman pa je nezahvalno komentirati, ali moram napomenuti da je radnja dosta široka i predstava zbog toga dugačka, ali ništa nije suvišno nego doprinosi zaokruženju priče.
toplo, potresno, životno i u svakom slučaju vrijedno gledanja.

mene su jedino naglasci smetali, premda je gluma odlična.

[TetaSheraton]

Ja sam za Ciganina čula da je razvučeno i da su prva dva sata još ok, ali sve poslije toga previše. Kaže frendica da ne bi preporučila...ja sam procijenila u startu da neću ići gledati

Jel tko gledao Kralja Leara u HNK?

Inače, info - u HNK svi članovi Gradskih knjižnica imaju popust ako pokažu iskaznicu, a za naručivanje on-line karata u Gavelli - popust 5 kuna, plus veliki popust ako rezervirate mjesec dana ranije, karta bude upola cijene!

[raptured]

TetaSheraton kaže:

Ja sam za Ciganina čula da je razvučeno i da su prva dva sata još ok, ali sve poslije toga previše. Kaže frendica da ne bi preporučila...ja sam procijenila u startu da neću ići gledati

Jel tko gledao Kralja Leara u HNK?

Inače, info - u HNK svi članovi Gradskih knjižnica imaju popust ako pokažu iskaznicu, a za naručivanje on-line karata u Gavelli - popust 5 kuna, plus veliki popust ako rezervirate mjesec dana ranije, karta bude upola cijene!

dugačka je, nije razvučena, nema praznog hoda. mogla je biti kraća od ta tri sata, ali onda bi neke stvari možda ostale nedorečene. ovako je baš sve zaokruženo. takav je bar moj dojam.

[listen21]

Igra u dvoje, Histrion

Ništa posebno.


Nedavno sam gledala 'Kad tad' (Teatar &td) i to mi je bilo puno bolje.

Meni je i inače Teatar &td baš super.

[pes4]

Ne znam jel već netko spomenuo/pohvalio, ali evo onda preporuka za Kerempuh i predstavu "Narodni heroj Ljiljan Vidić".
Kome je bio dobar film, dobit će i dobru predstavu s 3 odlične plesno-pjevne točke partizani/ustaše/čede...

[Pixie777]

Konacno smo klinka i ja usetale u HNK OS na nesto sto traje dulje i pogledale Orasara.
Savrsena uvertira za daljnje odlaske s njom

[Špranja]

TetaSheraton kaže:

Ja sam za Ciganina čula da je razvučeno i da su prva dva sata još ok, ali sve poslije toga previše. Kaže frendica da ne bi preporučila...ja sam procijenila u startu da neću ići gledati

raptured_insomniac kaže:

dugačka je, nije razvučena, nema praznog hoda. mogla je biti kraća od ta tri sata, ali onda bi neke stvari možda ostale nedorečene. ovako je baš sve zaokruženo. takav je bar moj dojam.

Meni predstava jest bila i razvučena i predugačka. (A to nije isto: nešto može biti (pre)dugačko, ali ne i razvučeno - jer se nekad nešto jednostavno ne može ispričati kraće - pa bude (pre)dugačko, ali dovoljno intenzivno čitavim trajanjem.)

Meni je u ovoj predstavi bilo dijelova koji su apsolutno mogli biti izostavljeni (npr. dijelovi s policajcima-istražiteljima), uz male preinake moglo se sve "zaokružiti" i objasniti i bez toga. Predstava bi svakako dobila na dinamici i bila manje duljinom "ubitačna" za gledaoce.

Ipak, mislim da predstavu vrijedi pogledati.

TetaSheraton kaže:

Jel tko gledao Kralja Leara u HNK?

Večeras. Vratila se kući prije sat vremena, nakon prvog čina. Ne sjećam se kad sam zadnji put napustila kazališnu predstavu, i jesam li uopće ikad.

Ovaj put je možda reakcija bila tako burna zbog toga što su očekivanja bila zbilja velika, a razočaranje viđenim preveliko da bih se mučila dalje.

Režija: nesuvisla. Glavni glumac - Miki Manojlović, koji je trebao nositi čitavu predstavu: očajan - neartkuliran, nerazumljiv, povremeno zaboravlja tekst. Neuvjerljivu glumu slijedi i čitav ansambl predstave (možda uz neke izuzetke: Čavajda, Begić), ali bolje, uz ovakvu režiju, nisu ni mogli.

[vlado vlad]

Nosorog u Zadru. Komad je savršeno napisan. Izvedba glumaca standardna, uz puno truda.
Nitko se posebno ne ističe. Moja ocjena od jedan do pet, nategnuta trica.

[MMovca]

raptured_insomniac kaže:

ta predstava je tako vrhunski režirana da ja ne mogu doći sebi. kompleksnu priču su uspjeli potpuno razumljivo prenijet na daske.
nisam čitala roman pa je nezahvalno komentirati, ali moram napomenuti da je radnja dosta široka i predstava zbog toga dugačka, ali ništa nije suvišno nego doprinosi zaokruženju priče.
toplo, potresno, životno i u svakom slučaju vrijedno gledanja.

mene su jedino naglasci smetali, premda je gluma odlična.

Ja sam razmišljala hoću li otići nakon pauze ili ne, ipak sam ostala, i još se više razočarala.

Ta predstava je meni potpuni promašaj. Možda bi se čak dalo nešto učiniti da se uzelo više vremena, a ne u tako kratkom vremenu radilo na projektu koji je trebao biti sve samo ne ona glupa generalizacija koju su napravili.

Unatoč vizualnom odabiru izvrsnih faca za glavne likove, Violićka se pogubila u svim svojim naglašavanjima, pretjerivanjima i seljačluku. Gole scene su potpuno nepotrebne (i da se odmah ogradim, ja mogu gledati i predstavu s potpuno golim ljudima kad to ima smisla, ovo je bilo izrežirano katastrofalno, na katastrofalnim mjestima i bez ikakva smisla, uz Violićkino prenemaganje).

Vidović je prazan, karikaturalan i pompozan u istom.

Prica je odlična, ali i ona karikaturalna, i baš se zbog toga gubi uopće smisao tog romana.

Bućan, Badurina i Kuhar jedini su likovi koji su pošteno ušli u lik, bez tih pompi. Kuhar jedini daje bar dio mistike i toga kolopleta romana, a koji je zapravo glavna osovina ove priče. Marinkovićka, Begićka, Perčinica (nju ionako ne mogu provakati s tim izveštačenim ponašanjem)... grozota, ni humoristične nisu bile iako je to pokušano. Navojec, ajd, jbga, stoje mu te tupaste uloge.

Inspektorski dio, bože sačuvaj! Dođe ti da ih sve istjeraš s pozornice. Pogotovo Dragića. Njegov pokret na sceni je prejadan.

Jezik je loš, stalno su ispadali iz narječja. Nije to posao od mjesec ili dva.

Scena prebuksana, rasvjeta idiotska, bez imalo atmosfere. Nedostaje glazba.

Golem ansmbl na kraju ni za što. Jer se išlo raditi autora o kojem se govori u prekratkom roku, bez jasne ideje, dramatizacijom više filmičnom nego kazališnom, a onda propusti iskoristiti bar neke domete filmske umjetnosti, mogućnosoti osvjetljenja, pukotine, mreže i cigansko naselje, ono što je najbolje u romanu, najvizualnije. Toliko neiskorištenoga, a toliko prenemaganja zbog teme, što je upravo suprotno od knjige i težnje tog autora. Kao da gledam Stipe u gostima s nekom tendencioznom temom, takva je scena bila.

Imala sam toliko očekivanja nakon ZKM-ove dramatizacije Črne mati zemle koja me potresla dokraja, knjigu obrlila i dala joj još jednu razinu... Ovo mi je strašno bilo. Čak i one dobre stvari potisnula sam na kraju, došla doma i uzela roman u ruke.

Bila sam svjesna svega nakon Violićkine prezentacije Milene na Interliberu. Kad je tamo izjavila da je Milena po njoj najbolji i najodvažniji lik u hrvatskoj književnosti uopće, došlo mi je da je pljusnem. Milena ne radi ništa, ona je pasivna, ona je jedno veliko ništa, osim jebanja s drukčijim. To nije najveća ljubavna priča ničega, to je goli život, mali čovjek i jadno društvo, u kojem svi imaju isti cilj, biti bar malo negacija onoga što ih definira po rođenju, mjestu življenja ili dijagnozi.

Jedino dobro u svemu tome je što se hrvatski autori baš vraćaju u kazališta i time sam jako zadovoljna, pritom mislim na suvremene autore. Užitak je gledati kako kazalište prati lijepu produkciju naše književnosti, koja cvjeta u posljednjih 10 godina.

Bojim se ići na Sjećanje šume sad, ali izmantrat ću neki zen.